...

Ne osjećajući noć tame
i snaga vjetra.
Hodam šumom
Izbačen
Izopačen.
Čuvam se zvijeri
Što kroz tamu hodaju.
Mjesec na nebu
U mojim snovima
Čeka.

Bila pustinja il šuma
Meni svejedno,
S nadom među usnama
Bježim od vjetrova hladnih
Koji za mnom pušu
Prema obalama pustim.

I ništa me više ne boli
Na ovom dugom putu,
Osjećaje sam ostavio
Kao zadnje pare u zimskom kaputu.
I tvoj lik
I tvoje tijelo na postelji
Što sam ostavio
Da bude hladno
I oholo.

Trčim za sjenama iza sebe
Da me ne sustignu,
Kao hijene,gladne
Kada zagrebeš ispod površine.
One tamo uvijek čekaju
Vrebaju da me ugrabe,
Onako izgladnjele i zloćudne.

I zato dolazim
U kišu,
Idem zaboravljenim putem
Mokrim i blatnim.
Ne čekaj me,doći ću.
Kao nekada,
Dok sam bio uz tebe čovjek
Ne osjećajući noć tame
kao princ sa one strane.

Uredi zapis

15.02.2012. u 22:23 | Komentari: 31 | Dodaj komentar

Tides of time

Opjevana tuga je dovoljna

Da ti kažem da si anđeo smrti,

Silueta sumraka oronule zemlje

Koja se bori za posljednju riječ ,

U siječanju.

Mi smo ovdje,

Stojimo oboreni čežnjom

U rukama nemilosti sudnjeg dana,

A zašto?

Da poljima žanjimo obećanja.

Plačem, bolju se izražavam

Da bi dotaknula suzama trenutak,

Da čujem anđela smrti

Kako se primiče slikama mojim

Utisnutim u kore ruševina tišine.

Mi smo ovdje,

Prolazimo užasima minulih dana,

A zašto?

Da umiremo u tišini sklopljenih želja.

Morske mijene vremena

Što čuju riječi u svojim mukama,

Vode me

K tvojim toplim rukama

U kojim zauvijek ćutim toplinu patnje

i slutnje što čuju tame.