Ljubav, romantika i sex

Eto, sjedim ovdje za kompjuterom sa mješavinom ljutnje i tuge u meni, očito bez nekog pametnijeg posla na ramenima. Slušam predivnu pjesmu Pearl Jama dok me kontradiktorne emocije prevladavaju i preklapaju poput vala na kalifornijskoj obali. Zbog čega? Zbog izglednog gubitka dugog prijateljstva. Naime, razočarala me prijateljica koju već dugo vremena poznajem, u koju sam možda i potajno zaljubljen ali je to samo po sebi potpuno druga tema s kojom nema smisla se zamarati sada. Diskutirali smo oko toga tko je za koga glasao. Kad sam čuo da je glasala za HDZ pitao sam ju kako može za njih glasati nakon svih šteta koju su napravili? Nisam mislio napasti ju ni ništa tome sličnom. Moja je bila samo provokacija. No, ta provokacija je dovela do jednog saznanja koje nisam trebao znati očito. Naime, kaže ona meni "neću glasati protiv ruke koja me hrani". Kako te hrani pitam ju ja? Da ne duljim previše, ispada van da je dobila stipendiju koju nije zaslužila zbog loših ocjena u školi samo zato jer je neki njen u HDZu i preko te osobe je dobila pare koja onda nisu išle nekom drugom učeniku koj je zaslužio više od nje! Počele su padati teške riječi jer je mene to užasno razočaralo i naljutilo. A ona se naljutila na mene jer sam rekao kako to nije pravedno i da nije zaslužila stipendiju. Upravo mi rekla da me ne želi više čuti jer ja nemam pravo nju napadati jer je njoj trebao taj novac. A kome danas ne treba?
Meni je već pun kurac ove države. Sve šta imam danas sam dobio vlastitom mukom i trudom i često su me prestigli oni "podobni" sa puno manje znanja i sposbnosti od mene samo zato jer su eto, u HDZu!
Mislim da mi nema druge nego otići iz ove države i više se ne vratiti jer nam očito nema nade!

...ili me barem tako mnoge cure ovdje smatraju. Na neki način ih ne krivim. Do ne tako davno ja, poštenjačina kakav jesam, koj je uvijek bio marljiv, discipliniran, dobar prema drugima, sam isto tako slično razmišljao o frajerima koji bi varali vlastite cure.
No, ja mislim da sam ja malo drukčiji po tom pitanju ili se barem time tješim tražeći alibi za moja (ne)djela.
Nekako je stvarno teško za shvatiti kada kažem da obožavam svoju curu i često sam to ljudima ovdje objašnjavao, trudio se objasniti, predočiti ono što mi se vrti u glavi, moj razum, moje ideje i stavove, u nadi, poput neke misije, da će me shvatiti. Ali rijetko, stvarno rijetko, sam naletio na neku vrstu razumjevanja. Sve cure bi mi govorile "ti ju ne voliš ako ju varaš"! A ja onda pitam:"Koj vrag znaš ti kakve osjećaje ja imam prema njoj???". MIslim....koj vrag? Ja znam dobro da ju volim, obožavam biti s njom, njen miris, njen glas, svaki trenutak dok osjećam njeno toplo tijelo na svojem kako me grije ujutro taman prije dizanja iz kreveta. Nebi ju ostavio niti da mi nude besmrtnost i otkriće tajne svemira i života odjednom!
Kako se onda netko može usuditi mi reći da ju ne volim??? Samo zato jer nemam dobar sex s njom? Zar ljubav i sex idu uvijek skupa? Ja sam do nedavno bio uvjeren da da, pogotovo nakon bezbroj veza koje su se temeljile čisto na fizičku strast i potrošnju u kojima je falilo sve ono prije i poslije koje čine sex još boljim i punijim. Ali eto, uvjerio sam se da te dvije stvari mogu biti odvojene itekako. Da sex može biti dobar bez ljubavi, to sam davno već otkrio, ali da ljubav može biti odlična a sex loš sam nedavno nažalost naučio.
Pa na kraju eto...ovo izgleda sam napisao više manje kao neku poruku svima, posebito curama, da shvate donekle kako funkcionira muški mozak u nekim situacijama. Da li će te me sada smatrati sjebanim ili ne, ne zanima me. No, ipak se nadam da sam na neki način objasnio svoje želje ili, u najmanju ruku, pronašao neki alibi u mom ponašanju.
Imati odličnu ljubav i odličan sex je više nego dobitak na lotu. Moraš biti veći šupak nego onaj šupak koj je nedavno u Italiji pobjedio 250 milijuna eura na nacionalnoj lutriji. Ja nisam te sreće, ali se ipak smatram velikim sretnikom jer imam ono što je najbitnije od svega ovdje: veliku ljubav!