O životu

Daleke 2004 godine sam prvi puta došao na internet.
Nedugo nakon toga i na prvi dejtsajt.Bio je to srpski sajt.
Još ništa nisam znao ni o kompijuteru ni o internetu.
Pomalo sam učio.Ostao sam na tom sajtu nekih
godinu dana.Kao i u životu tako i na sajtu neki su me lijepo
primili u svoju sredinu,a neki su me vređali kao hrvata.

Nakon tog iskustva jedno vreme nisam išao na sajtove.
I onda sam ponovo išao po sajtovima,lutao sam
bio sam na sajtovima za mlade,neki sajt teen,pa čak i porno
sajtovima.Jednog se sjećam bila je to smokvica.
Napokon sam otkrio Iskricu.

Tu me iz mog neznanja dočekalo veće razočarenje nego na
smokvici.Naime nisam znao koja je koja sexualna orjentacija.
U stvari mislio sam da znam,a u stvari sam zamjenio hetro
i biseksualnost.Razočarao sam se kad sam vidio koliko je
na ovom sajtu heteroseksualaca.Nisam dugo ostao,napustio
sam sajt.Kasnije sam se ponovo vratio,sada sam znao
sexualnu orjentaciju:)))

Polako sam otkrivao mogućnosti
koje Iskrica pruža.U stvari otkrio sam forum.Prvo sam
jedno vreme čitao,a onda počeo i pisati.Zatim sam
sasvim slučajno otkrio blog i mislio sam da moj blog
mogu čitati samo oni koji mi gledaju profil i kad sam
napisao prvi blog začudio sam se koliko je bilo
komentara i pitao se kako da mi toliko članova baš
tada gleda profil.Nakon toga sam nastavio pisati samo
na forumu.Povremeno sam se razočaravao odnosima
na Iskrici i odnosom prema ljubavi na istom.U tim
razočarenjima mjenjao sam svoje nickove ne
krijući koji mi je nick bio ranije.Čak sam i napuštao
Iskricu i vraćao joj se kao što se ovisnik o drogama
vraća drogi.Želio sam svima pokazati da ljubav postoji
i da ne traje par godina.Pisao sam o njoj slao slike
mene i moje pokojne žene,s kojom sam u stvari
živio u vanbračnoj zajednici,nekim članovima i
članicama Iskrice.

I sada nakon svih tih godina oni koji su me čitali poznaju
me na različite načine.Neki me poznaju po tim slikama,neki
po pisanju o ljubavi,neki po kvizovima koje sam takođe pisao
i zvali me Tarikom Filipovićem.Neki me poznavaju po zagonetnim
pričama koje sam pisao i ostavljao drugima da odgonetnu priču.
Pisao sam i o sebi u šaljivom i u ozbiljnom smislu.Malo sam
pisao i pjesme,svoje pjesme pa onda pjesme o udvaranju koje
nisu moje nego takozvane poskočice koje se pjevaju u kolu,na
prelima,na sijelu.Pisao sam i sva ona pitanja kojima sam neke
gnjavio jer sam im bio dosadan.

Sada nakon svih tih godina imam jednu pravu prijateljicu na iskrici
i par poznanica s kojima se povremeno čujem.Upoznao sam i tri
Iskričarke uživo,dvije sam upoznao u HR i jednu ovde u B.Luki.
Eto toliko od mene.

Razmislite pa odgovorite.
Jel moguće biti srećan dok nekog mrzimo?

Vaša prva reakcija kad ste saznali da ćete
postati majka/otac.
Ja nisam bio u toj poziciji pa nemogu
pričati o tome.

Dugo me nije bilo na blogu.
Sigurno ste zaboravili na moja pitanja:)))))
Volio bih,ali stvarno jednu diskusiju o tome
ima li razlike između kako da kažem živih i
virtualnih prijateljstva,ako ima koje su razlike
i dali se treba isto postupati sa virtualnim
i onim drugim prijateljima?

Danas si kćeri postala punoljetna.
Više neću tvojoj majci plaćati
alimentaciju za tebe.Reci to mami
a onda se malo odmakni od nje
i posmatraj njen izraz lica :)))

Uradila kćerka kako joj je rekao otac.
Majka se nasmješila i rekla:

Idi kćeri kod oca i reci mu da ti nisi
njegova kćerka,ali mu to nisam
htjela reći dok ne postaneš punoljetna.
Kada mu to kažeš,malo se odmakni
i gledaj njegov izraz lica:)))

Čekao i dočekao.Prva penzija ( mirovina)
Ja na računu u banci :))))))))
Častio bih vas,ali ste daleko.

Napomena odnosi se samo na žene starosti
od 45 do 55 godina i koje iaju sliku u profilu.
Za moj ukus našao sam samo 8 koje su
stvarno lijepe,što bi se reklo iznadprosječne.
Sve su ostale prosječne.
Ovo potvrđuje pravilo da je ljepota u oku
posmatrača i da nisu prikladni pojmovi
nadprosječna,prosječna i ispodprosječna.

Ispis svih poruka

Ispis dopisivanja između korisnika tape i xxxx sa www.iskrica.com, 17:34 15.5.2011.
Petak, 25.03.2011. u 18:16
Pošiljatelj:
Primatelj: tape
eh...
...da ste malko obrazovaniji... malko bliže... i.. mislim, još
ponešto... rado bih se dopisivala s vama i - tko zna - upoznala
Vas.. U svakom slučaju, od srca sretno!!

Link

Vjerujte bez šale
otvara se sajt za usamljene.
Svi usamljeni došli
svoje blogove napisali.
Kava i sexa na sve strane
niko nema nikakve mane.
Prava idila,raj od života
ali većina usamljena osta.
Ni ja nisam ništa bolji
nadam se ni gori :))))
Uzalud godine prolaze
nova prijateljstva ni ljubavi ne dolaze.

Što mislite o muškarcima koji vam se nakon vašeg NE
nastave uporno udvarati? Nezavisno od toga radi li se
o virtuali ili reali.

Link

Skupio sam 50 konvertibilni maraka sve po pet feninga.
1000 komada.Sada bih želio nabaviti staklene ili
plastične providne cijevčice 10 komada.Opseg cijevčica
bi terao biti otprilike opsegu novčanice od pet feninga.
Visina cjevčice bi trebala biti tolika da u nju stane 5 maraka
tj 100 novčića.Želim u te cjevčice spakovati novčiće kao
ukrasni poklon onima koje volim.
Zna li itko gdje bih mogao nabaviti te cijevčice i po kojoj cijeni?

Uvod
Ovo nije moja priča.Na jednoj ovdašnjoj televiziji
"Pink televiziji,ima jedna tv emisija.Emisija
"Sve za ljubav".U toj emisiji sam čuo ovu priču.

Zbog nesretne ljubavi odlučila je da se ubije.
Umjesto da pogine ostala je bez obje noge.
Kako se to dogodilo nisam zapamtio.

On ju je upoznao nakon što je ostala bez nogu.
Udvarao joj se,ali uzalud,ona više nije vjerovala
u ljubav.Pogotovu u ljubav zdravog čovjeka u
bogalja kakav je ona.

Svojom upornošću postao joj je dobar
prijatelj.Nabavio joj je invalidska kolica i
vozio je na razna mjesta,samo da ona negdje
izađe i ne bude zatvorena u kući.

Nakon nekog vremena postali su ljubavnici
a zatim su počeli živjeti zajedno.Oboje su
bili materijalno siromašni.Ona je ranije
živjela s roditeljima,a on u nekom starom
trošnom stančiću.On je radio u nekoj firmi
kuvao i održavao stan.

Tada je ona pozvala ekipu pomenute
emisije i uz njihovu pomoć mu pripremila
iznenađenje.Spremila je svečani ručak i
pred tv ekipom mu izjavila ljubav.Rekla
je da se želi udati za njega i roditi
njegovo dijete.

Nakon nekog vremena njih dvoje su
gostovali u tv studiju.Bili su u braku
i,ako se dobro sjećam ona je bila
trudna,a njena sreća je bilo njegovo
dijete koje je trebala roditi.Spremanje
jela za njega,održavanje njihov stančića
i da ga gleda,sklupčana kraj njegovih
nogu,kako spava.

Ako sam izneo neki pogrešan podatak
neku neistinu,oprostite,davno sam
gledao tu emisiju i nisam sve baš
najbolje zapamtio.

I ovo je samo jedna od bezbroj lijepih
ljubavnih priča.

Dok trepneš

Trideseta godina meni dođe
moja mladost prebrzo prođe
čini mi se tek sam trepnuo
a već sam napola ostario

Djetinjstvo mi je bilo slatko
al kao i sve drugo bilo je kratko
sedam godina za tren prođe
pa u školu kao prvak pođe

Ni tko sam ni što sam nisam znao
a već sam prve obaveze imao
dadoše mi tešku đačku torbu
i poslaše me u životnu borbu

Sa petnaest osnovnu sam završio
pa onda sa srednjom nastavio
i te tri godine za tren prođoše
onda osam na birou ostadoše

Nakon svega poslaše me u B.Luku
na nekakvu tako zvanu obuku
ali ni tu brate nešto ne štima
po završetku obuke posla nema

Sada sjedoh pa sve to napisah
pa samog sebe tiho zapitah
kuda me ovaj moj život nosi
dok se prve sijede javljaju u kosi

Sad sam se sjetio.Bio sam klinac.Ljetnji raspust
nema škole.Dok su ostala djeca (moja braća i sestre)
imali svako svoje zaduženje ja sam čuvao krave.
Bio je to pravi ritual -:))).
Trebalo je prvo sve pripremiti:
Kožun na kojem ću sjediti ili ležati.Dva pisana romana
naravno kaubojska.Bili su to većinom "Poni expres".
Nakon toga doručak i ručak za ponijeti.
Pošto je sve bilo spremno akcija je mogla da počne.
Pored moje kuće tekla je rijeka (planinski potočić).
Odmah iznad kuće počinjala je šuma.Puštam krave
iz štale.Jedna krava i junica,usmjerim ih prema šumi
i rjeki pa polako za njima.
Izaberem pogodno mjesto,smjestim se na kožun i
čitam roman.Kako se krave pasući travu pomjeraju
tako se i ja pomjeram.Oko podneva prvi roman je
pročitan i vreme je za ručak.Većinom je to komad
pite i mlijeko.
Pročitan drugi roman bio je znak da je vrijeme za
povratak kući.Krave site i zadovoljne,a ja umoran od
polaganog pomicanja za njima,da bih jednostavno
prešao put do kuće,nekih tri ili 4 kilometra,koliko
smo se udaljili.Imam sreće pa me moja mezimica
krava voli i razumije kao i ja nju.Dozvoljava mi da se
lagano rukom naslonim na nju i uskladi korak sa
mojim korakom,a junica ide za nama.

PS.Eto to je savršeni bjeg.