SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA(iliti kako sam naglo odrastao..u 39-toj)

Prije par dana sam dobio upit od jedne pripadnice gore navedene skupine:"Javljao si mi se prije, pa si prestao??Zašto?"Pa ako se nekome javiš par puta, uvijek prvi..nakon nekog vremena dobiješ dojam da suprotna strana nije zainteresirana...u biti preformuliram naslov(a upravo sam upisao i dodatak naslova u zagradi)..i pitam i pripadnike jačeg, i meni definitivno ružnijeg,(i sam sam si takav:), spola, da li i oni imaju takva iskustva da se uvijek moraju prvi javljati osobama suprotnog spola s kojima se dopisuju??ili sam baš ja takve khmmm-fiju-fićuk-fićuk(da ne kažem kakve) sreće???(i isprika onim , opet gore navedenim pripadnicama koje odstupaju od navedenoga, no one su samo iznimka koja potvrđuje pravilo..:)

Gledajući neku večer ligu prvaka u društvu kuma i njegove bolje polovice, došao sam do spoznaje omanjku emancipacije u na Hrvata, a vjerovatno i šire..daklem, sjedosmo nas troje za telkać, uz neizostavnu kavu..kum i ja hipnotiziranog pogleda, prikovanog za tv...kava i cigareta primiču se ustima kao u transu..i onda zagrmi kumova zapovijed:"još kave ženo....!!"...no kuma se ni ne pomaknu....nakon druge, treće neuspješne zapovijedi uspijem odljepiti pogled od ekrana....i što ugledam???kuma sa isto tako hipnotiziranim pogledom prati utakmicu(nisam ni znao da je odjedamputa postala sportski tip...), no za razliku od nas dvojice, njoj se malo-malo pojavi nekakva čudna iskrica u očima...kad god bi kamera fokusirala jednog zgođušnog, metar i žilet visokog i zalizane kose..pogledam u kuma..a njemu cigareta skoro ispala iz usta koliko je zinuo..i tada me cijeli slučaj potakne na razmišljanje...dakle, nakon toliko godina borbe, uvjeravanja, moljenja..i opet mi, muški, nismo uspjeli ostvariti i izboriti se za emanciopaciju..pa zašto bi na tv-u bio prijenos samo lige prvaka..i svih ostalih utakmica, muške lige..??pa dajte i nama jadnicima, da uživamo u utakmicama-nježnijeg spola...zašto i mi ne bi mogli uz sportske poteze i golove , mogli uživati i u prirodnim ljepotama...muškarci svijeta, podignite svoj glas...da se napokon i mi ...emancipiramo!!!!!

neki dan smo kod kuma bili na cjelodnevnoj (ne)radnoj akciji..čovjek je odlučio srušiti ljetnu kuhinju i napraviti nešto dostojno društva, gdje će se moći razglabati i bitku, uz pivicu i hladni gemišt.I kad smo se dobro zagrijali(pivo, konjak, štok...),jer sveopće poznato je da do najtežih ozljeda dolazi upravo kad je čovjek nezagrijan, krenusmo na posao...i sve je bilo bajkovito, kuhinjica je prosto nestajala pred našim upornim naletima, kad li odjednom , ničim izazvan, na Pajdu, mezimca i najmlađeg člana naše mlade skupine aktivista za boljitak kumovog( i našeg, naravno) društvenog života, nije pao stari, veliki prozor...svi smo stali kao ukopani, Pajda se previjao od bolova, krvave glave i očiju punih suza....i tada smo , na težak način saznali da su windowsi jedna nepouzdana tvorevina, koja pada kad se najmanje nadaš..i znaju napraviti veeliku zajeban...