underground poezija

 
ništa mi dobroga nisu donijela
sva ta gostovanja po malim gradovima
uvijek sam se vraćao bolestan
od čekanja na jutarnje vlakove i autobuse
 
i sjećanja na dječje zube po wc-ima
 
sve te djevojčice
nisu bile jače od čekanja
na jutarnje vlakove i autobuse.
 
noći provedene uz stolni nogomet sa gazdama
noći uz biljar i pikado
noći sa ženama od 50 godina
noći sa njihovom šminkom na ustima
uvijek su imale kilograme ruža na usnama
uvijek sam povraćao zbog te šminke
puno rjeđe zbog piva,
one nikada nisu kupile knjigu
uvijek su mislile da je dovoljna njihova šminka
 
nije bila dovoljna, nikad nije bila.
 
sve su bile razvedene i sa stanom
njihova prošlost obješena u ormaru
davala im je snagu za mene
povraćao sam po kolodvorima nakon njih.
 
bilo je i lijepih trenutaka,
uvijek bi me dočekivali sa plakatima
i uvijek je uvodna riječ bila moćna,
a onda bi sve krenulo svojim tokom:
 
pjesme uz pivo
pjesme uz vino
pjesme uz cigarete
 
pjesme za publiku koja odlazi
pjesme za zaborav
 
i opet sve svojim tokom:
policajci traže ličnu i razlog zašto sam tu
nisu znali što bi sa mnom,
nisam znao ni ja.
 
sve je išlo svojim tokom
kondukteri
glavni kolodvor
tramvaj koji nikad nije došao
povraćanje
spavanje
glavobolja
novi dan.
 
nikad mi nisu ništa dobroga donijela
sva ta gostovanja po malim gradovima
 
veliki pjesnik iz Zagreba je bio u vašem gradu
sutra možete u školu
sutra možete na posao
sutra možete u pizdu materinu što se mene tiče
 
vjerojatno ćemo se vidjeti opet
za godinu dana.
 
www.inet.hr/~mfosner

danas sam gledao film od severine i moram priznati da mi je to najbolji film koji sam vidio u životu i severina mi je najbolja i najljepša glumica u povijesti svih glumica i život ipak vrijedi, sva patnja se isplatila, političari su ipak ljudi, neka dignu porez - baš me briga - ja ionako ne plaćam porez, naka bace bombe, naka amerikanci budu prvaci u svemu, neka zabrane pušenje na javnim mjestima, nisam pušio već 9 dana pa mogu da ne pušim još 9, na radiju je jazz i to je sasvim u redu - ali ipak ne toliko u redu kao što je u redu severina sa kurcem u ustma, neka spale stravičnu mona lizu, neka spale i nju i njen kretenski osmijeh, stavite severinu na svaki kvadratni metar zida mora neba - kod severine barem znamo zašto se smije, nećemo radnike na sveučilišta, nećemo u europu pod svaku cijenu, nećemo nikakav sukob među navijačima - hoćemo spermu na severininim usnama, umjesto milijunaša: severina guzica, umjesto dnevnika: severinine najljepše sise, i MOLIM VAS umjesto OBN folk talents: severina - kako uzdiše! predlažem da se stavi severinino zadovoljno lice umjesto grba na zastavu i predlažem da rajko dujmić smiksa i aranžira njene uzdahe pa da to puštaju kao himnu u državnom saboru i prije utakmica.
i sada za kraj nešto sasvim privatno: dragi bože koji IPAK jesi na nebesima, sveti se ime tvoje i: hvala ti hvala ti hvala ti, od danas u 4 popodne sam shvatio i progledao, oprosti na svim psovkama i uvredama, neka mi oproste i gospođa majka i njezin sinek sa svim svojim prijateljima svecima...

pjesme mi nikako ne dolaze
dok rješavam stambeno pitanje
i nema ih na vidiku kad gledam
cijene u marketu. nema ih na policama
nema ih u ogromnim frižiderima
nema ih kad plaćam na kasi.
pjesme su mi upravo nedostižne
dok provjeravam stanje na plinskome brojilu
i ne čujem ih kad je na radiju moderna glazba
i ne čujem ih kad je na radiju etno glazba
i ne čujem ništa dok puštaju reklame.
ne čujem ništa dok govore političari
ne čujem ništa kad kažu da će se
situacija popraviti
ne čujem ništa dok govore ti prokleti ljudi.
nema pjesama dok me žena mrzi
i nema ničeg lošeg u tome što ona želi
voditi ljubav sa nekim drugim
dok ja pokušavam pronaći pjesmu.
 
paleći novu cigaretu palim sve svoje nade
i čudim se što sve već nisu izgorjele
u svim mojim bivšim pjesmama.
 
najbolje je ne misliti o pjesmama
i najbolje je ništa ne misliti o svemu tome.
i najteže.
 
www.inet.hr/~mfosner

u publici su uvijek dame
u crnim haljinama s brošem
i u publici su uvijek dame
u zelenim haljinama s brošem
to su dame koje me uvijek kritiziraju.
 
u publici su i penzioneri koji
ovdje samo gube vrijeme,
to su luckasti tipovi od 50 kg
koji me naprosto obožavaju i
oni mi poslije nastupa uvijek prvi pružaju ruke,
dok njihove ruke vape za infuzijom glukoze.
 
u publici je i bijesna omladina
koja je bezazlena (ali je svejedno - bijesna)
i stalno netko od njih fotografira
kao da mu o tome ovisi život ili karijera.
 
tu su i naizgled samouvjerene žene
koje mi nude seks poslije nastupa - ali:
'prvo bi mi htjele pročitati svoje pjesme'
(a vjerujte mi - nema boljeg načina
da vas prođe želja za seksom).
 
u publici su konobari koji mrze svoj posao
zajedno sa voditeljima programa
koji najčešće ne znaju svoj posao
i u publici su mnogi
koji nikada nisu ni imali nikakav posao.
 
u publici su najčešće ljudi
koje ja ne podnosim.
 
jedino dobro u svemu tome je
što ti na početku priredbe
organizatori obično daju
dovoljno piva ili vina
 
pa tako uz piće
susreti sa vlastitom publikom
postaju malo podnošljiviji.
www.inet.hr/~mfosner

loša poezija i isprazne govorancije
šampanjac iz plastičnih čaša
i ljudi puni zavisti i mržnje -
 
još jedna promocija
još jednoga genijalca kojem je
'zaista drago što sam i ja došao'.
 
galerija likova je bila na okupu:
ponosna rodbina i naduti recenzent
za kojega nitko nikada nije čuo
i izdavački mogul
koji nas je gledao pogledom:
'Boudelare je pizda, Whitman je sranje...
POGLEDAJTE ovo! KUPITE ovo!!!'
 
žene prelude za moj ukus
i žene prehladne za bilo čiji ukus
i gnjavatori koji su isto
NEKAD DAVNO IZDALI KNJIGU.
 
gnjavatori koji sada jedva stoje na nogama
pijanci kojima se slina cijedi po rubovima usta
i za sve to su im krive njihove lude i frigidne žene
ali nema veze:
oni i dalje grle sve od reda
oni KUŽE POEZIJU:
'stari! stari moj - super si,
imaš pljugu, jebiga, daj ono...
pa mi smo ono... kolege... ne…?'
 
dajem mu cigaretu a Zajec me pita:
'hoćemo li i mi postati takvi?'
ne znam, kažem mu, izvjesno je samo
da je budućnost neizvjesna.
 
on je na to poentirao da sam ja legenda,
a ja sam na to poželio biti mrtav.
 
na sreću, imao sam kamo otići:
 
njene ruke su me opet dočekale,
i ja sam se osjećao sigurno i snažno.
 
dovoljno snažno da kažem: jebite se
kolege moje, jebite se i laka vam noć...

ništa ne radim po cijele dane
samo televizija i cigarete
nešto jedem i masturbiram više nego inače.
od svega toga sam umoran
pa spavam popodne
pa se probudim i tako prođe dan.
 
onda dođe noć i ja sjedim u gaćama
na svome tavanu. slušam radio i pišem
i muče me hemeroidi…
 
stalno razmišljam o tome
i namještam se pola sata
i ne vrijedi
pa odlazim na spavanje
jer moja guzica je važnija od svjetskoga mira
i važnija je od predsjednika države.
 
važnija je od toga kakvo će vrijeme biti sutra
važnija je od gladne djece u Africi
i sto puta je važnija od književnih kritičara
i važnija je od nečije fakultetske diplome i od sportskih
komentatora i od posjete zubaru ili zoološkome vrtu.
moja guzica je važnija i od moje majke
i važnija je od bilo koje druge žene.
 
guzica mi je važnija i od vlastite poezije.
iako neki misle da to u mome slučaju
- nije slučaj.

sjedio sam u fotelji i imao sam
dobar pregled nad situacijom:
tri žene i tri muškarca.
žene su bile bijesne,
a muškarci su bili nemoćni u vezi s tim.
 
muzika je vrištala iz zvučnika
i crno vino je nestajalo
i osjećaj da bilo što vrijedi je nestajao,
dok su žene bijesno vježbale naglasak
nad svojim muškarcima.
tema je bila rad i radni odnosi
i sve na tu šemu,
a ja sam klimao glavom
i pravio se da razumijem nešto
što nikad nisam razumio:
a to su bili rad i radni odnosi.
onda su na red došle knjige i tu se je od mene
očekivalo da kažem nešto određeno o tome,
ali - ispalo je
da se moje mišljenje ne poklapa sa njihovim.
 
gotovo mi nikad nije uspijevalo
da pogodim mišljenje koje je osjećala ta većina
i onda je jedna rekla:
 
topla piva me tjera na pišanje,
a hladna piva me tjera na sranje
 
i potpuno očekivano - većina se složila sa njom...
ta što je to rekla zamalo je prije dosta godina
postala moja žena, ali ipak - život je odigrao tako
da je ona sve te godine
pišala i srala uz neke druge tipove.
 
ispraznio sam flašu i druge nije bilo i
pitao sam se što će se sad dogoditi.
naravno, dogodilo se ono što se obično
događa u takvim situacijama:
nije se desilo ništa.
osim što su muškarci
poljubili svoje žene
i odveli ih u noć.

dobar prolaz
 
 
ovoga puta sam zaista dobro prošao
gazda je bio normalan tip
i rekao je cijenu i znao sam
da imam za pet mjeseci stanarine.
 
posebna kuhinja i posebna spavaća soba
posebna kupaonica sa veš mašinom iz 75'
imam čak i vlastitu baštu
do koje stižem vlastitim stepenicama.
prve susjede sam vidio tek za tjedan dana.
nije bilo buke pa su me pustili na miru.
 
bio je to lijep osjećaj:
pet mjeseci pića
pet mjeseci pisanja
pet mjeseci spavanja
bez pasa i bez djece.
iako znam da bih pse
još nekako i podnio.
 
imam samo jedan truli zid u kuhinji
i to je prava sreća - sjećam se: nekad sam
mjesecima spavao na madracu na podu
među trulim zidovima,
boljela su me koljena i boljela su me ramena,
i često nisam mogao ustati.
teško sam podnosio jesen i zimu.
i u proljeće je sve smrdjelo po trulim zidovima.
 
po ljetu mi je bilo svejedno
i dalje su me boljela koljena i ramena,
ali ne i ovdje: samo jedan truli zid u kuhinji
za mene više ne predstavlja nikakav problem.
 
sad imam svoju baštu sa cvijećem.
imam svoj kompjuter i imam svoje misli.
nek' me vide sad sve gazdarice koje su me uništavale
zbog ovog ili zbog onog, zbog razbijenih vrata
zbog stanarine koja bi zakasnila samo jedan dan
zbog svojih pijanih muževa koji su ih tukli;
kad god bi kucale na moja vrata
nadao sam se da njihovi muževi negdje piju
i nadao sam se da će doći kući i da će ih prebiti:
te debele kuje sa viklerima u kosi.
 
novi život za mene u 3 ujutro
sjedim u svojoj bašti i gledam cvijeće.
lijepo je.
kao da ga vidim prvi put.
 

dobra noć
 

skaramuži su svirali,
a ona je financirala piće:
jedna dobra noć u paklenom životu.
moje pjesme su groblja riječi
i njene grudi izgledaju veličanstveno
dok skaramuži sviraju
sve je kakao treba,
 
a u groblju mog života
tako je malo tog što vrijedi:
 
jazz i blues i vruća rakija
bez stana i bez ljubavi
ipak jedna dobra noć
bez novaca i bez ideja
ipak jedna dobra noć
ona ima dobru volju
ipak jedna dobra noć.
 
bio bi red da sunce pričeka
dok blues ne završi
i dok rakije nestane
 
smijemo se oboje tome
dok skaramuži sviraju.

www.inet.hr/~mfosner

tu su moje dvije objavljene knjige...