Change your life today. Act now, without delay. S.De. Beauvoir

Raspravljati se sa budalom

Beskorisno utrošeno vreme, borilačka veština u kojoj pametniji uvek gubi, jer ga budala prvo spusti na svoj nivo, pa ga pobedi na iskustvo.

Raspravljati se na internetu

To je kao da ucestvuješ u specijalnim olimpiskim igrama...Iako pobedis, i dalje si retardiran....


Rasprava izmedju muškarca i žene

Rasprava u kojoj muškarac nikako ne može da pobjedi, iz jednog prostog razloga.
Naime, dok se muški mozak zamara tražeći argumente, vodeći se razumom u traženju i isticanju istih, žene nemaju tih hendikepa. Samim tim, ne postoji nijedan verbalni argument koji bi mogao da okonča raspravu, već svaki argument muškarca postaje povod za produženje agonije koju žene referišu kao "razgovor". Najčešći završetak rasprave je facepalm...


Je**ao sam raspuštenicu, plankton na dnu sexualnog hranidbenog lanca...

Uobičajeno među mladićima, hvale se jedni drugima i lupaju recke ko je uspeo da kresne raspuštenicu, onda se nađe jedan pametan, koji ni ne zna šta to znači, ali ipak zeli da se pohvali ortacima da je i on, kao i oni kresnuo raspuštenicu.

A: Brate, jebao sam i ja raspuštenicu.
B: Ajde ne seri, jedva si i mrak skinuo, kad si jebao raspuštenicu?
A: Jesam majke mi moje , juce, Sonja mi na raspustu.

Reks(y)

Specijalna podvrsta psa mesanca ili lutalice, uvek je crne boje dok velicina moze da varira od najmanjeg do najveceg.
Uvek je muskog pola. Karakteristike su mu: nenormalno agresivno ponasanje. To je onaj pas koji ce da vam izleti pod auto i lajati na tocak dok vi umalo ne napravite sudar i ostetite teskom mukom steceni yugo i pri tome ulubite vrata komsiji nacelniku lokalne policijske stanice na njegovom novom c-4. Ukoliko zivite u kucama i nizim spratovima zgrada to je bas onaj pas koji ce negde oko pola 4 poceti da laje ispod vaseg prozora do u beskonacnost svadjajuci se sa zamisljenim protivnikom iako vi ustajete u pola 6 da idete na posao...



9 RAZLOGA ZAŠTO JE MILF MOM 40+, RAZVEDENA ŽENA PRAVI IZBOR ZA VAS, LOOSERE ISKRIČARE I BLOGERE!

Ako i dalje mislite da je razvod društvena stigmatizacija, onda mora da ste pećinski čovek. Postoje razlozi zašto su razvedene žene pravi izbor za vas





Ovde su neki od razloga zašto su razvedene žene pravi izbor za vas.

1. Ima mnogo realističnija očekivanja

Prva godina braka nije samo šetnja po parku. Devojke su često misle da "pristajem" znači živeti sretno do kraja života. Odjednom, tu je kuvanje, čišćenje, hrpa veša, posuđe i umorni muž koji se tek vratio s posla. Žene su, kada je reč o drugom braku, pametnije. One znaju šta izaziva čoveka, znaju šta je hrkanje i ne očekuju da se on tušira ružama svaki dan. Međutim, to ne znači da će prihvatiti muško nepotrebno zvocanje.

2. Nema strpljenja za igrice

Koliko god muškarci voleli dobru zabavu, jednog dana će doći do tačke kada su za to prestari i umorni. Dobra vest je da je razvedena žena to sve iskusila. Ona nema vremena za gluposti i naravno da zna da je "Nisam video tvoju poruku" zapravo samo još jedan smešni izgovor.

3. Nezavisnost podiže na viši nivo

Nema ništa gore od nasrtljivih žena, ako su uz to bez posla ili interesa. Razvod prisiljava žene da žive same za sebe bez da se naslanjaju na nekoga u bilo kojem smislu. Do trenutka kada se preuda za vas bićete samo mali deo njenog života. Ona neće ponoviti istu grešku još jednom, u potpunosti se osloniti na nekoga.

4. Svoje bitke smišljeno bira

Iskusna žena ne plače i ne prigovara zbog sitnica. Ona sluša, razmišlja, trpi, a zatim napada kao Anakonda. Tvoja je krivica što nisi video tri šanse koje ti je dala. U prvom braku žena neće biti tako velikodušna.

5. U svemu uživa

Žene su poput teatra, vole napraviti veliki posao iz ničega. Raspuštenica je mnogo, i one jednostavno žele okončati eru plakanja i započeti novi život. U tome će joj zabava biti od velike pomoći. Nažalost, na Bliskom Istoku razvedene žene su često kritizirane pa se moraju povlačiti u sebe, inače imaju rizik da budu nazivane kurvom. Međutim, nakon što se preuda, pored sebe ćete imati ženu koja cijeni i uživa u malim stvarima.

6. Biće tu za vas bez obzira šta se desilo

Rastavljanje očvrsne ženu. Nećete naći nijednu meku kost u njenom telu. Sama činjenica da je sve to uspela sama prebroditi vam govori da ona zna kako podnijeti teška vremena. Ona ovaj put neće biti razmaženo derište čak i ako je bila takva u svom prvom braku. Život često zna udariti, a ona je trenirala kako mu uzvratiti.

7. Ima hrabrosti da ode od onoga što nije dobro za nju

Jedna od najtežih stvari za ženu je da prizna da je prevarena ili da je pogrešila. Napustašnje odnosa koji za nju nije dobar njoj znači novi život. Žene se udaljavaju zbog pravih razloga i želi da bude sretna u novom životu.

8. Konstantno radi na svom usavršavanju

Ona se ne oseća ugodno kada stagnira i neumorno traži načine kako poboljšati sebe, svoj izgled i zdravlje. Shvata da ima mane i radi na tome da ih otkloni.

9. Dobrom dečku uvek će dati šansu

Knjige i filmovi su sve o slomljenom i predivnom lošem dečku koji misli da je ispod iskupljenja. Dobra devojka dolazi, popravlja ga i dobije svoj predlog iz snova. Te knjige nakon godina nisu baš najbolje rešenje. Loši momci su devojkama privlačniji, ali razvedena žena zna da dobar dečko može ponuditi više od samog flerta. Ovo je odlična vest u svetu gde su dobri momci retko dobijali šansu.

"Kako je*ati ženu: Insajderski vodič kroz ljubav i veze".

ALI ADLER, producentica, scenaristica, spisateljica, a inače LEZBIJSKA , odlučila je pomoći muškarcima (da bi usrećila žene) i objasniti im kako pristupiti tom vječno enigmatičnom i kompliciranom ženskom tijelu.

Napravila je to budući da se često u razgovorima s muškarcima susretala s izjavama koje su je natjerale da pomisli da oni nemaju pojma kako zadovoljiti ženu, a svoj je "humanitarni projekt", kako ga naziva, uobličila u knjigu "Kako je*ati ženu: Insajderski vodič kroz ljubav i veze".

"Dok sam se seksala s drugim ženama, ti si masturbirao brzinom koja je suprotna od one koja je dobra za žene. Dakle, u prednosti sam i vrijeme je da svoje znanje podijelim", napisala je.

Bustle je izdvojio neke od njezinih savjeta:

Napadi na lice nisu dozvoljeni

"Ljubljenje je test za je*anje. Ako se grozno ljubiš, stvari često neće otići dalje od toga. Budi nježan, ali snažan, pogotovo na početku. Postavi tempo, ali obrati pažnju na njezine smjernice. Ne ulijeći. Tvoj jezik nije rover na Marsu, nije uređaj za istraživanje programiran da uzorke sline ispostavi NASA-i".

Nježno diranje sisa

"Golicanje je bolje od stiskanja. Ako želite da ostanemo napaljene, nemojte se fiksirati na sise jer će nas to iziritirati do točke odustajanja. Prestanite sve stiskati cijelo vrijeme. Neke žene vole grublje, ali čak i u tom slučaju jako često je odsustvo onoga što žena želi upravo ono što ju najviše napaljuje".

Pažljivo s klitorisom!

"Unatoč tomu što možda misliš, klitoris nije sićušni penis. Kad dodirneš taj vrijedni dragulj, pripazi da su ti ruke čiste i nokti uređeni. Pristupi mu s istom nježnosti kao da podižeš buba maru s nekoga koga ne želiš uznemiriti. Ponekad je epicentar malo s jedne ili druge strane".

Prvo prsti

"Prsti neće uništiti doživljaj koji ćeš joj ubrzo omogućiti svojim penisom. Ali, oni vam omogućuju testiranje u kojem je žena stanju. Jednostavno, ako je mokra, to vam pokazuje da je spremna. Ako još nije dovoljno mokra, a govori ti da je spremna, onda je lažljivica. Jednostavno nisi napravio dovoljno da ju pokreneš ili joj se ne sviđaš dovoljno. Vagina nikad ne laže".

Oralno je obavezno

"Velik dio seksa ženama se odvija u glavi. Ponekad se neće moći opustiti zbog nesigurnosti ili inhibicija. Tad ti uskačeš. Kad se spustiš dolje, lice ti je ravno na njoj i moraš se ponašati kao da je njezina vagina nešto najbolje što si ikad pomirisao, okusio i još usto pokaži da ti je privilegija biti joj u blizini".

Nabijanje? Prestani.

"Usredotoči se na to da ona svrši misleći da si tip kojem je stalo. Poslije toga radi što god želiš. Naravno, trebaš je pojebati, ali izostanak toga dovodi je u stanje želje, što je gotovo jednako zadovoljavajuće. Ne može sve biti samo bum-bum-bum, iako sam sigurna da je i to zabavno, ali postoji i nešto što se zove umjetnost zadirkivanja. Nemoj samo nabijati, neka to bude postepeno".

Ne zaboravi malo prljave priče

"Glava je najvažniji ključ za seksualnu povezanost sa ženama. Pričaj joj prljavo. Pripremi teren. Prisili ju da obrati pažnju na to što se događa u tom konkretnom trenutku. Odagnaj njezine nesigurnosti".

Slušajte ju pažljivo

"Ženi je najdraža predigra to da ju slušate. Ključ za kraljevstvo vagine jest: Nemojte popravljati, samo slušajte. To je teško, ali je ključno. Razmišljajte o svojem penisu kao o mikrofonu, umjesto kao o šrafcigeru. Da, volimo seks (zapravo ga obožavamo!), ali ako se osjećamo loše - nećete ništa povaliti". (Index.hr )

P.S. Stari Grci razlikuju tri vrste ljubavi: Eros, Filia i Agape.

Eros označava spolnu privlačnost ili želju:
Agape označva empatiju, ljubav prema istini, prema drugima i čovječanstvu, altruizam;
Filia označava prijateljstvo.

Većina grčkih građana je imala:

Suprugu koja im održava kuću, začne i podiže djecu;
Priležnice nabavljene ili otete:
Hetere (družice, prijateljice, ljubavnice )

Demosten objašnjava: "Mi imamo hetere za zadovoljstvo,
prležnice za svakodnevne usluge , supruge da nam daju
zakonitu djecu i vjerno bdiju nad poslovima kućanstva.

Antički Grci ne razlikuju homoseksualnost od heteroseksualnosti,
nego samo aktivnu i pasivnu ulogu..:))))

Molim da mi se Iskrice lelgitimiraju da li su supruge, priležnice ili Hetere?

P.S. Žena s kojom je u vezi je ta koja treba da mu kaže šta joj paše, nisu sve iste, i obratno...:))

P.S. Ovo je priručnik za nježni sex sa maženjem, tko voli malo grublji sex, moram naći nešto i za
takve, iako su gotovo sve žene u dubini duše mazohistkinje, željne da budu osvojene...:))

Daya Mata (Sanskrit for Mother of Compassion), born Rachel Faye Wright, (January 31, 1914 - November 30, 2010) was the president and sanghamata (mother of the society) of the only organization that Paramahansa Yogananda created to disseminate his teachings, Self-Realization Fellowship (SRF) in Los Angeles, California, Yogoda Satsanga Society of India (YSS), for over 55 years.

She was born in Salt Lake City, Utah, to a family affiliated with The Church of Jesus Christ of Latter-day Saints (LDS Church). Her ancestors were among the original Mormon pioneers to the Salt Lake Valley. Her grandfather, Abraham Reister Wright, was an architect of the LDS Church's Salt Lake Tabernacle. She has been listed as a "Famous Utahn" by the Utah Office of Tourism.





P.S. Kada sam vidio photo CaffeDolce, pomislio sam na Daya Matu...:))

P.S. Živjela je samo 96 godina, 3 godine kraće od moje bake...:))

Link

Link

Grci razlikuju tri vrste ljubavi: Eros, Filia i Agape.

Eros označava spolnu privlačnost ili želju:
Agape označva empatiju, ljubav prema istini, prema drugima i čovječanstvu, altruizam;
Filia označava prijateljstvo.

Većina grčkih građana ima:

Suprugu koja im održava kuću, začne i podiže djecu;
Priležnice nabavljene ili otete:
Hetere (družice, prijateljice, ljubavnice )

Demosten objašnjava: "Mi imamo hetere za zadovoljstvo,
prležnice za svakodnevne usluge , supruge da nam daju
zakonitu djecu i vjerno bdiju nad poslovima kućanstva.

Antički Grci ne razlikuju homoseksualnost od heteroseksualnosti,
nego samo aktivnu i pasivnu ulogu..:))))



Psiha (grč. Psykhe, lat. Psyche – u početku ljubavnica, a kasnije supružnica Erosa – boga ljubavi)

Legenda je ovako zapisala: 'Bili jednom kralj i kraljica i imali oni tri predivne kćeri. Dvije starije sasvim su solidno udali, ali za najmlađu i najljepšu Psihu nikako prosca da pronađu. Ni kraljević, ni priprost mladić nikako nisu dolazili isprositi Psihu, a Psiha je bila toliko lijepa da su joj se svi divili kao božici. Ubrzo stanu kružiti priče da Psiha uopće nije obična kraljevna, već je ona nova božica ljepote. Mnogi su stizali da joj se poklone uz božanske počasti. Priče o ljepoti mlade kraljevne daleko su stizale, a daljine su ih još više uveličavale. Afroditini hramovi su opustjeli, a ljudi su umjesto Afrodite štovali Psihu.
Zapisano je da to obožavanje nije oduševilo Psihu, a dakako, sve ovo još je manje oduševilo božicu Afroditu. U božanskoj srdžbi na nedopustivu ljepotu obične smrtnice, božica Afrodita, zapovijedi sinu svojemu, Erosu bogu ljubavi, da rani srce predivne Psihe tako da se ona zaljubi u najružnijeg smrtnika na Zemlji. Nekako istodobno i otac Psihe tražio je rješenje za udaju svoje najmlađe kćeri, pa se obratio za savjet proročicama u Delfima. Kralj je dobio strašan odgovor: - Odvedi kćer u vjenčanoj haljini na hridinu iznad mora, a tamo će po nju doći strašna neman s tijelom koje prekrivaju ljuske.

Kralj je ovo prihvatio teška srca, ali protiv volje bogova koju je otkrilo proročanstvo nije bilo pomoći. No, kada je kralj svoju kćer ostavio na hridi i otišao, odjednom se podigne blagi dašak boga zapadnog vjetra imena Lahor, koji podigne Psihu u visinu i odnese je u tajnovitu dolinu. Lahor bog zapadnog vjetra učinio je to na zamolbu boga ljubavi Erosa. Kad je Eros ugledao Psihu, a u blizini nije bilo njegovog brata Anterosa, zaljubio se u Psihu na prvi pogled.



P.S. Znači samo 3 žene su Grcima bile dovoljne za ugodan život...:))

Link

"Glup i gluplji" redatelja Petera Farrellyja jedan je od najslavnijih filmova devedesetih, komedija koja je svojim nerazblaženim humorom na granici degutantnosti promijenila pravila žanra te je otvorila vrata mnogim kasnijim holivudskim hitovima, od kojih su se tek iznimno rijetki uvjerljivošću približili ovom pionirskom biseru. Prije svega namijenjen mlađoj publici, ovaj film također sadrži i dovoljno klasičnoga komičnog materijala pa predstavlja zabavu za cijelu obitelj.

Lloyd Christmas (J. Carrey) zaposlen je kao vozač, a njegov prijatelj Harry Dunne (J. Daniels) vodi putujući pseći frizerski salon. Ni jednom posao ne ide najbolje, te je njihov zajednički stan toliko ruševan da ga čak ni kriminalci ne žele opljačkati. Lloyd jednom prilikom vozi na aerodrom lijepu ali tužnu mladu ženu (L. Holly), u koju se istoga trena zaljubi. Prije odlaska primjećuje da je zaboravila kovčeg, te ga uzima i pokušava je stići prije polijetanja zrakoplova, ali ne uspije. Lloyd ne zna da je u kovčegu novac koji je na taj način ostavljen otmičarima kao otkupnina za njezinog supruga. Lloyd i Harry odluče sami otići u Aspen i vratiti kovčeg vlasnici. Kako nemaju novca, odluče putovati Harryjevim automobilom koji je preuređen da izgleda kao velik pas. Istodobno su im za petama i kriminalci kojima je bio namijenjen novac.
"Glup i gluplji" bio je svojedobno veliki hit u kinima, i u svijetu i kod nas. Peter Farrelly, redatelj i suscenarist (s Bobbyjem Farrellyjem), ponajviše je računao na tada novu zvijezdu Jima Carreya i nije pogriješio. Carrey je iza sebe imao već svoje velike uspjehe "Acea Venturu" i "Masku", a s "Glupim i glupljim" samo je još jače potvrdio svoj status trenutačno najveće komičarske zvijezde. Dokaz tome je nastup u trećem dijelu Batmana, no potom se uspjeh filmova pomalo ograničio (Ace Ventura 2, The Cable Guy), a ističe se "Liar, liar". Veliki povratak Jima Carreya bio je u "Trumanovom Showu" Petera Weira. S tom znatno ozbiljnijom ulogom naznačio je odmak od dosadašnjeg ukalupljivanja, ali i nove potencijale. U "Glupom i glupljem" glumi i Jeff Daniels (Purpurna ruža Kaira, Vrijeme nježnosti) koji je do sada glumio u dramama i drukčijem tipu komedija, no i ovdje se izvrsno snašao. Lauren Holly nam je najpoznatija po ulozi u seriji "Kućice u cvijeću".



Lloyd Christmas: What do you think the chances are of a guy like you and a girl like me... ending up together?

Mary Swanson: Well, Lloyd, that's difficult to say. I mean, we don't really...

Lloyd Christmas: Hit me with it! Just give it to me straight! I came a long way just to see you, Mary. The least you can do is level with me. What are my chances?

Mary Swanson: Not good.

Lloyd Christmas: You mean, not good like one out of a hundred?

Mary Swanson: I'd say more like one out of a million.

pause

Lloyd Christmas: So you're telling me there's a chance... YEAH!

P.S. Prije nekoliko godina mislio sam da su šanse na Iskrici 1 : 1000, ali realna šansa je ipak veća,
šansa je 1 : 1.000.000!

Link

Link

Zaljubljenika u planine je sve više. Svi oni dijele isto mišljenje, hodajući po brdima pronalaze svoj izgubljeni mir, slobodu i ravnotežu i ispunjeni se vraćaju obvezama.Zašto se penješ da bi se opet spuštala? Zar ti to nije naporno? Kako ti se samo da? I tako u nedogled... Mnogima koji me poznaju je moje hodanje po planinama znanstvena fantastika. No tuđim se mišljenjima nikada nisam opterećivala. Ono s čim se svaki put vratim s brda ispunjava me kroz cijeli tjedan - stabilnost i nalet energije poput adrenalina. Povratak prirodi i onome iskonskome, nešto je za čime žudi svako ljudsko biće. Osobito u ovo vrijeme kada nas stres, pretrpanost obavezama, napredak tehnologije udaljuju jedne od drugih, a u konačnici postajemo samo sebi neprepoznatljivi. Postajemo robovi rutine, a nadohvat ruke nam je besplatna terapija - majka priroda.

Zbog toga odlazim u planine jer šume, stijene i poneka divlja životinja kao da me u potpunosti razumiju, čitaju moje misli. Svi kažu kako odlaze negdje da bi pobjegli od stvarnosti. E pa kod mene je to potpuno drugačije. Moja stvarnost su planine, šume i priroda. Imam osjećaj kao da u radnom tjednu živim u nekoj vrsti paralelnog svemira, iluziji i onda za vikend dolazim k sebi. Pronalazim svoje pravo ja, bilo da sam sama ili u društvu. Priznajem, planine su od mene napravile boljeg čovjeka. Kao da s hodanjem izbrišu moje mane. Tolerantnija sam i smirenija. Glava mi je potpuno prazna dok hodam, spokoj ispunjava svaku stanicu moga tijela, a sva čula su izoštrena. Intenzivno osjećam, čujem, vidim, a mirisi samo struje. Nešto nadnaravno! Tamo gore, visoko, shvatiš koliko si malen i koliko ti malo treba da budeš sretan i zadovoljan.

Ponekad je to gutaljaj vode, cvrkut ptica, pogled na poskoka koji se sunča, vidik koji oduzima dah, odmor u debelom hladu prekrasne šume, penjanje po stijenama, uživanje s najmilijima, zaklon od orkanske bure, izvor vode među bijelim stijanama. Vidjeti kako se stapaju doline i brda zaista je privilegij. Unazad nekoliko godina često sam govorila kako sam ljetni tip, a da ostala godišnja doba ne volim. No, planine su me promijenile. Naučile su me da u svakom godišnjem dobu nađem nešto lijepo, nešto vrijedno moje pažnje. Proljeće budi prirodu, označava početak, ljeti šuma pokazuje svoju punu snagu, jesen prekrasnom paletom boja ukrašava prirodu i priprema je za hibernaciju, a kraljica zima koliko hladna i surova zna biti, zadivljuje svojom golom i bijelom ljepotom.

Zbog planina sam ponovno počela pisati dnevnik što nisam činila od osnovne škole. Iako je svaki trenutak proveden u prirodi posebno urezan u moje pamćenje, želim se prisjetiti i onih najsitnijih detalja tako da kasnije slažem golemi mozaik. Obišla sam mnogo planinskih vrhova, i u zemlji, i u regiji, neki su bili dugi, neki kratki, neki nestvarno čudesni, neki iznimno naporni za prehodati. No ono što moje iscrpljeno tijelo osjeća kasnije ne može pružiti nijedna masaža, wellnes i sva čuda modernog svijeta. Bol je tada samo slabost tijela. Zaljubljenika u planine i visine sve je više. I nakon jednog ovakvog vikenda radni tjedan za mene je tek uvod u ono što dolazi. U ponedjeljak puna životne energije ne skidam osmijeh s lica, a u srijedu se već planira na koje će se brdo ići...

P.S. Repriza mog Bloga od 22.04.2015. zbog mentalne higijene koja je ugrožena raznim psihopapatama iz sfere politike, biznisa, medija, portala, općenito ljudima koji vole vlast i moć, koja pouzdano kvari čovjeka...:))

P.S. Sudeći prema broju posjetioca, Iskrica je je po utjecaju 2% Index.hr? :))

"Ima užitka u šumi u kojoj nitko nije kročio nogom;
Ima ushita na osamljenoj obali;
Postoji društvo gdje te nitko ne ometa;
Pored duboka mora, i glazbe u njegovu huku;
Ne volim Čovjeka manje, nego Prirodu više."
/Lord Byron/

Redatelj Wolfgang Petersen doista je majstorski spojio veliku temu predsjedničkih atentata s osobnim dramama ljudi na koje takva povijesna zbivanja utječu, a sam film je osvojio i tri nominacije za Oscara, za montažu, za originalni scenarij Jeffa Maguirea te za najbolju sporednu mušku ulogu Johna Malkovicha.Film je osvojio nagradu ASCAP 1994. godine.

Iskusni Frank Horrigan tajni je agent starog kova, pripadnik specijalne američke tajne službe, koji se pred samu mirovinu još uvijek bori s demonima iz svoje prošlosti.Naime, na njegovu prvom zadatku čuvanja predsjednika, 1963. godine ubijen je predsjednik John F. Kennedy, što si Horrigan nikako nije uspio oprostiti. Gotovo trideset godina kasnije, aktualni američki predsjednik vodi kampanju za ponovni izbor, a Horrigana počinje opsjedati profesionalni ubojica Mitch Leary (John Malkovich), najavljujući još jedno ubojstvo.
Iako ostatak tima takve prijetnje ne shvaća nimalo ozbiljno, Franku ne pada na pamet ponovno si priuštiti noćnu moru odgovornosti za gubljenje predsjednika svoje države.

Clint Eastwood
Filmski glumac Clint Eastwood
Clint Eastwood Jr., američki je filmski glumac, redatelj i producent. Iako je njegov redateljski rad na posljednjim filmovima kao što su Pisma s Iwo Jime i Zastave naših očeva doživio velika priznanja od ...
Rođenje: 31. svibnja 1930. (dob 85), San Francisco, Kalifornija, SAD
Visina: 1,93 m
Partner: Christina Sandera
Djeca: Scott Eastwood, Francesca Eastwood, Kyle Eastwood, više…
Supruge: Dina Eastwood (vj. 1996.–2014.), Maggie Johnson (vj. 1953.–1984.)

HOLIVUDSKI veteran Clint Eastwood, koji se kao glumac proslavio ulogama kauboja u špageti vesternima i "žestokih momaka" a kasnije se posvetio režiji u nedjelju obilježava 85. rođendan.
Šezdesetih godina Eastwood je prve velike uloge ostvario u špageti vesternima Sergia Leonea "Za šaku dolara", "Za dolar više" i "Dobar, loš, zao", koji su poznati kao dolarska trilogija u kojoj je zablistao kao Čovjek bez imena.
Status filmske zvijezde donijele su mu uloge "žestokog momka" koje postavljaju temelj za lik mačo policajaca u seriji filmova o Prljavom Harryju.
Krajem sedamdesetih nastupio je u nezaboravnoj ulozi zatvorenika u filmu "Bijeg iz Alca
Karijeru su mu dalje obilježili blockbuster "Na vatrenog liniji" i ljubavna drama s Maryl Streep "Mostovi okruga Madison" koji je također bio veliki kino-hit.
Nakon toga, za režiju "Mistične rijeke" dobio je nominaciju za Oscara. Zaradio je priznanja kritike za "Djevojku od milijun dolara" iz 2004., film koji je osvojio četiri Oscara, uključujući najbolji film i najboljeg redatelja, a Eastwood je bio nominiran i za najboljeg glumca.
Godine 2006. režirao je dva filma o bitci za Iwo Jimu u Drugom svjetskom ratu, "Zastave naših očeva" i "Pisma s Iwo Jime". Oba su filma zaradila nekoliko nominacija za Oscara, uključujući najboljeg redatelja i najbolji film.
Filmom "Gran Torino" (2008.) okončao je svoj glumački ciklus i posvetio se dalje samo režiji.
Eastwood je osam puta bio nominiran za Oscara za režiju i produkciju, pobijedivši s filmovima "Nepomirljivi" i "Djevojka od milijun dolara". Ostale nominacije je zaradio za "Mističnu rijeku" i "Pisma s Iwo Jime". Dvaput je bio nominiran za Oscara za glumu iako u toj kategoriji nikada nije uspio osvojiti Akademijin kipić.


P.S. Sretan Ti 85. rođendan Clint! Make my Day! Taj glumac mi donosi sreću, genijalan je režiser...:)))

Link

PIN UP BUCKA BLOGA SA LJUBIMCEM IZ VLASTITOG ZOO, VOAJER(ICA) U SLOBODNO VRIJEME DOK SE NE BAVI PREVOĐENJEM I NAUČNIM RADOM!

Voajerizam je parafilija, klinički priznata, a manifestira se tako da osoba koja je voajer gleda druge ljude koji mogu biti goli, u donjem rublju, mogu prakticirati snošaj ili činiti bilo što ako se to promatraču sviđa.
Bit je u zadovoljavanju seksualnih potreba promatrača.
Medicina svrstava ovo oboljenje u parafilije, kategoriju srodnih duševnih poremećaja u grupi poremećaja spolne sklonosti.

VOAJER(ICA): Uzbuđuje se seksualno pasivnim posmatranjem opscenih scena. Pasivan(a) posmatračica.

VOAJER(ICA) : Osoba koja zna što propušta!

VOAJER(ICA) : Osoba koji filmsku porno pasiju zamenjuje kazališnom. Jedino što glumci ne znaju da su u predstavi, niti da ima publike što umije da dovede do nemilih scena. Ujedno i najniži oblik seksualnog stanja - niže od apstinenta. FUJ!

VOAJER(ICA): Osoba koja voli da zaviri u tudju spavacu sobu, kupaonu, baci pogled preko prozora dok se u susednom neboderu skida neka žena, uz to oseti zadovoljstvo i to NE KRIJE!

VOAJER(ICA): Osoba koja se više loži da bude u "publici" nego da "glumi".Nalazi da je rupa od ključaonice najuzbudljivija od svih "rupa". Po društvenom statusu iznad pedofila , a ispod apstinenta bez ubedjenja.

VOAJER(ICA): Probacu jednostavno - jadnicak ili jadnica koji(a) bi rado radi(la)o ono sto gleda...


„Prevodioc je neka vrsta voajera, koji stalno zaviruje u tuđe živote, kulturu, emocije, istražuje sudar civilizacija. On je također akušer tuđe djece."



Svakako moram i spomenuti nick Alan4, alias Herod, koji se pokazao kao sposoban potrčko, pa čim ove oblate treću blogericu, on se brže-bolje pokaka sebi na tipkovnicu, da ne velim u usta, pripisujući joj voajerske sklonosti i navodeći pritom sve što o njenim osobnim stavovima zna, a uvjerena sam zna više nego što znam ja ili što ona ili bilo ko drugi zna o njemu i njegovim bloškim prijama, alias, lešinarkama nad zdravima, što su svojim graktanjem zasigurno u stanju razboliti svakoga ko je iole osjetljiviji od fosne.

P.S. DRUGARICE, MOŽDA STE NAZVALI POGREŠAN BROJ, ALI STE DOBILI ONOGA KOGA STE TRAŽILI!



P.S. Pišem iz vlastitog zadovoljstva i prosudbi, ne po narudžbi, prije 2-3 mjeseca zezao sam Paske, niste se bunili?

Link

Svatko treba heroja. Oni su imali dva. Prvi je golemi konj boje kestena, kojega njegovi prijatelji i obitelj zovu Big Red. Svi ostali znaju ga pod imenom Secretariat. Druga je samoprozvana kućanica iz Denvera, manje poznata, ali jednako srčana i karizmatična kao i njezin konj. Ona se zove Penny Chenery Tweedy, a njezina vjera u ovoga konja oživjet će cijelu naciju, radikalno izmijeniti utrke konja te u konačnici potpuno promijeniti njezin život.

Snimljen prema čudesnoj istinitoj priči, SECRETARIAT prati senzacionalan put osvajača Tostruke krune 1973. Majka i kućanica Penny Chenery Tweedy (Diane Lane) unatoč nedostatku ikakvog iskustva u utrkama konja pristane preuzeti brigu o konjušnicama Meadow u Virginiji o kojima se njezin otac zbog bolesti više ne može brinuti. Protivno svim očekivanjima i uz pomoć iskusnog trenera Luciena Laurina (John Malkovich), ona se uspijeva snaći u dominantno muškom poslu te na kraju uzgojiti prvog osvajača Trostruke krune u 25 godina i vjerojatno najboljega trkaćeg konja svih vremena.

More than three thousand years ago a man named Job complained to God about all his troubles and the Bible tells us that God answered. Do you give the horse its strength or clothe its neck with a flowing mane? Do you make him leap like a locust, striking terror with his proud snorting? He paused fiercely, rejoicing in his strength and charges into the fray. He laughs at fear, afraid of nothing, He does not shy away from the sword. The quiver rattles against his side, along with the flashing spear and lance. In frenzied excitement he eats up the ground. He cannot stand still when the trumpet sounds.

KNJIGA O JOBU IV. I.19.

(19)Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?
(20) Zar ti činiš da skače k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem?
(21) Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje.
(22) Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće.
(23) Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.
(24) Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat':
(25) na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa.

P.S. Trenutno na RTL...

Link

Zanemarite novi val romantičnih komedija “made in France“. Rom-com “Dajem im godinu“ redatelja Dana Mazera potvrđuje da Britanci još uvijek kolo vode na Starom kontinentu kad je takav tip ostvarenja u pitanju. Film je vjeran žanru, a opet se s njime nestašno zeza. “I Give It A Year“ već starta svježe. PR agentica Nat (Rose Byrne) i pisac Josh (Rafe Spall), klasičan rom-com par, odlučni su ozakoniti kratku vezu. Vijavica ISKRICA uskovitlana je među njima, no čini se da baš i nisu jedno za drugo. Pažnju na to redatelj skreće i određenim “izvanjskim“ znakovima.

Recimo, svećenikom (Alex Macqueen) koji će se zamalo ugušiti od kašlja netom prije onoga “Uzimaš li...“ i jedva doći sebi kad otpije gutljaj svete vodice (!). Ili kumom mladoženje (Stephen Merchant), odgovornim za jedan od nezgrapnijih “best man“ govora na filmu, s brkanjem glagola “upriličiti“ i “uprčiti“ itd. “Dajem im godinu“, prognozirat će slatkim mladencima Natina sestra Naomi (Minnie Driver) negdje na pola pira orkestrirana u tradiciji najurnebesnijeg vjenčanja iz modernog rom-com klasika “Four Weddings And A Funeral“ (1994.), ali s tračkom romanse.

Na kraju ceremonije u nebo će, bajkovitog ugođaja radi, biti pušteni lampioni. Romantično-komični ton je pogođen i ostaje podešen na približno istoj frekvenciji (ipak prednjače šale) do kraja filma i isteka prve godine njihova braka. “U braku nije lako, prva godina je najgora“, upozoravaju njegovi roditelji osvjetljeni lampionima. Nedugo poslije toga, slijedi rez i eto nas devet mjeseci kasnije s Nat i Joshom na seansi kod nervozne savjetnice Linde (Olivia Colman) koja u braku, čini se, ima još većih problema od njih.

“Bili smo zaljubljeni u ideju zaljubljenosti“, reći će Nat, a priča se vraćati unatrag, najprije na idilične momente, da ih netko usporedi s onima “kao u filmu s Hughom Grantom“, što je zdrav štos s obzirom da je ovo čedo producenata hitova “Notting Hill“ (1999.), “Bridget Jones Diary“ (2001.) i “Love Actually“ (2003.). Zatim otkrivamo gdje je sve polako počelo odlaziti kvragu. Dan Mazer ističe kako upoznavanje muškarca i žene tek nakon vjenčanja nije dobra ideja, a i daleko od toga da on pretjerano vjeruje u brak kao takav. Odnosno, prikazuje kako se ljubav s vremenom pobratimi s mržnjom da bi brak opstao, kao u slučaju svađalice Naomi koja je voli prezirati svoga muža Hugha (Jason Flemyng).



Naslušat ćemo se i realno napisanih komentara na temu teškog očuvanja monogamnosti, primjerice “Volim 'Off The Wall' Michaela Jacksona, ali ne znam baš bi li ga slušala cijeli život...“. Mazer izaziva privrženost bračnih partnera predstavljanjem starih/novih ljudi u njihovu životu, Amerikanke Chloe (Anna Faris), Joshove bivše cure s kojom “nije službeno prekinuo“, te Amerikanca Guya (Simon Baker), Natina poslovnog klijenta, Ferrarija prema (suprugu) Volvu koji sad vozi.

Flert se, naime, ne bi se dogodio da su sretni zajedno. A flertuje se na obje strane. Josh će sa simpatičnom Chloe kupovati seksi donje rublje za Nat. Nju će, pak, šminker Guy osvajati večericom uz cvrčeću violinu, rashlađene kamenice i nemirne bijele golubice. E, sad, ako vam dotad nije bilo jasno kakav je “Dajem im godinu“ film, postat će čim vidite kako će se potonja situacija razviti - jedan će golub “pokakati“ Nat i potom završiti u ventlatoru. Jer, producenti su možda bili umiješani u “Dnevnik Bridget Jones“ i “Zapravo ljubav“, no Mazer je scenarist/koproducent komičnih nepodoština Sache Barona Cohena (“Borat“, “Brüno“, “Diktator“).


FILM DAJEM IM GODINU DANA

Tradicionalni rom-com humor je, dakle, podignut na malo bestidniju razinu. Ne čujete svaki dan u romantičnoj komediji udanu ženu (Naomi) kako veli da bi (seksualno) “uništila Justina Biebera“, niti vidite “mamurlukovski“ eksplicitne slike muškog spolnog organa i “doggy style“ ševe s medenog mjeseca koje Nat i Josh greškom gledaju u nazočnosti njezinih roditelja na sveopću neugodu.

Pa opet, u kinima se rijetko prikazuje i romantična komedija voljna testirati rom-comovsku “ideju zaljubljenosti“ i “happily efer after“ poetiku žanra. “I Give It A Year“ starta ondje gdje velika većina romantičnih komedija privodi priču svršetku, umotavajući zbivanja u idiličnu bijelu boju vjenčanice, simbola sreće do kraja života. Kad jedan film tako započne, nije nemoguće da će završiti (protu)pitanjem “Hoćeš li se rastati od mene?“.

Ako postoji jedna stvar koja se zamjera romantičnim komedijama, onda je to predvidljivost radnje i grcanje u klišejima. Ponekad se čini da je dovoljno promijeniti neke od sastojaka žanrovske formule – protagonisti su u braku, protagonisti čekaju dijete i sl. pa da romantična komedija odjednom izgleda kao osvježenje. Ili se, kao što pokazuje opus Juda Apatowa, dovoljno malo “sočnijeg” rječnika, intimnih dijelova anatomije i sličnih naturalističkih detalja. No, u svemu tome se ponekad može otići u drugu krajnost s rezultatima isto tako iritantnim kao kod držanja klišeja. Jedan od primjera za to bi mogao poslužiti “Dajem im godinu”, film koji je njegov autor, britanski scenarist i režiser Dan Mazer, opisao kao “antiromantičnu komediju”.



Radnja počinje u trenutku koji bi za tipične romantične komedije predstavljao kraj. Književnik Josh (Spall) se ženi za marketinšku direktoricu Nat (Byrne) nakon burne sedmomjesečne veze. Iako sve izgleda kao bajka, prijatelji i rodbina mladenaca su uvjereni da će brak, zbog različitih karaktera i životnih stilova, raspasti za godinu dana. Devet mjeseci kasnije se čini kako su ta predviđanja bila ispravna djetinjasti Josh i “ozbiljna” Nat se suočavaju sa sve većim poteškoćama u zajedničkom životu. Situaciju komplicira i to što je Nat za poslovnog klijenta dobila Guya (Baker), šarmantnog američkog tajkuna, a Josh sreo bivšu dugogodišnju djevojku Chloe (Faris).

Mazer je publici najpoznatiji kao dugogodišnji suradnik Sache Barona Cohena, s kojim je napisao scenarije za “Borata” i “Bruna”, kvazidokumentarističke komedije koje su izazvale veliki publicitet svojim razbijanjem konvencija, ali i prelaženjem granice “političke korektnosti” i dobrog ukusa. Njegov redateljski debi samo djelomično koristi isti pristup – osnovna narativna struktura je u skladu s hollywoodskim konvencijama, ali je humor, koji se u pravilu temelji na nečijoj biološkoj ili socijalnoj disfunkcionalnosti, namijenjen mizantropski nastrojenoj publici. Ono što bi kod “Dajem im godinu” trebalo biti osvježenje jest potpuno obrtanje osnovnog koncepta romantične komedije publiku, koja inače “navija” da protagonisti završe zajedno, treba nagovoriti da se protagonisti rastanu. Taj zanimljiv koncept je Mazer, međutim, upropastio pokazavši nedostatak ne samo redateljskih, nego i scenarističkih vještina, uključujući ono što bi za ovaj film trebalo biti najvažnije smisla za humor.

Bilo bi nepošteno reći da ništa u filmu neće izazvati smijeh, ali pronalaženje tih scena previše testira gledateljsko strpljenje. Čim se Mazer dohvati neke ideje koja na prvi pogled izgleda urnebesno, on je eksploatira do krajnjih granica, pa se tako nešto što bi bilo efektno kao jednostavna replika ili kratki geg razvlači na scene epske dužine. Možda najbolji primjer za to pruža lik Dana (koga tumači Stephen Merchant), Joshovog prijatelja sklonog rječniku koji u javnosti izaziva neugodne situacije; umjesto da izaziva smijeh, njegov lik izaziva antipatije i iste grimase kakvu bi publika osjetila da istog prijatelja mora trpjeti u stvarnom životu. U manjoj mjeri se isti problem – svjesno ili nesvjesno stvaranje antipatije za likove prenio i na same protagoniste; na samom početku je sugerirano da njih dvoje nisu stvoreni jedno za drugo i da njihov zajednički život predstavlja nepotrebno mučenje. Mazer taj ikonoklastički pristup kompromitira likovima Guya i Chloe koji su tu da kao alternativa nesretnim protagonistima film vrate u žanrovske parametre i donesu obavezni “hepi end”. Iako se glumačka ekipa prilično trudi pri čemu posebno valja istaći talentiranu Annu Faris u jednoj od nenazahvalnijih uloga karijere i vjerojatno najneugodnijoj sceni filmskog seksa u posljedne vrijeme ona ne može nadoknaditi potpuni scenaristički promašaj.

Link

Link

Link

BLOGOM NA BLOG:

"Svasta ima na ovom svijetu:
- ljudi sto gledaju ljude kao resurs,
- muskaraca sto bi testirali zene kao automobil prije kupnje,
- onih sto bi si gradili image partnerom koji im "dobro stoji"
- ovih koji uvjetuju kakvi bismo jos malo vise trebali biti da bi nas voljeli,
- klasiranja, etiketiranja, kojima nasilno zele postici neku vrst dominacije,
- ljudi sto *ebu unatoc osjecaju da im je taj drugi tudj,
Sve to gore nabrojano su igre za ocajnike sto ne osjecaju zivot, nego zivot misle, upetljaju se u realizacije toliko da ne znaju razliku izmedju onoga sto bi oni htjeli i onoga sto rade zbog svijeta i onoga sto ce im ljudi reci. Sve sto rade ne vrijedi, ako o tome publika nije obavijestena, jer su zamrli i utrnuli, iznutra, pa im jedino preostaje biti priznat po vanjskom parametru..."

Ljudi što gledaju ljue kao resurs??

Uvijek se tako nekako gleda, svijesno ili podsvijesno...

Muskaraca sto bi testirali zene kao automobil prije kupnje??

Muškarci se obično na prvom Dejtu odluče, žene na 5 - 6 Dejtu, tko tu koga testira...

Onih sto bi si gradili image partnerom koji im "dobro stoji"???

Ima i toga, ali prava sponzoruša košta...

Klasiranja, etiketiranja, kojima nasilno zele postici neku vrst dominacije??

Uvijek tako nekako ispadne, milom ili silom, svijesno ili podsvijesno...

Ljudi sto *ebu unatoc osjecaju da im je taj drugi tudj??

Bliskost je duhovni pojam, ne tjelesni, ali nakon par godina veze
ili braka, neki ljudi su stvarno izhebani...

P.S. Bezo, jel ti lakše ide gore uz ovakva pomagala??

Beograđanin Ilija Čvorović (D. Stojković) bivši je staljinist koji je zbog svojih uvjerenja nedužan proveo nekoliko godina na Golom otoku. Pritisnuti lošom ekonomskom situacijom, Ilijina žena Danica (M. Banjac) iznajmi sobu podstanaru, povratniku iz Francuske, Petru Jakovljeviću (B. Todorović) koji u Beogradu namjerava otvoriti krojački salon. Ilija je pozvan na rutinski razgovor u policiju, kratko ispitivanje u vezi novog podstanara međutim taj kratki, rutinski sastanak u Iliji izazove sumnju te u podstanaru počne gledati agenta stranih sila, koji ima zadatak rušiti državu i njezin poredak. Načetih živaca, slabog srca, izgubljen u vremenu i prostoru Ilija postaje paranoičan, a svoje sumnje u podstanara uskoro počne dijeliti sa svojim bratom (Z. Lepetić) blizancem koji mu pristigne u pomoć. Danonoćno Ilija Čvorović prati podstanara fotoaparatom, dalekozorom i magnetofonom te u svoje sumnje uspije uvjeriti i suprugu Danicu no ne i kćer...

Satira "Balkanski špijun" (1984) remek djelo je srpskog dramskog pisca Dušana Kovačevića, jednog od najpopularnijih suvremenih srpskih komediografa koji kroz satiru i komediju donosi sliku društvene stvarnosti te je često uspoređivan s najvećim srpskim komediografom, Nušićem. Iliju Čvorovića utjelovio je uvijek izvrsni Danilo Bata Stojković koji već samom svojom pojavom i jasnom mimikom izaziva smijeh. Dramske se situacije uglavnom odvijaju na verbalnom nivou, glavni glumac izgovara tirade paranoidnih uvjerenja koje su prekidane naivnim pitanjima njegove supruge (Mira Banjac).



Beograđanin Ilija Čvorović, koji je par godina proveo u zatvoru na Golom otoku zbog staljinizma, pozvan je na rutinski razgovor u lokalnu policijsku stanicu. Tamo ga je ispitivač rutinski ispitao o njegovom podstanaru, Petru Jakovljeviću, krojaču koji je 20 godina radio u kapitalističkoj državi, u Francuskoj. Nakon par minuta Ilija biva pušten kući, no toliko ga je uhvatila nervoza i paranoja da je počeo sumnjati u Petra. Čim se vrati kući počne se jadati supruzi Danici da mu nikada nije trebao iznajmiti stan. Mašta počinje djelovati na Iliju i on počne umišljati da bi Petar mogao biti terorist koji želi rušiti državu. Ubrzo ga čak počne i špijunirati, na čuđenje Danice koja se više brine za njihovu kćerku Sonju koja kao diplomirani stomatolog već godinama nema posla. Ilija telefonira inspektoru državne sigurnosti te ga počne izvještavati o kretanjima i nekim susretima Petra sa „sumnjivim“ ljudima, no ovaj ga ne shvati ozbiljno. Ubrzo Ilija kupi fotoaparat s teleobjektivom i počne neprestano špijunirati Petra i njegove prijatelje, od toplica pa sve do šetnje u šumi.

U špijuniranju mu se uključi i brat Đuro. Jedne večeri Ilija se pojavi ozlijeđen i s poderanom odjećom i objavi kako ga je netko pokušao namjerno pregaziti automobilom dok je bio na ulici, kako bi ispalo kao nesretni slučaj. Ubrzo ga i Danica počne bezrezervno podržavati, dok Sonja u ocu već vidi psihički bolesnog čovjeka i ne pada na njegovu demagogiju.

Ubrzo slijedi daljnji korak; Đuro uhvati Petrine prijatelje, mahom nedužne intelektualce i akademike, te ih sveže i stavi u svoj podrum gdje ih počne tuči i prisiljavati da priznaju svoju krivnju i terorističke planove. U kuću se vrati i Petar koji se htio oprostiti jer putuje u New York te upitati zašto ga Ilija stalno promatra. Tada upadaju Ilija i Đure te ga svežu za stolicu i počnu šamarati, zahtijevajući da im sve prizna. On im govori da su u zabludi, no oni mu ne vjeruju. Đuro nakratko napusti kuću kako bi otišao po profesora koji je pod batinama „sve priznao“, a Ilija sam nastavi ispitivati Petra.



No od silnog uzbuđenja Ilija dobija srčani udar, pa Petar poziva hitnu pomoć te – svezan za stolicu – odlazi iz kuće kako bi uhvatio let za New York. Ilija, sav u bolovima, na telefonu kaže Đurinoj ženi neka Đuro „zaustavi sve letove na aerodromu“, a potom krene četveronoške za Petrom. Puzeći po ulici, Iliju slijedi njegov pas, u grotesknoj završnoj sceni.

Radnja Dušana Kovačevića govori o odnosu pojedinca i vlasti, individualnoj i totalitarnoj svijesti, te o posljedicama sistema koji zahtijeva apsolutnu poslušnost a koje se prvenstveno očituju u gubljenju razuma i raspadanju obitelji. Zbog takvih proturječnosti takav sistem je ideja koja uništava samu sebe, a jedini opstanak vidi u traženju „nevidljivih neprijatelja“. Glavni junak Ilija Čvorović je žrtva takvog političkog mehanizma i tiranije – osoba koja je ni kriva ni dužna završila jednom u zatvoru – a sada preuzima ulogu progonitelja i instrumenta upravo tog sistema i proganja i špijunira Petra, potpuno nevinu osobu, kako bi dokazao poslušnost vlasti. Tako ispada tragikomična figura koja završava puni pakleni krug ludosti poretka koji potiče paranoju, strah, mržnju i gubljenje razuma.

Link

Link

P.S. "'Oće centrala da pogriješi jednom ali ne sto puta. Slušajte druže, možda ste dobili pogrešan broj, al' ste dobili onog kog ste tražili. A, šta, nije ti jasno. E, biće ti jasno. Jebaću ti majku majčinu. Marš, džukelo jedna. Mrš."

P.S. Ovaj Blog o remek djelu Filmu "Balkanski špijun" posvećujem
svom Bloškom kolegi, Yliji Chvorovichu, koji razotkriva uspješno
žensku paranoju na ovom Blogu! :))

P.S. Glavni junak Ilija Čvorović je žrtva takvog političkog mehanizma i tiranije – osoba koja je ni kriva ni dužna završila jednom u zatvoru – a sada preuzima ulogu progonitelja i instrumenta upravo tog sistema i proganja i špijunira Petra, potpuno nevinu osobu, kako bi dokazao poslušnost vlasti. Tako ispada tragikomična figura koja završava puni pakleni krug ludosti poretka koji potiče paranoju, strah, mržnju i gubljenje razuma.
SVAKA SLIČNOST SA ODREĐENIM OSOBAMA NA BLOGU NIJE SLUČAJNA! :)))

Djevojka od milijun dolara (eng. Million Dollar Baby) je sportska drama Clinta Eastwooda iz 2004.
Priča govori o podcijenjenom boksačkom treneru kojeg muči savjest zbog prošlosti pa iskupljenje pokušava pronaći pomažući boksačici amaterki u njezinom krhkom snu da postane profesionalka. Film je osvojio četiri Oscara, uključujući najbolji film.
Scenarij je napisao Paul Haggis prema kratkim pričama F.X. Toolea (pseudonim), odnosno Jerryja Boyda, boksačkog menadžera i "ranara". Originalno objavljena pod naslovom Užad gori, priče su poslije objavljivane pod naslovom filma.
Maggie Fitzgerald (Hilary Swank), amaterka koja se želi dokazati prelaskom u profesionalce, počinje trenirati kod Franka Dunna (Clint Eastwood), istrošenog boksačkog trenera kojeg je većina društva izopćila, uključujući njegovu otuđenu kćer Katie. Dunn pomaže Maggie u ostvarivanju njezina cilja dok mu ona u isto vrijeme postaje zamjena za kćer. Dunn isprva nije zainteresiran za Maggie budući da ima 31 godinu i da je žena. No, Maggie ustraje u svojim pokušajima da zadobije Dunnovu naklonost trenirajući svaki dan u njegovoj dvorani, iako je drugi obeshrabruju. Frankov prijatelj i zaposlenik, bivši boksač Eddie "Scrap Iron" Dupris (Morgan Freeman), pripovijeda priču izvan kadra.

Dunn se otuđio od kćeri kojoj piše svaki tjedan, ali ne dobiva odgovore. Dunnov svećenik ne shvaća zašto mu kćer ne odgovara i počinje vjerovati da mu Dunn laže za pisma. Kako nije uspostavio intimnu vezu sa vlastitom kćeri, Dunn se sve više emocionalno veže za Maggie, čija obitelj ne mari za njeno dobro, te se počne brinuti za njenu karijeru. Uz njegovu stručnu pomoć, Maggie uspijeva doći do velter-kategorije i do meča u Las Vegasu s prvakinjom po WBA verziji (koju glumi stvarna boksačica Lucia Rijker), poznatoj po nesportskom ponašanju. Tokom meča, nakon zvona koje označava kraj runde, Maggie dobiva nedopušteni udarac i počne padati prema kutu u kojem se nalazi tronožac. Dunn ga u panici pokuša maknuti, ali ne uspijeva. Maggie pada i udara vratom u tronožac. Ostaje paralizirana od vrata prema dolje. Dunn, iskaljujući svoj bijes na nepravedne okolnosti, isprva okrivi Duprisa što ga je nagovorio da je uzme trenirati, ali na kraju okrivi samog sebe za njen pad što ju je uopće trenirao.



U bolnici, Maggie se nada da će je posjetiti obitelj, dok ih Dunn neprestance naziva, ali bez uspjeha. Obitelj stiže nekoliko dana poslije (nakon posjeta zabavnom parku) s odvjetnikom kako bi prepisali njeno bogatstvo na sebe. Ovo zaprepasti Dunna koji shvaća njihove motive, ali nakon što majka počne inzistirati da Maggie potpiše papirologiju koja će potvrditi obitelj kao nasljednike, ona shvati njihove namjere i kaže majci da joj se nosi s očiju zauvijek. Maggie kaže Dunnu da je "sve vidjela" i zamoli ga da je riješi muka. Dunn odbija i počinje razmišljati o ispravnosti svega toga. Odlazi do svećenika koji izrazi neslaganje (isti svećenik koji nije vjerovao da Dunn šalje pisma kćeri). Ona pokuša počiniti samoubojstvo izgrizavši jezik u pokušaju da iskrvari do smrti. Bolničko osoblje obuzdava njezine pokušaje, a Dunn odlučuje skratiti joj muke. Ubrizgava joj veliku dozu adrenalina kako bi je predozirao. Prije same injekcije, Dunn konačno otkriva Maggie značenje nadimka kojim ju je oslovljavao; fraza Mo Cuishle na irskom znači "Moja draga, moja krv". Dupris kao pripovjedač priopćava da je Dunn nakon toga nestao. Njegovo pripovijedanje zapravo je pismo Dunnovoj kćeri, koja ga se odrekla, kako bi joj rekao o očevu pravom karakteru.

P.S." U bolnici, Maggie se nada da će je posjetiti obitelj, dok ih Dunn neprestance naziva, ali bez uspjeha. Obitelj stiže nekoliko dana poslije (nakon posjeta zabavnom parku) s odvjetnikom kako bi prepisali njeno bogatstvo na sebe."
Što reći na sve ovo???

Link

Link

Link

Dvoje običnih ljudi slučajno su se susreli i doživjeli nesvakidašnju romansu. Legendarni Clint Eastwood i Meryl Streep zvijezde su ove strastvene priče o čvrsto povezanim životima – usamljena farmerova supruga i lutajući fotograf ući će u romantičnu vezu koja će ih, iako kratka, oboje duboko promijeniti.
Francesca (M. Streep) je bila udana za Richarda Johnsona (J. Haynie) i s njim je živjela na osamljenoj farmi u okrugu Madison, savezna država Iowa. Nakon njezine smrti krajem osamdesetih njezina djeca Caroline (A. Corley) i Michael (V. Slezak) otkriju da je u svom dnevniku opisala sudbonosnu ljubav s fotografom magazina "National Geographic" Robertom Kincaidom (C. Eastwood).



Ta je veza trajala samo četiri dana. Sve se dogodilo u ljeto 1965. dok su muž i djeca bili na velikom sajmu države Iowe. Kincaid je svojim malim kamionom zalutao tražeći mostove okruga Madison koje je trebao snimiti za "National Geographic". Zaustavio se pred Francescinom kućom i ona mu je pokazala put. Oboje su zapravo bili usamljeni. Ona je nekoć bila učiteljica, no zbog odgoja djece napustila je školu i domaćica je čiji se snovi nisu ostvarili. Njemu su putovanja po svijetu onemogućila normalan obiteljski život. Sprijateljili su se, a odmah i duboko zaljubili jedno u drugo. Okolnosti im neće omogućiti da vezu nastave. Ipak, u pismu koje je 1987. Francesca napisala djeci očito je da joj je najvažnije da ona shvate koliko je ta ljubav bila za nju važna i da to nije bio puki preljub.
"Mostovi okruga Madison" sasvim su neobičan film u glumačko-redateljskoj karijeri Clinta Eastwooda, jer je to njegov jedini ljubavni film u kojem on glumi duboko osjećajna čovjeka, a ne revolveraša kako smo navikli. To je ekranizacija istoimenog ljubavnog romana, jedne od najpopularnijih knjiga u novije doba koju je na temelju vlastitog iskustva napisao Robert James Waller. Meryl Streep ostvarila je kao zaljubljena kućanica Francesca vjerojatno najbolju ulogu u karijeri.



They discover that in 1965, their mother, an Italian war bride, had a four-day affair with Robert Kincaid, a photographer who had come to Madison County, Iowa, to shoot a photographic essay for National Geographic on the covered bridges in the area. The affair took place while her husband and children were away at the Illinois State Fair. The story in the diaries also reveals the impact the affair had on Francesca's and Robert’s lives, since they almost ran away together, but she intervenes at the last minute in consideration of a bigger picture that includes the consequences on the lives of her children and husband, while he finds meaning and his true calling as an artist. The story also has deep consequences on the lives of Michael and Carolyn, both of whom are facing marital issues - their mother’s story helps them to find a sense of direction in their lives. At the end, the Johnson siblings comply with their mother’s request.

Pismo Francesci!

"Ima užitka u šumi u kojoj nitko nije kročio nogom;
Ima ushita na osamljenoj obali;
Postoji društvo gdje te nitko ne ometa;
Pored duboka mora, i glazbe u njegovu huku;
Ne volim Čovjeka manje, nego Prirodu više."
/Lord Byron/

P.S. Film koji otvara velika životna pitanja:

P.S."„Imala sam misli o njemu s kojima nisam znala što bih, a on je sve do jedne pročitao. Ponašala sam se kao sasvim druga žena, no nekako sam bila više svoja nego ikada.“
(Iz filma „Mostovi okruga Madison“.)

P.S. Zaustavio se pred Francescinom kućom i ona mu je pokazala put. Oboje su zapravo bili usamljeni. Ona je nekoć bila učiteljica, no zbog odgoja djece napustila je školu i domaćica je čiji se snovi nisu ostvarili..
Ipak, u pismu koje je 1987. Francesca napisala djeci očito je da joj je najvažnije da ona shvate koliko je ta ljubav bila za nju važna i da to nije bio puki preljub...:))
TU SE POSTAVLJA PITANJE DA LI ROMANCA OD 4 DANA MOŽE TAKO TEMELJITO PROMIJENITI ČOVJEKA,
DA TO PREDSTAVLJA PREKRETNICU U ŽIVOTU?

P.S. Mislim da je Meryl Streep 2. u povijesti po broju dobivenih Oscara (3) iza Catharine Hepburn (4), kod mene je isto visoko. Među glumicama se uglavnom slažem u kvaliteti s Američkom filmskom akademijom...:))

PS. Ja optužen da sam ljubavni Tehnokrata, sam veliki ljubitelj prirode i časopisa National Geografic!!!

P.S. 1.200 Duša na Iskrici straight ili LGBT??

P.S. Nisu mi potrebni komentari toliko, Blogovi su moj vlastiti užitak!

Link

Link

Link

Film prati život Jane, idealistične, romantične i potpuno nesebične mlade žene…koja se vječno nalazi u ulozi djeveruše na tuđim vjenčanjima, dok njenog sretnog završetka nikako nema na vidiku. No, kada njena mlađa sestra Tess osvoji srce Janeinog šefa – u kojeg je ona potajice zaljubljena – Jane počinje preispitivati svoj „uvijek djeveruša…“ stil života.

Romantična Jane (K. Heigl) privlačna je i temperamentna djevojka nesretno zaljubljena u svog šefa Georgea (E. Burns), koja se specijalizirala za uloge djeveruša na vjenčanjima. Dok na njima nosi jednu od svojih 27 posebnih haljina, zbog čega su joj prijateljice zahvalne što im uljepšava vjenčanje, Jane ne vjeruje da će ikad uspjeti pronaći pravu ljubav. Kad u grad doputuje njezina atraktivna sestra Tess (M. Akerman), koja zbog ljubavi na prvi pogled započne vezu s pomalo egoističnim Georgeom, Jane doživi još jedno razočaranje. No tada upozna Kevina (J. Marsden), mladog novinara koji piše o zarukama i vjenčanjima slavnih osoba. Nakon što se ponada da bi cinični Kevin mogao biti onaj pravi, Jane će se neugodno iznenaditi kad dozna da je on odlučio napisati priču upravo o njoj...

Ležerna, nepretenciozna, duhovita, zabavna i vrlo šarmantna romantična komedija "Zauvijek djeveruša, nikad nevjesta" drugi je redateljski projekt plesačice i koreografkinje Anne Fletcher, koja se prethodno afirmirala izuzetno uspješnom romantičnom plesnom dramom "Step Up", prvim filmom od trenutno četverodijelnog serijala, te među ostalim režirala i romantičnu komediju "Prisila na brak" s oskarovkom Sandrom Bullock i Ryanom Reynoldsom u glavnim ulogama. Današnji je film pitko i lako gledljivo ostvarenje koje nosi energičan nastup neodoljive K. Heigl.

Nakon probojne uloge u liječničkoj seriji "Uvod u anatomiju", koja ju je prometnula u današnju inačicu Julije Roberts, Katherine Heigl je status nadolazeće zvijezde potvrdila nastupom u odličnoj romantičnoj komediji "Zalomilo se". Uslijedile su role u hitovima "Gola istina" i "Ubojice" Roberta Luketica, kao i nastup u romantičnoj drami "Kad te ljubav pronađe" Grega Berlantija, koje su zacementirale zvjezdani status atraktivne glumice. Za njezin današnji film scenarij je napisala Aline Brosh McKennna (Pravila privlačnosti, Kupili smo ZOO), za rad na hitu "Vrag nosi Pradu" nominirana za nagradu BAFTA. Uz J. Marsdena (trilogija X-Men, Hop) u sporednim ulogama nastupaju E. Burns (15 minuta, Praznici) i M. Akerman (Zavodnik, Watchmen).



EPILOG NAKON GLEDANJA FILMA "Zauvijek djeveruša, nikad nevjesta"

Pitanje: Da li je Film ispunio Vaša očekivanja:

Odgovor: Ne, on je mnogo više od Toga, sada mogu mirne duše da virtualno odem s Bloga!

Link