Umorni Bukovsky

"Empati su iznimno moćni ljudi i nije vam se pametno igrati s njima. Izvrsni su u čitanju govora tijela i uma! Međutim, ako ste empat, to već znate. Ne znate kako objasniti zašto znate. To je najistaknutiji osjećaj koji ćete ikada osjetiti.

Empati su ljudi povećane osjetljivosti na najrazličitije emocije koje šalje okolina. Oni su poput magneta koji apsorbuje sva raspoloženja, osjećaje, emocije i bol svih ljudi u blizini. Inače, dana sposobnost daje velik dar čovjeku, jer lako može otkriti da s nekim nešto nije u redu i pomoći mu, ali istovremeno takav osjetljivost može biti vrlo zamorna, posebno kada se empatija suoči s osobom s nepristojnim karakterom.

- ne pokušajte ih prevariti
-oni osjećaju ljubomoru
-oni osjećaju mržnju ( i ljubav )
-oni znaju vaše predrasude
-oni znaju da niste dobro
-oni čitaju ljude kao knjigu
- oni znaju kad ste na pogrešnom putu
- oni znaju kad pokušavate biti netko tko niste
-oni mogu identificirati eksploataciju"
SD

"Možda bi ti gljive ipak pomogle malo da se središ. ovo je strašno koji ti imaš nered u glavi i do koje mjere si u stanju isfabricirati u sebi razloge za atak, izvrćući tuđe riječi i izdvajajući ih iz konteksta. Uz potpuni gubitak kriterija, a pogotovo smisla za humor.
Nisam ti rekao da crkneš, nego sam ti rekao da mi je svejedno hoćeš li radosno nositi svoj ljudski bitak ili ćeš crknuti u samosažaljenju. Bitna razlika. Kad si već zlopamtilo, onda ne iskrivljuj riječi kako ti paše. Dakle, nisam rekao: Crkni, već sam rekao da mi je svejedno, jer ne mislim se bavit više tobom i tvojim problemima koje imaš sam sa sobom, nezavisno ili zavisno od stanja u kojem jesi, meni je svejedno. ako ti je bolest pojela ljudskost i uništila karkter, tvoj problem. Prema meni ponašaš se na način koji mi ne može biti prihvatljiv.

Autor:eteerniis


nakon ovog sa kravljom balegom ideš na ignore, i riješit ćemo problem loše komunikacije, kako ne bih došao u napast da uopće reagiram na tvoje bljuvotine. adio.

Autor: eteerniis "

Recimo da je gosp.doktoru trebalo dosta izmišljenih i samodopadnih opravdanja da se izjasni od usporedbe s kravljom balegom ( koja je ljekovita, za razliku od njega ) Ušao je u moju ocjenu mog karaktera koja se ne nalazi ( procijena ) u odnosu na njega.
Nisam mu rekao da je govno , već da je blizu kravlje balege a on meni o uništenom karakteru, o umiranju, crkavanju, o bolesti koja mi je pojela ljudskost ( njegovu ljudskost čuvaju gljive i razne gljivice ).

Samo radi ovog je ETE loš čovjek i to s dokazima ( nisam ja jedini koji piše bljuvotine )

Zašto bih se s takvom individuom i pozdravljao? Idi! Napravi si blog! Neću dolaziti, budi siguran.

Strah od svačega ( još jedna subota puna mene ):

"Moj najdublji strah nije strah od vlastite nesposobnosti.

Moj je najdublji strah taj da sam beskrajno moćan.

Moja me svjetlost , a ne moja tama plaši najviše od svega.

Pitam se: „Tko sam ja da bih mogao biti tako sjajan, divan, nadaren i osobit?“

No zapravo bih se trebali upitati: „Tko sam da to ne bih bio?“

Ja sam dijete Čovjeka i Boga. To što glumim da sam beznačajan, svijetu nije ni od kakve koristi.

Nema nikakve mudrosti u tome što umanjujem vlastitu vrijednost da se drugi oko mene ne bi osjećali nesigurni."


"Rođeni smo da bismo očitovali svoju svrhu koju smo spoznali, koja je u nama; ne samo u nekima od nas, već u svakome, stoga kad dopuštamo vlastitom svjetlu da zasja u punom sjaju, i drugim ljudima svjesno dajemo dopuštenje da čine to isto."

Kad se oslobodimo vlastita straha, sama naša prisutnost oslobađa druge."

PS:

Lažna skromnost je obično hvalisanje:
" Pogledajte svi, to sam ja učinio, ali ja o tome šutim."

Kako šutiš kad su već sto puta rekao; Čekaj da ti nešto kažem, ali to ću reći samo tebi i nemoj to širiti, Onaj nepoznati darovatelj...bla...bla...

Zato mi ovaj hvalisavi gornji cp igleda jako prihvatljiv, razuman i blzak.

Ja sam maleni i djelotvorni izvor energije, svjetlosti i ljubavi. Sve svoje godine u ovom životu. I ponosan sam na to!

Sa Hegelovom filozofijom se završava kontinuitet novovjekovne filozofije i od tada govorimo o modernoj filozofiji. Pod pojmom "suvremeno" misli se na ono što odgovara biti vremena u kome živimo, a ne samo ono što je novo, što nastaje baš sada.

Znam da ne mogu staviti na papir sve ono što osjećam. Pogotovo svoje smireno raspoloženje, svoju radost, mir, svoju tišinu i svoj let s pticama među zvijezde u danima dok se Puni mjesec gubi a oblaci svaki dan plaču i razlijevaju hladne suze zemljom, ne mogu sve to iskreno povjeriti…
Komu?
Zato pišem rukom…rukopisom. Znam da imam lijep rukopis ( svi dobri ljudi lijepo pišu .)
( ti isto lijepo pišeš ali malo manje ) i hoću da i riječi budu lijepe, da se sjaje, blistaju, da su čvrste i jake protiv vremena i teških ljudi, a lagane i lepršave za leptire koji će ti sletjeti na postelju i donijeti riječi. Ako se koja riječ razbila u slova, nježno ih vrati . ( ne volim leptire u želucu )
Budi pažljiva sa slovima da ih staviš sve na pravo mjesto.
Ako me pitaš kako, nemoj mene pitati, pitaj sebe i sastavi riječ. Ako to bude neka druga, opet je naša. Naše riječi su mali biseri na koncu od ovčije vune i na jesenskom vjetru
Pišem ljubavno pismo da se podsjetimo da to znamo. Pišem tako da svaka riječ liči na neku uspomenu, da je poljubac u slovima kao ruža crvena, da je zagrljaj u slovima kao žalosna vrba, pa te ne vidim u zagrljaju spuštenih grana. Samo te slutim, da je stisak ruke u ruci kao pčela na bagremu a naše misli ovisnice, a da su oni uobičajeni pridjevi kao potok što žubori dolinom. ( sve je to u pismu )

Ne treba nama danas užurbani, glasni planinski potok, ne treba niti runolist, ni staze diviljih svinja, ni skokovi jelena u daljinu…

Pokušajmo zajedno do podne doći do vrha naše ulice i ručati one jabuke i kruške što si sinoć oprala, popiti čaj od šumskih jagoda i toplu kavu ..od kave.

Očekujem jeku moje kanile. Nakon toliko godina čujem jeku prirode u kanili i vidim njen sjaj u ljudskin očima. ako ga ima!

Danas nitko neće naići, i večer je naša, da su prve zvijezde samo za nas. I znaš da se ne smijemo izgubiti.
Ti se bojiš noći a ja se bojim koraka i zraka.
Držaćemo se za ruke, a naš pas i naše mačke će izaći pred nas.
Znam. Osjećam to.
Bit će ljuti!
Bit će ljuti dok ne vide naše duše.
Dok ne vide tragove uspomena i suza radosti na našem licu.
Bit će ljute dok ne vide da smo sretni i da smo mislili na njh ( ja sam na hlačama ponesao i njihovih dlaka do klupe na brežuljku. )
Ono malo umornog cvijeća kojeg smo ostavili Gospi od Brze pomoći i oni par lampiona, bila je naša neizgovorena molitva, naša zajednička tiha pjesma . Da li si vidjela da sam se naslonio na zid kapelice . Tražio sam samo malo više zdravlja za oboje. Ne da bi duže živjeli , nego da naša sreća ostavi trag u lišću, da vjetar skupi lišće u uspomenu na ovaj dan.
Zar je važno da li će biti rata ili mir, da li će biti kruha, grožđa, smokvi, maslina i suhih šljiva?!
Nije važno. Mi smo ovaj dan pokloni sebi u ime ljubavi
I poklonili ga svima koji se još vole …Ako je jako, proći će jakost.

P.S. Mogao bih, mirne duše, sići u dolinu i zatražiti, da nam plate pivo, kao prosjak s kanilom, kad bi htjeli popiti pivo. Ali neću.
Pričekat ću na našoj ogradi. Možda netko naiđe, netko sa osmjehom na licu.
I prepozna me!

U čemu se sastoji ta famoznost te spomenute liste istine? Lista prioriteta gdje mene nema. Lista realnosti.
Na popisu sam mogućih gubitnika s tobom, ali sam po svome oduvijek gubitnik. U tomu da sigurno znam da u slučaju neke frke, nezgode bilokojeg tipa, tvoje depresije zbog kiše, zbog jeseni, novepiletine, nove simpatije, novog napretka na poslu, novog zadatka,jednostavno zbog svega što mijenja sadašnjicu više od prosjeka,
ja samprvi kojeg ćeš odjebati ( da napišem velikim slovima? Ma neću, radije
ću ponoviti ):
Ja sam prvi kojeg ćeš odjebati.
I kako da se u to uklopim? Trebao bih to koristiti kao prednost, jer ja znam i priznam
si nešto što nitko od tih koji igraju neke svoje igre pred tobom ne znaju i ne žele
priznati. Kad ti kažem da znam da sam prvi za odstrel, kao da ti
kažem; Realno, ja nemam razloga za izmišljanja,
ja nemam vremena za udvaranje, moje vrijeme je ograničeno tvojim
interesom za mene. ( nisam ni pomislio na bolest )
Ja moram prihvaćati stvarnost onako kako mi se događa;
tvoja me pisma raduju, veseli me
dopisivanje s tobom, nasmijem se svakoj tvojoj namjernoj ili spontanoj
duhovitosti, nasmijem se tvojoj psovki, tvojim poljupcima, tvojoj
jednoj polovici dupeta, nasmijem se tvojoj iskrenosti naročito ako je
iz onih seksističkih inspiracija , iznenadi me tvoja ženska intimnosti
koja se ne dijeli tako često s muškima, tvoje slikovite i provokativne
pjesme koje to nisu, i tvoje poze samo za mene.
Sve ovo što sam napisao je istina i ako se pitaš kako se
mogu mirno nositi s tim, razmisli, pa ja sam drugačiji, meni si,
svjesno ili slučajno dala poseban status; prvi pogođeni glineni golub.
Golub za odstrel.
Sada se pitaš da li tu ima cinizma. Naravno, ali je tako slab i daleko
da se s tim nosim bez ponovljenog razmišljanja.
Kako je onom izmaštanom i zamagljenom Francuzu koji uleti u igrokaz u nekom
nepoznatom kostimu, zastane, napravi traljavo onaj posao i onda bez
teksta nastavi dalje... . Plati večeru cijeloj grupi. Kako njemu reći prioritete i profile. Nitko ga
nije ni primijetio da igra u tom komadu. Platio je večeru koju bi
platio i bez posteljine.
Kad napišeš ljutito pismo, kad pišeš da ne razumiješ što
sam htio reći, kad pomnožiš jabuke i kruške na moju štetu, stisnem ove
umorne, iskusne ruke i kažem si : ( pokušavam biti miran), kažem si:
'' Istina je istina, ali me je pogodila i dobro zdrmala!''
Mogu to znati, vidjeti, mogu to očekivati, mogu znati da sam
nezaštićen i ranjiv, mogu vidjeti u budućnost, ali pogodak je pogodak.
I kao što je većina mojih bolesti neizlječiva a ja se rugam i
ismijavam ih, tako me ni znanje o nama ne sprječava da vidim što se
događa u srcu..!
Ne brini ti previše. Kao što si jednom rekla da te ON
uvijek podsjeti ( tvoja ljubav prema njemu ) da bi mogla voljeti i
nekog slobodnog, duhovitog, svjetskog, jednako tako jako i strasno,
tako se i meni čini tvoja osobnost i tvoja pojava kao nešto
stepsko,.pustinjsko, planinsko.
Jebemti, a što ima s druge strane neke
drage osobe koju tako poznam, ili kakvu si mi poruku poslala u izazovnoj
fotki?

Često te gledam i ako nije slučajno, prije ili kasnije, ćeš mi
još nešto reći osim toga da sam zadnji na listi....

A u našim pismima koja su ponekad puna suprotnosti,
ponekad pomislim da se ti uopće ne ljutiš na mene, već na cijeli
svijet, jer isto kako ga možeš voljeti ( cijeli svijet ) i kako je to
vidljivo iz onog citata da ti sve ide od ruke, tako sve to možeš, iz
tebi poznatih razloga, okrenuti u jebenu kaotičnost.
Tad se pitam:
koliko sam stvarni kreten, a koliko sam osoba koja se tebi
želi svidjeti. Ako tu varam , ako na momente nisam to što jesam ,
to će teško pasti i meni, ali čak i tebi. Naime, ne može nitko drugi
biti taj debil osim mene, nema tog čovjeka na zemlji koji to može
obaviti osim mene. Biti debil tako kavalitetno. Biti poražen dok ptice pjevaju, sunce grije u jesen.
Dakle , ja moram biti taj čovjek, ma što to značilo
ili govorilo, ili pokazivalo.( '' Drugo ime za ljubav '' ) Svako
odstupanje, svaka digresija ima, ili će imati svoju cijenu.
Ponekad se uplašim kad primijetim da pišem, i znam točno da pišem, ono što ti
želiš čitati. Da li je to prednost, olakšica, primirje? Radujem se s tvojim oduševljenjem da sam napisao
beskrajno nježno, duhovito, dirljivo, uzaludno pismo, kao ja , kao mi...i
onda ga čitam ponovo...ponovo...ponovo... da, to sam ja, ali nekako mislim
da pretjeruješ s pohvalama jer nisam mislio to biti , niti izazvati
takav utisak. Nekad pokušavam najbolje, nekad stvarno želim napisati
takvo pismo jer se tako osjećam, a ti mi ukratko sasječeš, daš ocjenu:
'' Vjerojatno funkcioniramo drugačije! ''
. Veliki dio mojih želja je bilo vezno uz tebe ( realnih i irealnih ) i jasno nam je da su neostvarive.
( zaista je fora da uvijek znam što želiš da napišem, da znam što želiš čitati )
Ne možeš negirati vrijednost tih želja a ne možeš negirati ni
vrijednost glavnog objekta tih želja ( sebe ). Toliko si realna! I, da
li sam ja zbog toga sanjar. Nisam! Ja imam mnogo mašte, mnogo mašte se
voli razigrati i dođem do lijepih, dragih , simpatičnih želja koje su,
ipak, neostvarive! ( u kategorijama mogućnosti, '' što bi-kad bi ?!'',
sve što možeš zamisliti negdje postoji i sve što možeš poželjeti,
moglo bi se ispuniti...)

Opet dugo pismo o svemu i svačemu. Nemoj se tako '' lako ''
ljutiti na mene, sad kad znaš da znam da sam bezprioritetan, tj.
posljednji . Sebi sam prvi. Kad bi se malo vratila u moja pisma, vidjela bi da ja baš
ne kukam previše na bolesti, da ne igram neke ''Plačljive igre'' (
odličan film ) a da baš ne spominjem ni rat. Kad bi mi htjela
priznati, bilo bi mi drago, da sa svim tim svojim pismima svakakvog
sadržaja ,ipak izgledam prilično normalan. Ne tražim da priznaš, samo
predlažem. Još prije je dogovoreno da ti donosiš odluke, sviđalo se to
komu ili ne!

Višak riječi! Volim svoj višak riječi. Budući da ti je
vrijeme vrlo liberalno, možda se usudiš i sve ovo pročitati a i sva
tvoja okolica mora znati što može a što ne može. Trebali bi znati.
I neka čekaju svoj red. Kao i uvijek. Kao svi.

Kad se misliš ljutiti, pošalji mi poruku:'' Nemoj mi
pisati, ljuta sam! Dobro ovo ''ljuta'' se može zamijeniti i s nekim
blažim i točnijim pridjevom, ( jebe mi se za tebe ) ali ti ga zamijeni...
Iskreno, možeš biti vrlo i originalno duhovita kad si jako
ljuta.

I psovke su ti kompatibilne.

"Jebo te pas!"

Nije to bilo tako davno. U ovim godinama: što je to davno?

Kako ti nije žao obrisati zvuk zvona s tornja sv. Križa? Zar to ima iskrenosti, i poštenja, i vjere? i jedan radosni komentar? Pa još jedan? Pa još...
Spuštaš blog na svoje jadne, beznadne i lažne komentare. Gdje se trebamo pitati: zašto ovaj život.?
Bojimo se robota?

"Kako nam je danas ( jučer ) Pun Mjesec...evo jedan moj stari članak da se malo podsjetite što biste mogli raditi....:-)

Mjesec je jedini Zemljin satelit, tijelo prosječno samo 384.483 km udaljeno od Zemlje, pa je samim time o njenu najviše poznatih činjenica. Ljudi su se u davnini ravnali prema Mjesečevom kalendaru. Od davnina Mjesec je dosljedno pratio ljudske aktivnosti na Zemlji, kao da nam ga je neka više nebeska sila dala za tumača ovozemaljskih pojava.

Pratili su ga i poznavali njegove zakonitosti zvjezdoznanci i astrolozi drevne Mezopotamije i starog Egipta. Pomagao je pri sjetvi i ostalim poljoprivrednim radovima srednjovjekovnim seljacima, koji nisu znali za kalendar. Moreplovci su s pomoću Mjeseca određivali smjer plovidbe, a svima nama je i danas poznato njegovo djelovanje na plimu i oseku.

U korijenu latinske riječi luna krije se engleska riječ lunatic što znači luđak. Mjesec nas , dakle, prati i uči, ali i uznemiruje i izluđuje. Gotovo sve antikne kulture stavile su Mjesec kao žensko božanstvo. Bilo kao Dianu, bilo kao Selenu ili pak boginju Ištar. Pigmejci, pleme lovaca i skupljača u zapadnoj Africi slavi ga još i danas kao božanstvo majčinstva. Čak i u našem europskom prostoru postoje svetkovine čiji se datum određuje u skladu s položajem Mjeseca. Najbolji primjer za to je najveći kršćanski pomični blagdan – Uskrs i svih ostalih pomičnih blagdana nakon toga (Spasovo, Duhovi i Tijelovo). Jer Uskrsna nedjelja, dan uskrsnuća Isusa Krista, određuje se baš po Mjesecu. Dakle, ako računamo po proljetnoj ravnodnevici ili ekvinociju, prva će nedjelja nakon njenog punog Mjeseca biti Uskrs.

Mjesec – koji je u mnogim jezicima ženskog roda, ne može se odijeliti od žene, ženstvenosti i osjećaja. Njih veže neka prastara veza, čudesan spoj, koji valja opetovano otkrivati. Prijelaz na patrijarhat potisnuo je u pozadinu ovu moćnu, ali i nježnu boginju. Ženski menstruacijski ciklus svojim je ponavljanjem usko povezan s trajanjem Mjesečevih mijenja. Sudionik je i stvaralac života. Prisutan je kod začeća, kod rođenja, kod prvog poljupca, kod prvog slamanja srca. On čini naše snove stvarnim, ohrabruje nas i tješi u trenucima nesreće. Uči nas da opetovano otkrijemo nasljedstvo što smo ga dobili od njega u obliku prirodne mudrosti i srdačnosti, sposobnosti primanja vizija i iscjeljivanja. On je gospodar mjesečevih svečanosti i svih rituala vezanih uz slavlje Mjeseca.


Svaki čovjek ne reagira jednako na svemirske impulse. Dok neki pod utjecajem punog Mjeseca pate od nesanice, razdražljivosti, agresivnosti i unutarnjeg nemira, drugi se tuže na tugu, depresije i pesimizam. Osobito su aktivni ljudi, koje nazivamo «mjesečarima». Tijekom tog razdoblja oni često upadaju u situacije što su opasne po život. učestale su i svađe među prijateljima, bračnim partnerima i ljubavnicima. Ponekad one mogu završiti kobno.
Na neke ljude utjecaj punog Mjeseca pozitivno djeluje. Jača se njihova ljubavna čežnja, koja, ne rijetko završava pred oltarom i vezom što traje čitav život.

Sve mjesečeve faze djeluju kao neka vrsta «nevidljivog» barometra raspoloženja. Na neke, pun Mjesec djeluje poticajno, a Mlađak slabi njihovu snagu. Kad Mjesec raste, neki se osjećaju snažnijim, poletnijim, a ponekad i agresivnijim. Pri tome je često od presudnog značaja u kome se znaku Zodijaka trenutno nalazi naš trabant. Usprkos svemu, pojedine mjesečeve faze odlikuju se nedvojbenim značajkama.

"Veći dio života proveo sam u kompenzatornim mentalnim aktivnostima kojima se moja duša branila od poremećenih kojima ne mogu pomoći." (Mnogima sam ušao u to područje - ja, baš ja )

Homogenizirati znači u)činiti istovrsnim, jednakovrijednim po sadržaju ( na primjer; homogenizirati svoje ljubavfničke odnose, biračko tijelo. svoje mišljenje o svemiru )
(U tom odnosu je i Ete mogao hogogenizirati svoje kompezatorske mentalne aktivnosti )

Gledam film o tinajdžerima, o njihovim avanturama i sklonostima pa i ljubavima. Njih četvero su krivo spojeni. Zbog obiteljskih naučenih odnosa spojeni su različitih dvoje, raznovrsne srodne duše.
Čak se i intelektualno ne slaži i slažu ali ne ovi koji hodaju. Ostavši sam u sobi sa svojom pripitom djevojkom , dok njegova neopisiva simapatija odlazi na svoj " prvi put" u kombiju. Tomo nenadano upita djevojku:
Što znači "homogenizirano "? Ona , malo razmisli i kaže " mlijeko". Znaš i ti da postoji homogenizirano mlijeko?

Znam, ali me trebaš noćas razumjeti da nisam sposoban za nikavu intimu, druženje, pijenje. Idem doma....

Film sam prikočio , ( mute ) sjetivši se jedne svoje zgode:

Došao nam je na svoj prvi posao zaqrebački građevinski tehničar, pun sebe , svoje ulice ,svog društva, svog golfa...Bio je čitavu generaciju mlađi od mene ( 5 godina )
Nakon par mjeseci shvatim da on nema pojma o svojoj niskogradnji . Jedino što zna da su to mostovi. Nije na poslu koji je radio kod nas niti trebao znati. Radio je na kopiranju građevinske dokumentacihe raznih objekta.
Jednom smo , oko pola tri ostali sami u kanceleriji i bacim udicu. Reci ti meni , Ilija, što znači " Croatia " On se malo zamiasli pa me upita: " To je ovo naše , zagrebačko autobusno poduzeće?" ( Croatiatranas )

Okrenuo sam se i otišao iz kancelarije. Ništa nisam rekao. Nije mi niti vidio facu.

Danas je Ilija visoko pozicioniran u jednom konstrukcionom biru i kad god se sretnemo popijemo rundu-dvije.
Homogenzirali smo naše znanje.
Bez priča o Croatiji.

Jedno večer, jednom starom prijatelju objašnjavam nijanse raka. On ne piše, samo čita. I kad sam svoji priču priveo kraju, on napiše, kratko i jasno ; svi ljudi imamo rak,. Doživio sam to kao malo laičko utješno pretjerivanje, Proslijedim tu rečenicu terapeutu, bioenergetičaru i dobijem odgovor:
" Da, i aktivira se stresom!"
Većina boleština u čovjeka je aktivirano stresom.
Naravno, ne i rane, lomovi, padovi...
Naljutim se na politiku, na obećanja, statuse, privilegije, na mirovine, na vijek mirovina, na iznos i naziv . Nakon sat , sat i pol
dođe i počnem i s vrtoglavicom...Ok, snalazim se rukama i oprezom, ali kad mi počne padati mrak na oči, gubim se. I to me prati. Liječio sam se s prirodom, sa šumom, s rijekom, ali bih sada trebao imati pratitelja za neku šumsku šetnju. Tko bi mogao funkcionalno zbrinuti čovjeka od 120 kg. kad padne.? Jedino ga dotući...
Te moje nesvakidašnje tegobe uopće nisu popraćene bolovima.
Oštećeno su živci i duša.
Sjedim na krevetu i gledam u zid...
...i prođe.
Jel se sjećate one stare: daj ozdravi, neću imati s kim biti star. Nitko me tome nije učio. A posljedice rata, stvarnog rata a ne zastava i 110 su uzele i uzimaju moje prijatelje.
Liječio sam rak prirodom.
Priroda sačuvala srce.
U srcu su oštećene emocije ali one ne ubijaju.

Otklanja sve vrste nagaza i uroka
Proriče sudbinu izrađuje amajlije
Vraća blagostanje, mir i novac u kuću
Spašava brakove i porodice
Štiti od nesreće, uroka, nagaza

"Astralno putovanje ili astralna projekcija je postupak u kojem se duša odvaja od tijela ali ostaje povezana sa mozgom. Dešava se uglavnom noću. Večina ljudi jako često doživljava astralna putovanja samo što nisu u stanju sjetiti ih se zbog toga što njihov mozak ne koristi dovoljno unutarnje svjesti tj. u glavnu memoriju našeg mozga ne dolaze informacije naših unutarnjih osjećaja, dojmova, misli i zapažanja.

A sad evo i nekih stvari kojih se dobro pridržavati za vrijeme svojeg prvog astralnog putovanja:
Ne odlazite daleko od svog tijela, pogotovo ne izvan vanjskog zida kuće jer postoji mogućnost da se zbog nepoznavanja načina kretnji namučite pri vraćanju nazad u tijelo. Ako čujete neke glasove vratite se odmah natrag u tijelo…
I ako vidite neka velika ružna ili čudna bića vratite se odmah u tijelo…"

Sretno, i ugodno putovanje !

Kad sam se najaktivnije bavio s tim ..i pio sam. Dobio sam neko upozorenje, ne znam od koga; Ili prestani piti ili se okani snova. Nećeš se znati vratiti.
Bilo mi je lakše ostaviti snove.
I ljudskije.

Ovo je primjer:
Probudio me radio; ono treći signal geofizičkog...označio je točno 8 sati. Međutim, u mom mozgu je još uvijek bilo to razrušeno i napušteno selo bez igdje ikoga.
Ustao sam, izašao u dvorište ii kažem selu, kažem oštećenom snu; daj se raširi ovdje na dvorištu , u poznatoj mojoj prirodi.
Slika je polako počela blijediti u mozgu. Realna priroda je bila jača od snova, od nesvjesne i neplanirane astralne projekcije

Što se sanjalo..sanjalo se.
Još i danas znam vidjeti tu pustoš... prepoznati u običnom snu.

Mislim da je slika iz neke nepoznate reinkarnacije

Iako kaže neka duhovna izrekaa:

Štogod možemo zamisliti, negdje postoji

Jučer je bio Dušni dan.

Većina ljudi ima barem jednu priču o tome kako im se netko svidio na prvi pogled, ali da je kasnije ispao gad od čovjeka.
Koje su to stvari zbog kojih ljudi unište prvi dojam?

" Pisanje je kao poljupci, samo se ne dodirujemo usnama "

U ovaj poprijeki, prevrući, nekoji i neslani ponedjeljak, u dijelu internetske sobe, između zida, kreveta i zida, prije večere a i prije nesanice, idem vam dosađvati. Znam što radim. Dovesti ću svoje pisanje do apsurda i onda ću pobjeći u tišinu samog sebe. Negdje u meni mora postojati mir. Kakav sam ja to alternativac? Neću ni misliti da ne mogu.

Glumit ću žutu ružu i brojati do 64 .

Ljubav me uvijek posjećivala.
Ljubav me je uvijek primjećivala!
Nekad potajno, s maskom, a nekad sasvim otvoreno, javno, radosno kao da je upravo tiskana u novoj nakaldi.

To može čovjeka ponekad zabrinuti.. te izdavačke kuće… svemir za autostopere.

Trebali bi i za ljubav uvesti tehničk pregled.

Ako ne prođe, neka se sredi i popravi. Hoće li tražiti nove dijelove, ili kupovati polovne, nije važno. Važno je da je ispravna.

Molim vas, pročitajte ovo:

»Svugdje gdje sam ja ima oaza, sunca, hlada, izvora, noći, dana, ima toliko raznolikog i tajanstvenog života, u meni se krije tajna nastanka.
Radim ono što sam naučio raditi; gledati, hodati, slušati, mirisati i dirati vrhove neobičnih planina, ili bar onih koje sam vidio, smijati se svojoj radosti i svojoj zanesenosti, pa i plakati, ako tako hoće ovo godišnje doba ili dužina čekanja.
Tada se ljubav otkrije u čitavoj svojoj ljepoti i veličini.
Tada ti jedna sličica objasni smisao jednog dana, jedne pjesme, jednog zvona i jedne slobode. (Ne mogu svi ljudi biti jednako slobodni i jednako sretni… i svako zvono ima drugačiji zvuk )
Tada postaje jasno zašto govorimo ''vječno'', ''zauvijek'', ''samo ti'', samo tvoj'', zbog čega govorimo zakletve tako strasno i iskreno, i zaželimo zaista povjerovati da govorimo istinu… i da govorimo zauvijek! »

Zato pišemo, čitamo… i ponavljamo se. ( ovo sam već bio objavio )

Potreban je samo jedan sunčan dan u ovu kasnu jesen, jedan zeleni list, malo svježine, malo hlada i igra boja u njemu, pod palicom sjena i vjetra i otkrivam čudo u sebi.
I to je meni najljepše, prepustiti se tom trenutku sreće kojeg možda nisam ni zaslužio. Da toga nije, nikad ne bih čuo svirače, nikad ne bih znao kako zvuči razbijena čaša, nikad ne bih čitao poeziju, nikad vam se ne bih javio.
I kad ovako to opišem , kako mogu pomisliti da sam jako važan zato što volim, i da je ta ljepota neke ponovo nepoznate emocije prema jednom ramenu toliko važna.
A predmet moje ljubavi je nešto najdivnije što sam vidio, što mogu zamisliti, što postoji…
Najdivnija supruga na svijetu!
Zaista bi bilo divno da se mogu sjetiti svih tih bivših ramena.
Koliko bih dragih i ugodnih obloga mogao staviti ovog trenutka na svoje srce…

I zajebati ovu aritmiju.

,"Onog trenutka kada sam je ugledao znao
sam da ce me slomiti, znao
sam da ce biti moj gubitak i moja pobjeda.
Bila je zamišljena, gledala je negdje u daljinu,
imala je klasičnu
ljepotu tijela, ničega previše, dugu crnu kosu,
ali imala je magično
lice, ono lice koje privlači svakog da ga
pogleda, usne boje vina,
vina koje bih rado probao. Pogledala me
je, te oči, boje jesenjeg
lišća, u njima nije bilo topline, samo led. Tog
trenutka sam znao da
mora biti moja, da moram vratiti sjaj tim
očima, hladnim kao led,
moram promijeniti taj pogled ranjene zvijeri,
tom palom Andjelu...

Tako je sve počelo . Moj san i moje noćne more."