Change your life today. Act now, without delay. S.De. Beauvoir

"Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?"
Knjiga o Jobu, 38, 4-7.

Lik Joba je jedan od biblijskih likova koji se može vrlo često susresti u različitim književnim djelima. On je zapravo postao sinonim za patnju, osobito ljudi koji pate zbog nepravde; Job je biblijski lik koji potvrđuje da Bog svojim stvorenjima uvijek želi ono najbolje, samo ponekad taj put kojim idemo vršiti Božju volju zna biti jako bolan. Priča o Jobu je postala klasična ilustracija vjerovanja u pravedan svijet.

Where were you when I laid the foundations of the earth?...When the morning stars sang together, and all the sons of god shouted for joy? Job 38:4-7

In the biblical Book of Job, Job is a successful farmer who has suddenly descended into ruin because of the devil's interference. Job questions why? God says that there are so many things Job does not know about how this world was formed or how nature works, since Job wasn't there at the beginning. The gist is that, as mere humans, we cannot know a Creator's plan for the world.

Film 'Drvo života' je prije svega himna životu koja otkriva odgovore na pitanja koja proganjaju čovjeka. Priča se bavi teksaškom obitelji u 1950-ima. Najstariji sin Jack odrasta, gubi mladenačku nevinost i pokušava se pomiriti s ocem (Brad Pitt) s kojim ima složen odnos. U svojoj životnoj odiseji Jack traži odgovore na pitanja o smislu života i opravdanosti vjere...

The Tree of Life is Malick's "Song of Myself," recalling Whitman:

I celebrate myself, and sing myself, / And what I assume you shall assume, For every atom belonging to me as good belongs to you...

In Whitman's exploration of his own self, which we shall assume with him and so get to the "origin of all poems," we meditate with our subjectivity, a gift of evolution where we can observe ourselves, arranging words and signs mentally to arrange Life, feeling sympathy and gratitude and thinking about impulses just as we still will often fall prey to them. Is it solipsistic?



FILM DRVO ŽIVOTA : REMEK DJELO GENIJALNOG REŽISERA ILI PRETENCIOZNI FILMSKI ESEJ

Kada je dobar, Malick je u ovom filmu poput najboljeg Bergmana ili Tarkovskog. No, to mu nije dosta pa je dodao i Boga, i Darwina, i Bibliju. Godine 1979., novi Hollywood bio je na svom vrhuncu. F. F. Coppola iste je godine izbacio “Apokalipsu danas”, godinu prije Cimino “Lovca na jelene”, a Spielberg “Bliske susrete treće vrste”. Ekran je prštao od nove, senzacionalne generacije američkih filmaša, a filmofili od Sydneyja do Osla diskutirali su nove naslove nekih darovitih klinaca - Paula Schradera, Johna Carpentera, De Palme, Hilla, Scorsesea. Američkim filmom vladao je novi, čudovišno talentirani naraštaj.

A unutar njega postojao je čovjek koji je za filmofile bio miljenik među miljenicima. Njegovo ime bilo je Terrence Malick .

Moćni debi
Te ‘79, Malick je još uvijek bio dobro čuvana tajna. Filmofili su mu pamtili moćni redateljski debi, krimi dramu “Badlands” i čekali idući film. A onda se te ‘79, Malick u Cannesu pojavio s “Blagoslovljenim danima”, ruralnom dramom koja se činila kao ekranizirani grčki mit. Trijumf je bio potpun. U konkurenciji u kojoj je bila i Zafranovićeva “Okupacija u 26 slika” Coppola je doduše osvojio Zlatnu palmu “Apokalipsom danas”, ali je Malick osvojio nagradu za režiju i pobrao hvalospjeve. Činilo se - veliki američki režiser počinje karijeru, a njegovi najbolji filmovi tek dolaze.

A onda je Terrence Malick nestao.
Terrence Malick nije snimio ni jedan film u idućih dvadeset godina. U tih dvadeset godina “novi Hollywood” se raspao. Komercijalni film preobrazili su video i multipleksi, Hollywood je ušao u konzervativnu obnovu studijskog sustava osamdesetih, ideologijom je zavladao Reagan, kinima dječurlija, a biznisom blockbusteri. Hollywood sedamdesetih postao je predmetom kulturne nostalgije. Žudnja za sedamdesetima podudarala se sa žudnjom za pametnijim i politički relevantnijim američkim filmom, a odsustvo takvih filmova mistično se poklapalo s odsustvom Terrencea Malicka. Režiser “Badlands” u tih je dvadeset godina postao ne samo filmski Salinger, već i više od toga: nešto poput šijitskog proroka Alija, mesije kojeg se čeka da iziđe iz pećine i izvede zaglupljeni film iz doline suza.

A tada se, nakon dvadeset godina, mesija vratio. Vratio se 1998. i snimio čudesni film, ratnu dramu “Tanka crvena linija” koja je mogla jedino još čvršće cementirati famu o velikom, čudnovatom umjetniku.
U eri sequela, u filmskoj kulturi kojom je dominirao infantilitet, Malick je postao Veliki Umjetnički Iskupitelj američke filmske kulture. Postao je to s tri maestralna filma, od kojih je posljednji - “Thin Red Line” - za mene jedini film o ratu koji sliči na rat kakav ja osobno pamtim.



Luč ili pozer
Mesije se, međutim, ne propituje: njih se slijedi. I upravo je to bila sudbina koja se dogodila Malicku. Nakon “Tanke crvene linije” on će snimiti dva filma koji će, po mom mišljenju, biti u najmanju ruku problematični. Međutim, Malick više nije bio režiser, on je postao potporanj na kojem opstoji američka visoka filmska kultura, i njegovo se djelo više nije propitivalo. A raspra o tome je li Malick zadnja luč američkog filma ili tek pozer opet se razgorjela kad se sredinom ove godine pojavio novi Mesijin film - “The Tree of Life” (Drvo života). Malickova kozmičko-autobiografsko-religiozno-metafizička drama predstavljena je ovog proljeća u Cannesu, gdje je doživjela neobično podvojeni prijem: na novinarskoj projekciji dio se prisutnih smijao i zviždao, no žiri joj je dao Zlatnu palmu. Dio kritika bio je suzdržan, ali su zato američki kritičari bili trijumfantni, a Justin Chang, kritičar Varietyja, one koji su filmu spočitavali pretencioznost nazvao je “lakrdijašima”.

Najveći dio anglosaksonske kritike - od veterana Rogera Eberta do Petera Bradshawa - slavio je novi Malickov masterpis, dok su drugi ismijavali Malickovu grandioznu preuzetnost, poput uvijek duhovitog Britanca Johnatana Romneya koji je napisao kako ne može ozbiljno uzeti film koji tri sata ustrajno kazuje “Gle! Kakva je slava Stvaranja!” Takva oštra podioba u određenoj je mjeri razumljiva, jer Malickov film doista jest čudan pačvork čudesno dirljivog i adolescentski banalnog, u što se može uvjeriti i hrvatska publika koja ga može gledati od ovog četvrtka. Malo film o odrastanju, malo kozmološki traktat, a najviše simfonija sa slikom, “Drvo života” otpočinje citatom biblijske Knjige o Jobu, da bi se potom radnja premjestila u teksaški gradić Waco ranih pedesetih.

U prvoj sceni, obitelj glavnih junaka O’Brienovih dobiva telegraf koji javlja da se najstariji sin - kojeg u filmu ne vidimo - ubio. Obitelj sačinjava otac ( Brad Pitt), strogi patrijarh, profesionalac u aviokompaniji koji djecu odgaja strogo, učeći ih poslušnosti, stezi i konformizmu.

Rane pedesete
Majka ( Jessica Chastain) sasvim je drukčija, eterično, blago biće, pomalo mistik i esencija čiste ljubavi. Uz njih, odrastaju i dvojica sinova: mlađi Steve je fizički kopija oca, njegov miljenik i sljedbenik. Glavni junak Jack (sjajni dječak Hunter Mc Cracken) posve je različit: šutljiv i naizgled nesimpatičan, buntovan spram očevu drilu i puno bliskiji majci.
Ovako izložen, “The Tree of Life” doima se kao sociopolitička studija američke suburbije pedesetih, poput “Revolution Road”. No, istina je daleko od toga. Jer, tu memoarsku jezgru Malick je dogradio… pa, otprilike svime što je mogao. Tako u jednoj od fabularnih linija pratimo sad odraslog Jacka ( Sean Penn), urbanog profesionalca u New Yorku koji kreće na mistično putovanje kroz izmaštane pejzaže i u zagrobnom svijetu susreće svoje mrtve.

Ono što je sigurno najzdraviji dio Malickovog grandioznog filmskog čudovišta jest - priča o odrastanju. Taj Waco 50-ih i studija opresivne, konformističke američke obitelji doista je komad velikog “filmmmakinga”, emocionalno točna, poetična i filmski raskošna obiteljska minijatura. Svi likovi su suptilno nijansirani, svi glumci izvrsni (Brad Pitt je sjajan u ulozi ideološki zaglupljenog patrijarha). Sjajno je sugerirana sloboda i nesputanost dječaštva kroz briljantno režirane scene dječačkog klatarenja na ulici.

Obiteljska minijatura
Da je taj Teksas pedesetih ostao jedini fokus filma, “Drvo života” ostao bi veliki, genijalni i bestidno privatni film, nalik “Zrcalu” Tarkovskog ili Bergmanovom “Fanny i Aleksandar”. Ali, Malicku, baš kao da je preuzetni adolescent, to nije bilo dosta. On je u filmu htio i Boga i Darwina, i Bibliju i Tibetansku knjigu mrtvih i Discovery Channel.




"Gdje si bio kad zemlju utemeljih?
dok su klicale zvijezde jutarnje
i Božji uzvikivali dvorjani?"
Knjiga o Jobu, 38, 4-7.

TILTOVI FILMA I. DIO

Brate. Majko.
Oni su bili ti koji su me
vodili do vaših vrata.
Čovjekov se život svodi na dva puta.
Put prirode. Put milosti.
Moraš odabrati kojim ćeš.
Milost si ne pokušava udovoljiti.
Prihvaća biti umanjena,
zaboravljena, nevoljena.
Prihvaća uvrede i ozljede.

Želi da joj drugi ugađaju.
Želi njima vladati.
Želi vladati na svoj način.
Pronalazi razloge da bude nesretna
dok se cijeli svijet veseli oko nje.
ok se ljubav kroz sve smiješi.
Naučili su nas da onoga koji voli put milosti
neće dočekati loš završetak.
Bit ću ti vjerna...
Bez obzira što će se dogoditi.

O, Bože!
Moj sin.
Želim umrijeti. Biti s njim.
Sada je u Božjim rukama.
Cijelo vrijeme bio je u Božjim rukama.
Zar nije tako?
Moja nado.
Moj Bože.
Zla se neću bojati.
Ne boj' se zla jer si sa mnom.
Što si dobio?

Nemoj biti daleko od mene,
blizu je nevolja...
Hajde, dobro smo.
Dobro smo.
Ne bi trebala pozivati sjećanja na njega,
Moraš biti jaka.
Znam da će bol proći s vremenom.
Možda se čini teško, ali je istina.
Ne želim da prođe.
Život ide dalje.
Ljudi dolaze i odlaze.
Ništa ne ostaje isto.
Još uvijek su ti ostali njih dvoje ( sinova ).
Gospodin daje i oduzima.
On je takav.

FILM TRAILER

Link

GRACE VS. NATURE

Link

TILTOVI PRI KRAJU FILMA

I AM NOTHING

Ja sam nitko i ništa.
Gledaj, sjaj oko nas.
Drveće i ptice.
Živio sam u sramoti.
Obešćastio sam Gospodina
jer nisam primijetio sjaj.
Blesav sam čovjek.
Zatvorit će tvornicu.
Dali su mi izbor.
Ne imanje posla
ili posao koji nitko ne želi.

Oče. Majko.
Nikad nisam preskočio radni dan.
Milodar svake nedjelje.
Stalno se svađate u meni.
Stalno ćete se svađati.
Znaš li Jack, sve što sam
htio za učiniti za tebe,
učiniti te snažnim, da kada
odrasteš budeš svoj gazda.

Možda sam bio pregrub.
Ne ponosim se time.
Loš sam kao i ti.
Više sam kao ti nego ona.
Ti si sve što imam, sve što sam želio imati.

Moj dragi dječače.
Samo ćeš tamo stajati ili?
Jedini način da budeš sretan, jest da voliš.
Ako ne voliš,
život će ti proći pred očima.

Čini im dobro.
Budi radoznao.
Nadaj se.
Brate.
Čuvaj nas.
Uputi nas...
Prema kraju vremena.
Prati me.
Predajem ti ga.
Predajem ti svog sina.

Link

Link

Link

P.S. PONOVIO SAM OVAJ BLOG JER JE TO MOJ NAJBOLJI FILM I NAJBOLJI BLOG..:))

I AM NOTHING

Ja sam nitko i ništa.
Gledaj, sjaj oko nas.
Drveće i ptice.
Živio sam u sramoti.
Obešćastio sam Gospodina
jer nisam primijetio sjaj.
Jedini način da budeš sretna,
jest da voliš. Ako ne voliš,
život će ti proći pred očima.

ŠETNJA NEW YORKOM

Povremeno sam odlazio u New York, provodeći sate u šetnji i promatranju tragedije prijelaza od usamljensoti do otupjelosti na licima svjetovnih ljudi. Kako su izgledali lišeni sreće, boreći se za puko preživljavanje u tim samotnim gudurama krutih shvaćanja!
Drugih sam dana tumarao veselijim okruženjima Washington Squara, gotovo u zanosu promatrajući majke s bebama, nasmijanu djecu kako se igraju na travnjacima, mlade ljude kako pjevaju i sviraju gitare pored fontana, njihanje stabala, vodoskoke kako slikovito pršte na sunčevu svjetlu. Sve se činilo ujedinjeno u jednoj simfoniji, mnogo života u jedan život, bezbrojni valići smijeha u jedan ocean radosti.

P.S. PASEMKA, GAME OVER, AKO ŽELIŠ DA SE BOLJE UPOZNAMO POŠALJI MI SVOJ E-MAIL, AKO NEĆEŠ NEMA VEZE, POZNAM NA STOTINE ŽENA. SMATRAM DA ĆE TI BITI NAJVEĆA GREŠKA PROTRATITI ŽIVOT NA BLOGU! PROŠETAJ MALO SISKOM I ZAGREBOM I UŽIVAJ U SIMFONIJI STVARNOG ŽIVOTA!

Single women in their 40s and 50s are increasingly feeling that their love lives are over as men their own age use online dating to cherry-pick younger models. But when did confidence and sexual maturity become so unattractive?

When a divorced woman on "the wrong side of 45 with a brace of kids" began to write about her experiences of being single last week, she opened her blog with the extraordinary statement that she was in "relationship no man's land", condemned to be alone for the rest of her life.

"I am," she wrote, "a plankton on the food chain of sexuality and the prospect of a relationship."

The anonymous woman, whose blog is called The Plankton, is not alone in believing that there are problems specific to being a single woman in middle age. A survey this month found eight out of 10 women over 50 think they have become invisible to men. Seven out of 10 women in the study felt overlooked by the fashion industry, while three-quarters of women in their 60s believed they had lost their identity by being labelled as a "mum".

Women and men are living longer and fitter lives; the average age at which we divorce is rising 41 now for women and 43 for men and the number of single parents is projected to rise to 1.9 million over the next decade. There is a new demographic of confident and experienced women, at their sexual peak as far as science is concerned, who would like to find a partner.

But life, friendship and love for the single woman in her mid-40s and beyond has its own particular complications and sorrows. Susan Quilliam, a relationships expert and agony aunt, said that some women were suffering "terribly".

"On dating sites men have the pick up and down the age range. They are also much more in a rush to get into a new relationship and are much less likely to give someone a second chance, which may seem callous but they are much more likely to fall in love quickly. For men, it's a case of you fulfil the criteria, let's buy the double duvet.



Link


P.S. NA SLICI JE SHARON STONE U DOBI 40. GODINA ( 1958., imala je do sada 5. dužih veza ), meni najdraža, ali tek 47. po ljepoti među glumicama, o ukusima se ne raspravlja, i to je neka pravda u životu!

How to spiritualize your relationship: “The soul loves to meditate, for in contact with Spirit lies its greatest joy.”

Through meditation and introspection, learn first to love yourself in the soul way, by sensing the hidden joy of your own being. Then, with that egoless love, reach out to touch your spouse, your children. Refine your love so that it becomes more and more pure; so that it contains less of the consciousness of „I and mine“. Love your family as you love yourself: for their souls, not merely their personalitis.

As we perfect our inner natures, we achieve a balance betwen reason and feeeling, end between wisdom and love. Man become kinder, more compassionate. Woman become more reasonable, less emotionan. We all long, at least subconsciously, to achieve this balance; that is why we find ourselves instinctivly drawn to the opposite sex. Our attraction is far more than physical. It is born of the disare to achieve perfect balance within ourselves. The more we achieve this inner balance, the less we have to affirm it outwardlay, in human relationship. The longing then develops in our hearts to atttain inner, soul relationship with God.

In describing spiritual relationship, I want to emhasize this final point: That relationship, as such, is in no way a panacea; it is what you do with relationship, and for that matter with any human condition, that determines whether your progress will be toward greater freedom, or toward an increase of delusion.

I find that a great deal of energy is wasres in wondering, „When am i going to meet my soul mate?“ For someone who is one the spiritual path, it is wises to seek God first of all, deeply. The Lord will send the right person to you, in His own time. Through your meditation and devotion you will develop the magnetism to attract such a person. Develop spiritual magnetism through daily communion with Him, and you'' draw true friends to you, who are compatible with you on tthe highest, soul level.



Jos i danas zamirise tresnja

Jos i danas zamirise tresnja
u proljece kao davno prije
jedna tresnja danima daleko
tamo gdje me vec odavno nije

Rekao sam kad poci sam mor'o
uzmite mi i kucu i njivu
samo tresnju ostavite staru
kad navratim da je vidim zivu

Ref.
Sta to ima u ljudima tuzno
da ulaze u tudje zivote
ko to zivi u proslosti mojoj
a jos nije umro od sramote

Rekao sam u vjetar sam pric'o
nikog nije bilo da me cuje
lijepu pjesmu ne voli bas svako
neko baca kamen na slavuje

Ref.

Nije nebo ovo sto vam nude
nije Sunce od zlata i moci
kad bi mogli prodali bi Boga
njima niko ne moze pomoci

Ref. 3x

Link

Link

Link

Link

P.S. "Prema Yogi, meditacija je smirivanje valova misli i osjećaja u našem umu i vraćanje duha u njegovo prirodno stanje. Yogananda je rekao da nikada neće zaboraviti osjećaj kada se prvi mjehurić osjećaja božanske radosti pojavio u njegovoj duši tijekom vježbi meditacije ( čak i sveci moraju vježbati meditaciju ). Meditacija u svjetovnom smislu je usredotočenost ili pažnja, kada nam misli ne lutaju, već ostaje čista svijest, bez reakcija na vanjske podražaje, što se postiže dugogodišnjom vježbom. Suradnik Dalaj Lame, Mathieu Ricard, koji desetljećima meditira i prema ispitivanjima fMRI je najsretniji čovjek na svijetu"...:)))


P.S. NAJGORE JE KADA SE SPUSTIŠ NA NJIHOV NIVO, BUDALE JE NAJBOLJE IGNORIRATI!

Into the Wild

"Ima užitka u šumi u kojoj nitko nije kročio nogom;
Ima ushita na osamljenoj obali;
Postoji društvo gdje te nitko ne ometa;
Pored duboka mora, i glazbe u njegovu huku;
Ne volim Čovjeka manje, nego Prirodu više."
/Lord Byron/

O PROSJEČNOJ KVALITETI BLOGOVA NA ISKRICI, ČAST IZUZECIMA!

Individualni blogovi koje često pišu dežurni skribmani, narcistički orijentirani pacijenti koji pate od emocionalne praznine, usamljenosti u vezama i brakovima, logoreje, često predstavljaju trač i voajerske rubrike koje prenose minorna događanja i isprazne teme bez težnje da se uzdignu iznad svog malog života ili ega, odnosno postoji određena većinska virtualna malograđanština na Blogu koja nije u stanju raditi nešto u općem interesu, znanstveno ili umjetnički vrijedno, uglavnom ima loš ukus, prenose glasine i osobne stavove o drugim Blogerima, a ne osuđuju same pojave kao takve. Kako najčešće nemaju uredništvo, već se radi o laicima koji samostalno iznose teme koje su interesantne i razumljive samo njima i uskoj skupini istomišljenika, čini se da se radi o jednoj vrsti samoliječenja pisanjem i svađanjem, ispušnog ventila i bijega od stvarnosti. Javno mjenje blogove često takve Blogove smatra općenito neozbiljnim i beskorisnim, bezvrijednim tračenjem, gubitkom vremena i traćenjem života na ispraznost i glupost....

KAKO PROTRATITI ŽIVOT NA WEBLOGU ISKRICE

Da bi naglasio koliko je opasno protratiti svoj život, Salomon u Propovjedniku više od 30 puta koristi riječ koja je prevedena izrazom “ispraznost”. Ta se hebrejska riječ odnosi na nešto što je prazno, beskorisno, besmisleno ili nešto što nema trajnu vrijednost (Prop. 1:2, 3). Ponekad je koristi zajedno s izrazom “trčanje za vjetrom” (Prop. 1:14; 2:11). Naravno, svako nastojanje da uhvatimo vjetar bilo bi posve uzaludno. Tko god bi to pokušao shvatio bi da to nikamo ne vodi. Težnja za nerazumnim ciljevima dovela bi do jednakog razočaranja. Život u ovom svijetu prekratak je da bismo ga trošili na ono od čega nećemo imati nikakve koristi. Taj krivi korak nećemo napraviti ako obratimo pažnju na neke uobičajene ciljeve u ljudskom životu o kojima je govorio Salomon. Najprije ćemo govoriti o užicima i stjecanju imetka, a potom o važnoj ulozi posla...

P.S.I kao šlag na kraju Registranih u posljednjih 30 dana na Iskrici s Premijum uslugom brojom 66 i slovima (šezdeset i šest ) , u najboljoj varijanti 180 kn, to je ukupni prihod od članarine, bez prihoda od reklama koje ne gledam:

12.000 Kn Brutto, plaća jednog Admina.

Pitanje je ima li Iskrica uopće ekonomsku opravdanost ili se održava iz sentimentalnih razloga?

Broj slika u profilu na Iskrici žena od 20 - 35 godina: 2866
Broj slika u profilu na Iskrici žena od 35 - 50 godina: 1226

P.S. P.S. OSVRT NA PSIHOPATOLOGIJU NA BLOGU:

"Cijenjena gđo Vegeta i Vaše "kujice i psići" na Blogu, čudno za Vas, tako obrazovanu ženu, ženu sa znanstvenim zvanjem i pretpostavljam životnim iskustvom da ste se spustili na takav nivo komunikacije da se prepucavate tu na Blogu, i ismijavate se s 15 godina mlađim ženama, i superiorno uživate u manipulaciji drugim osobama, ali moram Vam reći da ne vidim nikakve radosti, nadahnuća, ljubavi prema ljudima u Vašim Blogovima, puni su slika životinja, pasa, mačaka, ribica, tu i tamo Vaša slika ili Vaše bake, na svaku pohvalu reagirate neurotično, jer ste nesigurni u sebe i nemate dubokih uvjerenja, žao mi je što svijet doživljavate kao hladno i negostoljubljivo mjesto u kojem se osjećate kao stranac sa svojim superiornim intelektom, ali to sve skupa ne vrijedi ništa, ako nemate ljubavi , život će Vam proći pred očima!"

P.S. ZBOG CINKAROŠA(ICA) S OVOG BLOGA ZA KOJE SU IONAKO MOJI BLOGOVI BILI PREZAHTJEVNI ZA NJIHOVE POTKAPACITIRANE UMNE SPOSOBNOSTI NEOVISNO O STRUČNOJ SPREMI, IZBRISAO SAM SVE SVOJE BLOGOVE OSIM NEKOLIKO I SPREMIO IH SAM SEBI U ARHIVU!