sipas li ga sipas

‎"Kad je Bog stvarao smjesu moga tijela ,znao je za sva moja djela i nedjela. Kad na svijetu grijesim njegovim znanjem,zasto bi mi dusa u paklu gorjela"

.....svi oni koji mi na zulj stanu ja cu da ih otresem kao trulu sljivu.

‎..Ponekad, dok stojim sama na ulici..vrtim neki svoj film u glavi..pripalim vec ugasenu cigaretu i gledam ljude koji prolaze...
Onda se opet zagledam u te poglede..osjecam se kao u kazalistu...
Pa da ,.ulica se pretvorila u pozornicu....sve sami glumci..

Ova gospoja ametist me ostavila ispred vrata.....ignor na njen blog..
samo zato sto sam Bosanka ,
Koja sirovina ......

Pozelim se jutrom u tvom oku sakriti

u tvojoj zjenici dom svoj pronaci

i zelim tvojim pogledom kao sinjim morem ploviti....

Zelim u tvom srcu svoje ime upisati...

zelim te samo voljeti....

i kad pozelis ja cu nestati!!

Da,poznavati sebe je najvaznije ,dug je put do toga ,cesto ga placas bolom i suzama,borbom pameti i osjecanja ali se svakako isplati ne zivjeti u sopstvenom mraku..

Nikada nisam obozavala muskarce koji su govorili da im je na zeni PAMET sex-i
Niti oni mene ,jer ja sam to odma svacala :ovaj hebe u mozak..
a oni su imali straha da me nemaju gdje hebati.......
bili smo uvijek samo prijatelji..
i zbog toga sam sretna..

Ne trebam ja nista ,samo lijevo krilo njegove vrece za spavanje ....a to je previse...tamo nevidljivim slovima pise........."zauzeto".....cini mi se?!

Na tvom tijelu ima toliko toga da se otkrije..........rudnik si svega samo ne pozuda.....;)

....zasto se duso ti bojis dubine jutra? sva radost u tebi nestaje kao sjaj mjesecine na snijegu! Podrhtavas od bjesnosce suza sto isprase tvoj sjaj, Molis se molitvom za sve one za koje se nema tko pomoliti, dali postojis ti u necijoj molitvi? Dali znas da more nosis u srcu , pustas mu jedra na buru iako znas da neznas veslati! Lijepo je putovati morem tvojim ,slusati kako sumi. Slusas li price gola stijeno ,sto ostajes kad svi odu ? Pricaju ti godinama ,da bih ti suzu uklesali u tvoje grudi, isprali morskim ocima sve sto si u ceznji napisala. Naslanjas glavu na svaki greben o rub stijene se odbijaju prostori nedostizni ....a ti plovis i ne pitas kamo? Zastani....... poslusaj sapat vjetra u daljini , zastani....... jer nazad ti nedaju bure ,vode duboke. zastani ........ Svjetionik se nazire u daljini!!

Nadala sam se na ovoj iskrici naci takvog odvaznog covjeka,
Nasla sam ga !?
Bar sam tako ja mislila .
Ma,bio je stvarno divna osoba ,meni nekako posebna ,draga ,znao je jebeno lijepo da pise te slatke gadosti.
Bilo je to jedne hladne zime ,sve je oko mene ledom okovano samo moje srce htjelo je da leti ,tamo daleko ,
da se malo ogrije od te gadosti slatke..
Posle par mjeseci pisanja trazila sam sliku da mi posalje ,samo da vidim facu covjeka,bunara iz kojeg sam crpila snagu za neko bolje sutra.
Ma,da priznajem ,bila sam u to vrijeme emotivno slomljena osoba ,jer samo takva sam i mogla imati zelju za tim nepoznatim daljinama ,necim novim .
Nije se vise pitao razum
Nisam se pitala cak ni ja ,.....srce i ovo ovdje ,ovo sto zovu ruke ja ih nisam osjecala ,ovo su bila krila..
Svijet oko mene se iznenada prosirio ,ljude sam dozivljavala kao klaune koji mi se neprestano smijese-
Do jucer sve bijase drugacije,tmurno ,bezlicno ,bez boja i okusa ,bez osjecaja dodira ......bez zelja!
Taj covjek je bio kao slamka spasa iz tog tunela iz kojeg sam izviriva cak bez zelje da izadjem van.
Da udahnem punim plucima i viknem iz svega glasa:JA NISAM UMRLA AKO VISE NE ZIVIM!!
Nebi me nitko ni cuo ,jer vikala sam i plakala ,molila i klela sve na zemlji i na nebu ,slomljena svojom tugom.
Dino(tako se zvao )
Bio je covjek koji je tocno znao kako se osjecam.
Satima i satima,danima i nocima sam visila na compu,mobu ,hranila sam se njegovim rijecima .
Bila sam cvijek koji se susi ,on ga zalijeva jer ima tu jos zivota ,pupoljaka koje ce drugi da beru ,ali nema veze
osjeca se miris na daljinu......znao bi mi reci!
Imala sam strahopostovanje prema nasem odnosu .znacio mi je puno,previse ali me strah hvatao svaki put kada bih ugasila comp i otisla na svoju stranu kreveta,tiha i prepadnuta od svoje srece.
Radovao se svakoj mojoj napisanoj rijeci ,glas koji je cuo posle dosta vremena od pocetka naseg pisanja.
U to vrijeme sam jako puno pisala ,imala sam krila ,suzu i dar od Boga ,Sve sto me boli i raduje da napisem.
Dino je to jako dobro znao uzvracati ,svaku moju rijec u zlato pretvoriti.(bas mi je to trebalo)?
Rekao mi je da ima 50 godina ,ja sam tad imala 35 ......prvo sam ga dozivljavala kao jako dragu osobu u nasim razgovorima nije bilo rijeci o sex-u.
Bilo je to vise kao dva stara jarana koje je sudbina opet spojila.
Iz dana u dan moja su krila imala sve veci obim ,dok nisu zagrlila svemir.
Osjecala sam da tog covjeka volim.
Da volim ga ,ludo i nepromisljeno u ljubavi i ratovima nema pravila.
Volim sve oko sebe ,primjecujem ono sto drugi ne vide ,kako je zivot lijep!
Tesko je zivjeti s tim....jos teze se odreci ,skinuti krastu s rane koja je tek zarasla,dati je opet vjetru i soli koja visi u zraku.
Sve ce opet da zaboli bez njega ,dali sam ja i zivjela dok taj covjek nije usao u moj zivot?
Dali sam ja svima oko sebe toliko dala ljubavi da je i to vrelo presusilo?
Samo Dino ,on je taj koji tom vrelu snagu daje da izvire jos jace ,da ljubav moja kao voda protice izmedju prstiju i svako kome je stalo treba da se potrudi zadrzati je u saci.
To me je on naucio..
U isto vrijeme me uvjeravao kako sam ja obnovila njegove snove ,vjeru u zivot i masu u kojoj tu i tamo sretnes covjeka ali vrijedi traziti ,samo ono sto nisi pokusao vce si izgubio..
Trebao je doci u Njemacku ,blizu mog grada poslovno i ja sam mu obecala da cu doci ,moram ,ovo sada moram.
Moram tom covjeku reci Hvala za povratak u zivot,moram mu reci da ga volim kao Boga,brata .......da i ljubavnika.
Koliko se mozes radovati ako znas da je to mozda jedina prilika da vidis tog covjeka?
Jako ,prejako !!
Ali je strah svejedno prisutan svaki trenutak na pomisao da dotaknem njegove usne ,da osjetim nevidljivi prostor izmedju nas .......dalje se nisam usudila ni zamisljati ,a htjela sam,zeljela vise od svega na ovom svijetu.
Dino je dosao..
I ja ga nisam razocarala sto nisam bila tad ona koja sam ponekad znala da budem ,ponekad kad je meni trebalo .ponekad kad se meni prohtjelo da budem kuckica ,umiljata ,pokorna,divlja ili kraljica zeljna robova.
Ispunio mi je jednu zelju koju sam ja dopustila.
Gurao me je nogom ispod stola kao nekada ,nema veze koga i gdje ali je bilo kao nekada .
Gurala sam i ja njega jer u ovom zivotu svi se nekud gurama .
Poljubila sam ga u obraz i rekla mu;HVALA!!
HVALA na rahatluku ,hvala za sarajvsku baklavu ,hvala za ova krila i hvala Ti sto postojis
ali ja sam ptica
svoja i nicija!!

Tek ponekad u svojoj arhivi pogledam covjeka koji ima mnogo vise od 50 godina ,
tek ponekad procitam poruke koje pocinju :
Malena......
I jos uvijek sam sretna sto sam pricala te slatke gadosti o nasoj ljubavi....
HVALA DINO ...gdje si da si!!
Ljubi te tvoja malena

Cini mi se da mozemo vjerovati samo jednom muskarcu
, koji na nase pitanje: " Da li me volis? ",
odgovori: Naravno, kceri..

Kazu:ako hoces da vidis tko ti je prijetelj ?!Pokucaj mu na vrata kad si u nevolji!
Nisam kucala na tudje vrata ,uvijek sam nasla nekakav drugi izlaz (hvala Bogu) i uvijek je to bilo iz petnih zila ,poslednji atom snage koji me digao s dna.
Prije odprilike desetak godina bila sam u ne bas zavidnoj financiskoj sitovaciji ,ne svojom krivnjom ,ne rasipanjem niti pogresnim korakom.
Jednostavno dodje takav period u zivotu da te neko kusa koliko si jak/slab .
Pored svog posla radila sam svaki dan u kucama bogatih ljudi ,zorom sam znala gledati kroz prozor i pitati se;Boze zar je svaka moja zora ista??
Skuhala bi rucak djeci i muzu prije nego bi oni ustali iz kreveta .
Postavila dorucak i tiho zatvorila vrata ,da ih ne probudim.
Odlazila bi na "svoj" posao ,punih osam sati ,nesto bi izmedju pojela ,nekad i nebi .
Nisam odlazila doma,produzila bi samo dalje.
Imala sam kljuceve od svih tih kuca u kojim sam cistila .
Bili su to pretezno stariji ljudi ,divni i ponekad cangrizavi ,ali ja nisam imala izbora .
Pomisao na onih 30-40 eura koje bi dobila "na ruke" davao bi mi snagu .
Pomisao na moju djecu i njihove potrebe bio je izvor moje snage,mog zivota.
Obozavali si me ljudi kod kojih sam radila ,vremenom sam postala dio njih,njihova "biser" kako su me zvali.
Trudila sam sve njih razumjeti na njihov nacin ,cak mi je i uspjelo cesto....sebe rijetko razumijem..
Godine su prolazile ,nestajali su problemi ,jedan za drugim .djeca su odrasla ,poceli sami zaradjivati .Ovi manji su ucili od starijih i tako svake subote mozes ih sresti kako guraju kolica s novinama ......zaradjuju svoj dzeparac.
Prestala sam cistiti po tim kucama ,ostala sam samo u jednoj.
Bracni par pedesetih godina .
Obozavam ih.
Cesto su bili moji gosti ,uzivaju u mojoj kuhinji .ljetuju svake godine u Hrvatskoj.
Prosle godine su me posjetili u mom domu u Hercegovini.
Bilo im je cudno kako mi kuca mirise na dom.
U njoj zivi moja svekrva ,divna zena ,baka moje djece i zena koja je rodila covjeka s kojim ja zelim zivjeti i umrijeti.
Od kako nemam svoju majku osjecam kako me zeli svojom zvati ,osjecam drhtaj njenog srca dok me na grudi privija ,osjecam suzu kojoj neda pasti dok me svojim sinom zove.
Osjecam da zna koliko ja njenu ljubav osjecam dok joj zelim ugoditi .
Prosli mjesec je bila u bolnic i otisla sam doma ,muz nije mogao .
Bilo mi je jako tesko otici i ostaviti je .nije sama ali je sama kako ona kaze kad nema nas!
Vratila sam se svojim obavezama ,jer tako mora biti.
Danas sam slobodna ali sam otisla 3 sata cistiti .
Jedini slobodan dan , nije mi vise "nevolja" da moram ,ali ??
Zivim s covjekom koji nema poroka .
Ja pusim i svaki put sama sebe grizem:5 eura dajem za otrov!
Volim lijepe stvari ,kupovinu kao i svaka zena ,ne kupujem jer moram nego mi se svidja.
I nista to nije vrijedno mog slobodnog dana ,nego obozavam te ljude ,tu zenu s kojom se tako lijepo godinama smijem i placem.
Danas je kao obicno dosla doma kad sam ja gotova.
Usla je unutra i kao i obicno zagrlila me kao sto se prijetelji grle.
Popile smo kavu i ja sam posla .
Danas je moje auto na reparaturi(tako vam je kad vozim kantu) rekoh joj ,muz mi radi drugu smjenu ,trebam mu dovesti njegovo auto.
Oh,nije to tvoje auto ispred nase kuce?
Da ,jeste!
Ne mogu da vjerujem ,imate onako veliku kucu ,idete na godisnji svake godine cetiri tjedna ,uvijek si "markirano" obucena dosli ste ovdje sirotinja ,muz ti masinski tehnicar (kao da je to nesto) a ja i moj muz imamo zavrsen fakultet pa nemamo nista od toga.
Sad cu jos morati otplacivati tvoj novi auto!!
Malo sam se nasmijala kiselo nevjeruci da to cujem od nje!
Meni to nije smijesno da moja cistacica vozi takav auto!
A ,dobro .rekoh joj!
Necu vise biti vasa cistacica ,evo vam kljucevi .
Samo da znate:Moj auto je placen gotovinom!
Ne treba ga otplacivati..
...........
Sve me ovo danas podsjetilo na jedan davno napisani blog jedne blogerke .
Bilo je to davno ali se sjecam neki detalja .
"Danas mi je kcerka moje kucne pomocnice rekla kako iskoristavam njenu mamu ,ne cijenim njen posao ....itd
Ja (blogerka) sam joj odgovorila :Znam ja trud tvoje mame i cijenim njen rad ,jer ja volim od usta otkinuti samo da ne moram sama to raditi..
Da ,imala sam sve ove godine( osam godina sam cistila u toj kuci) da ta zena bas otkida od usta da bih mene platila .
A moje je samo da budem zahvalna sto smijem cistiti njen drek i naravno dolicna jednoj jadnoj cistacici koja je rodjena da bude to sto jeste ........sirotinja!!
Malo morgen!!

Ljubav je ;Kad te covjek nazove s posla i drekne u slusalicu:NEMOJ SLUCAJNO DA BI SE PEGLE ´VATALA.....;);)

Ostao si odavno,

U mom skokaku uspomena.

I mišljah, da te gubim,

U mraku proteklog vremena.

Ali, i dalje ljubim,

Tu uspomenu na tebe,

I čini mi se,

Zaborava nema!



Slike požutjele,

A ulice mojih sjećanja,

Nisu opustjele.

Srce i dalje,

Kao srna plaha,

Vraća se tebi,

Starim sokakom uzdaha.

Sad jos nisam ostario,a kada me budes vidio takvog,budi strpljiv sa mnom i pokusaj me razumjeti.

Ako se zaprljam u vrijeme rucka,i ako se ne mogu sam obuci ,budi strpljiv.

Sjeti se sati,koje sam potrosio,dok sam te tome naucio.

I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvjek ponovo,nemoj me prekidati,slusaj me.

Kada si bio malen,morao sam ti istu pricu citati uvjek ponovo,prije no sto si zaspao.

Ako se ne budem zelio kupati,ne ismijavaj me i ne vrijedjaj.

Sjeti se kako sam te morao loviti i izmisljati hiljade razloga,da bih usao u kadu.

Kada opazis moje nepoznavanje nove tehnologije,daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu.

Ja sam TEBE naucio mnoge stvari:pravilno jesti,pravilno se obuci.

Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora,daj mi malo vremena,da se prisjetim i ako mi to ne podje za rukom,nemoj se uznemiravati.

Nije mi najvaznija stvar u zivotu nas razgovor,vec to da sam s tobom i da me znas slusati.

Ako ne budem zelio jesti,nemoj me prisiljavati da jedem.

Sam znam najbolje kad mi je hrana potrebna,a kada NE.

Kada mi umorne noge nece dozvoljavati da hodam.

Pruzi mi ruke jednako kao sto sam ja pruzao tebi,kada si pravio preve korake.

I ako ti jednom kazem,da vise ne zelim zivjeti,da zelim umrijeti,ne ljuti se na mene,jednog dana ces me razumjeti.

Jednom ces spoznati,da sam ti usprkos svim ucinjenim greskama,zelio samo najbolje i pokusao sam te pripremiti na putovanje zivota.

Ne zalosti se,ne ljuti se i ne osjecaj se bespomocnim,kada me budes gledao pored sebe takvog.

Budi pored mene i pokusaj me razumjeti i pomoci mi tako kao sto sam Ja pomagao tebi,kada si poceo zivjeti.

Budi mi oslonac,pomozi mi zavrsiti putovanje s ljubavlju i strpljivoscu.

Vratit cu ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju,koju sam cuvao oduvjek za tebe.

Vole te Tvoj Tata /Tvoja Mama