STO SATI DO UZLIJETANJA

Vidim Te u samoći,svu u bijelom poput vile,a u Tvojoj plavoj kosi sve ljepote se svijeta svile.Moje usne Tvoje ime zovu, prema nebu svoje ruke pružam,molim nebo da usliši molbu da još jednom tvoju ljubav kušam.                                                  Zbog Tvojih očiju plavih i jednog pogleda u noći ja molim nebo i nadam se da ćeš mi opet doći.                                             Zbog jedne ljubavi koja je jednom spojila nas i svijet,molim Te nemoj, nemoj da uvene crveni cvijet.

Neka ti ove noći suza padne na dlan,neka mi tvoje oči požele miran san. Dragulji svakakvih boja neka krase ti put,da ti obasja cestu na nebu Mjesec je žut. Neka ti ove noći bude isto sve kao nekada prije i više nikada ne.Zaboravi me!

Rasula se kosa kao zlato njena, zatvorene oči ona samo spava, kao da se smije dok lijepe snove sanja, ne umrla nije ona samo spava.____________________________________I sjećanja divna navru mi tog časa, Sunce, trava, cvijeće, naše noge bose, na grudima mojim njena leži glava,ne umrla nije ona samo spava._______________________________ Sva u bijelom kao za vjenčanje spremna,ljepša nego ikad,ljepša nego prije,pred ljepotom njenom Sunce je bez sjaja,ne umrla nije ona samo spava._____ Pružala je ruke zvijezdama i nebu,voljela je život smijati se znala,a sad leži njena mladost sred satena plava,ne umrla nije ona samo spava._____ Ali iz oka moga teći suza neće, ta ona je živa nije to smrt prava,ljubim usne njene,hladne,ali još meke,jer ona samo spava,ONA SAMO SPAVA!