Change your life today. Act now, without delay. S.De. Beauvoir

MJEŠTANI mirnog sela na jugozapadu Engleske bili su u šoku nakon što se više od 500 swingera pojavilo u njihovom okruženju zbog najvećeg svingerskog festivala u zemlji koji se održavao ovog vikenda.

Treći po redu Swingfields održao se u selu Flaxey i poprilično uznemirio 30-ak mještana koji tamo žive, a koji nisu imali pojma što se sprema - swingeri su se samo odjednom pojavili sa šatorima i kombijima. Lokalci su kazali da je buka bila "nesnošljiva" i da ih je netko trebao upozoriti unaprijed.

Jedan je kazao: "Bio je to priličan šok kad smo otišli tamo i tražili ih da stišaju glazbu. Kad smo vidjeli natpis '3 je magičan broj' i nekolicinu zanimljivih prizora, znali smo da ovo nije običan glazbeni festival", a drugi dodao: "Ne smeta nas tema festivala, neka ljudi rade što žele. Ali buka je bila nesnosna. Bilo je to 48 sati pakla. Od četvrtka sam spavao sve zajedno nekoliko sati. Tražili smo ih da utišaju glazbu, obaviještena je policija, ali ništa se nije dogodilo".

"Ovo je naprosto grozno. Previše je. Ne mislim da bi se ovo trebalo događati. Tamo je valjda tisuću ljudi, to je smiješno. To je jednostavno krivo s moralnog gledišta", kazao je još jedan mještanin, očito ne tako liberalan kao onaj prethodni.

Swingeri su na mjesto događaja stigli u podne u četvrtak, a trebali su se pokupiti do nedjelje u 14 sati.

Lokaciju su prodavači karata držali tajnom do dva dana pred festival kako bi sve ostalo "diskretno i sigurno".

I dok su se neki žalili na buku, drugi tvrde da to nije bio najveći problem. Jedan je kazao: "Vratili smo se kući u petak navečer i pronašli uljeza u vrtu. Pokušavao se kroz naš vrt prošvercati na festival. Bili smo prestravljeni, ali čim nas je vidio je pobjegao".

Osim tri dana glazbe uživo Swingfields 2015. je posjetiteljima nudio jacuzzije i saune, radionice, predstave i igračke za odrasle. Posjetitelji su mogli odsjesti u vlastitoj kamp kućici ili šatoru.

Jedan je mještanin komentirao: "Činjenica da ljudi mogu doći u naše selo bez ikakvog obzira prema našoj zajednici koja uključuje mlade obitelji jednostavno je odbojna". ( Index.hr )

Čemu se radovati u zrelosti? “Ljepota zrelosti je – sloboda. Zrelost donosi osjećaj da ste puno više svoji, puno više slobodni, samoopredijeljeni. U stanju ste vidjeti svijet kakav on zaista i jest. Ali, također i kakav bi on trebao biti. Manje vas je briga što drugi ljudi misle o vama.” 'Nitko ne želi odrasti jer je slika kojom danas opisujemo zrelost grozna, zastrašujuća skoro. O odrastanju se govori kao o kucanju na vrata doba kad odustajemo od snova i ideala te puštamo da svijet bude takav kakav jest.'

Kome se danas u Europi žuri odrasti, završiti školu ili diplomirati, tražiti posao na inertnom tržištu rada i zalud maštati da skupi dovoljno za spakirati kofere i napustiti roditeljski dom? Američka filozofkinja Susan Neiman u svojoj zadnjoj knjizi “Why Grow Up?” poručuje da ta petarpanovska ideja produžena, vječna djetinjstva nije novijeg datuma, već je puno starija, duboko ukorijenjena u zapadnoj civilizaciji.
U razgovoru za Globus kaže: “Nitko ne želi odrasti jer je slika kojom danas opisujemo zrelost grozna, zastrašujuća skoro. O odrastanju se govori kao o kucanju na vrata doba kad odustajemo od snova i ideala te puštamo da svijet bude takav kakav jest. U djetinjstvu, adolescentskoj dobi, ranim dvadesetima, ljudi stalno slušaju da su sad ‘u najboljem dobu svojeg života’, da im je ‘baš sad najbolje i najljepše’ i to je poruka koja im negdje ostaje upisana. Kad zagaze u te dvadesete polako shvaćaju da te priče o djetinjstvu nisu sasvim točne, da odrastanje ima prednosti. No, u našoj je kulturi prisutna gomila banalnih detalja i poruka koje stvaraju dojam da je odrasti, kamoli ostarjeti, neka jako loša stvar. Primjerice, odrasli drže da je kompliment kad im netko kaže da izgledaju mlađe.”

Kako odrasti? “Svaki nam dan ponavljaju koliko je važno vježbati, paziti na tijelo, da ostanemo što dulje zdravi i mladi. Pogledajte uokolo, ljudi opsesivno hodočaste u teretane, trče, bicikliraju. Oni koji ništa po tom pitanju ne čine – osjećaju se krivima. Zastrašujuće je da živimo u društvu koje ne ohrabruje da mislite. Zapravo je to jako opasno. Imate apsurdnu situaciju – svaki ženski časopis, svaki liječnik, svaki blog vam govori da se brinete o vlastitom tijelu. Ali ne radimo ništa slično za naš najvažniji organ – za mozak, ne spominju da bismo trebali provesti barem pola sata dnevno vježbajući i svoj mozak. To je jednostavno i svatko to može napraviti. Bombardirani smo raznim izborima koji se stavljaju pred nas, obično su vrlo trivijalni – koji ćeš mobilni telefon, kakav automobil, koje pahuljice za doručak... I dok smo zabavljeni i zaposleni birajući efemerne stvari, ne obraćamo pažnju na puno bitnije, krucijalne stvari. To su ona velika pitanja za koja mislimo da nisu u našim rukama. To su pitanja za odrasle, s kojima se, kao da nismo odrasli, odbijamo baviti – pitanja poput zašto trošimo silni novac na vojnu industriju, a nemamo dovoljno novca za obrazovanje ili za izbjeglice. (Globus 05.07.2015.)

P.S. Pohvala Mai koja je ukazala da svi nešto bildaju umjesto mozga, i koja je kao i Juicy Forever Young...:))

P.S. Na slici je Neizrecena u Frižideru nakon smazane lubenice...:))

Link

Link

Link

PRIPREMA LEDENE VOĆNE TORTE

Sastojci 5 osoba

400 gr bresaka iz kompota
175 gr šećera
125 ml vode
500 gr mascarponea
5 žlica likera od bresaka
20 dkg smrznutih malina
6 dcl vrhnja za šlag

1. Breskve ocijedite, narežite na manje komade, poslažite na pladanj na papir za pečenje i zamrznite.
2.
Šećer i vodu kuhajte dok ne dobijete bistri sirup. Ohladite.
3.
Mascarpone kremasto izmiješajte i dodajte ohlađeni sirup i liker od bresaka. Lagano umiješajte zamrznute maline i breskve i na kraju tučeno vrhnje za šlag.
4.
Kalup obložite folijom ili papirom za pečenje. Stavite kremu, lagano poravnajte i stavite u zamrzivač najmanje 4 sata.
5.
Tortu izvadite 45 minuta prije posluživanja da se malo otopi.

Posluživanje

Kada sam prvi put izvadila tortu, cijelu sam je narezala i ono što je preostalo (nije bilo puno) odvojeno vratila u zamrzivač radi lakšeg serviranja.

LEDENI VJETAR



SASTOJCI:

KORE:
18 bjelanjaka
30 dkg šećera
3 vanilin šećera
3 žlice jabučnog octa
FIL:
18 žumanjaka
9 žlica šećera
2 vanilin šećera
7 žlica brašna
6 dcl mlijeka
25 dkg margarina
OSTALO:
voće po želji (banane, jagode, kivi, breskve, višnje, maline…)
1,5 l šlaga


P.S. Na blogu se reklamiraju Mai i Gera da su kamionom do Frižidera prevozile Tortu LEDENI VJETAR,
ali mogu se iznenaditi koliko neki ljudi imaju strasti prema hrani, koja im je prva ljubav, cica....:))

P.S. Hrana je ipak PRVA LJUBAV! :))

Link

POVIJEST: ALKOHOL

6000 - 4000 pr. k. Smatra se da je vinogradarstvo i selektivan uzgoj grožđa u svrhu proizvodnje vina započeo u planinama između Crnog i Kaspijskog mora (današnja Armenija)

3000 - 2000 pr. k. U Sumersko - Mezopotamijskoj civilizaciji (današnji Irak) je procvjetala proizvodnja vina. Nađeno je više od 20 vrsta recepata za pivo napisanih na glinenim pločicama

Proizvodnja i trgovina vinom su postale važan dio Mediteranske kulture . Brodovima su se prenosile velike količine vina

2200. pr. k. Postoje zapisi koji spominju pivo kao tonik za opuštanje dojilja

1800. pr. k. U Siriji se proizvodi pivo u velikim količinama

1500. pr. k. Egejci i Levantinci su počeli s komercijalnom proizvodnjom vina

900. - 800. pr. k. U Asiriji su postojali veliki vinogradi koji su davali više od 10 000 mješina vina za novu prijestolnicu Nimrud kojom je vladao Assurbaupal

800. pr. k. U Indiji se prakticirala destilacija ječmenog i rižinog piva

50 pr. k. Dionizije iz Halicarnasa je zapisao da Gali (Francuzi) ne poznaju vino, ali koriste tekućinu neugodna mirisa napravljenu od ječma koji trune u vodi (pivo)



1100. po. k. U medicinskoj školi u Salernu (Italija) je zabilježena alkoholna destilacija. Produkt destilacije se naziva Spirit (duh) zato što se smatra da je iz vina izvučen njegov duh

Srednji vijek U Europi se destilira žitni alkohol, čime se nastavlja prijašnja destilacija vina

1516. Germanski Zakon o čistoći piva zabranjuje pravljenje piva od ičega osim ječma, hmelja i čiste vode

rane 1500. U manastiru Fecamp (Normandija), Benediktin razvija konjak na bazi alkohola s dodacima raznog bilja

1525. - 1550. U Engleskoj je započela široka potrošnja destiliranih pića

1524. -1556. Vinogradarstvo se širi na Peru, Čile, Argentinu

1550. - 1575. Thomas Nash opisuje široko rašireno pijanstvo u Engleskoj za vrijeme kraljice Elizabete. Pijanstvo je prvi put okarakterizirano kao zločin i sve je više zakona koji to brane

1606. Engleski parlament donosi odluku o spriječavanju odbojnog i gnjusnog grijeha pijanstva

17. stoljeće Zakoni u Massachusetts - u (SAD) pokušavaju kontrolirati rašireno pijanstvo, posebno iz kućnih destilerija i taverna. Istovremeno svaki grad treba imati čovjeka koji prodaje vino, "vatrenu vodu" da javnosti ne bi bilo neugodno zbog pijanih ljudi. Krčme moraju proizvoditi pivo za zabavu (1649)

1650. - 1675. U Nizozemskoj počinje proizvodnja gina destiliranjem žita s bobicama borovice. Proizvodnja gin - a je bila jeftina i ubrzo se širi u Englesku naročito nakon što su ga dijelili vojnicima koji su se borili u zemljama Benelux - a

kasne 1600. Zapadna Francuska postaje poznata po proizvodnji kvalitetnog konjaka

1700. Škotska i Irska postaju poznate po proizvodnji kvalitetnog whiskey - a

1770. U Kaliforniji se započelo sa vinogradarstvom. Do kraja stoljeća ona postaje jedna od regija s najvećom proizvodnjom vina

kraj 18. st. početak 19. (1791) Je donesen zakon popularno nazvan Whiskey Tax koji je prouzročio pobunu u Pennslyvania - i pa su morale intervenirati vladine trupe koje su hapsile proizvođače koji su odbijali platiti porez. Taj je zakon opozvao Thomas Jefferson koji ga je nazvao "đavolskim" i "neprijateljskim"

1906. Od strane američke FDA donesen je zakon koji regulira označavanje proizvoda koji sadrže Alkohol, Opijate, Kokain, Kanabis koji je stupio na snagu 01. 01. 1907

1917. U SAD - u je objavljen zakon o prohibiciji koji je stupio na snagu 1920

1920. - 1933. U SAD - u je procvjetala protuzakonita trgovina alkohola


Link

Do what you love to do and give it your very best. Whether it's business or baseball, or the theater, or any field. If you don't love what you're doing and you can't give it your best, get out of it. Life is too short. You'll be an old man before you know it.
Al Lopez

Read more at http://www.brainyquote.com/quotes/topics/topic_best.html#R08XmubTCTLehJtr.9
9

Sufražetkinja (engleski suffragette) je naziv koji se krajem 19. i početkom 20. stoljeća u anglosaksonskim zemljama, a pogotovo u Velikoj Britaniji rabio za pripadnice pokreta za jednako pravo glasa muškaraca i žena, odnosno uvođenje ženskog prava glasa. Izraz suffragette dolazi od engleske riječ suffrage za pravo glasa.

Izraz se danas rabi za sve pripadnice tog pokreta, ali je u svoje doba imao pogrdan prizvuk, odnosno njime su se opisivali prije svega pripadnice radikalne frakcije, okupljene oko Ženske socijalne i političke unije na čelu s Emmeline Pankhurst. Opći izraz za članove pokreta - bilo radikalne, bilo konzervativne, odnosno muškarce i žene, bio je sufražisti/ce. Taj se izraz preferirao u SAD, gdje je pokret u pravilu bio umjereniji nego u SAD. U UK se izraz sufražist koristio za članove Nacionalne unije društava za žensko pravo glasa (NUWSS).

Sufražetkinje u Britaniji su izazvale veliku pažnju, ali i kontroverze time što su se koristile metodama direktne akcije kao što je vezivanje za pruge, podmetanje vatre u poštanske sanduke, razbijanje prozora, a ponekad i postavljanje manjih bombi. Jedana od najspektakularnijih takvih akcija se zbila kada na konjskoj utrci Epsom Derby, kada je sufražetkinja Emily Davison, iskočila i bila nasmrt pregažena od kraljevog konja 1913. godine. Brojne od njenih suborkinja su bile zatvarane, na što su reagirale organiziranjem štrajkova glađu, što je, pak, vlasti tjeralo na uporabu prisilnog hranjenja.

Nastojeći spriječiti da sufražetkinje stječu simpatije, britanska vlada je donijela tzv. Zakon o mački i mišu kojim su se zatvorenice oboljele zbog štrajka glađu puštale, a uhitile tek nakon oporavka.

P.S. I. Aksiom Bloga : Nikad se ne raspravljati sa budalom, borilačka veština u kojoj pametniji uvek gubi, jer ga budala prvo spusti na svoj nivo, pa ga pobjedi na kondiciju i iskustvo...:))

Mandić: Dokolica je privilegij bogatih i novcem i duhom

Mandić je u svojoj 68. godini jednako brz na jeziku kao i sredinom 80-ih, kad se u silovitom i često namjerno uzaludnom jurišu obrušio na Krležinu duhovnu ostavštinu. Njegovi su izvodi i dalje logični, efektni i jasni. Napisavši tridesetak knjiga Mandić je dobro utvrdio gradivo: uvjeren je da čovjek može biti istinski dokoličar jedino ako se zna osamiti i potonuti u unutarnji život. Ovaj je razgovor i svojevrsna antipropaganda turizma.
Onako ugrubo gledano, što se promijenilo u dokolici prosječnog građanina otkako smo u kapitalizmu?

- To pretpostavlja da sam ja sociolog i da znam što je prosječan građanin, jer se takvim ne smatram. Svakome je očito tko je proživio barem jedno desetljeće u socijalizmu i jedno desetljeće danas da su uvjeti rada bitno različiti, da su i primanja drukčija, a i raspored vremena je bitno drukčiji. To ne govori nužno da je prije bilo bolje. Ili  da je danas u odnosu na ranije lošije. Postavljanje takvih opreka je vrlo jednostavno, privlačno i lako bi nas odvelo u nekakvu političku naivnost.

Na Zapadu, bilo gdje, ljudima je uvijek na prvome mjestu posao. Talijan, Danac ili Nijemac nikad neće uzeti slobodan dan zato da bi nekome otišao na svadbu.

- Sad nas to opet privlačno uvlači u karakterologiju naroda po geografskim područjima, što je vrlo opasna kategorizacija. Tako kažemo da je slavenski mentalitet poseban, da se balkanski, dinarski mentalitet razlikuje od romanskoga, germanskoga, nordijskoga. To ćemo svi prihvatiti, više-manje te razlike poznajemo, priznajemo i uvažavamo. Ali one ne moraju biti istinite. To su površne razlike. Ne poznajemo dovoljno sociologiju tih društava da bismo mogli utvrditi razliku.

Koliko je u nas prodrla svijest o dokolici kao o potrebnoj društvenoj svijesti?

Da se razumijemo, dokolica je luksuz, dokaz viška novca i viška vremena. A danas višak vremena ustvari predstavlja višak novca. Raspored radnoga i slobodnog vremena je takav da oni ovise jedan o drugome, i to tako da je slobodno vrijeme proizvod radnoga.
- Da se razumijemo, dokolica je luksuz, dokaz viška novca i viška vremena. A danas višak vremena ustvari predstavlja višak novca. Raspored radnoga i slobodnog vremena je takav da oni ovise jedan o drugome, i to tako da je slobodno vrijeme proizvod radnoga. Kad nam teče takozvano slobodno vrijeme, mi si utvaramo da smo slobodni. Ali ne. Mi smo samo drukčije zaposleni, podređeni procesu osposobljavanja za ponovan rad.

Dokolica u modernom smislu riječi, dakle ne u antičkom, stoičkom smislu, pokušava se svjesno naturavati ljudima širom svijeta kao produžetak radnog vremena. Mi smo danas zaposleni da se odmaramo. To je jedna vrlo teška forma. Kroz nju čovjek nikako ne može ostati sam sa sobom. Na poslu je s drugima, a u slobodnom vremenu također, jer se mora zabavljati i odmarati kao drugi.

To je vrlo lako uočljivo prema naputcima koje možemo svaki dan pratiti u medijima: trebamo ići na taj i taj dio obale, trebamo raditi to i to, moramo se zabavljati na ovaj ili onaj način. Prema tome, mi smo zaposleni da se odmaramo. To nije dokolica.
(JL 2007 Igor Mandić)

Link

KNIGA PRIMATES OF PARK AVENUE

Antropologinja Wednesday Martin šokirala je New York svojom knjigom "Primati Park Avenije"
u kojoj je bogate supruge uspješnih muškaraca usporedila s primatima iz džungle, doduše
Manhattan i jest džungla...

P.S. "Primati s Park Avenije" sa svojim partnerima ne flertuju, zapravo gotovo da uopće ne komuniciraju. Postoji rodna segregacija, muškarci vrijeme provode na poslu, za to vrijeme žene su po raznim fitness centrima, frizerajima, raznim salonima za uljepšavanje i zatezanje svega i svačega, i kad se konačno nađu skupa, kod kuće, "druže" se tako što sjede metrima udaljeni za golemim, praznim stolom ili svatko provodi vrijeme zabavljen u drugoj sobi...
Makar te žene imaju njegovana i privlačna tijela, umotana u dopadjivu odjeću, među parovima na Upper East Sideu nema puno muško-ženskog erosa. Piše da se muškarci uvijek doimaju "ometeni u nečemu, kao da se dosađuju gledajući taj švedski stol pun prekrasnih žena svuda oko njih, cijelo vrijeme, uvijek dotjeranih.."

Review
"An eye-popping insider's guide." (People)

“An amusing, perceptive and, at times thrillingly evil takedown of upper-class culture by an outsider with a front-row seat…Martin’s writing is confident and evocative…Her reading of the fashion attire of real estate brokers for ‘triple mint’ apartments is brilliant…at a time when a social comedy of the rich a la Tom Wolfe has been lost in national discourse…it’s fun to dip into a sophisticated, if silly, look at the Upper East Side’s Twilight Zone. Primates of Park Avenue is also a good reminder that as much as we may envy the wealthy, they fight every day for a place in their own social hierarchy, too.” (New York Times Book Review)

"Juicy, sexy, bawdy stuff...the perfect summer beach book...the tasty tome we'll all be devouring when the weather warms." (New York Daily News)

“Applying the chimpanzee research of Jane Goodall or the observations of bonobos by Frans de Waal to one's neighbors and co-workers is great fun…Martin rewards those of us in humbler circumstances the undeniably pleasant frisson of superiority that comes with finding fault with those better endowed financially, socially, sartorially.” (Chicago Tribune)

"Witty." (Harper's Bazaar)

"Think: Gossip Girl, but with a sociological study of the parents." (InStyle.com)

“Put this book at the top of your summer reading list!...astute and entertaining.” (Miami Living)

"Amusing...incisive...a wryly entertaining guide to this rarefied subculture." (The Economist)

“Fascinating…The author has a Ph.D. and a background in anthropology and primatology, so it’s not long before she’s analyzing her fellow mommies in terms of what she knows about olive baboons. The book is at its best when Martin analyzes her population this way. Comparing a group of women to primates, their family planning to those of birds, their interactions with men to groups of mice these make for compelling insights…Engrossing.” (The AV Club)

http://www.amazon.com/Primates-Park-Avenue-A-Memoir/dp/1476762627

Bob Dylan – Forever Young Lyrics

May God bless and keep you always
May your wishes all come true
May you always do for others
And let others do for you
May you build a ladder to the stars
And climb on every rung
May you stay forever young
Forever young, forever young
May you stay forever young.

May you grow up to be righteous
May you grow up to be true
May you always know the truth
And see the lights surrounding you
May you always be courageous
Stand upright and be strong
May you stay forever young
Forever young, forever young
May you stay forever young.

May your hands always be busy
May your feet always be swift
May you have a strong foundation
When the winds of changes shift
May your heart always be joyful
And may your song always be sung
May you stay forever young
Forever young, forever young
May you stay forever young.

Link

IVANJSKI KRIJESOVI - POZDRAV LJETU

Ivanjski krijesovi običaj su paljenja vatre uoči svetkovine rođenja sv. Ivana Krstitelja, to jest 23. lipnja uvečer.

Riječ je zapravo o pretkršćanskom narodnom običaju koji pripada ciklusu običaja vezanih uz zimski i ljetni suncostaj, te proljetnu i jesensku ravnodnevicu. Ivanjski krijesovi vezani su uz žetvene običaje i početak ljeta.

Od starine ovi se običaji vežu uz 24. lipnja, kad je padao ljetni suncostaj, te je to bio najduži dan u godini. Kako je julijanski kalendar (365,2500 dana) bio nešto duži od tropske godine (365,2422 dana), astronomski se suncostaj pomicao svakog stoljeća za otprilike tri dana, što je zaustavljeno reformom kalendara pape Grgura XIII. i prihvaćanjem gregorijanskog kalendara. Otada ljetni suncostaj pada oko 21. lipnja. Ivanjske su svečanosti ipak u mnogim dijelovima Europe ostale vezane uz svetkovinu rođenja sv. Ivana Krstitelja.

„Pir malograđana“ jedno je od ranijih radova Bertolta Brechta, koje analizira i danas aktualnu temu društvene malograđanštine. Djelo koje je nastalo 1919.g. još uvjek je tematikom top tema i lako se transformira u današnju društvenu zbilju. Konzumerizam kojeg smo prihvatili kao novu religiju izražen je u svim sferama društa. Dovoljno je lagano zagrebat po površini i već padaju maske lažnog morala i licemjerja.
Svi ga kritiziramo, svi ga vidimo (u većini slučajeva kod drugih), svi ga prepoznajemo ali on je i dalje sveprisutan.
Svatovi hine, kao likovi iz te svatovske priče međusobno glumataju, licemjerni su i neiskreni, opterećeni svaki svojim malograđanskim teretom, zaokupljeni svaki svojom karikaturalnom osobnošću i kao i mnogi subotnji svatovi tu oko nas, veseli su na silu, jer – mora se zadovoljiti i ta forma.
Na tekstu starom devedesetak godina, Ferenčina daje svoju analizu suvremenog društva i trenutka i kaže – malograđanština je svevremena i univerzalna, svi mi živimo u konzumerističkom društvu i vremenu, ali na kraju maske ipak padaju, a taj svijet neiskrenosti ruši se poput kompletne scenografije, glomazne i zagušljive kakva tom svijetu treba. Mladoženja ju je radio svojom rukom, no nije mu valjalo ljepilo, a bolje nije bilo ni ono koje ga je vezalo uz mladenku...

P.S. NAGRADNO PITANJE JE, KAKO SE IZDIĆI IZNAD DRUŠTVENE I VIRTUALNE MALOGRAĐANŠTINE?? :))

„Pir malograđana“ jedno je od ranijih radova Bertolta Brechta, koje analizira i danas aktualnu temu društvene malograđanštine. Djelo koje je nastalo 1919.g. još uvjek je tematikom top tema i lako se transformira u današnju društvenu zbilju. Konzumerizam kojeg smo prihvatili kao novu religiju izražen je u svim sferama društa. Dovoljno je lagano zagrebat po površini i već padaju maske lažnog morala i licemjerja.
Svi ga kritiziramo, svi ga vidimo (u većini slučajeva kod drugih), svi ga prepoznajemo ali on je i dalje sveprisutan.
Svatovi hine, kao likovi iz te svatovske priče međusobno glumataju, licemjerni su i neiskreni, opterećeni svaki svojim malograđanskim teretom, zaokupljeni svaki svojom karikaturalnom osobnošću i kao i mnogi subotnji svatovi tu oko nas, veseli su na silu, jer – mora se zadovoljiti i ta forma.
Na tekstu starom devedesetak godina, Ferenčina daje svoju analizu suvremenog društva i trenutka i kaže – malograđanština je svevremena i univerzalna, svi mi živimo u konzumerističkom društvu i vremenu, ali na kraju maske ipak padaju, a taj svijet neiskrenosti ruši se poput kompletne scenografije, glomazne i zagušljive kakva tom svijetu treba. Mladoženja ju je radio svojom rukom, no nije mu valjalo ljepilo, a bolje nije bilo ni ono koje ga je vezalo uz mladenku...



KUTAK ZA PSIHOPATE

Psihopate su arogantni ljudi koji vjeruju da su superiorna ljudska bića. Svaki psihopata uvijek ima i dijagnozu: narcisoidni poremećaj ličnosti. (Psihopatija i NPL idu uvijek skupa)


Pokušavati dovesti stvari u red, tako da psihopat shvati što je red i da ga počne primjenjivati je bezuspješno. Pokušavati navesti ga da shvati i poštuje vaša prava i pravdu, nema smisla, jer on to definitno ne može.
Pokušati ga navesti da ispravi greške, da počne cijeniti to po čemu pljuje, da počne ispravno postupati, također nema smisla, jer on nema gumb za razumijevanje dugih ljudi, a pravda za njega nema vrijednosti.
Čak i ako se i javno pokaje i prizna grešku, to nikad nema neku realnu vrijednost, to je samo taktika koja ga održava u postojećem položaju i nakon kratkog vremena sve će se vratiti na staro, možda s novim metodama koje vi odmah nećete uočiti. (često kažu: "O.K., uvrijedio sam te, udario sam te, ukrao sam ti, ali sam se ispričao. Sada je sve u redu, idemo dalje kao da se ništa nije dogodilo.")

Možete jedino nastojati da se udalji od vas, ili vi od njega.

On će tada naći novu žrtvu, a vi ćete se truditi da zaboravite s više ili manje uspjeha, i nastojat ćete iscijeliti osjećaj gorčine i užasa što vam se to uopće dogodilo. Time oni i dalje nastavljaju obavljati svoju ulogu. Njihova uloga je izazivanje negativne emocije, negativne energije, čime se hrane eniteti kojima oni služe.
Oni nama mogu izgledati kao da su opsjednuti, kao da nešto izvan njih njima vlada, što je i činjenica.
Moglo bi im se pomoći kad bi se to nešto što njima vlada otkačilo i očistilo, ali to se ne može bez njihovog svjesnog sudjelovanja.
Psihopat mora biti svjestan da je psihopat i mora željeti promjenu, potpuno svjesno i iz srca.
Tek tada je moguće postići promjenu stava i ponašanja.
Međutim, psihopate postaju psihopate tako što odluče to postati, i teško da će svojom voljom odustati od vlastite odluke. To je njihovo opredjeljenje, ugovor duše. Trebalo bi da dobro lupe nosom o pod i da se dobro opeku zbog svojeg ponašanaj da bi došli na ideju da s njima nešto nije u redu i da se požele mijenjati, a to je vrlo teško moguće. Psihopate su sa jedne strane poremećene osobe, a sa druge strane zli ljudi koji bez imalo griže savjesti ispoljavaju prema drugima ekstremni egoizam i zlo u razno raznim oblicima (počevši od blažih, pa do onih najgorih oblika iskorištavanja, zlostavljanja i uništavanja).



Na žalost lijeka nema. Ne smijemo zaboraviti da se radi o poremećaju ličnosti kod kojega su utvrđene i određene promjene u funkcijama mozga. Kod psihopata, kao i kod ljudi sa narcističkim poremećajem ličnosti svi centri u mozgu koji su zaduženi za pozitivne osjećaje kao što su ljubav, milosrđe, savjest, razumijevanje drugih (empatija) pokazuju slabu ili nikakvu aktivnost (dokazano mjerenjem moždanih aktivnosti na EEG-u). Svako objašnjavanje problema i ukazivanje na njegove greške i slabosti karaktera neće imati apsolutno nikakvog efekta. Psihopate (svaki psihopata je i narcis) razmišljaju potpuno drugačije nego normalni ljudi. Oni svu kritiku odlučno odbacuju od sebe i sve ono što je negativno projiciraju na druge. Na taj način oni štite lažni konstrukt svoje ličnosti koji su, pošto su i sami bili traumirani u djetinjstvu (ponižavani, nepriznati, tučeni, ismijavani itd.), bili prisiljeni izgraditi kako bi "preživjeli". Taj svoj lažni konstrukt ("ja sam divan", "ja sam idealan", "ja sam nepogrešiv") spremni su braniti svakim atomom svog bića jer ta idealna slika o njima mora biti održana po svaku cijenu. A svaka tuđa kritika ugrožava tu sliku. Jedino što je njima bitno je održavanje te slike o njima u društvu, kao i u njihovim vlastitim očima. Ništa drugo im nije važno (ili je daleko manje važno). Ljudi su za njih samo objekti za zadovoljavanje njihovih potreba kao i za poliranje te slike. Svatko tko im se divi, non-stop ih hvali i ide im "niz dlaku" u svakom smislu je dobro došao (neko vrijeme dok im ne dosadi). Njima treba stalno "svježe meso" koje će im donijeti "svježe" potvrde njihove tobožnje veličine, ljepote, sposobnosti itd.

Žaliti ih ne trebate, jer ni oni nikoga ne žale. Nisu sposobni osjetiti tu emociju kada su drugi u pitanju. Najviše što mogu je žaliti samoga sebe. Da, oni oni gotovo uvijek sebe vide kao žrtvu, a sve ono što su oni učinili stvarnim žrtvama (npr. svojim ženama i djeci i svima ostalima sa kojima dođu u neku interakciju: laganje, varanje, iskorištavanje...) za njih je nebitno, čak šta više i normalno, jer oni smatraju da imaju prava uzeti si sve što hoće i ponašati se kako im je volja. To nazivaju "ličnom slobodom svakog bića". Za sebe imaju uvijek opravdanja, a drugi su ti koji su egoistični gadovi i sve ostalo najgore. Oni UVIJEK obrću realnost u svoju korist, pa čak i kada je to potpuno apsurdno! Npr. totalno su egoistični, ali će bez problema optužiti drugog kako je taj drugi egoističan. Lažu bolesno mnogo, ali to nije bitno, očekivat će i tražiti da ih poštivamo. Vrijeđat će drugoga, omalovažavati (čak i one koji su realno 100 puta bolji, obrazovaniji i sl.), a naći će se duboko uvrijeđeni ako im netko kaže npr.: "Hej, čovječe, znam da lažeš, hajde prekini s tom igrom." --- Da, oni će se i u tom slučaju osjećati žrtvom i pričat će svima okolo kako je svijet nepravedan, kako su ljudi zli i slične budalaštine. Oni jednostavno vide realnost obrnuto (u njihovu korist naravno) nego svi normalni ljudi. Često poriču i činjenice koje su se realno dogodile i za koje ima svjedoka.... Najbolje je ne imati ništa s njima, jer im je drugu točku gledišta potpuno nemoguće prikazati - oni ne žele da je vide i ni najmanje ih ne interesira kako je netko drugi doživio tu jednu te istu situaciju u kojoj su se oboje (on i žrtva) našli.



Jakovljević : Vi ste bolestan čovek
Čvorović: A kakva je to bolest Jakovljeviću? Ja sebe ne mogu da vidim sastrane. A nije lepo Jakovljeviću da budem lud a da to ne znam. 60 godina živim normalno, a sad sam odjednom poludeo kad sam tebe sreo,....
---------------------------------------------------------

Danica Čvorović: Svi imaju švalerke. Kad izdaju žene što nebi i zemlju.
----------------------------------------------------------

Danica Čvorović: Znači bio si stvarno u pozorištu?

Ilija Čvorović: Da.

Đuro Čvorović. E šta čovek mora da trpi zbog razbojnika

Danica Čvorović: A šta si gledo?

Ilija Čvorović: Njih!!! Opera mi je bila u drugom planu.

Ilija Čvorović: Čudio sam se zašto idu u pozorište. Međutim kad je prestava počela bilo mi je jasno sve. Mogli su u miru da se dogovaraju jer se oni sa bine deru non-stop. U pozorištu su se zadržali do kraja predstave da ne bi bili sumnjivi. Računali su: ako ih neko prati, odustat će zbog opere. Nisu znali da ima ljudi koji su spremni na sve...:)))

P.S. "Bilo je mnogo stvari u zivotu kojih smo se bojali, a nije trebalo. Trebalo je živjeti" (Andric)

P.S."Tiskana riječ samo je blijedi odsjaj života koji je plamtio u meni dok sam djelo smišljao" (Goethe)

P.S."Ljubav je uvijek nova. Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu – uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili u raj, ali uvijek nas nekamo odvede. Treba je prihvatiti, jer ona je hrana našeg postojanja. Ako je odbacimo, umrijet ćemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i uberemo plodove. " (Paulo Coelho)

P.S. OSVRT NA PSIHOPATOLOGIJU NA BLOGU:

"Cijenjena gđo V. i ostale iskusnije i akademske Iskričarke:
Čudno za Vas, tako obrazovanu ženu, ženu sa znanstvenim zvanjem i pretpostavljam životnim iskustvom da ste se spustili na takav nivo komunikacije da se prepucavate tu na Blogu, i ismijavate se s 15 godina mlađim ženama, i superiorno uživate u manipulaciji drugim osobama, ali moram Vam reći da ne vidim nikakve radosti, nadahnuća, ljubavi prema ljudima u Vašim Blogovima, puni su slika životinja, pasa, mačaka, ribica, tu i tamo Vaša slika ili Vaše bake, na svaku pohvalu reagirate neurotično, jer ste moždda nesigurni u sebe i nemate dubokih uvjerenja, žao mi je ako svijet doživljavate kao hladno i negostoljubljivo mjesto u kojem se osjećate kao stranac sa svojim superiornim intelektom, ali to sve skupa ne vrijedi ništa, ako nemate ljubavi u životu, život će Vam proći pred očima!"

"Da mi je netko rekao 10. ožujka 2013. godine da ću za četiri tjedna letjeti na razgovor za posao u Španjolsku, prihvatiti poslovnu ponudu male europske kompanije (u industriji za koju nisam znala ni da postoji), pristati na seljenje u novu državu svaka tri mjeseca u sklopu posla i dati otkaz na mjesto konzultanta u New Yorku, vjerojatno bih tražila da me odvedu najbližem psihijatru da se uvjerim da nisam poludjela", započinje svoju priču Elaina Giolando, autorica bloga" Life Before 30".

Tvrdi da joj je danas drago što može reći da je pobjegla od posla koji je nije činio sretnom, ali je bila prestrašena i nije znala kako postati zadovoljnija, a to je nešto što muči većinu ljudi u 20-im godinama života, koji se nađu između velikih ambicija i mutnih voda stvarnosti.

Dodaje da je njeno iskustvo dokaz što sve ljudi mogu kad nešto odluče i bace svoj oprez u vjetar. Potom otkriva kako je ona donijela odluku koja joj je iz temelja promijenila život.

"Ovdje je lista svega što sam napravila u tih 30 dana. Odlučila sam promijeniti svoj život prihvaćajući posao u inozemstvu. Osigurala sam si razgovore za posao kako bi se ta promjena dogodila. Letjela sam u Europu kako ih uhvatila željeni posao. Prošla sam tri dana puna teških razgovora za posao. Ponuđen mi je posao, prihvatila sam ga odmah. Pregovarala sam oko datuma početka rada. Službeno sam dala ostavku u New Yorku, odbila sve druge ponude i obrazlagala svoju odluku svima kojima nije bilo jasno zašto sam to napravila. Kupila sam avionske karte za Tajvan i Japan, u kojima sam živjela mjesec dana. Uštipnula se otprilike 500 puta kako bi se uvjerila da se to zaista događa", pobrojala je i dodala da je pravo čudo da u tom periodu nije doživjela živčani slom. Naprotiv, promjene kroz koje je prolazila dale su joj energije.

Giolando se nada da će njeno iskustvo nadahnuti i ostale koji su nezadovoljni svojim poslom da se odluče na promjenu, a kako bi im pomogla otkrila je što je ona naučila u tih 30 dana.

"Prvo, bitno je da znate kako želite promijeniti život i da imate jasnu viziju kako bi izgledala idealna situacija. Kad identificirate promjenu koju želite (novi stan, bolju vezu ili novi posao), možete napraviti plan napada. Primjerice, znala sam da se ne želim više baviti konzaltingom, da želim raditi u novoj industriji i da želim živjeti u inozemstvu, tako da sam se mogla fokusirati na međunarodne poslove u manjim poslovnim okruženjima, što je skratilo vrijeme traženja posla i dopustilo mi da svoje planove ostvarim brže. Preporučujem vam da odjednom mijenjate samo jedan veliki aspekt svog života. Ako pokušate smršaviti deset kilograma, pronaći dečka i novi posao odjednom, završit ćete iscrpljeni i vjerojatno i dalje s viškom kilograma, sami i nezaposleni", ističe.

Drugi savjet koji daje jest da si zadate čvrst rok. "Ako kažete sebi da se selite u Los Angeles 1. lipnja 2016., taj cilj postaje puno opipljiviji od 'zbilja bih se voljela preseliti u Los Angeles u budućnosti'. Tada recite svima da ćete napraviti taj X do Y datuma!", kaže.

Dodaje da biste mogli na Facebooku ili na svom blogu pisati o svojim planovima, jer pozornost javnosti povećava vjerojatnost da ćete ispuniti svoje planove.

"Sljedeći korak jest da svoj plan implementirate u svoje vizije i to bez isprika. Vi ste motivirani da promijenite svoj život, imate rok u kojem to želite napraviti, a vaši prijatelji i obitelj vas podržavaju - vrijeme je da provedete svoj plan s užitkom", naglašava.

Prisjeća se da tjednima prije razgovora za posao u Španjolskoj, a posebice tijekom njega, nije spavala, jela niti radila išta drugo osim pripremanja za njega. "Na kraju sve se isplatilo, jer sam napustila Barcelonu s prestižnom ponudom za posao. Ključ je bio u tome da sam 'stavljala povez na oči' kad je riječ o stvarima koje nisu išle u korist mog plana i sve sam radila 200 na sat", tvrdi.

Kad se promjene počnu ostvarivati, važno je da ne počnete sumnjati u sebe. "Bit ću iskrena, kad sam shvatila da preuzimanje novog uzbudljivog posla znači da moram nazvati šefa i dati ostavku, potpisivati dokumente, vratiti službeni telefon, laptop i karticu, zbilja sam se obeshrabrila. 'Radim li pravu stvar? Ne događa li se ovo malo prebrzo? Što ako...?', no uspjela sam se razuvjeriti snagom svoje prvotne vizije i uvjerenjem u moje sposobnosti donošenja odluka", ispričala je.

Dodaje da je shvatila da je nervoza posve normalna i ne znači da išta radite loše, već samo pokazuje da vaše tijelo zna da se susrećete s nepoznatom, uzbudljivom situacijom. Kako se prilagođavate novom iskustvu, ti će osjećaji nestati. "Posljednja, možda najvažnija stvar koju sam naučila u tom turbulentnom mjesecu bila je da treba živjeti dan po dan", poručuje.

"Pronaći novi posao, smršaviti, oživjeti staro prijateljstvo, pronaći dečka ili djevojku, naučiti neku novu vještinu, riješiti se neke loše navike, preseliti se u novi grad, sve to možete napraviti u 30 dana, ako imate viziju, rok, samopouzdanje i odlučnost da to napravite", zaključuje.

P.S. Život je u stvari jednostavan, postaviš si ciljeve i pokušaš ih ostvariti, nije problem
ako ne uspiješ ostvariti ciljeve, problem je ako nemaš hrabrosti pokušati...:))

P.S. Evo, nešto i od danas, dirnul me je ovaj Vegin odlomak u kojem priznaje da ima samo nas, kakvi-takvi, mi smo njoj najbolji prijatelji:
"To vam je kao ona vaša najbolja prijateljica/prijatelj koji vam beskrajno idu na živce, beskrajno se s njima ne slažete, beskrajno ih osuđujete, ali su vam pri ruci, i kaj ako ostanete bez njih, kaj bute onda, koga bute tak dobro poznavali da si dopustite sve te kršćanski/budistički/hinduistički i kajtigajaznam kako sve ne, ukratko, lijene, osude? Tko bu vam bio korektiv, koga ćete pogledati i reći "Fala ti, bože-taj-i-taj, kaj ja nisam takva i što tako nije meni!"? "

Uvijek cijenim onoga tko me iskreno kritizira, jer mi je to najbolji učitelj, korektiv, ali nije me dirnuo tekst, debelokožac sam,
jer predstavljam puno ljudi, pa ne mogu misliti na pojedince, tko me nazove, popričam s njim...:))

Wataru Ohashi: Tehnologija i društvo se mogu lako promijeniti, ali ne i mentalitet osoba na Blogu, prilika za blogerice: Svjetski poznati shiatsu majstor stiže u Zagreb

Rođen sam 1944. u gradu Fukuyama, u prefekturi Hiroshima. Fukuyama je 96 kilometara udaljena od Hiroshime, na koju je 6. kolovoza 1945., kad sam imao godinu dana, bačena atomska bomba. Srećom pa smo bili udaljeni toliko jer da sam bio rođen unutar 25 kilometara bio bih mrtav

U istočnjačkoj filozofiji tijelo se promatra kao orkestar čija glazba je duša. Ukloni jedan instrument ili promijeni način na koji svira i u potpunosti ćeš promijeniti glazbu. Da bi izrazio cijelu širinu duha, moraš poput instrumenta podešavati svaki svoj organ, koji mora raditi skladno i u harmoniji s ostatkom tijela – drugim dijelovima orkestra – kako bi izveli najsloženije, predivno djelo, a to si ti. Ohashiatsu instruktor je kao dirigent orkestra. On ili ona osluškuju instrumente koji sviraju neusklađeno i podešavaju ih da ponovo budu usklađeni s ostatkom orkestra, ali ti si onaj koji je virtuoz iza svakog instrumenta, ti si onaj krajnji iscjelitelj, kaže Wataru Ohashi, jedan od svjetski poznatih shiatsu majstora, koji u listopadu ove godine stiže u Hrvatsku, u Zagreb, gdje će održati trodnevni seminar Orijentalna dijagnostika od 23. do 25. listopada u Hotelu Aristos. Njegov prvi posjet Hrvatskoj organizira Centar Essentia iz Rijeke, a prijave za sudjelovanje su u tijeku. Seminaru mogu prisustvovati shiatsu terapeuti, no i svi oni koje žele steći nova znanja iz dijagnostike.

Inače, Ohashi na ovom seminaru uspoređuje istočnjački i zapadnjački pristup zdravlju s puno humora te pojašnjava “paradokse” orijentalne medicine svima razumljivim jezikom. Da bi se postavila dijagnoza, poučava Ohashi, treba promatrati čelo, obrve, oči, nos, usta, zube, uši, leđa, odnosno na koji su način ona iskrivljena, ali i osobu u ležećem položaju i dok se kreće. Nakon pouke o glavnim meridijanima i tome kako iz njih iščitati kako fizičke, tako i psihičke tegobe, seminar, na čuđenje eventualno neupućenih, Ohashi završava svojom poznatom dijagnostiko

Poznati ste po tome da poučavate na jednostavan i duhovit način. Također ste poznati i po "dijagnozi iz cipela". Što sve cipela može otkriti o onom tko ju nosi?
- Prije svega, nitko drugima ne daruje cipele, nego si ih kupujemo sami. To znači da naše cipele otkrivaju našu sadašnju financijsku situaciju i životni stil jer kupujemo cipele koje si možemo priuštiti. Zbog toga se iz naših cipela može saznati jesmo li siromašni ili bogati, koliko siromašni, koliko bogati, kakav ukus imamo i kako živimo. Kao drugo, po obući se mogu vidjeti fizičke promjene tijela. Pokret, pa čak i nečije psihološko stanje, ostavlja trag na cipelama. Onaj tko ih nosi puno otkriva o svom životu jer cipele su potrošna roba. Kako se odnosite prema njima govori mi, primjerice, kako se odnosite prema sebi u ovom trenutku. U puno zemalja sam poučavao o dijagnozi iz cipela i shvatio sam da određena vrsta cipele otkriva iste ljudske osobine čak i u različitim kulturama.

Orijentalna dijagnoza
Ohashi instititut osnovan je prije četrdeset godina u New Yorku. Već tada je shiatsu privlačio pažnju mladih, koje su zanimali drukčiji načini života, druge kulture. Među prvim Ohashijevim učenicima tako su se našli hippieji, ali i trgovci, plesači, odvjetnici koji su shiatsu vježbali na članovima obitelji i prijateljima te ih na taj način podržavali u njihovim nastojanjima da budu zdravi. Wataru je već tada predavao na institutima Omega i Esalen, a nakon što je 1976. objavio knjigu "Uradi sam svoj shiatsu" (“Do-It Yourself Shiatsu”) povratka više nije bilo. Nakon što je osvojena Amerika, Europljani željni znanja o holističkim, energetskim tehnikama rada na tijelu počeli su dolaziti k Ohashiju da ih poduči. Do 1979. instruktori iz Amerike, a kasnije i učenici koji su edukaciju završili u Europi, vodili su poduke u Njemačkoj, Švicarskoj i Italiji. Danas se podružnice nalaze u Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj, Švedskoj, Švicarskoj, Kanadi, Austriji, Marylandu, Češkoj.
- Osnovao sam Ohashi institut 1974. godine. Naravno, nitko nije ništa znao o orijentalnoj medicini, a još manje o tome što je shiatsu, ali osjećao sam da će ubrzo alternativni i holistički načini održavanja zdravlja postati jako popularni i cijenjeni ovdje u SAD-u. U takozvanom hippie pokretu bilo je mladih ljudi, intelektualaca koji su tražili nešto drukčije od onog što su poznavali njihovi roditelji, tražili su nešto poput novog načina življenja, drukčije kulture. Normalno da su moji prvi učenici ranih sedamdesetih bili upravo hippieji. Kasnije, nakon što sam objavio knjigu, i Europljani su željeli znati više o holističkim, energetskim tehnikama rada na tijelu, pa sam počeo putovati Europom i poučavati. Do sada sam predavao u 29 zemalja i stotinama gradova diljem svijeta.

Kad možeš dobiti, ne možeš izgubiti
Kad se doselio u New York Ohashi je shvatio da tretmanima “jedan na jedan” njegova poruka ozdravljenja ostaje dostupna samo nekolicini. Spoznao je da su predavanja način da informacija postane dostupna mnogima, te je 1973. pokrenuo školu shiatsua. Dvije godine kasnije imao je toliko učenika i klijenata da je morao potražiti novi prostor. Uzeo je kartu New Yorka i označio ulice na Sedmoj i Lexington aveniji. Njegov asistent je uzviknuo: “Ohashi, to je najskuplja zona! Ne možeš si to priuštiti!” A Ohashi mu je mirno uzvratio: “Ja si ne mogu ništa priušiti. Dakle, ne mogu si priuštiti ni da ne budem baš tamo!” U deset dana Ohashi se preselio u prestižni Midtown Manhattan, na drugi kat luksuzne stare zgrade. Tamo je osnovan Američki shiatsu edukacijski centar kao neprofitna organizacija.
Tijekom ove godine u Australiji, Turskoj, Belgiji, Italiji i Hrvatskoj održat ćete seminare o vašoj tehnici Ohashiatsu. U listopadu po prvi puta dolazite u Zagreb gdje ćete predavati o orijentalnoj dijagnostici, što je vrlo zanimljiva tema. Može li znanja iz dijagnostike primijeniti i onaj tko nije shiatsu terapeut?
- Apsolutno! Orijentalna dijagnoza nije samo za shiatsu terapeute, nego i za druge terapeute koji se bave iscjeljivanjem, ali i za odvjetnike, učitelje, djelatnike socijalnih službi. Orijentalnu dijagnozu može primijeniti i onaj tko nije upoznat s orijentalnom medicinom, primjerice shiatsuom ili akupunkturom, jer se Ohashiatsu metoda orijentalne dijagnoze temelji na tisućama godina orijentalne povijesti.

Kome je namijenjen seminar, kome sve može koristiti, osim shiatsu terapeutima?
- Svim drugim terapeutima, studentima medicine, liječnicima, medicinskim sestrama, fizijatrima, maserima, psihoterapeutima, ali može biti koristan i svima koji rade s ljudima, socijalnim radnicima, odvjetnicima, učiteljima.
Metoda Ohashiatsu

Shiatsu nije samo terapija, nego i stil života. Na koji se način shiatsu isprepliće sa svakodnevnim životom, navikama?
- Da biste bili dobar shiatsu terapeut, morate kontrolirati vlastito zdravlje i život, morate prvo ozdraviti sebe da biste ozdravljivali druge. Morate se usavršiti prije no što pokušate liječiti i usavršavati druge ljude, uključujući svoje pacijente. Ohashiatsu terapeut prvo mora iscijeliti sebe, popraviti svoje zdravlje i život i mora biti primjer svojim pacijentima. Ohashiatsu terapeut treba imati osobnu disciplinu. Posao Ohashiatsu terapeuta isprepliće se s njegovim svakodnevnim životom i osobnim navikama. Dakle, Ohashiatsu terapeut postaje najprije sam svoj pacijent i sebi daje tretman, ali i njegov prvi pacijent postaje njegov prvi terapeut.

Po čemu se metoda Ohashiatsu razlikuje od drugih energetskih tehnika i onih koje koriste dodir za iscjeljivanje?
- Osmislio sam svoju tehniku iscjeljivanja jer sam bio prinuđen. Tako sam malen i imam malo mišića, a Amerikanci su tako veliki da moram koristiti gravitaciju, a ne svoje mišiće kad radim tretman. Najbolji način za upotrebu gravitacije je koristiti centar svog tijela, koji mi zovemo Hara. Metoda Ohashi je dakle Hara metoda. Mnoge shiatsu metode ne koriste Haru. Oni koriste “Shi”, odnosno samo prste. Drugo, ja sam lijena osoba. Lijena osoba koristi čim manje pokreta i energije da bi dobila maksimalno učinkovite rezultate na jednostavniji način. Ohashi metoda je profinjena, napredna, toliko učinkovita da nema trošenja ni vremena ni energije.
U tretmanima koristite i japanski šal tenegui?
- Da, za neke dijelove tijela kao što je vrat. Razvio sam vrlo siguran, ugodan i učinkovit način istezanja koristeći posebno dizajniran tenegui.
Postoji li univerzalni recept kako poboljšati svoju svakodnevicu, kako biti opušten, kako zdravije i bolje živjeti?
- Da, moj recept je tijelo-um-duh zajedno. Na Orijentu ne odvajamo tijelo od uma. Uz dualnost Yina i Yanga, koncept dualizma um-tijelo je jedna od najvažnijih filozofija na Istoku.

Svaki dan - bonus

Rođeni ste 1944. blizu Hiroshime. Kako se ta tragedija odrazila na vaš život?
- Rođen sam 11. lipnja, 1944. u gradu Fukuyama, u prefekturi Hiroshima. Fukuyama je 96 kilometara udaljena od Hiroshime, na koju je 6. kolovoza 1945., kad sam imao godinu dana, bačena atomska bomba. Srećom pa smo bili udaljeni toliko jer da sam bio rođen unutar 25 kilometara bio bih mrtav. Tijekom rata, dok je moja majka bila trudna, patila je od izgladnjelosti i astme. Rođen sam prerano, vrlo slabe građe. Bio sam toliko slabašan i bolestan da sam po cijeli dan samo spavao na futonu. Kad sam imao jednu i pol godinu, mnoga djeca koja su živjela u mom gradu umrla su od kolere, no ja sam bio pošteđen jer sam bio toliko nemoćan da nisam mogao izaći van. Uglavnom, patio sam od pothranjenosti, dehidracije, diareje, raznih bolesti i skoro sam umro. Moji roditelji su me odveli kod liječnika koji je prakticirao orijentalnu medicinu i koji me tretirao moksom koju je prislanjao na moju Haru i leđa, što je ostavljalo velike ožiljke u obliku kruga. Te ožiljke na CV 46 i BL 23 nazivam “Pečatima života”. Moksa me spasila, to je i razlog zašto sam se zainteresirao za orijentalnu medicinu.
Seminar u Zagrebu
Trodnevni seminar Orijentalna dijagnostika održava se od 23. do 25. listopada u zagrebačkom Hotelu Aristos. Više informacija može se dobiti kod organizatora, Centra Essentia iz Rijeke, putem e-maila marina@essentia.hr ili pozivom na broj telefona 091/140-40-81, kao i na web stranici www.essentia.hr/ohashi , te Facebook fan pageu Shiatsu majstor Ohashi.
Roditelji nisu vjerovali da ću doživjeti više od tri godine, a ove godine imam 70. S ove točke gledišta, živio sam 67 godina više, 67 godina duže nego što sam očekivao sam ostao na životu. Za mene je svaki dan bonus dan. Cijenim svoj život i to me ohrabruje pomagati ljudima koji pate.
Bili ste krhki, pa ste se već odmalena uvjerili u učinkovitost istočnjačkih tehnika iscjeljenja koje i danas primjenjujete i za koje vjerujete da mogu pomoći i ljudima 21. stoljeća.
- Zapadnjaci vrlo teško rade da bi bili zdravi i porazili bolest. Istočnjaci pak pokušavaju prihvatiti svoje i dobro i loše zdravlje i cijeniti i jedno i drugo. Zapadnjaci su praktični i objektivni kad su u pitanju njihovo zdravlje i život. Njima je kvantiteta važnija od kvalitete života i zdravlja. Istočnjaci su subjektivniji kad se radi o njihovom životu, zdravlju, sudbini. Njima je kvaliteta važnija od kvantitete. Takav mentalitet postoji i u 21. stoljeću. Tehnologija i društvo se mogu lako promijeniti, ali mentalitet, posebno stav osobe prema njezinom životu, ne mijenja se lako.

Među vašim klijentima bili su i Liza Minelli, Martha Graham, George Balanchine, Giovanni Agnelli, Michael York, Stan Getz, Ralph Lauren, Muhammad Ali, Ani DiFranco, Henry Kissinger, Ohira Masayoshi, Liliane Bettencourt, Seiji Ozawa, Margot Fonteyne, Ivan Nagy. Oni su nesumnjivo naučili nešto od vas, a vi od njih?

- Ohashiatsu terapeut je klijent i klijent je terapeut. Odnos između terapeuta i klijenta je Yin-Yang. Yin ne može postojati bez Yanga, a Yang ne može postojati bez Yina. Yang je odraz Yina. Yin je odraz Yanga. Nakon više od 40 godina prakse, nakon što sam odradio više od 50.000 tretmana, jasan mi je taj princip. Primjerice, kao što vidite, imam vrlo moćne i svjetski poznate klijente, ali samo zato što sam postao vrlo moćan i svjetski poznati shiatsu terapeut. Oni me čine moćnim i poznatim. Prije 40 godina, kad sam bio nemaran, opušten, neusredotočen i nepoznat, svi moji klijenti su bili tako nemarni, opušteni, nikad nisu dolazili na vrijeme, bili su nepoznati, bez fokusa. Kad sam promijenio svoj život i svoj stav prema radu – želeći biti svjetski poznati “Ohashi” - tada su odjednom vrlo zahtjevni, usredotočeni i slavni ljudi počeli dolaziti kod mene. Kad sam počeo skuplje naplaćivati, počeli su dolaziti još zahtjevniji, još usredotočeniji, još uspješniji klijenti-mentori. Ti su ljudi promijenili moj posao, moj život i moju sudbinu. Zbilja poštujem sve svoje klijente jer su moji gurui, mentori i moji životni savjetnici. U stvari, oni su moji terapeuti, iscjelitelji i moji učitelji. Zbilja cijenim sve svoje klijente i volim ono što radim. Želim nastaviti svoj posao da bih i dalje pomagao ljudima. ( Novi List 16.06.2015. )

P.S. Psihopate, od 1 - 3% populacije, nemaju sposobnost EMPATIJE, shvaćanje patnje drugih,
SIMPATIJA je sposobnost shvaćanja patnje drugih, a ne da ti se netko sviđa...:))

Dokazi pokazuju da smo ustrajni u neustrajnosti: ako nas zatraže da evaluiramo nekoga na papiru, vjerojatno je da ćemo ga ocijeniti na temelju izgleda, no što se događa u stvarnom životu?

Kad razmišljate o potencijalnom partneru, koje kvalitete biste naveli kao najbitnije? Dobar izgled, smisao za humor? Ili tražite nekog tko će imati iste poglede na život, iste vrijednosti ili interese. Ovaj mentalni spisak otkriva idealne preferencije kojima se vodite kad treba odlučiti hoćete li s nekime izaći na spoj.
Međutim, što ako naše stvarne odluke o partnerima zapravo nemaju nikakvu poveznicu s našim hipotetskim stavovima? Istraživanja pokazuju da se ono što mislimo da želimo ne reflektira uvijek u odlukama prilikom prvog izlaska, piše Psychology Today.
Dokazi pokazuju da smo ustrajni u neustrajnosti: ako nas zatraže da evaluiramo nekoga na papiru, vjerojatno je da ćemo ga ocijeniti na temelju izgleda, odnosno privlačnosti prema vlastitim kriterijima. No, što se događa u stvarnom životu?

Stručnjaci tvrde da idealne preferencije koje ima svatko iščezavaju kad se dogodi stvarni susret licem u lice. Često se događa da nam se sviđa netko tko nam uopće ne odgovara, dok s druge strane idealni partner prema pokazanim interesima u nama ne izaziva zanimanje. Zbog čega dakle, imamo problem s implementiranjem onoga što želimo i toga kako privlačimo druge?
Susret licem u lice uvijek je kompleksan. Nakon što upoznamo nekog novog, svjedočimo velikoj raznovrsnosti osobina i značajki uključujući i one koji nisu na našoj listi idealnih karakteristika. Upravo ta kompleksnost i raznovrsnost čini razliku i na kraju utječe na kompletni doživljaj neke osobe. Zbog toga nas može privući osoba koju prvotno uopće ne bi uzeli u obzir prema dostupnim kriterijima.
Zaključak je da treba dati priliku svakome prije nego ga otpišete u startu. Ako inicijalna privlačnost nije zadovoljavajuća, možda prvi susret ne pruža dovoljno informacija zbog čega ne možete donijeti kvalitetan zaključak. U suprotnom, mogli biste propustiti zgodu da osobi s kojom ste izašli ne date priliku kojom će pokazati koliko je sjajna i kvalitetna, možda upravo za vas.


HOW TO DETERMINE BODY SHAPE?

Although I laid out some basic guidelines on how to dress after 40, I feel that it’s even more important that you dress for your body shape. I feel that you can ignore some of the guidelines mentioned there, so long as you know your strengths and dress according to your body type. This is the first in a series of articles on how to dress for your body shape. First of all we need to determine what your body shape is.
So let’s have a look at 5 basic female body shapes.

There are several ways to define your body shape. The most basic way to do it is to determine if you are either a

Hourglass
Inverted triangle
Pear (also called triangle or spoon)
Rectangle (also called ruler or banana)
Apple (also called cone or downwards triangle)


Link

"Na izložbi pokazujemo i kratki film koji predočava na koji način se od žene prosječnog izgleda u nekoliko poteza stilista može stvoriti model", kaže Doris Müller-Troovey, jedna od autorica izložbe. Izložbe koja na kraju daje jednostavan odgovor na pitanje koje svojim naslovom postavlja, naime spoznaju da je ljepota toliko višeslojna da ju je zapravo i nemoguće definirati a autori sugeriraju da je možda tako i najbolje."

NEREALNE FOTOGRAFIJE ŽENA MODELA

Uzroke ovih promjena možemo naći u neralnoj prirodi slika i u psihološkim mehanizmima muškarca. Nekoliko privlačnih žena koje se odabere za oglas izabrano je od tisuća kandidatkinja. Zatim se, u mnogim slučajevima, snime tisuće fotografija odabrane žene. Kaže se da se za svaki mjesečni broj Playboya snimi otprilike 6000 fotografija. Od tih fotografija za obajvljivanje se izabere sam nekoliko.
Dakle, ono što muškarci vide su najprivlačnije žene, u najprivlačnijim pozama, na najprivlačnijim fotografijama obrađenim air-brushem. Ove slike ne predstavljaju stvarne žene u našem stvarnom socijalnom okruženju...:))

David M. Buss : Evolucijska psihologija, Nova znanost o umu, Naklada Slap 2012, strana 163.

P.S. I moraš na kraju proći stotine naslovnica Vogua, da nadješ neku intersanantnu glumicu s osobnošću,
jer ljepota je u oku promatrača...:))




Moderno društvo zaokupljeno je pojmom ljepote. Kanoni ljepote mijenjali su se kroz desetljeća a upravo ovom fenomenu Njemački muzej higijene u Dresdenu posvetio je jednu izložbu.

Ogledalce, ogledalce...
Tapete bogato ukrašene tamonocrvenim biljnim ornamentima, iznad glave tamnosmeđi kazetni svod s kojeg visi raskošni kristalni svjećnjak. Ono što je kroz stoljeća smatrano luksuznim i lijepim, dobrim dijelom i danas privlači pažnju. Pojam "lijepog" uglavnom se rado veže uz pojmove poput "ekstravgantan" ili "raskošan". No prva prostorija izložbe "Što je lijepo?" u jednoj od najstarijih njemačkih muzejskih ustanova, Muzeju higijene u Dresdenu, lako može navesti na krivi put.

"Lijepo do srži"

"Svaka bora" - fotografije Martina Schoellera na izložbi u Dresdenu
"U ovoj prostoriji prikazani objekti kao da kvare predodžbu o tomu što nas dalje očekuje", kaže Sigrid Walther, jedna od kuratorica ove zanimljive izložbe. Posjetitelje već u drugoj prostoriji naime očekuje niz portreta slavnih osoba njemačkog fotografa Martina Schoellera. Ovaj Nijemac koji živi u New Yorku proslavio se svojim detaljiranim portretima, krupnim planovima lica slavnih osoba ali i slučajnih prolaznika. Fotografije objavljivane na naslovnicima uglednih magazina poput Vanity Faira ili Esquierea, do posljednjeg detalja pokazuju lica portretiranih ne skrivajući ni jednu boru ili nepravilnost. No upravo takav, svakog glamura lišen, pristup portretiranim osobama daje novu dimenziju koja se bez ustručavanja može svrstati pod "lijepo". Sljedeća serija fotografija mladih modela koje odskaču od uobičajnih pojmova ženske ljepote kao i fotografije nagog tijela jedne žene u poznim godinama, teško bi u uobičajnim prilikama potpale pod pojam ljepote. No upravo je to jedan od ciljeva ove izložbe, pokazati različitost u pristupu ovom pojmu. "Pitanje je možemo li ljepotu povezati jedino s mladošću i glatkom kožom ili ona uistinu dolazi iznutra", kaže Walther.


Ljepota kroz stoljeća
Svaki od pet tematskih odjeljaka ove izložbe postavlja neko od pitanja povezanih uz ljepotu. Izložba posjetitelja istodobno različitim metodama suočava s različitim izazovima, klišejima i saznanjima. Može se isto tako naučiti i kako se npr. izračunava zlatni rez, "božja proporcija" koja je stoljećima služila kao formula za izračunavanje idealnih omjera. No isto se tako može suočiti i s "pomaknutim" pojmom ljepote poput natjecanja za "Miss plastične operacije" u Kini. "Današnje značenje pojma ljepote je bez medijske prisutnosti, bez diktature fotografija modela i zvijezda ili reklama nemoguće razumjeti", smatra direktor Njemačkog muzeja za higijenu Klaus Vogel. Počeci današnjeg stanja sežu u prve godine 20. stoljeća kada su se po prvi put šire mase mogle baviti pojmom vlastite ljepote. Svoje je učinio i proboj vizualnih medija poput filma u čemu su veliku ulogu odigrale zvijezde poput Marlene Dietrich. No dok su počeci ovog trenda ležali u mijenjanju vanjskog pokrova, dakle odjeće ili šminke, posljednjih desetljeća je i samo tijelo postalo objektom promjena u svrhu postizanja nečeg što bi se moglo smatrati "lijepim". Samo u Njemačkoj se godišnje više 800.000 žena podvrgne plastičnoj operaciji.

Ljepota - rastezljiv pojam

"Lijepo je ono što je...lijepo"
"Na izložbi pokazujemo i kratki film koji predočava na koji način se od žene prosječnog izgleda u nekoliko poteza stilista može stvoriti model", kaže Doris Müller-Troovey, jedna od autorica izložbe. Izložbe koja na kraju daje jednostavan odgovor na pitanje koje svojim naslovom postavlja, naime spoznaju da je ljepota toliko višeslojna da ju je zapravo i nemoguće definirati a autori sugeriraju da je možda tako i najbolje.

EPILOG

Kroz stoljeća se mijenja koncepcija lijepoga, onoga što se "dopada". Dok je umjetnost nekoć odražavala ideju lijepog koja je proizlazila iz društva, danas, naprotiv, film, moda i reklama nameću kanone ljepote i govore na što valja nalikovati da bi se dopadalo.

P.S. FOTKA: Eineiige Zwillinge haben dieselbe DNA, aber können wir sie trotzdem unterscheiden? Martin Schoeller hat Zwillingspaare und Mehrlinge fotografiert...Fur shatzi Darling03..:))

P.S. P.S. Traži se žena s pedigreom, po mogućnosti školovana, s dobrim kućnim odgojem, načitana iz svih vrsta psihologije, sociologije, filozofije, duhovnosti, sveznalica općeg tipa za sapioseksualnu vezu, (avan) turistice isključene..:))



Uredi zapis

15.06.2015. u 15:23   |   Editirano: 15.06.2015. u 18:25   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar