The restaurant at the end of the multiverse

Netko mi je drogirao igrače dok sam bio na radnom sastanku.

Samo to imam za reći.

Baš mi se javila poznanica maloprije, za tjedan dana trebala bi donijeti na svijet jedno novo ljudsko biće. Čudan neki osjećaj - ona i ja nikada nismo bili bliski, iznimno slabo se poznajemo, a stvarno sam presretan zbog nje :)

... Iskričanka zašto sam toliko ogorčen.

Nisam, samo imam specifičan smisao za humor.

Nemam pojma kako sam sinoć došao kući, rupa u sjećanju. No, zaprepastilo me da sam jutros vidio svoju uredno složenu odjeću i obuću. Sudeći po kupaonici, čak sam se i otuširao, a sudeći po kuhinji - i oprao suđe!

Crna joj je maskara bila razmazana oko očiju. Ne zato što je plakala već zbog toga što ju je lizao po kapcima koji su joj se sklapali od previše alkohola. I ne samo po kapcima, po cijelom licu; zagasito crveni ruž odavno se preselio s njenih usana na njihova lica, spajajući ih bojom krvi. Izgledala je poput tužnoga klauna, osim što su joj se prsa nadimala dok je duboko i teško disala, a ispod minice provirio čipkasti rub lijeve čarape. Jebeno seksi. Kao drolja. Želio ju je. Sklanjala je lice pred njegovim jezikom, nudila vrat. Nije više mogla držati oči otvorenima, čak ni njegov prejak ugriz nije izazvao dovoljnu bol, samo je glasno zastenjala i premjestila svoju desnu ruku s njegovog koljena u vlastitu kosu. Njegova lijeva pridružila joj se, grubo, baš kao i desna koju je zavukao ispod njene majice i primio je za struk, mekan, vruć. Zapetljani prsti, pramenovi, nije važno. Slinio je po njenom vratu, razmazao po ramenima. Lagano je otvorila usta, sasvim dovoljno da iskoristi šansu. Nije joj ni sekunde dopustio da uzvrati poljubac, njegov je jezik bio aktivna prepreka, sigurno je vodio igru. Pokušala je leći, ovaj je puta uspjela zato što je on tako htio. Ruke su se ispetljale iz duge, ravne smeđe kose, zajedno s nekoliko vlasi. Pazuh je ostao ogoljen, poput njenog otpora, dezodorant je počeo popuštati, a miris ga izluđivati. Spuštao je glavu prema njenim grudima, propinjala je svoje tijelo sve više.

I'd like to be a slut.

Ljudi, ima li štogod pametno negdje u gradu za Haloween? Nasušno trebam alkohola prije idućeg radnog tjedna...

Moja mica uči govoriti :)) Sad je, nakon što je naučila skakati, u fazi "ja sam strašan lovac!" pa hvata bube raznih vrsta :)) Kad vidi malu muhu, kaže "miu miu", za veliku "me me", za skakavce i slično "mi", a ulovila je i kapitalnu bogomoljku - "MIIIIUUUU" :))) Micek isto raznovrsno priča, ali uglavnom koristi razne varijante "mrrr" :))

Tudej aj vontd tu kat maj her. Anforčntli, aj vouk ap at haf pas tu en den der voz lanč end oder staf en no avejlbl batrum, so aj disajded tu du it after ejt o klok. Bat nooou, egen no avejlbl batrum bikoz maj madr hed tu voš it end vatever els. AJ NID A MIROR IN MAJ BATRUM EN AJ NID IT FAST!!! Dem her, ic olredi for sentimitrs long, aj fil lajk aj hev a bladi rejnforest on top of maj hed. Mejbi aj šud šejv it of komplitli...

U mraku sam. Slušam tugaljive zvuke Rileya Leea; "Music for zen meditation", piše na omotu CD-a. Mekano i toplo, iako se trudim ignorirati note, zrak je rezak i hladan. Prolazne antonimne sintagme. Miris naranče i cedrovine, lelujav, smeđe probija tamu, plavo joj se priključuje. Večer apsurda. Svira "Tranquil resonations" - dvosmislenosti li! Teorija kaosa u malom, zlokobno povećanje intenziteta, marketinški me bullshit sprečava da shvatim poruku naslova. "Muuu," reče krava neopterećena time što ne vidi da je trava zelena. Na CD playeru sloj prašine; bože, nisam krpu primio u ruke tri tjedna, tek sad to vidim. U hladnjaku je litra soka od rajčice, nemam alkohola; da pušim, vjerojatno bih ovoga trena proklinjao i to što bi mi zasigurno ponestalo cigareta. Srećom, držim se samo želučane intoksikacije, tek povremeno. Dao bih svašta da je to povremeno sada i sutra, želim se izgubiti, nekonkretno flertati, leći u krevet razmišljajući o brodovima. Znate li koji je moj najveći strah? Da ću večeras leći u krevet i ne razmišljati uopće. Volim misliti da imam opcije. Zabluda. Prokleta. Ne volim paragrafe, prazne redove. Nema veze s ovim ranije, samo kažem. Sa zida mi se smiješi nepokrpana rupa zbog krivo postavljenog sata (svijetlo se reflektira, upamti to, tupane!). Plišano stvorenje koje držim na monitoru djeluje mi mudro, cinično, samouvjereno. Do maloprije sam mislio da se smiješi. Okrenuh ga na leđa, skliznulo je i palo iza. Eto ti na, prokletniče! (Makar to nisam želio.) Prozorčići skaču po ekranu, ICQ mi javlja da ljudi dolaze i odlaze, no večeras me nitko ne vidi, poklikao sam ih van iz liste vidljivosti. Jednom ću otići na kremšnite u Samobor. Ili neću jer ih ne volim. Tko zna.

Nadam se da ću čitav vikend prespavati. Mob gasim, osim ako meni netko/nešto treba, jedem, ležim, spavam, buljim u TV :D

Dobih ovo na mejl: http://tinyurl.com/3nzvn

O, kako prokleto istinito :) :(

Gleda mi se "Terminal"! Sve ostalo već znate ;)

Imam novi prozor :) Ah, blagodati PVC stolarije i izo stakala, napokon mi je u sobi dovoljno toplo i zvučno izolirano :)

You can travel the world
But you can't run away
From the person you are in your heart
You can be who you want to be
Make us believe in you
Keep all your light in the dark
If you're searching for truth
You must look in the mirror
And make sense of what you can see

Just be...
Just be...

They say learning to love yourself
Is the first step
That you take when you want to be real
And flying on planes to exotic locations
Won't teach how you really feel
Face up to the fact that you are who you are
And nothing can change that belief

Just be...
Just be...

'Cause now I know
It's not so far
To where I go
The hardest part is inside me
I need to

Just be...
Just be...

I was lost and I'm still lost
But I feel so much better

:)