Non quis, sed quid

link sam "drpnula" hunteru
sorry i fala ;))
Link

ne mogu odolit
ovo sam "drpnula" od megi
Link

zakiti se cvitom ..
Link

Link

fantasy ..
Link

da oči sklopim,
da te sretnem,
da te grlim ..
Link

" Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u svom životu, ljepše nego bilo koje drugo biće na ovoj Zemlji.
Od trenutka kada napusti gnijezdo ta ptica traži trnovito drvo i nema mira dok ga ne nađe.
Tada se uvuče među divlje njegove isprepletane grane i pjevajući ubode svoje tijelo na najduži i najoštriji trn.
Dok umire njen bol prerasta u pjesmu daleko ljepšu od bilo koje druge ptice.
Cijena te pjesme je život gdje svi zastaju da slušaju, a Bog na nebu se osmjehuje."
Link

"Budite radosni kad god vam se za to pruža mogućnost i,
kad god za to nalazite snage u sebi,
jer trenuci čiste radosti vrijede i znače više nego čitavi dani i mjeseci
našeg života provedeni u mutnoj igri naših sitnih i krupnih strasti i prohtjeva .....
a minut čiste radosti
ostaje u nama zauvijek, kao sjaj koji ništa
ne može zamračiti. "
(Andrić: Znakovi pored puta)
Link

Link

ko se boji vuka još, vuka još ;p

Link

Link

.." Jednom davno živio visoko u planini mladi Pastir. Čuvao je stoku. Povazdan. Sam na pustim livadama. Jedina zabava bila mu je njegova svirala. Kada bi padala kiša, sakrio bi se. U svoju kolibu. Ili u obližnju veliku pećinu. Jednom je tako od dosade tumarao po pećini i ugledao veliku zmiju. Zamahne štapom. Ali se sažali i pomisli:

"I to je živo stvorenje. Nikog ne dira, pa neću ni ja nju."

Sljedećeg dana dok se odmarao u dubokoj hladovini hrasta, začu iza leđa siktanje zmije. Uplaši se i skoči. Velika šarena zmija sjajnih očiju uspravi se u travi i reče:

"Ne boj se mladiću. Došla sam da ti kažem da ću biti tvoj čuvar i zaštitnik u nevolji. Kad god ti zatrebam, samo se oglasi sviralo." To reče i brzo nestade u travi.

Pastir je stajao ukočen od straha, ali se brzo pribra i shvati da to nije bila obična zmija.

Jednog ljetnjeg dana natušti se nebo. Počne strašna grmljavina. S neba suknu kiša užarenog kamenja. Pastir pobježe u pećinu. Ali, tamo odjednom sve zahukta. Uskovitla se. Potom se pojavi troglava aždaha. "Ja sam poslala vatrenu kišu!", riknu jedna glava. "A ja grmljavinu!", viknu druga. "A ja ću požderati i tebe i tvoje stado!", zaurla treća.

Pastir, sav pretrnuo od straha. Dograbi sviralu i duhnu u nju.Iznenada zasija neka svjetlost. Pojavi se njegova zmija zaštitnica. Baci se na aždahu i ubije je. Sve se stiša i smrači. Pastir htjede da zahvali zmiji, ali nje nije bilo.

Jednog jutra Pastir primjeti na obližnjem proplanku prelijepu djevojku duge plave kose kako se češlja. Kada joj se približio, ona mu reče: "Ti mene ne poznaješ, ali ja o tebi sve znam. Pošten si i dobar mladić. Uzmi me za ženu, a ja ću te služiti i biti ti vjerna."

Pastir se obradova, pruži joj ruku i ona ustade. Iza njenih leđa, na travi, ostade da leži zmijska košuljica." ..

(usamljenipastir.blog.hr)

Link

Link

Link
and forever .. * shadow of soul *

intermezzo ♥
Link

mrvicu po mrvicu, od Alhene do Ilije ..

a sad na mali odmor ..

povremeno vas "ćirnem" ..Link