U stvarnosti, realnost je puno drugačija....

Link


Pisao sam o više stvari koje nekako određuju boravak ljudi na netu, točnije ovoj stranici koja nekako nas sve povezuje..u dobru i zlu, i po kiši i snijegu, ali nema veze sa hipokritovom zakletvom, već tako, neke stvari koje su vezane za naš boravak ovdje. Pisao sam o tipkanju, o načinu komunikacije, iskrenosti i ¨¨ iznad-prosječnosti¨¨, o popunjavanju profila je također posvećen jedan blog, pa i o samome blogu koji je nekako posebni svijet, čak i o kavi, koja ima značenje izvan same iskrice, ali ima jedna stvar koja se vidi, prije bilo čega drugoga, prije bilo koje druge stvari, a vizualne je prirode, ..a to je…sami nick kojeg posjedujemo.

Što reći o ¨¨ nicku¨¨ ili virtualnom nadimku? Samo ime ? poruka ? nešto više ipak ? u svakom slučaju nije bez veze ili bez razloga, na kraju krajeva..svatko od nas ga ovdje ima, ustvari nick postaje prva stvar raspoznavanja ili čak imenovanja osobe preko koje je se ovdje identificira i koja preko toga stvara svoju prepoznatljivost, da ne kažem ¨¨ brand¨¨ ili možda čak trademark. Jedan dio ima samo jedan nick, neki imaju više nickova..ali on je nekako prva stvar koja upada u oči, i preko koje se obraćamo drugima. Koliko mašte svatko ulaže u njega?

To je isto stvar svake osobe za sebe, ovisno što želi postići nickom, i želi li išta postići uopće. Neki vole neki umjetnički pristup, da ne kažem pomalo teatralni, kod odabira nicka, a neki vole šaljivi i humorističan koji će izazvati takav doživljaj i reakcije na njega. Neki to vole vruće….pa je i nick takav koji poziva..ili šalje poruke na neke stvari koje su malo lascivne prirode, a neki vole onako ¨¨ po domaće¨¨ nešto vrlo svakodnevno i jednostavno, u obliku nekoga imena, bilo osobnoga ili pak nekoga izmišljenoga. Tko je maštovitiji kod kreiranja nicka…muškarci ili žene?

Iskreno, muške profile nisam gledao, pa bi na to bolje žene mogle odgovoriti, ali kod žena varira od tako nekih imena koja su u nazivu nicka, pa sve do već spomenutoga umjetničkoga pristupa ili malo damskoga, ili pak nekih asocijacija neke lijepe stvari , poput cvijeća, srca, ljubavi, a neke pak vole biti princeze i kraljice, pa eto, ovdje to mogu biti, bit će da su to lavice i škorpionke po horoskopu, zasigurno lavice, pa da tako se osjećaju kao što im nick govori. Vjerujem da neki muškarci su recimo odabrali nickove..prema…¨ jebačkim¨¨..mogućnostima, pa eto neki nickovi idu drito u glavu, mislim njihova manja glava..drito…prema..gdje već uspiju, dok neki pak jednostavno si uzmu svoje ime i neki broj i to je to. Ne sumnjam da ima i dama koje su ¨ jebačice , jahačice i tome slično¨¨, ali da je to ipak puno manje.

Drugi..i druge..će pak recimo odabrati neki ..animalni pristup nicku..pa imamo lavove i lavice, tigrove i pantere, pume, mačke, a bogami i kokoši. Samo mašta određuje na kraju krajeva ono što će biti od nicka, a za razliku od nekoga običnoga nicka svakodnevnoga, ovaj virtualni daje jedan svojevrsni alter ego osobi i malo je ipak zabavniji i unikatan ..ako kao prvo je takav, i da ste samo vi vlasnici toga nicka. Možda vam se desilo, ili sigurno je barem jedanput, da vas sugovornik ovdje pita..¨¨ a što znači tvoj nick?¨¨, pa eto nick ipak govori, ili bolje reći ponekad šalje neku poruku, ponekad i tako kriptičnu. I blog je također mjesto …sraza..nickova svih vrsta i kategorija, i moglo bi se reći da je nick ona stvar koja doprinosi šarenilu, iako je jednobojan, ..malen, ali svepristuan. Volio bi da vi podijelite ako želite, zašto ste baš te nickove uzeli, i što znače, ili ako vam se dopao neki nick druge osobe da ovim ga putem veličate na pravi način.

Link


Ogledalo…poprilično čudna stvar što se tiče stvari kojih nam šapće na uho. Može biti naš najveći saveznik ili pak najgori protivnik, a opet, ogledalo je samo ogledalo, pravi glasovi i sugestije dolaze nama iz glave. Nekako se uz dojam i doživljaj čovjeka samoga o sebi veže pojam vlastitoga odraza u ogledalu i vlastite estetske vizije što je obilježje svakoga od nas i dio nas i naše ličnosti, postavlja se samo pitanje u kojoj je to mjeri osoba zadovoljna sobom, ili pak…nezadovoljna, a onda i kada je nezadovoljna..koliko je realna ta slika sama o sebi.

Video zapis koji sam danas pripremio nije za one slabijeg želuca, pa tek toliko da se zna. Napretkom tehnologije, ali prije svega spoznajama o anatomiji, kozmetička i plastična kirurgija su uzele maha, odnosno utrle svoj put u rješavanju upravo te stvari..vlastitoj viziji samoga sebe i promjena vezanih uz to. Tema nije neka generalna o rezanju bilo kojeg dijela tijela, niti onih za koje svi znamo ili smo čuli, već o jednom specifičnom dijelu svake žene, točnije riječ je o usnama, ali ne onima gore..već o onima…dole, a u pitanju je proces koji se zove…labioplastika. Krenimo prvo nekim redom da znamo gdje je mjesto radnje malo preciznije. Stidnica…ili sramnica, ili moglo bi se danas reći i bestidnica ili besramnica ( nisam mogao izdržati), ili vulva, je vanjski dio ženskoga spolovila, i tu se nalaze akteri ove priče velike usne iliti labia majora, i male usne iliti labia minora, ima to još zanimljivosti za vidjeti, ali one nisu bitne za priču dalje.

Što je onda labioplastija ili labioplastika ? kirurški zahvat na usnama stidnice, najčešće u svrhu uklanjanja ¨ viška ¨¨ koji god to vrag značio…tih istih spomenutih usni. Sada se postavlja pravo pitanje i sve ono oko ove teme što mi nije jasno…ČEMU TAJ ZAHVAT? Mislim sve je jasno zašto služi , ali ZAŠTO? Što ženu natjera da to učini? Vjerujem da u prvo redu ona sama i njena vječita iskrivljena slika o samoj sebi, i onda se postavlja pitanje, zar su mnoge žene uvijek tako i vječito nezadovoljne same sobom? i do kojih to granica ide, ako je već labioplastija u igri ili bolje reći na kirurškom stolu. Pa onda tek ova riječ koja je gotovo šokirajuća, pazite ovo….Vaginalna rejuvenacija…ili vaginalno pomlađivanje. Meni ovo zvuči strašno, kao pojam kojega su izmislili, a žene prihvatile u svom vječitom nezadovoljstvu.

Tko je to ženama nametnuo taj pojam da im pizda mora biti kao u 12 godišnjakinje , jer je to očito što se krije iza cijele ove priče, a to je, kako da opet odrasla žene posjeduje spolovilo djevojčice. Međutim još bi i shvatio ako se odrasla žena odluči na ovo, ali što reći kada kirurzima dolaze djevojke od 16 do 21 godinu? Većina nema uopće tako velike usne kako same vide u ogledalu, pa tim još gore sebe nagrđuju, što ustvari i je krajnji cilj ovoga. Ne samo to, djevojke te dobi, iako imaju seksualnoga iskustva, nemaju ni približno toliko da bi se te stvari odrazile na to. Dok bi neke žene koje su se tome podvrgnule i imale povećane usne, ALI…što je normalno i bogomdano, neke stvarno su manje usne, pa išle još više to smanjiti, što je očito poremećaj vlastite vizije, ali i nekih drugih stvari.

Možda meni kao muškarcu nije jasno baš sve oko ovoga, ali dali žena osjeća neku fizičku nelagodu s time? Otežano kretanje i pokrete, bolove ili pak seksualne probleme neke vrste? Ako ne osjeća, dali je onda samo njena slika u glavi ono što je tjera na ovo. Netko će reći društvo koje ima takav utjecaj, ali koje vražje društvo, jer muškarci su zadnji koji bi to htjeli od žene, ili pak većina nije ni čula za ovaj pojam i operaciju te vrste, pa možda ipak žene same po sebi su uvijek te koje same to čine sebi prije svega svojim glavama. Možda je to utjecaj neke porno industrije i nekih infantilnih..dječjih vagina..kojima one barataju, pa onda to serviraju…ali sve ne kraju ovisi o ¨¨ plodnom tlu¨ na koje će takve stvari utjecati, a neke žene su osobito dobro tlo za to. Većina muškaraca, ali jedan dio žena, nakon usporedbe vagine prije..i poslije operacije…ne vjeruje zašto je neka žena to učinila kada je i prije toga sve bilo ok ..i lijepo..da..LIJEPO… jer svaka žena je osobita na svoj način, pa tako i taj dio ženskoga tijela.

Ja osobno to vidim ovako…mene to podsjeća kao na rezanje i uništavanje cvijeta. Jednom sam pisao blog o tome kako ženski organ nalikuje ruži i njenim laticama, i da to nije bez razloga, već vjerojatno što i sliči tako i da nije takav bez razloga, a ovo….ovo je uništavanje toga, tako da…neznam što bi više rekao oko toga, možda je moje mišljenje jako subjektivno, ili samo subjektivno, ali..nekako ne vidim neke objektivne stvari..osim možda jedne..samopouzdanje osobi koja se podvrgla tome. Krajnji rezultat ?...nešto što je nekada bila lijepa ženska vagina prirodna kakva u nešto što kao da i ne postoji, skriveno, bez oblika , usuđujem se reći…lišeno svega ženstvenoga i da to ni nije…više ona prava ženska stvar. Iako je bolno, bolan oporavak, koji traje neko vrijeme, ipak..žena je majstor kada treba odabrati bol prije razuma.

Link


Možda vam se koji put desilo da slučajno kada ste podignuli glavu iz nekoga neobjašnjivoga razloga, recimo dok hodate ili pak odmarate glavu od tipkanja da uočite ovaj prizor gore na slici, i možda ste mnoge sate proveli razmišljajući što bi to moglo biti, i vjerujem da neki od vas su znali koja misterija leži iza toga, a to je naš dragi susjed…Mjesec. Ima li neki prizor koji je veća romantika za dvoje ljudi, koji se drže za ruke ili grle, dok ih u noći obasjava mjesečina, pa tako mjesec je vječita tema ljubavne idile i pjesama, ali i mnogih drugih literarnih djela, ipak on je prisutan u ljudskim životima od njihovoga rođenja, i biti će tu do naše smrti, jedini zemljin satelit, koji vjerno rotira oko nje, već podosta godina.

Nekada davno, Luna je bila bliže zemlji, puno bliže, a zemlja se rotirala puno brže zbog toga, pa je dan bio negdje 6 sati, i noć toliko, a kasnije kako se udaljavala od zemlje, brzina zemlje se smanjivala, pa tako danas imamo 24 satni dan. Svake godine je Luna gotovo 2 cm malo dalje od zemlje, pa će za nekih sto godina, to biti oko 2 metra, ako sam dobro izračunao, i ne samo to, ta pojava produžuje dan na zemlji za 20 mikrosekundi, možda djeluje prekratko, ali kada dođe za puno puno godina na 1 sat, tada ćemo imati 25 satni dan, ali…mi to nećemo doživjeti.

Iako svaka prava ljubavna priča i romantika je bez nje nezamisliva, sama po sebi i nije baš gostoljubiva što se tiče klime, gdje je temperatura uvijek negdje oko -273 stupnja. Što je sa udaljenošću? Mjesec je udaljen 384 400 km od zemlje, i navozili bi se do mjeseca itekako sa vašim autom. Kada bi ( a u praksi nije tako) vozili 1 sat brzinom od 100 km/h, prešli bi 100 km, to je neka logika kvragu, za 10 sati to bi bilo 1000 km, pa sada izračunajte sami koliko bi trebalo onda do mjeseca da se vozite. Manji je od zemlje, ali možda niste znali da mjesec i nije baš tako mali kada ga se uspoređuje sa drugom svojom braćom i sestrama iz sunčevoga sustava. Samo 4 satelita ostala u sunčevom sustavu su veća od njega, i to su tri Jupiterova satelita: Io, Ganymed i Callisto , i jedan od Saturna, a to je Titan, tako da je naš mjesec 5 po veličini, što zasigurno izaziva veliki ponos nas zemljana.

Što je sa utjecajem mjeseca na nas male ljude i sve oko nas? Utjecaj je veliki na svakom koraku, tako da Luna djeluje na gotovo sve živo što možete zamisliti, i ona je dio nas na svakom koraku. Dovoljno je samo reći plima i oseka, što se tiče utjecaja na to, a tek utjecaj na mnoge životinje i način života je vrlo velik, a što je tek sa ¨¨ punim mjesecom¨¨ kada svi ¨¨ uživaju¨¨ u predivnim snovima i kvalitetnom snu. Vjerovali ili ne, utjecaj mjeseca je itekako vidljiv na zdravlje čovjeka, pa tako mnogi, a prvenstveno žene, prate mjesečev kalendar i friziranje kose pa su tako oni koji su probali izuzetno zadovoljni uočenim poboljšanjima svoje kose, kako u estetskom, tako i u zdravstvenom smislu, da ne povjeruješ. U svakom slučaju, tek se još mnoge stvari otkrivaju i velikom utjecaju mjeseca na naše svakodnevne živote.

O mjesecu bi se dalo još pričati, bilo sa aspekta neke znanosti, bilo sa aspekta neke astronomije i fizičkih podataka, ili aspekta biologije i svega vezano za živa bića, ali vječna Luna će uvijek gledati na nas, biti dio noći i doslovce…biti dio nas, biti dio našega života, bilo da gledamo sami, ili sa nekom dragom osobom, a njena ljepota je priča sama za sebe, bez brojeva i vrijednosti, sjetite se toga kada sljedeći puta pogledate u Mjesec, jer koliko god bio prisutan, njegova mistika je vječna.

Link


¨¨Misliš da me možeš izbaciti van, svećeniče..? izazivam te¨¨… ali tko su ovdje glavni protagonisti ovoga verbalnoga duela, očigledno je jedan svećenik…a drugi? Za drugoga možda ustvari ili sigurno nikada nećemo ustvari znati postoji li kao takav. Egzorcizam je religijski postupak istjerivanja zloduha, odnosno demona iz opsjednute osobe, to bi recimo bilo ukratko, a sigurno je svatko od vas čuo za ovaj izraz kao i za sami čin i njegovu svrhu. Pravo je pitanje, sve ono što stoji iza njega, odnosno u kojoj mjeri je stvarno ono čime se on bavi, odnosno istjeruje.

Egzorcizam provodi Crkva, i to je javni čin, kada smatra da neka osoba treba biti zaštićena od utjecaja sotone i ostalih demona, a taj čin može provesti samo svećenik kojemu je crkva odobrila i dala ovlasti, i to onda kada nijedno drugo rješenje nije pomoglo, znači svaki medicinski pristup liječenju osobi koja je ¨¨ opsjednuta¨¨, što uključuje farmakološki pristup i psihijatrijsko liječenje. Ako nijedna ovih stvari ne pomaže da pomogne osobi, tada se uz dozvolu njene obitelji, ali i same te osobe, može pristupiti egzorcizmu. Egzorcist treba biti čovjek duboke vjere, odlikovati se pobožnošću, znanjem, razboritošću i neporočnošću života, znači da nije bloger. Što je cilj i svrha samoga čina? Ustanoviti o kojem se demonu radi, odnosno natjerati ga da izgovori svoje ime, ili ako je više demona koliko ih ima ukupno. Svećenik tada treba kada to dozna, naredbom pokušati istjerati demona iz osoba.

Egzorcizam postoji u svim religijama, i nije vezan za samo katoličku crkvu, provodi na istim načelima u svim religijama, i svim kulturama, kod kojih je očigledno zajedničko vjerovanje u sile dobra, kako i u sile zla. U linku je danas video gdje je mlada muslimanka i proces egzorcizma. Razlog opsjedanja neke osobe? Bez osobitoga razloga osim čiste pakosti, nanijeti bol osobi i traume, podvrgnuti ju boli i maltretiranju, za koju neki opisuju da bi radije odabrali smrt neko da proživljavaju to stanje potpune nemoći i bolova koje im to uzrokuje. Osobe za koje se vjeruje da su zaposjednute, nisu u tom stanju kontinuirano, već ponekada su svjesne sebe i svoje ličnosti, a onda prema pričama svećenika i svjedočanstava, kada demon preuzme ličnost ima kontrolu nad svime, i tada progovara iz te osobe. Po mnogim svjedočanstvima, ta zbivanja i sam proces su daleko od nečega lijepoga.

Onoga momenta kada je proces započeo, dešavaju se mnoge neugodne stvari. Svjedoci egzorcizma, ljudi koji su bili pred svećenika, govore o svakakvim neartikuliranim zvukovima koje osoba ispušta, od urlanja, galame, vrištanja, zatim promjena boje glasa, pa sve do glasa potpuno netipičnoga za tu osobu, koju ta osoba nikada nije proizvela. Često puta su osobe vezane za nešto ili ih se drži vezanima, zbog divljačkoga ponašanja i kretnji, kojima je cilj i nauditi osobi i ozlijediti ju, ali i sve druge prisutne u prostoriji. Ono što je vrlo zanimljivo za ovo je da osobe katkada progovaraju na stranim jezicima, koje uopće ne poznaju ili govore, najčešće mrtvim jezicima poput latinskoga, grčkoga, pa i aramejskoga jezika iz razdoblja Isusa. Kroz zaposjednutu osobu, demon se obraća prisutnima, osobito svećeniku kojega u procesu zna vrijeđati, pljuvati i slično. Oni svjedoci koji su prisustvovali činu govore kako su bili duboko uznemireni onim što su vidjeli, i da unatoč njihovom raciu, bilo je vrlo uznemirujuće doživjeti to u realnosti, što je i njima samima postavilo neka pitanja oko toga i poimanja svega.

Znanstvenih dokaza za opsjednuća nema. Opsjednuća su u psihijatriji klasificirana kao mentalna oboljenja, za što postoje dokazi. Stoga se ne može govoriti o konkretnom "broju opsjednuća". Egzorcizmi se izvode rijetko i to onda kada se medicinski ustanovi da trenutnim znanjima osobi više ne može pomoći. Onda preostaje da oboljela osoba ili njena obitelj odluče je li egzorcizam potrebno izvesti. Na kraju krajeva, nema ni dokaza ni višim silama, kako dobrim , tako i onim lošim. Vjera je zato ono što ne zahtijeva dokaze, već nešto u što ćemo sami vjerovati i tako odabrati.

Možda većina nas i nisu neki veliki praktični vjernici, ali zasigurno se svatko barem jednom prije ili će se tek obratiti Bogu ako doživi neku nevolju ili bolest, što vjerojatno i sami znate da tako je, jer molitva nikada nije odmogla, bezobzira kada bila upućena i sa kojim razlogom. A reče netko, da je možda najveći luciferov podvig to..što je uspio ljude uvjeriti kako ne postoji. Neovisno od naših uvjerenja i vjere, doživljaja realnosti i svega oko toga, barem postavimo ako ništa drugo pitanje ili se zamislimo nad time. Tko zna za ovo, možda je istina..u sredini…možda je pomaknuta malo u jednom smjeru…možda malo u drugom.

Link


20 jaja, 2 boce coca-cole, mortadela, sir, čajna, 12 pljeskavica, piletina, 3 litre pive, 5 litara mlijeka, 2 kile tijesta, 12 hrenovki, 4 mineralne, 2 para kobasica za kuhanje, litra jogurta, dvije teglice pekmeza, odnosno jedan džem od šljiva, jedan senf, crosassani i ostala slatka peciva, krumpir, luk, paradajz, paprika, skuhanoga umaka od junetine za bolonjeze da dvojica imaju svaki za dva obroka….a samo su ..dvojica i bila u pitanju. I tako nakon evidencije potrepština i namirnica, prijatelj postavi pitanje ¨¨ što misliš, jel to malo previše za nas da pojedemo u 7 dana?¨¨, nakon gotovo šokantnoga pitanja od njegove strane, a uzevši u obzir da planiram se zvjerski uhvatiti plivanja u moru, rekao sam da se bojim kako će to možda biti i malo, iako je izgledalo u početku kao preveliki……zalogaj ….

I tako, kolega nije neki sportski tip, a ja sam pak zagrižen jako, a plivanje me preuzelo u potpunosti, i posvetio sam mu jako puno, što se i odrazilo i na plivačke mogućnosti kao i na ambicije, ali to je priča neovisna od hrani. Hrana je lagano nestajala, i to takvom stopom, da je bilo potrebno još nadoknaditi tu u trgovini sa dodatnim izvorima kalorije, a to bi bilo još sira, mlijeka, slatkih gluposti, i onda na scenu stupa brašno. ¨¨ jel znaš raditi palačinke, ja nemam pojma¨¨ pitam ja njega, a reče moj kolega žderonja da on zna, koliko se sjeća, i da mu treba kila brašna, i 2 litre mlijeka. I sada ga je pitam ¨¨ 2 litre mlijeka? Jel planiraš cijelu plažu možda počastiti ili možda radiš beton¨¨, ali čovjek neka radi, neću se miješati. I trećega dana…napravi on 30 palačinki, i nahrani..dvije gladne duše, neka je hvaljen na vijeke vijekova…pekmez je nestao, a očigledno i mlijeko.

Iako od planiranih 7 dana, smo ostali 5, već na taj dan zalihe hrane su bile praktički iscrpljene, kao i moja energija. U tih 5 dana, gotovo 8 km plivanja, koji nakon tih valova pomute osjećaj za ravnotežu, jezik i nepce otupi svaki dan od soli koja prolazi kroz usta, a od trljanja ruka o tijelo kod puno ponavljanja bude izgrebane kože koja u kontaktu sa slanom vodom neobično bolno peče, bog zna zašto. I tako, obično ljudi se vrate mršaviji sa mora, moj kolega je obično ovako malo deblji momak, a ja sam se vratio još krupniji nego poslije riječnoga ubijanja od 2 mjeseca, i da mi se vrtilo svaki dan od valova, i da mi je sol prisjela na malo duže, i da samo očigledno gori od najezde skakavaca. I tako, čudna je ta stvar oko hrane i muškaraca.

Link


Počeli su dani piva jučer, baš lijepo. Sugrađani i sugrađanke i svi one koje sudbina neočekivano dovede ovdje, moći će zazvati Boga Dioniza, ili ako je pivo možda je onda Bog pivoniz… i njemu u čast se dobro naliti tako dobroga piva koje je po popularnim cijenama od 15 kn, jer naravno kada je festival piva onda treba biti ¨¨ najjeftinija¨¨ , ipak je ovo balkan. Svjetski poznati dani piva..na lokalnom nivou…su uspjeli tokom godina prerasti iz gradskoga vašara …u gradsko-regionalni vašar, pa je napredak evidentan na svim poljima, pa će tako svi oni zahtjevniji posjetitelji moći uživati u niz manifestacija koje su prožete zvukom narodnjaka, i ostale slične glazbe koja plijeni visokom produkcijom.

Osim pive koja tamo teče 20 metara od korane, a i sličnog je okusa, ima naravno i drugih pića ..recimo vina, pa će gemišt od njih biti jako dobar, naravno ako je još u pitanju uopće vino kao polazna točka, a ne nešto što su napravili iz nekoga praška. Tu su još i nezaobilazni veliki pereci koji su zaštitni znak dana piva, pa eto..radi njih se isplati …posjetiti karneval svega i svačega, jer su ovdje omiljeni, ustvari poprilično su veliki , pa se itekako najedete. Ovo je mjesto gdje se svi nađu i bude poprilična gužva, svi sređeni i puni mirisa, ili svi sređeni i puni…svojih mirisa, tako da u kombinaciji sa dimom od hrane i pečenja i laganim jedva primjetnim daškom znoja, ovo je raj na zemlji, ili bolje reći festival miomirisa, sa glavnim mirisom…Eau de Dani Piva.

Još ga nisam posjetio, prvi dan mi nije omiljen,a i bavio sam se trčanjem navečer, ali se nadam ovih dana kako ću nekom bogu u čast i ja se malo natrubiti te pive i to malo više, barem je dobra kao anesteteik..ništa ne osjećaš, pogotovo kada takav dođeš na blog, ali pustimo sada moje pretenzije na alkohol, tema je ipak nešto drugo, a očigledno se provlači kroz tekst, a to je upravo..konzumiranje alkohola…znači ne konzumiranje braka…već alkohola. Bilo bi bez veze sada da pričam o alkoholu sa nekoga kemijskoga aspekta organske kemije, jer vjerujem kako se mnogi sjećaju nekih temeljnih stvari oko alkohola i njegove građe molekule , kao i načina dobivanja, znači fermentacijom šećera koje nam daju kvasci, bolje reći pekarski kvasac..saharomices cerevizie, napisao sam po Vuku, jer se ne sjećam točno latinskoga.

Možda bi se trebalo samo malo osvrnuti na neke stvari glede konzumacije alkohola, kada je Hrvatska u pitanju. Istraživanje je pokazalo da svaki građanin RH u prosjeku godišnje popije 15,1 litara alkohola, što nas stavlja na sam vrh ljestvice uz Ruse koji popiju 15,7 litara godišnje. Britanci piju 13,4 litre alkohola u prosjeku, Finci 12,5 litara, Nijemci 12,8. Najviše pijemo vino, 47 posto konzumenata alkohola uživa u tome piću, pivo pije 37 posto, a 15 posto građana koji piju odabralo je žestoka pića, za razliku od susjedne BiH gdje čak 73 posto konzumenata pije žestoka pića. Izgleda sa bosanci se ubijaju….žestoko…a eto tko kaže da Hrvati ne drže vrhove ljestvica, i to svih onih, koje se eto na čast i vječnu slavu narodu, pa jedna i u to ime, neka se tablica još malo pomakne, gore ne može biti.

Alkohol je povezan i sa mnogim blagodatima i zdravstvenim poboljšanjima, tako da gotovo 60 bolesti je povezano sa njim. Imamo i ministra…Đuro Popijač, koji eto…sve govori prezimenom što nam je činiti za spas ove zemlje, uostalom svaka čaša više, i problemi lagano nestaju. Međutim mene zanima nešto drugo, a to je koliko vi recimo volite popiti?u kojim to prigodama? I što pijete kada pijete, naravno mislim na alkohol? Pitanje vrijedi i za žene i muškarce , pa se slobodno izrazite po tom pitanju, nema tu tabua, pa recite dogodi li vam se koji put da se pijani, ili pripiti ili neznam…lagano damski oduzeti?

Link


I pod time nisam mislio samo na ljude, jer seks nije samo njihova privilegija , iako ljudi u navali svojega ega misle kako oni jedino rade stvari pametno, maštovito i vrlo kreativno, osobito kada je seksualni život u pitanju. Možda ljudi znaju razlikovati samo…taj čin, od seksa koji je za tu svrhu hedonizma , od onoga kojem je cilj reprodukcija ljudske vrste, a nekima se omane, pa eto pridošlice prije vremena. Što je životinjskim carstvom? Red Animalia, tako veliki red koji obuhvata na tisuće i tisuće vrsta, od kojih mnoge znamo ovako ili onako, preko tv-a i dokumentaraca ili smo imali tu čast da se družimo sa njima, pa i da ih volimo. Neke vrste su omiljenije jednima, neke druge drugima, ali više manje ljudi vole životinje, osobito kada su im kućni ljubimci.

Neke pak izazivaju averziju ili neke …hmm..blage fobije..kao recimo poznata nam zmija, iskreno ja sam je puno puta vidio na vodi u rijekama, pa sam već imun na njenu pojavu, nema straha, ali nije baš prizor, i imao prilike dirati neke veće primjerke zmija, i pomaziti ih i pod time ne mislim na dvonožne, jer tih ima puno i gotovo svaki muškarac ima jednu svoju, već na jednu pravu, i mogu reći ako to niste probali da je zanimljiv osjećaj. Osim specifičnosti u izgledu i glasanju svake životinje kojim izražava svoje nezadovoljstvo političkom situacijom ili stanjem na blogu, ima još jedna specifična stvar, a to je moglo bi se reći jelte, kako se to životinje seksaju. Koliko životinja , toliko i načina, moglo bi se reći da nadmašuju čovjeka u nekim stvarima, ili ga sigurno nadmašuju.

Pa evo, komarci i čimpanze drže neke rekorde kada je brzina u pitanju, komarcu je dosta tri sekunde da sve obavi, a čimpanza može sve u 10, ironično ženka komarca puno duže pije krv, nego što dobije onu stvar, pa eto to je još jedna sličnost sa ženama. Puževi su hermafroditi, i imaju oba dva spola, a jedan kukac je prava legenda…za njega je svako muško samo pola muškarca…jer on..ima dva…alata, ako jedan zakaže ili otpadne, drugi će obaviti posao. Jedna vrsta zmija ima čak i grupni seks, jer se zna desiti da bude nekoliko ženki i preko hiljadu mužjaka, pa se desi i da puno njih ugine, od vrućine ili pritiska, ili da ženka bude oplođena po stotinjak puta u kratkom periodu, i uglavnom veliki cirkus na jednom mjestu. Kod pčela ima zanimljiv seks..u jednom smjeru.

Matica, koja je preživjela da dođe u zrelu dob, i napade ostalih konkurentskih pčela za titulu, kasnije će biti oplođena od strane mužjaka koji su za to predviđeni, ali onaj sretnik imat će čast da mu nakon toga čina praktički eksplodira organ i otpadne drugim rječima. Njegov organ ostane kao čep, da spriječi daljnje oplođivanje, međutim mislim da njemu mrtvom je to slaba utjeha. Jedna vrsta majmuna je shvatila da od nasilja nema ništa, i da odsustvo seksa stvara samo negativne stvari, ironično oni su došli do te spoznaje, a mnoge iskričarke nisu. Umjesto svađa ljube se jezicima, čak i masturbiraju grupno, tako da..vodimo ljubav , a ne rat. Riba Percula, poznata kao riba iz crtića nemo, jer riba koja može mijenjati spol..po potrebi..iz ženke postati mužjak i obrnuto. Izgleda da je kod životinja priča vrlo zanimljiva, a izgleda da mašte ne nedostaje, a vjerojatno ni volje ili libida, i tko kaže da samo ljudi to znaju kada im dođe, izgleda da životinje itekako znaju živjeti, pa jedan link tome u čast.

Link


Zanimljiva je priča o kosi..i ono što ljudi rade od nje..ili bolje rečeno, što ne rade, ali i o jednoj ženi koja je zasigurno bila pionir vrlo kratke kose kada su žene u pitanju. Persis Khambatta, bila je indijka koju je krasila nesvakidašnja ljepota. Kao mlada, nastupila je u reklamama za kozmetičke i higijenske proizvode, i tako postala meta fotografa, a ubrzo nakon toga joj je porasla i slava, a ona postaje manekenka i model. Ubrzo nakon toga nastupa i na izboru za miss Indije, kojega je 1965.g. i osvojila, i to sa svojih 17 godina, i to u odjeći koju je kupila u zadnji čas.

Kasnije je postala i model za farmaceutsku kuću Revlon. Nakon toga dolazi i njena filmska karijera, gdje je možda najviše ostala upamćena u ulozi navigatora svemirskoga broda Enterprise u filmu Star trek: the motion picture iz 1979 godine. To joj je otvorilo vrata za neke nove filmove, ali ovaj je ipak bio specifičan za nju. Uloga za ovaj film zahtijevala je da njena kosa…bude uklonjena dokraja, odnosno da bude ošišana na potpuno ćelavo. U to doba, je tako nešto bilo zbilja radikalno, i odudaralo ..vjerojatno..od svih vizija i doživljaja žene koji su tada još bili konzervativni.

Osim muškaraca koji su bili proćelavi , vjerujem da ni među muškarcima toga doba nije bilo običaja da se brije glava, kao što je to recimo danas slučaj, pa u toj eri ljudskoga postojanja, to definitivno je bilo nešto što je bilo potpuno drugačije, i moglo bi se reći u svakom smislu pionirski, a ova žena je možda to stvarno i bila, prva koja je to učinila, i možda čak pokrenula nešto što će sa vremenom uzeti zamaha kroz neko vrijeme. Iako su se frizure mijenjale kroz stoljeća, što radi doba koje je diktiralo promjene, što radi napretka samoga zanata i alata i tehnike upletene u to sve, ovo je bilo nešto novo, minimalistički stil u frizuri, kose gotovo da i nema, a opet..ne može se poreći da je frizura.

Link koji je u prilogu, je upravo link, koji prikazuje sami trenutak kada su je šišali, za potrebe filma i uloge koja je zahtijevala upravo to, njenu kosu koja je bila predivna, iako mnogi komentari ispod linka govore i o predivnoj ženi prije i poslije uklanjanja kose, nekim čak puno ljepša nakon šišanja, koji joj je dao potpuno novi izgled iliti ¨¨ look¨¨. Izgleda da je to bio emotivni trenutak, kada je pustila suzu, iako…neznam što ju je rastužilo, možda je sama sebi bila neprepoznatljiva ..ili nešto drugo vezano za to, ali bio je to emotivan trenutak za nju.Njen izgled je izazvao buru u tadašnjem poimanju ženske frizure, i dojma kao takvoga..ženstvenosti bolje reći. Nakon nje za potrebe filma to je učinila Sigourney Weawer , u filmu Alien 3.

Persis je imala jednu automobilsku nesreću u Njemačkoj 1980, koja joj je ostavila ožiljak na glavi, a 1985 imala je operaciju na srcu. Persis se okušala i u pisanju, i napisala knjigu Pride of India, koja je bila posvećena Majci Terezi, a dio prihoda od knjige je išao u dobrotvorne svrhe. Bila je 1998.g. kada je Peris bila odvezena u bolnicu jer se žalila ne bolove u prsima, i nažalost….tih dana je i napustila ovaj svijet, umrijevši od srčanoga udara. Imala je 49 godina kada je umrla, pa mogu reći ..da je umrla prerano…umrla prerano, ali život koji je bio ispunjen, i koji je živjela da je postigla neke stvari koje mnogi od nas neće, ali jedna od tih posebnosti je možda i ta frizura i možda je ona baš bila pionirka koja je taj image uvela u novo doba, i možda baš ovoj ženi, mnogi danas muškarci koji briju glave, ili žene koje se šišaju jako kratko, duguju jedno …hvala.

Link


A ne seks...ili rat. Igre pod pokrivačem, svima tako poznate. Što u pravilu zahtijevaju? znači da imate neku osobu koja je to voljna raditi sa vama, slovenku..ili šveđanku, njemicu, ili ako ste žena, da imate muškarca bilo koje pasmine i da ga služi koliko toliko potencija, i da vas uhvati strast i plamen požude, i recimo jedan dobar udoban krevet..mada može poslužiti i neki drugi dijelovi interijera, i tome slično, a ako ste odvažni i nesputani i kakva priroda pod zvijezdama i mjesečinom. I kako onda dolazi do vođenja ljubavi ili seksa? Postoji li neka glavna distinkcija između ova dva vrlo popularna načina tjelesnoga gibanja i razonode? Što bi bio seks? Onaj pravi čisti seks domestica vulgaris. Jesu li osjećaji uključeni u njega? Može li se on raditi bez osjećaja? Može, to sigurno može, postoji ono što zovemo čista strast i potreba za nekim temeljnim nagonima koji nas tjeraju kroz život , manje ili više, slabije ili jače. Kakav može biti, koliko može trajati? To opet ovisi o protagonistima radnje, kao i o njihovom pristupu tome, znači dali vole nešto sporije ili nešto brže to raditi, dali fino polako i možda dugotrajno, ili možda krače, pa neka bude mali potres po merkalijevoj skali. Hoće li biti u krevetu, možda na stolu, ili pak na vešmašini , to je opet stvar kako vas zadesi i gdje. Jedna blogerica mi reče jedan dan gledajući slike iz moga bloga koji je obilovao senzualnim slikama erotike, kako joj neke djeluju violentno..hm…što da kažem na to. Ironično, mi ljudi neki puta vidimo nasilno u mnogim stvarima, a zanimljivo kada dvoje to čini na vrlo strastven način, onda to nije nasilno, onda pak kažemo žestoki ili vrući seks, i eto ti relativnosti opet. Dali postoji neka kategorija gdje ima neke violentnosti u seksu? Moguće, ništa nije isključeno, ali neki pokreti strasti i požude bi ipak trebali biti oslobođeni toga i toga načina gledanja. Kada je seks bolji? Pa sigurno ako jedno vrijeme ste apstinirali i onda se dočepate nekoga, i on vas, i onda to ide fino….kao….podmazano. Pobornik sam da je seks kao i svaka druga radnja koju treba temeljito napraviti, prije svega na zadovoljstvo osobe koja se prepustila u vaše ruke, a onda i radi vas samih iz istoga toga razloga. Pokreti, strast, požuda, pa i poneka riječ začinjena sa dozom vulgarnoga je dobro došla, možda da malo, ako je u pitanju kakva dama, i malo je povučete za kosu, ali opet stvar osobnih afiniteta, iako smatram da ovo nije violentno, već čisto ..seksualno, mogli bi reći dio rituala. O čistom seksu bi se još dalom pogotovo ako je i analni seks dio toga, ili kakva igračka, ali to je već nešto drugo. Što je pak sa vođenjem ljubavi? Toliko spominjano često, a opet imam dojam da ne dožive svi to, ili barem nisu još, a očigledno ona neka iskrena ljubav i bliskost dvoje je potrebna za to. Što onda karakterizira vođenje ljubavi? Nježniji pristup cijeloj priči? Ili to onda već počinje biti bajka kada svoje ima upravo to. Zasigurno su osjećaji i sve oko njih i ljubavi dvoje ljudi u prvom planu kada je vođenje ljubavi u pitanju, možda i drugačiji sami čin koji odudara o klasičnoga hopa-cupanja , pa onda imate hopa-cupanje , ali prožeto nekim stvarima, koje se možda ne mogu vidjeti očima , ali se mogu osjetiti u tijelu kao nešto osobito. Razlikuju li muškarci i žene ove pojmove, vjerujem da razlikuju, ali pitanje je koji je spol više senzibiliziran za neke fine razlike po tom pitanju, ili uopće za razlike bilo kakve. Imam blagi osjećaj da žene ipak više i bolje razumiju taj koncept, i da nekako to bolje shvate, iako se iskreno nadam kako to i dožive ili su barem doživjele. Možda muškarci malo zaostaju po tom pitanju, ali živim u nadi kako i muškarci polagano ( bez žurbe) dolaze do toga otkrića. Što bi trebalo nekako jednoznačno odrediti vođenje ljubavi? Pa mogućnost zajedničkog postizanja orgazma, dakle što je sigurno jedna od najljepših stvari koje vam se mogu dogoditi, jer jedino ljepše od toga bi bilo dobiti na lotu i otići na neki tropski otok pun crnih golih žena koje sa svojim raskošnim grudima tako trče oko vas i …ovaj…ovaj…da gdje sam stao, i da to bude na vašu sreću i kao čin prave ljubavi i iskrene između vas. I tako seks i vođenje ljubavi, ustvari najbolje i jedno i drugo, pa neka jednom bude jedno, slobodno i nesputano, i žešće ako treba, a neki drugi puta vođenje ljubavi, fino , polako, kao da obadvoje jedete neku finu čokoladu koja se lagano topi, a okus postaje sve bolji prema kraju…dok je istodobno ne pojedete. Tko bi rekao da postoji razlika između toga dvoje, gotovo nevjerojatno. Nadam se da neće nešto treće izmisliti, jer tko će sve to raditi i to još kako treba. Ali želim svima i jednoga i drugoga, i nadam se da ste barem osjetili jednom što je vođenje ljubavi, a ako niste…..bit će i običan seks dobar…

Link


Jučer sam se odvažio na nevjerojatnu avanturu ravnu onim mitskim podvizima Odiseja i Ahileja, i jednako veliku, jer odvažio sam se put koji je gotovo pogibeljan i junački…a to je bilo moje junačko iskrcavanje na obalu Slovenije. Inače, na tom dijelu gdje ponekada dođem plivati, kupa je predivna, ali zbilja predivna. Čistoća vode, mir i tišina, gotovo da i nema nikada ljudi je ono što krasi ovo mjesto, uz pjev ptica i mnogih ugodnih insekata, šumskih satira i kentaura, ajd krava ako ništa drugo, ovo je mali raj na zemlji.

Obično tu budem po dva sata u vodi i plivam u smjeru …što dalje od grada…, što bude po nekoliko kilometara, uz pratnju riba i riječnih sirena koje obično mame, ali ne daju. Ali tako više puta plivajući preko polovice kupe, približih se nepoznatoj i dalekoj zemlji obavijenoj mistikom i aurom nepoznatoga, ali nije bilo dovoljno hrabrosti da ga posjetim, ali danas je došao taj dan. Polagano sam prilazio obali potpuno nepoznatoga svijeta, o kojem ništa ne znam. Bio sam naoružan samo svojim neznanjem, tijelom koje odaje neustrašivost, bez ratničkoga oklopa, mojim speedo naočalama koje se na površini kao ogledalo ( dobro dođe ako treba ubiti meduzu ili njoj sličnu žensku rospiju ili lapaču), i kupaćim gaćama …koje ne ostavljaju puno mjesta za maštu.

Prišao sam polako obali, i primijetio da je trava jednako zelena, što je bilo već u startu fascinantno. Izašao sam polagano, i oprezno, ipak ovo je tuđa zemlja, a tada se uputio da istražim malo okolicu. Prošao sam stotinjak metara, kada sam mi je palo na pamet da sam možda blizu granica te zemlje, i da ne ulazim tako daleko. Osnovna misao koje me vodila je bila dali neka bića i stvorenja naseljavaju obu čudnu zemlju, jesi li dobronamjerni ili pak ratnički raspoloženi, a usput da i postavim malu zastavicu koje predstavlja moje slavni dolazak, i zastavicu iskrica bloga da proširim njegov utjecaj na daleke svjetove.. U taj čas , čuh neke glasove, dakle to je bio jasan znak da su domoroci prisutni. Razmišljao sam što ako dođe do prvoga kontakta? Znači nešto slično kao kontakt sa vanzemaljcima…ili….blogericom recimo, kako će to izgledati.

Dodatni problem je bio što nisam kod sebe imao nikakav sjajni predmet ili nešto slično da se recimo trampim sa njihovim poglavicom ili…selo-načelnikom, a moje naočale nisu dolazile u obzir. Isto tako, nisam kod sebe imao nikakav uređaj, ni mp3 player ni mobitel, ili crnu kutiju koja bi , nedaj Bože zabilježila neku zlu sudbinu koja bi me mogla zadesiti u nepoznatom svijetu. Dakle, ono što sam primjetio domoroci su imali majice kratkih rukava, i kratke hlače moglo bi se reći obučeni u skladu sa klimatskim uvjetima, i donekle modno osviješteni, i pripremali su nešto što je u našem svijetu poznato kao roštilj, fasciniran time, zaključio sam da su oni ovladali sličnim kulinarskim vještinama, a i još k tome otkrili vatru.

Ono što je plijenilo pažnjom, je bio jezik koje podsjeća na naš, ali je opet malo drugačiji, što je upućivalo da znaju pričati i da im to lijepo ide. I tako nije bila kraja mome ushitu, kada sam primijetio da i oni imaju žene , koje također pričaju, i ne samo to, pričaju više od muškaraca, tako je to bilo poražavajuće vidjeti da i tamo žene nisu ništa drugačije. Neki od velikih mitova staroga doba govore i strastvenim slovenakama gdje su neke od njih plitke kao i ta obala gdje sam izašao van, a njihove seksualne moći velike kao triglav, ali ovo je bio posjet kojemu je bilo cilj posjetiti novi i vrli svijet, a ne izazvati diplomatske sukobe na relaciji europa- balkan, zbog neke senzualnosti .

Bila je tu i neka mehanička naprava, sigurno neko vražje djelo, koja je imala naprijed dva mala i odostraga dva velika kotača, koja je proizvodila buku, a domoroci su njom se vozili po polju i skupljali sijeno. I tako kada sam imao dovoljno priča za novi ep, krenuo sam lagano doma, sa punom glavom uspomena na nešto što je malo tko vidio. Kada ovo kažem svojim sugrađanima, vjerujem da će biti velika zabava priređena meni u čast, ljudi će bacati svijeće sa balkona, žene gaćice, mahat ću ljudima , obučen upravo onako , kako sam bio u svome pohodu, a tada ću se popeti na postolje za mikrofon i pričati o čudima koja vidjeh u …Sloveniji.

Link


Bila je mlada djevojka, Carolin Ebert je bila uistinu mlada, a kasnije dobiva naziva sexy cora. Međutim nije bila obična tako, imala je nešto u sebi, a i krasilo ju je obilježje izazovne žene koja je i plijenila takvom pažnjom. Bila je njemica, plava onako, praktički utjelovljenje onoga što se zove prava rasna plavuša. Bila je rođena Berlinćanka, a također Cora je bila i sudionica 10 po redu njemačkoga big brother reality showa. Bila je model , ali pornografska umjetnica, i to više na nekom amaterskom planu, gdje je nekako i postigla zapaženo da ne kažem glumačko postignuće, pa i dobila nagrade. Isto tako okušala se malo i u glazbenim vodama, iako je njen poziv bio u filmovima erotske tematike. Prvi puta je završila u bolnici 2009. g. i to nakon što je htjela srušiti svjetski rekord od 200…ne bi vjerovali ..felacija u jednom danu.

Bilo je 200 muškaraca, ali ona je došla do broja 75. Iskreno, što se to dogodilo da je završila u bolnici, da mi je znati. Inače Cora je bila i u braku, pa je kasnije imala muževo prezime Wosnitza, Carolin Wosnitza. Podvrgnula se nekoliko puta kirurškim zahvatima, estetske kirurgije i to da bi povećala grudi. Prije dvije godine, 11.siječnja.2009 godine kora se podvrgnula još jednom zahvatu vezanim za grudi u klinici za plastičnu kirurgiju u Hamburgu. Bila je to njena…..šesta operacija vezana za povećanje grudi. Nekoliko minuta po početku operacije, njeno srce je palo u zastoj. Odvezena je u obližnju bolnicu, gdje su umjetno izazvali komu ne bili je uspjeli nekako spasiti i gdje je bila tako više od tjedan dana, i nažalost..20.siječnja iste godine….mlada Cora je umrla…..ostalo je beživotno tijelo djevojke koja je imala…..23 godine. Jedan dan…a mijenja sve…

Carolin sigurno…nije bila jedina takva žrtva..ali žrtva čega…? Osobnih demona i nečega tužnog u psihi osobe, ili tu i nešto još drugo posrijedi. Tu je i priča isto tako tmurna, oko smrti Lolo Ferari, francuske plesačice, pjevačice, porno glumice, pravim imenom Eva Valois. Bila je lijepa žena, prije operacija, koje su joj priskrbile titulu žene as najvećim grudima na svijetu, međutim bila je duboko nesretna žena, vrlo nesretna, i teško je trpila život takav kakav je. Kao što je sama rekla tim rječima, a isto tako da se želi cijela izmijeniti, a opet nije pomagalo. Koliko sam shvatio bolovala je od dismorfo fobije. Umrla je od prevelike doze lijekova pogotovo antidepresiva.

Što kada se izuzmu ovi uvjetno rečeno ekstremni slučajevi zahvata, kao i psiha iza njih? Kada dođemo na neku malo blažu razinu. Tko nameće ženama standarde kako bi to trebalo biti, dali su to samo muškarci u pitanju? Dali je moguće da su samo muškarci utječu na žene da one odluče nešto mijenjati na sebi? Ili ipak sve kreće od osobe same i njenog viđenja same sebe po tom pitanju. Jesu li žene puno više opterećene svojim izgledom nego muškarci? Ja bi rekao da jesu. Žena često puta sama sebe sroza na izgled, gotovo jednako što bi to možda učinio i neki površni muškarac ili kolektiv, zašto?

Djelomično je to zato jer je to ženska priroda, i njihova vječna potraga kako da budu ljepše i zadovoljne u svojoj koži, a opet…kolike žene to nisu, čak i onda kada se čini da jesu, vjerojatno većina žena nikada nije zadovoljna sama sa sobom. Kolika je krivica društva kao kolektiva? Sigurno je i ona velika, jer ono utječe i na mlade djevojke, ali i na več odrasle žene i diktira njima neke stvari. Ona žena koja zna koliko vrijedi, naučit će sebe cijeniti, i ona koja ima samouvjerenost i stabilnost, ali…kako je neki puta veliki taj pritisak…da neki pokleknu pred njime..pod njime. Koliko se operacija povećanja grudi napravi u svijetu, zbilja nemam informaciju, ali recimo u SAD kolike djevojke žele od roditelja po završetku škole..povećanje grudi, žele biti lijepe ili izopačenost jednog društva? Ali ovo je samo jedan primjer operacije, i nije samo on u pitanju, može biti bilo koji drugi, i onda se postavlja pitanje…prije svega da kojih komplikacija može doći, čak i unutar nekih normalnih okvira….i to onda govori nešto o psihi….jer jedna stvar vuče drugu..počne sa grudima..a onda usne…a onda ne daj bože..osvane još jedan grob…u čast …prokletom društvu. Što vi kažete?

Link


Tamo nekad..davno… je svijet bio jednostavniji, nije bilo toliko čuda tehnike, a školska lektira je bila..hm..problem..kao i svakoj generaciji valjda. Kompjuteri moje mladosti su bili stoti dio ovih danas što se tiče mogućnosti, pa sa njima ni nije bilo baš nekoga kontakta, ali zato ima jedna stvar koja je itekako utjecala na maštu, koja je svojom pojavom te vukla u svoj svijet, a to su bili…stripovi. Bilo je nekoliko stripova koji su i vama možda poznati, možda muškima zato jer su ih čitali, a ženama možda samo kroz ime koje su možda čule.

Bilo je to vrijeme Zagora..njega je svatko volio, duh sa sjekirom ili zagor te nej kako bi rekli indijanci sa kojima je imao dobre odnose. Zagorove avanture su nezaboravne, kao što ništa manje nije zaostajao slavni Marti Misterija, koji je sa svojim pomoćnikom Javom, otkrivao mnoge tajne i svijetove, od atlantide i zemlje Mu, pa do okultnoga i mističnoga, a ako se još tome pridoda Dilan Dog, detektiv nadnaravnoga i Blek stena, e onda imaš nešto za što je vrijedilo živjeti. Međutim, ima jedan strip, koji je svojom pojavom zakoračio na vrata umjetnosti, u svakom svojem smislu, a to je….Alan Ford.

Oni koji su ga čitali, oni će znati o čemu govorim. Stvorili su ga scenarist Luciano Secchi, pseudonim Max Bunker, i crtač Roberto Raviola, pseudonim Magnus. Radnja stripa se odvija u New Yorku, ali ponekad i u drugim djelovima SAD-a ili pak svijeta. Glavni protagonisti su članovi grupe TNT, koje tako postaje najpoznatija špijunska grupa..samo..kakvih špijuna. Osnovao ju je ..Broj 1..paraplegičar kojemu nitko nezna pravu dob, ali bio je već starac za vrijeme antičkoga doba. Zatim tu je Alan Ford, vitki plavokosi mladić kakve cyberlady voli, dobar u duši koji to često zažali jer to neki iskoriste, inače najzgodniji član grupe, ali uvijek nesretnih ljubavi i uvijek praznoga džepa kao i većina članova grupe. Tu je i Bob Rock , najbolji prijatelj Alanu, nižeg rasta i velikog nosa, inače njegov lik je autoportret Magnusa.

Zatim sir Oliver, engleski plemić koji uvijek bježi pred policijom i izraženih je gospodskih manira, ali i još više kleptomanskih obilježja. Dobri stari Grunf je tu, izumitelj svega živoga, a sa što manje novaca upotrijebljenih pri tome, uvijek ima prikladne majice sa natpisima npr"Tko leti vrijedi, tko vrijedi leti, tko ne leti ne vrijedi" i tome slično. Tu je još debeli šef iliti Gervasius Twinklminkelson i njegov dobri prijatelj Jeremija, talijan Jeremija Lešina, koji je hipohondar , obojica potpuno beskorisni. Zatim i životinje, Klodovik papiga koja priča, i nosonja..pas, a oboje ljubimci broja jedan i Skviki malio zamorac kojega čuva šef.

Što karakterizira ovaj strip? On je jedan dobar prikaz američkoga društva, koji prikazuje njegove mane u svakom smislu, ali općenito i mane ljudi. Ovaj strip je satira koja oduševljava, ali i nasmijava. Nekada tamo kada sam bio mlad, mogao sam razaznati samo neke jednostavne primjere sarkazma i cinizma kojima ovaj strip obiluje, a tek kasnije shvatiti i svu veličinu ovoga stripa. Osim što je sami stil crtanja bio poseban i vrhunski, kada se dublje pogleda dijalog, vidi se kako je razrađena i priroda ljudi i međuljudski odnosi. Sami umjetnici imali su sinergiju i to posebnu, tako da je crtač jako dobro pratio tesktopisca i bili su odličan tandem. On obiluje socijalnom tematikom na svakom koraku, ali uvijek je u fokusu i ljudski odnosi, često puta na relaciji muškarac i žena.

Čitajući tako prije o kapitalizmu, i američkom društvu, pomislih..¨¨ pa to nemože biti tako nešto ¨¨, da bi na kraju vidio kako je to ¨ što nemože biti¨ postalo dio svakodnevice. Sve na jednom mjestu, od ozbiljne tematike, ali sve kroz prizmu humora i takvih scena i takvoga vizualnoga doživljaja. Ismijavanje sa državom, policijom, vojskom, ali i mnogim drugim institucijama kao i njihovom načinu rada, je ono što je tako dobro prikazano. Iako humora ima na svakom dijelu dijaloga, pa makar jedan primjer, u kojem šeću mlada zanosna žena, i stariji niži čovjek velike dioptrije i ona kaže ¨¨ luda sam za visokim i plavokosim mladićima kao ti¨¨, ili kada je jedan cijeli glazbeni band stao u torbu od instrumenta, i kada su ih pitali kako im je to uspjelo, reče jedan od njih ¨¨ po sistemu spojenih posuda¨.

O tom stripu bi se moglo pisati poprilično, ali neka bude ovoliko za tek malu spoznaju onima koji nikada se nisu susreli usuđujem se reći ovim umjetničkim djelom. Sada kada sam nedavno opet pročitao neke epizode, bilo je čak i bolje nego prije, dodatno iskustvo koje je još više otkrilo toga ono što je prije očima bila skriveno. I tako držeći opet strip taj u rukama, vratio sam se u prošlost, u jedan minuli, ali ne i srušeni svijet, koji još stoji , a na čijim policama uspomena..jedno ime još uvijek ima posebno značenje….Alan Ford.

Link



Krećete li se? I to malo aktivnije, a ne samo radom jezika. Pa da vidimo kakvo je to stanje gibanja tijela u hrvata, i pod time ne mislim na seks. Kod kretanja ima jedan zanimljiv pojam, a to je hipokinezija iliti zdravo seljački rečeno nedovoljna tjelesna aktivnost. A što bi bila dovoljna onda? Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je svakodnevna tjelesna aktivnost umjerenog intenziteta u trajanju od najmanje pola sata provedena odjednom ili u više manjih segmenata, pa sada vi recite sami dali sebe pronalazite negdje u toj definiciji, ili se planirate naći za koju godinu….ili više godina. Kod tih stvari imamo dva vrlo važna i presudna faktora, moglo bi se reći, a to je vrijeme i volja.

Dakle, u današnjem svijetu, a i opet o samoj prirodi posla ovisi koliko će neki pojedinac imati vremena za baviti se tjelesnom aktivnošću, što neki puta može biti problem ako je čovjek duže na poslu, nekim ja to lakše uskladiti, a nekima je teže što je i razumljivo. Isto tako i posao od posla se razlikuje, jer neka zanimanja sama po sebi su tjelesna aktivnost, i to ne tako mala, kao recimo pekari, konobari, pa sve do radnika u još težim poslovima. Oni su stalno pod teškim čak naporom, pa neka oni budu izuzeti iz priče. Što je sa onima koji se bave statičnim poslom, sjedenjem za stolom i kompjuterom i tako.

Nesumnjivo da njihov posao može biti naporan u psihičkom smislu, ali da se oni rekreiraju nakon posla kada im to prilike dozvole?..za našu zemlju to nije baš tako. Slobodno vrijeme se, u većini slučajeva, provodi pasivno, sjedeći pred televizorom, kompjuterom ili mljevenjem jezika u kafiću, ovo zadnje je osobito većini oblik kretanja, sjedenje na stolici. Dok u Europskim zemljama redovito vježba i više od 50% stanovništva, vjerovali ili ne u Hrvatskoj je ta brojka manja od 10 %, dakle ajmo ovako, na 10 hrvata, imate jednoga koji vježba i bavi se nečim , nekim oblikom tjelesnoga kretanja. Nedavno su pronašli neke arheološke iskopine iz 12 stoljeća, gdje su bile i kosti ljudi iz toga doba, i što mislite kakve su tjelesne građe bili u odnosu na nas danas? Fizički puno jači, a zašto?

A možda slučajno jer se radilo teško da bi se preživjelo, na svakom koraku, pa kavica i cigareta nisu bili tako bliski prijatelji ljudima toga doba, a niti chips , niti žvakaće , ili bomboni i još puno toga tako prijeko potrebno čovjeku danas, zbilja jako potrebno. Dakle mi danas, barem dobar dio ljudi su neka lijeva slika onoga što je čovjek nekada bio. Treba li uopće spominjati i naglašavati koji su nedostaci nedovoljnoga tjelesnoga kretanja i aktivnosti? Problemi krvožilnoga sustava, problemi cirkulacije, inače apropo cirkulacije gotovo se zapitam ovih dana u ljeti, kada vidim jedan dio ljudi u dugim rukavima vani i one neke , kao ja, koji se kupaju gotovo svaki dan, pa i u hladnijoj vodi ako treba, i zbilja ljudi su stvarno da ne velim u k…u. Manje kretanja ili vrlo malo njega dovodi do jednoga drugoga problema sa kojim isto hrvati imaju problema, a to je pretilost ili gojaznost.

Rekoše pametni da je pretilost svako povećanje tjelesne mase za 10% od one idealne težine, pa toga onda itekako ima kod nas. Naravno, rekoše i da su kasnije u nekoj dobi žene sklonije debljanju nego muškarci, kako fascinantno, dali to možda ima veze i korelacije sa rastom guzica kod nekih žena i sjedenjem, ali to je drugi već fenomen. Veliko istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije rezultiralo je poražavajućim podacima za Hrvatsku. Sa 61,4 posto pretilih ljudi, Hrvatska je zauzela neslavno deveto mjesto. I tako, baš i nije tako bajno kod nas, imamo gotovo 62 % gojaznih, i manje od 10 % onih koji se bave nekim oblikom rekreacije, umjerene ili malo jače. Što imate recimo ? brzo hodanje, uvijek popularno, i šetnje, inače fascinantno je gledati građane moga grada koji na koranu idu autima, da bi djecu vozili na novo igralište, a možda su kilometar ili dva udaljeni, ALI..čemu hodati…zašto, kada se možemo debljati i plakati jedni drugima kako je teško mršaviti.

Taj sindrom i poremećaj ¨¨ zapeljati se autom u trgovački centar ako treba ¨¨ je uzeo maha, pa sada ljudi za kilometar udaljenosti ili manje pale auto, a inače cijene benzina padaju svaki dan, ako ljudi niste primjetili. Pa dakle trčanje, ajoj…kud ćeš još i to, kada većina jedva i hoda, ali postoje bicikli srećom pa oni nekako ublaže stvar. Postoji puno toga danas, od teretana, i mnogo drugih stvari, kao i aerobika i fitnessa, pa do pilatesa, a mislim da je jako loša stvar ne iskoristiti ove mjesece kada je plivanje i kretanje vani ono najbolje što možete napraviti za sebe. Lako je to reći, ali kada se makne sve drugo na stranu, lijenost ostaje duboko ukorjenjena. Ljudi naprosto nemaju stečene navike rekreacije, sporta ili tjelovježbe od malena. Nisu kroz život na taj način educirani ili odgajani, i to je isto problem ove zemlje. I zato, neki od vas nešto i rade od sebe..i ZA SEBE…što je najvažnije, a vi drugi…što čekate?

Link


Ima još jedna stvar koja tako daje posebnu notu blogu, kao i svim ljudskim i moralnim vrijednostima, a to je prijavljivanje bloga. Kada sam već pomislio da nema više nečega o čemu bi se moglo pisati, a da je vezano za blog, tada se sjetim tako uvijek prisutne teme prijavljivanja blogova. Zašto prijaviti nečiji blog? Pa dobro pitanje, možda bi to najbolje znali oni koji to čine, pa kada bi bi podijelili razloge sa autorom i zašto to su to učinili. Razlog može biti kršenje nekih pravila bloga, koja se inače krše svaki dan, na više načina, ali to je već dio folklora. Blog je doživio puno toga, od uvreda svih tipova, pa nacionalizma , pa psovki, iznošenja privatnih podataka, objave privatnih prepiski, pa čak i objava fotografija bez znanja i dozvole njihovih vlasnika. Većina toga nikada nije sankcionirana, ali većina nije ni prijavljena, zašto? I to je dobro pitanje, možda većini ne smetaju neke stvari, tko zna, ali moral je uvijek aktualna tema, što se više o njemu priča ovdje, toga se više krši na drugom kraju, a i moral je jako relativan ovdje, i vrlo individualno tumačen.

Da li se obratite autoru bloga sa nekom opaskom ili upozorenjem da će te mu prijaviti blog ako je kršio pravila? Pa ima onih koji časno i prije svega u maniri čovjeka dođu , pojave se, i kažu što planiraju napraviti npr.prijaviti, dakle to bi bio prije svega čin onoga koji ima svoje JA, koji se ne moraju skrivati, koji imaju dostojanstvo. Što je sa onima koji to čine , a da se nikada ne pojave ili obrate autoru oko neke stvari koja vrijeđa ili navodno vrijeđa nekoga ili krši pravila? Kako njih okarakterizirati? Mislim moglo bi se nekih pridjeva naslagati tome u prilog, ali žalosno i je i ironično, što ta hrpa pogrdnih pridjeva još uvijek neće biti veća od istinske malodušnosti, zlobe, i u suštini kukavičluka tih istih koji nisu sposobni pokazati se i biti direktni u tom činu, tako da zbog toga se može samo nagađati koji su to.

Netko je tako vjerojatno prijavio i moj blog, netko tko je odlučio u ime svih vrijednosti, koje valjda nema ili nema očito, ostati skriven i dalje, a da nije meni dao razlog zašto bi prijavio blog i koja točno pravila krši. Ako je u pitanju neka slika koja aludira na seksualnost, i ako je to kršenje, tada smatram da je ta osoba mi to mogla reći, međutim ovdje je puno slika ponekad i eksplicitnih u svome stilu, pa nije baš da su neki doživjeli sličnu sudbinu. Slučajnost ili jednostavno netko , tko nije kadar na drugi način i kao osoba nije sposoban, mora na takav način liječiti svoje frustracije, ili samo odati oduška nekim dijelovima svoga bića.

Muškarac ili žena? Nekako muškarci su ovdje benigni, i nemaju volje ni interesa, a prije svega ni tako prizemne potrebe činiti ovako nešto, pa moglo bi ipak biti ženska osoba u pitanju. Pitaju mene tako neki iskričari, i iskričarke, koji nisu blogeri, već navrate ili malo prate što ima, kako ovdje ima ..citiram ¨ bolesnih žena¨¨. Možda neke odavde ne bi vjerovale, kakvo mišljenje imaju neki ljudi sa strane o pojedinačnim blogericama, koje svojim aktivnostima same stvaraju brand o sebi i maksimalno se diskreditiraju. Dakle nije to neko otkriće veliko, već slično otkriću tople vode kako žene ipak prednjače u nekim stvarima, barem one koje prednjače, dakle da ne bilo generaliziranja.

Scenski nastup ili nešto treće, ili samo nemaštovitost i nesposobnost istih da na bilo koji regularan način se obrate autoru bloga, i najave svoju nakanu. Zasigurno su prema van pune morala i tako divne da jednostavno bi ih svaki muškarac poželio da ih ima, ali vjerojatno muškarac im nije prisutan u životima, zato imaju dovoljno vremena i energije da je troše na takve načine, a svojim potezima su za poželjeti. Ali nije li jedna vrsta osobe u stvarnom svijetu prema van takva i dobra, i ovdje recimo jedna..persona..koja je točno suprotna u većini toga..gdje moglo bi se reći nemože sakriti sve ono loše što ona u svojoj suštini je..loša…ma kako to neki puta pokušala prikriti, jer svakom filmu jednom dođe kraj. Nije li to već odraz vrhunskoga licemjerja koje je gotovo nesvakidašnje, a pravo pitanje koje stoji iza svega je..dali je ta osoba svjesna sebe i svoga ponašanja, pa unatoč tome čini loše i čini to svjesno, ili ta osoba to čini, a da nije svjesna toga, a možda misli o sebi kako je divna i krasna. Koliko samo sati treba provesti da samog sebe uvjeriš možda u tako nešto, ili možda te netko drugi uvjerava.

Link



Sprdam ja jednom svog starog ¨¨ tko bi te prepoznao sada kada si se konačno oprao¨¨ i tako tko bi rekao da samo…ispod toga…mi ljudi, pa o navikama moderne higijene, koja se eto sa vremenom mijenjala, kao i stvari vezane uz nju. U nekom medicinskom kontekstu termin "higijena" odnosi se na održavanje zdravlja i zdravog života, i vjerovali ili ne higijena je i grana medicine koja se bavi upravo time, čistoćom, i to u širem kontekstu kao steriliziranje i tako dalje. Termin higijena je nastao prema imenu Higijeje, grčke božice zdravlja, čistoće, sanitacije, sanitarija i kupaona i obrijane pice, ili ovoga zadnjega možda ipak nije bila, ali što je recimo sa osobnom higijenom i kakva je ona tu kod nas..mislim u zemlji..ne na blogu.

Tko je više sklon nekoj redovitoj higijeni, muškarci ili žene? Pa definitivno žene, od osobne čistoće i do njenog održavanja žene su tu zasigurno ispred, muškarcima to malo zna štekati neki puta, pa ono, vole se pustiti prirodnom , pa i takvim mirisima sa vremenom. Žene više i njeguju svoju kosu, i posvećuju joj cijele….dane..ovaj..trenutke..tako da je ženska kosa uvijek lijepa, u pravilu. Čime počinje svaka higijena osobna..pranjem ruku, ja to obavezno činom pogotovo kada tipkam na blogu, poslije toga pranje ruku, perem ruke od svega. Koliko recimo tome posvećujete pažnje..npr..pranje kose? Vjerujem da žene to često čine, a muškarci?...Koliko se često rvati i rvatice tuširaju, dali postoji neki prosjek oko toga ili te stvari dosta variraju.

Rekoše mudraci da nije dobro prečesto se tuširati, i pod time često sa gelovima i sapunima, jer suše i stalno skidaju sloj kože što nikako nije dobro, pa eto, jeste li vi u toj skupini onih jako revnih kako je to u pitanju. Što je sa štapićima za uho, vele da ni to nije dobro i oprezno sa tim, eto kamo ide ovaj svijet kada od štapića možeš nadrapati. Odabir sredstava sa kojima ćemo se higijenizirati, e to je već dilema. Stotine robnih marki od koji baš svaka jamči da ćete baš njenom uporabom biti kao gore navedena božica, i naravno mirisati tako, i ne samo malo, već najmanje 24 sata. Jednim je dobar jedan proizvod, drugim drugi, i uglavnom navike variraju kada je to u pitanju, svatko ima neki svoj proizvod koji mu odgovara.

Osim klasično ženskih proizvoda za higijenu, tu je danas i za muškarce sve više proizvoda, tako da i muškarci lagano shvaćaju kako kaoubojsko brijanje sa malo Pitralona nije više sve što je dostatno, iako budi neke macho osjećaje. Nekad prije bi imao keficu i radio si pjenu za brijanje sam, a danas stisneš neku limenku i pjene dovoljno za požar gasiti, eh..u nedostatku toga možeš se obrijati sa šlagom iz limenke. Možda ovdje još neki muškarci rabe vatrenu vodicu poslije brijanja, tko zna bilo bi lijepo da to nije izumrlo. Danas ima puno raznih krema poslije brijanja, sve se više vodi računa o jadnim muškarcima, tako da i muškarci mogu lagano parirati po pitanju tih stvari. Pranje zubi, i to isto spada pod vrlo bitne stvari, pa se nadam da je to nešto što hrvati zbilja revno čine. Jednom vidjeh na jednoj nogometnoj utakmici engleske premier lige kako jedan posjetitelj fino ima keficu za zube u ustima među gledaocima, mislim da je čak kasnije i izjavio da je prao zube, tako da eto rvati i rvatice, zubi se svugdje peru, gdje god stigneš, a ne samo ujutro ili navečer, ili nakon tjedan dana, a ako imate umjetne zube, e onda je to već nešto drugo.

Ima jedna stvar, koja spada pod pitanja higijene, ali se preklapa sa nekim drugim stvarima koje neznam kako da točno definiram, a to su dlačice. Nekad tamo u prošlosti, ljudi su imali dlake,kosa..pod pazuhom, brada i brkovi, i one dole koje su oko mjesta gdje sunce ne sije, osim ako ste nudista. I tako vremena su prolazila, psi su lajali..karavane su prošle…….a dlake otpale. Dakle danas se briju glave muškaraca, danas se neke žene gule na jako kratko, ali neznam kada je točno počelo ta fama oko brijanja erogene zone. Možda u brazilu gdje je taj kult tijela izrazito naglašen, pa ako se ne varam i postoji termin brazilske depilacije. Zašto žene danas moraju imati ćelavu pjevačicu dole?..neznam, ali to je kao dio modernoga svijeta, recimo, zato jer je jedna obrijana, pa mora i ona druga.

Tako da nije ugodno vele, pogotovo kada dlačice krenu rasti, a ti opet stružeš po istom, i tako nije ugodno, nisu ni visoke pete, ali žene ionako rade sve , zar ne što ima veze sa mozgom , pa tako i ovo, reći će radi nas muškaraca, ironično, zašto imam osjećaj da su često puta najmanje muškarci tu u pitanju. Danas i muškarci znaju ukloniti dlačice, ili recimo obrijati prsa ako su dlakava, naravno tko to želi, i nebi to dovodio u sada neke druge debate po tom pitanju, jer uvijek se vode polemike po tom pitanju. Pa kakva je vaša higijena dragi blogeri, ili recimo stanje dlaka, ali naravno tko bi o tome želio pričati, ipak pa nije blog za takve stvari, tko je vidio da ovdje neka žena priča o svojim stvarima privatnima ili bivšim muškarcima, pa tako..