Gdje je moje mjesto?

Sjećam se,
tvojih nevinih
i mojih nezrelih
godina.

Zatvaram oči,
i vidim nas,
na Preluku,
ispred Quoruma,
naslonjena si na moj auto,
smiješ se,
ja te zabavljam.

I onaj trenutak ugode,
kad se glava glavi približi,
kad toplinu drugog osjetiš,
kad na tren zašutiš.

I poljubac u zraku,
koji nikad nije pao.
Jer, nisam mogao,
jer, nisam znao.

Otvaram oči,
tu si,
nakon toliko godina,
opet porede mène,
u svojstvu prijateljice,
ali i dalje prelijepe, vesele žene.

I opet ugoda ta,
istina, bitno drugačija,
ali koja isto ispunjava.

Kad nekog vidiš nakon toliko godina,
a još imaš o čemu pričati,
čemu se smijati,
i možeš ga prijateljem zvati.

To veseli.

Obama je bio moj Bilić,
A Bilić moj Obama,
fini momci u prljavom polusvijetu
politike i nogometa..

A sada upoznah,
istina, površno,
i Slavena i Baracka,
i shvatih:

Puno nade ni za što.

(mada nada umire zadnja....)

Moja majca je plave boje.

Znaš li da je Haka
ratni ples
Maora sa Novog Zelanda?

Volim te baš takvu,
nesavršeno prelijepu,
neisgurnu u sebe
i sugrnu u svoje strahove.
.
Jer i takva najbolja si mi na svijetu.

A i mogu raditi na tebi.
;)

Bojim se da prebrzo hodom u mjestu,
na neprekidnoj traci života moga.

Krenuo bih dalje,
kad bi znao kuda.

Naivno i
slatkoriječivo.

Postoji priča o čovjeku koji voljeti nije znao,
koji je bio bolestan i koji je bio zao.

Da li zloća iz bolesti ili bolest iz zloće proizlazi,
nije bitno kakvi su nalazi,
zar je bitno koji su bili njegovi razlozi.

U nekom drugom vremenu,
ostao bi sam, izoliran,
sada mu je cijeli svijet dostupan,
uz 09osam i 09jedan
drugima život postaje bijedan.

Možda bi bila loša osoba, možda bi živila u Pančevu ili Banja Luci, možda bi mrzila sve hrvatsko.
A možda bi bila dobra osoba, živjela i dalje u Zagrebu i voljela svoje sugrađane i prijatelje Hrvate.
A možda bi rodila dijete nekom Srbinu. Ili nekom Hrvatu. Ili nekom Dancu kojeg bi upozna na Jadranu.
Možda frizerka, možda profesorica, možda mama, možda usjedlica, možda... toliko toga. I doblog i lošeg. Možda.

Ali sasvim sigurno, tada, tada je bila samo, nevino, dvanaestogodišnje dijete. Kao i sva ubijena djeca.

Pakao mora postojati,
jer je nemoguće da ubojice djece prođu nekažnjeno,
jer je nemoguće da za to još budu i nagrađeni,
jer je nemoguće da ih netko oslobodi.

Pakao mora postojati za takve,
za nakaze
i za one koje su nakaze oslobodili
i još ih nagradili.

Danas sam pokazao kćerima sliku Aleksandre Zec, njihove vršnjakinje, netom iskopane iz plitkoga groba, sa rukama stisnutih šaka i vezanim iza leđa, sa dječjim, bosim nogicama, piđamice uprljane blatom i krvlju, ustrijeljne poput zvijeri.

I rekao sam im neka zapamte, ovu curicu nisu ubili Hrvati, ubili su je zvijeri. Jer onaj koji ubio ovo i bilo koje drugo dijete nije ni Hrvat, ni Srbin, taj nema nacionalnosti, taj nema ljudskosti, taj ne može biti ništa drugo nego Zvijer. Čovjek nikako.

I rekao sam im, zbog onog što su Zvijeri sa druge strane barikade radili nama, i zbog onog što su u naše ime Zvijeri radile drugima, budite bolji ljudi nego što smo mi bili, mi koji smo dopustili Zvijerima da ubijaju i u naše ime. I budite dobre sa dobrim ljudima, i nedajte Zvijerima da ikad više zavladaju.

Jedni nasuprot drugima.

Seljaci i seljačine.
Pederi i pederčine.

Lako ih prepoznat,
kad otvore usta,
i seljačine
i pederčine
nemaju baš puno zuba.

Pristao sam
biti
igračka u rukama tvojim,
plišani medo,
maleni pas.

Nosim ti torbu,
plaćam ručak,
pa auto i stan.

Pristao sam
biti igračka,
samo da ti budem blizu,
pristao sam
jer drugačije ne znam ja.

Mogla si.
A nisi.

Jedan život,
jedan izvor,
jedno ušće,
vrijeme koje
neumitno ide

Mogla si
zastat na tren,
u kakvom rukavcu,
I privit se uz obale tijela mog.
A nisi.

Tvoja boja,
gubi se
dok te more guta,
samo sto metara dalje,
traga više nikakvog nema.

Mogao je,
trag na obali ostat,
ali nije.

Da sam žena Corta Maltesea
moj život bi bio putovanje,
jedna velika avantura,
i to bez obzira,
čekala ga
'il putovala.

Da sam žena Corta Maltesa,
on bi bio stvaran,
A ja izmišljena.

Da li da se prodam
odmah
i još sto puta po 60-tak minuta,

ili kasnije,
dugo i skupo,
jedan puta?

Kamen će na tebe bacit
prvo crkva,
pa pastva cijela,
svi, naravno, čisti i bez grijeha

Ni u prvom,
ni u zadnjem redu,
za tebe nema mjesta,
jer ti nisi
vrhunska kurva,
od 1000 eura dama,
a za otkup grijeha
nemaš sredstava
( osim svoga orunuloga tijela)

Prodaješ svoje lijepo tijelo
svakom tko dovoljno plati
da te može uprljati.

Prodaješ se sve dok ne postaneš previše prljava
svakom tko ima dovojno novca
da te može platiti.