ljubav iz tvog pogleda zraci

Eh, što ti je Slavonija
Takve nigdje nema
Ravnica zelena i žuta
Hrani i daje skuta

Pa kad nogom kreneš
Po šorovima i sokacima
Tamburica u srcu zasvira
Slavonija moja ljubljena

Bećar šorom krene
I gleda, očima šara
Tanburicu sitno svira
Onoj koja nema para

Uz Bosut krene
Da do Vinkovaca stigne
Nasrid lampa gori
Ma udri žico po tamburi

S tamburom me evo
Do mog Vukovara
Da se poklonim mojim Hrvatima
Što slobodu platili su životima

Na tornju ponositom
Zastava se ne krije
Crven, bijeli, plavi
Ponosno se vije

Vide ponos i oni prijeko
Pa škrguću zubima kad bi\' rek\'o
Slavonijo ne dam tvoje staze
Da te njihove noge gaze

A na ušću križ stoji
Nek se zna, ovdje počinju moji
Moji sveci i moja vjera
Bedem tu je katoličanstva cijela

Kažem Vama, vukovarci moji
Što bi bez Vas Hrvatska bila
Grudu ponosnu branili Vi ste
Da Slavoniju i Hrvatsku njima ne daste

Prozivan često zbog scenografije koncerata i zabijanja mača na pozornici, Thompson objašnjava da time jednostavno "šalje poruku da je završilo određeno povijesno razdoblje, u našem slučaju, junačko doba stvaranja i obrane hrvatske države.
- Mač je simbol snage. Mi smo vlastitom snagom uz Božju pomoć osigurali slobodu i mir. Mač okrenut prema dolje simbolizira da je to povijesno razdoblje iza nas - napominje Thompson.

Glede nastupa u Istri, Thompson ističe kako će tamo uvijek nastupati, jer je Istra hrvatska zemlja, makar to neki ne žele prihvatiti.
- Nije ništa čudno da se svi hrvatski neprijatelji lako udružuju, mada prividno nemaju ništa zajedničko. Zajednička im je mržnja prema Hrvatskoj i to je ono što ih povezuje - rekao je
Po njegovim riječima ako smo demokratska zemlja, ne bi smjelo biti ograničavanja slobode u bilo kojoj grani umjetnosti, posebno u glazbenoj koja, kad je dobra, zbog svog izraza naprosto je razumljiva i prihvatljiva svakom čovjeku.

Neka u tvom srcu vlada mir Kristov,
a Krist neka ti bude svijetlo
koje će te voditi kroz život!
Sretan Uskrs!

SVIM LJUDIMA dobre volje SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS, a samo sam pozdravio bracu i sestre Hrvate gdje god bili
za korresa

svim ljudima dobre volje zelim SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS i pozdrav svoj braci i sestrama Hrvatima gdje god bili

Ljudi su samopravedni. Ne žele da priznaju svoje grijehe i da se pokaju pred Kristom. Jedna je baka nedavno rekla da se ona nema zašto pokajati. Ljudi ne žele odbaciti svoje laži i zablude i smeta im kada neko uznemirava njihovu savjest. Danas su ljudi (kao i uvijek) oholi, umišljeni, psovači, lopovi, bludnici, pijanice, narkomani, idolopoklonici, vračari, itd. Poznajete li ikoga koji u razgovoru ne opsuje ništa? A ti isti ljudi idu u crkve i džamije i pretvaraju se da su pobožni. Lažu sami sebe. Izgradili su od laži skrovište i od obmane sklonište i ne žele da ih iko uznemirava. Zato i mrze Krista i Njegove sluge.

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!\" \"Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!\"


mnogima su ovih dana smetale moje poruke, vrijedjali su me svakakvim pogrdnim nazivima, ali ja im sve oprastam.
svim ljudima dobre volje zelim SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS i pozdrav svoj braci i sestrama Hrvatima gdje god bili

Razapinju te, probijaju tvoje ruke i noge. Razapet si, visiš između neba i zemlje u groznim mukama. Ali ne odričeš se ljubavi prema onima koji su to napravili. Ljubavlju se suprotstavljaš njihovoj mržnji. “I najmanja snaga ljubavi veća je od najveće snage razaranja” (J. Ratzinger). “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!” Hvala ti, Isuse, što ti znaš što činiš kad praštaš, a praštaš jer ljubiš. Ali drugoga puta nema. Da je postojao neki drugi put u puninu života, ti bi ga odabrao. Očito, put ljubavi jedini je put, ali ta se ljubav mora dokazati kroz dimenziju križa da bi joj se povjerovalo i vjerovalo. Hvala ti što te ništa ne može rastaviti od ljubavi prema nama. Pomozi nam da i s nama bude isto. Da i nas ništa ne može rastaviti od ljubavi prema tebi i prema braći. Daj da ljubimo tada kada mržnja napada, daj da praštamo tada kada se čini da je praštanje kukavištvo i kada bismo od takve zahtjevnosti ljubavi najradije htjeli pobjeći. Daj nam blagoslov svojega križa za koji si zajamčio: U ovom ćeš znaku pobijediti. Ako dopustiš da križ u tebi pobijedi sve ono što mu se suprotstavlja, u tom ćeš znaku pobijediti i pobjeđivati.

U Hrvatskoj je popularno i nadasve poželjno pričati o zločinima koje su tijekom Domovinskog rata Hrvati počinili nad Srbima. Što više spominjete te zločine i što ih više osuđujete to ste veći Hrvat i svi vas vole. Primjerice, kad Loru spomenete kao logor u kojem su mučeni i ubijani neki koji su zarobljeni pri napadu na Hrvatsku, vi ste car i zaslužujete da se o vama priča kao o pomiritelju naroda, borcu za ljudska prava i idealnom Hrvatu kakvog bi svaka majka poželjela za zeta.
No spomenete li neki zločin koji su Srbi počinili nad Hrvatima jadna vam majka. Istog ćete trenutka biti proglašeni ustašom, Hrvatinom sa kamenjara, seljačinom i zločincem kojem je jedini cilj zavađati dva naroda. Kažete li uz to da su Hrvati za svoje zločine odgovarali i odgovaraju te da su zatvarani ili će biti, a Srbi za svoje zločine nisu i vjerojatno nikad ni neće odgovarat, reći će za vas da gledate jednostrano te da je poželjno počistiti ispred svog praga, a za druge nas boli briga. Bitno da je naše dvorište čisto. E pa poserem se na sve one koji tako razmišljaju. I usput im jebem mater.

Voćin je malo i pitomo zapadnoslavonsko selo. Samo ime vjerojatno nikad nikome ne bi predstavljalo ništa, jer takvih sela kao Voćin ima bezbroj, no Voćin će ostati upamćen kao selo u kojem je izvršen jedan od najvećih pokolja tijekom Domovinskog rata. Ili, možda i neće. Naime, zbog pokolja u tom malom selu, koliko ja znam, nikad nitko nije odgovarao a imena počinitelja se znaju. Jedan od njih, Stevo Šimić, danas prima hrvatsku mirovinu. To mu je valjda naknada za klanje. I pokazatelj koliko Hrvatska štuje nacinalne manjine.

U Voćinu je na razne najokrutnije načine ubijeno preko pedeset Hrvata, većinom staraca nesposobnih za vojnu službu, dakle civila koji nikome ništa u životu nisu skrivili a jedini „grijeh“ im je bio što su bili Hrvati. Da nisam gledao na tv te čitao na netu i raznim forumima ne bih ni znao što se tamo dogodilo jer našoj je državi očito u interesu što prije zaboraviti što se to tijekom rata događalo. No, kad su u pitanju zločini nad Srbima onda se država trudi svijetu prikazati kao pravna i demokratska država u kojoj se ratnim zločincima sudi, ali samo i pod uvjetom da su ti zločinci Hrvati. Srbi su nedodirljivi. Čak i naše mirovine primaju.

Kao građanina Hrvatske zanima me da li će i kad gospoda Mesić, Sanader i ostali posjetiti Voćin i pokloniti se žrtvama srbočetničkog masakra? Da li će Mesić i dalje dijeliti pomilovanja ratnim zločincima Srbima? Da li će ijedna emisija na javnoj televiziji biti posvećena ovoj temi? Da li će takav šljam kakav je krvnik Stevo Šimić i dalje primat hrvatsku mirovinu? I napokon, da li će i kad itko odgovarati zbog ovih zločina ili ćemo i dalje suditi samo našim braniteljima? Sumnjam da će ikad itko dati odgovor na ova pitanja, jer, kao što rekoh, Hrvatska je svima mater a samo svom narodu maćeha.

Prodali su naše snove Judini sinovi
suho zlato bacili u blato
buđenje je bilo tako lijepo, možda prekasno
i nevinom krvlju plaćeno

Ej, umorna zemljo izmučena
ima li još tko umrijeti za te

Prodali su naše snove Judini sinovi
suho zlato bacili u blato
pred vratima tuđim opet za pravdu molimo
težak sada križ mi nosimo

Ej, umorna zemljo izmučena
ima li još tko umrijeti za te

Kralju Dmitre Zvonimire
kroz planine odjekuju krici
u tamnici tvoji su vojnici

Izdajice, ne imali mira
ubili ste kralja Zvonimira
izdali ste naše velikane
i sinove što su majke dale

jučer gledam sliku naroda
baca cvijeće po herojima
a već sutra pobjednike sude
prodaše ih za Judine skude

Sad slobode ima ,ali demokracija nema ,nema naših pjesama u Areni.
Pjesama što smo u lokvi krvi pjevali, sad nam selotepna usta stavit hoče .
Ma nije meni što vi sudite o meni , što volim rijeći : Za Dom Spremni!
Već što i kaljate na dane ponosa i slave !
Dane što samo na svoje stali , Domovinu branili ,
kao i tisuće Hrvata prošlih stoljeća !
Dali su te rijeći u kamenu uklesane i ostale njihove rijeći zlobne !

Opraštam svima vama koji ste nas lagali,
opraštam sve što ste nam učinili ,nas zaboravili!
Ali ne praštam Vam što Hrvatsko ime Vi pogazili ste.
Sve Vam oprostit mogu ,ali narodu kruh da otimate ,
ne ,ne to nikad Vam oprostit grobovi i humci nikad neće .

Okupimo se još jednom prijatelji , da zajedno popijemo ,
jednu ,dvije ,da sjetimo svih naši uspomena ,jer tko zna ,
kome će danas ,kome će sutra svijeća da se ugasi.
Svaki od Vas zna ,kako je kad se od prijatelja rastaješ.
Suze i bol na licu najmilijih dirne svakoga čovjeka,
a kamo li nas ,koji smo ko brača bili svih tih ratnih godina.

Što od čovjeka ostaje ,što još o životu reći ?
Kako spriječiti da suze ne poteknu.?
Kako smanjiti bol ,kako recite mi Vi.
A imali smo tada tih ratnih dana samo jedni druge .
Pričali smo o sebi ,maštali smo što ćemo ako preživimo.
A danas ,što danas ,brača nam kao prosjaci zemljom
lutaju ,djeca posao i kruh gube svakim danom.
Što reći mu? Što da ja sad svom djetetu reći mogu!
Da sam još uvijek za Dom Spreman ???

Neki mudraci rekli su da ratnik poslije rata ,
kad nije potreban ,kad ga kući vračaju ,
najviše što može učiniti je ,prenijeti ljubav na djecu svoju.
Ljubav mi im pružamo ,vjerom ih mi učimo ,
dostojanstvo im pokazujemo,Domoljublje oni nasljeđuju .
Ali kako mu reći što i zašto sad tata ti si se borio?
Kad susjed posao nema ,kad baka mirovinom ni za kruh dosta nema.
Što mu reći ,ti imao si sreću što si invalid ,dobivaš koliko toliko,
pružaš mu koliko možeš, al kako mu na ta pitanja odgovoriti?

Jedino što mogu reći brate ,pusti suze neka teku ,neka bol izađe,
ali ne daj da vrijeme nemaš da se nađemo ,da popijemo !
Jer malo nas je i to boli ,boli nas ,nas koji smo ratovali.
a sve više onih koji nisu ratovali ,ali su naša prava ostvarili.
Tu nepravdu,ta nepravda mi dodaje još veći jad i bijes.
Sine dragi što da ti kažem,ne pitaj me dali sam sretan?
Zauvijek ču biti za Dom spreman, neka me Bog uzme ako lažem.

Tuga će Hrvatska voljena moja ,tvoj Puk slomiti.
Siromaštvo če nastati , jad i bijeda u malog čovjeka .
Plava zastava ,zvjezdice žute , ne mogu nikad
zamijeniti zastavu crven bijeli plavi ,
što još ponosna stoji na Stini pradjedova naših.
Što još u svakom kutku tvom voljena moja se vije !

Imali smo sve , imali slobodu svoju ,što nam su uradili
tebi nevjerni vladari naši ,koji te tuđinu podali.
Imali smo bogatstvo ravnice ,bogatstvo mora ,
zar smo tako slijepi bili, što smo im sve to dozvolili ?

Večeras me dobri ljudi namojte ništa pitati
neka suze tiho teku pa će manje boljeti

Ne dirajte mi večeras
uspomenu u meni
ne dirajte mi ravnicu
jer ja ću se vratiti

Još u sebi čujem majku kako tužna govori
kad se jednom vratiš sine ja ću te čekati

Ne dirajte mi večeras
uspomenu u meni
ne dirajte mi ravnicu
jer ja ću se vratiti

Mene zovu moja polja mene zovu tambure
prije nego sklopim oči da još jednom vidim sve

Ne dirajte mi večeras
uspomenu u meni
ne dirajte mi ravnicu
jer ja ću se vrati

Svani svani zoro bajna
Grani sunce zvijezdo sjajna
Pa probudi moju snenu
Ljepoticu okićenu

Probudi mi ravnicu
Srca moga miljenicu
Da joj šapnem riječ il dv'je
Slavonijo volim te

…Klize mi suze po licu
Dok slušam tamburicu.
Kad prsti taknu žicu,
Ne dirajte mi ravnicu...

Al sinovi tvoji Slavonijo sad te paze
I nikad više tuđe noge neće da te gaze!
Ginulo se prelagano.
Previše naroda plakalo,
Predugo je raj na zemlji lićio na pakao...

Palili su naše šume (mi smo ih opet zasadili)
Rušili su naše kuće (mi smo ih opet izgradili)

...Ubijali su moj narod,
Al smo ostali na svom.
Da branimo svoj dom,
Jer volimo svoj dom!
I vjerni domu svom
Kad Sokolove zove:
Slavonija majka!
Pjevat će se riječi ove:

...Ljubi svoje boje,
Srce slavonsko je,
Rakija u krvi,
Ja volim ljude svoje...

...Pa svećana oda
Svira svetoj zemlji roda
Jer plaćena je krvlju
dok se sanjala sloboda...