Životinjsko carstvo

Toliko je bilo kad sam se probudila. A sinoć mi se prispavalo u 00:25. Znam točno, jer sam si konačno kupila radio-sat-budilicu s velikim, svijetlećim brojkama. Dakle, nije dost... A svejedno, probudih se sasvim razbuđena: pije mi se kava, puši mi se Marlboro. Ne radi mi se ništa drugo, naravno.

OK, skuhah kavu, pripalih, misleći da ću se nakon toga vratiti u krevet. Jock! Ne spava mi se, ali nisam bistra. Nije moja kuća za ranoranioce - životinjci su me u čudu pogledali, ogrebli se za malo mitologije i nastavili hrkati. Papigice tek sad počinju potiho cvrkutati.

Ljeti se volim probuditi rano, spremiti se, izaći van prije vrućine. Ali sad je mrak, hladno je, samo pekarnica preko puta svijetli, i to tek od 6. Hladno je i u stanu - ne, zapravo, nije, termometar kaže da me griju 23 celzijevca, dakle, ta hladnoća je u glavi... hm. Očito nikad nisam zadovoljna: kad je toplije, kukam da je pretoplo; a sad mi je zima. Čak sam razmišljala o tome da malo prigrijem.

No dobro, sredila sam dio nekakve papirologije za koju je danas zadnji rok (lažu, tko bu to čitao prek vikenda, očekuju je tek u ponedjeljak, ali nek im bude, poslat ću danas). Doduše, ovako zbrkana kakva i inače jesam ujutro, a pogotovo kad se probudim prerano, ne jamčim za kvalitetu svojeg djela. Pregledat ću kasnije. Vjerojatno ću se vratiti u krpe negdje oko 11h i tak si fino sprčkati kompletan ritam spavanja i buđenja. A hebga!

Vratila bih se ja već sad, ali šaponja se upravo našlempao vode, štoćereć, treba ga izvesti u higijensku ophodnju... Znači, treba se odjenuti, protegnuti i razbuditi do kraja. A hebga! Što se mora, ponekad je zbilja teško... ali se napravi.