Pomorac Sam Majko

Da...
Ta dobra stara dalmatinska uzrecica da se sve moze oprati osim sporkoga obraza i pogana jezika...
Ali kada odredjeni imaju obraz od brodskog lamarina, i njega se da, pa barem isprati, ocistiti i prebojati, i to u sezonsku boju koja je trenutno u modi...
I kada covjek koji ne boravi (srecom po njega) u tuzemstvu veci dio godine ne primjeti ama bas nikakav pomak u smijeru novog premazivanja obraza, a kamoli zamjene novim, onda se ta ista jedinka pita cemu se uopce vracati u ljepu nasu...
Ali ljubav je veca od cijelog sabora, i od ljevih i desnih, "zutih, zelenih i crvenih vragova", "gusaka u magli", "govana na kisi" te "stoke sitnog i nadasve krupnog zuba"...
toliko je velika da predje i preko 20 godina, onomad velicanja a danas presutnog odobravanja poglavnika i toliko velika da taj isti, kada ga po bijeliom svijetu netko pita odakle je, sa ponosom u grudima, sjajem u oku i smjeskom na licu kaze... IZ HRVATSKE!!!
Jer, hrvatska je njegova domovina, preljepa i predugo gazena od strane istih onih koji iste te rijeci kao i doticni izgovaraju sa figum u djepu, misleci samo na osobni dobitak, sto ga boli i zbog cega mu je izrazito tesko, no ipak je on taj koji svoju zemlju predstavlja na cast joj i diku i koji bi dao sve za nju, a za njih ama bas nista...
Ljudi pokrenimo se i ne dajmo im da nas vrate jos unatrag, ne dajmo im da nas cine tupima i glupima kad to nismo...
Tunel je svakim danom sve duzi, a obraz se u mraku ne moze vidjeti, pa tako ni posljednji u nizu dugogodisnjih premaza... Samo se nadam da nam se izlaz iz tunela nece urusiti, jer ipak je ovo "Raj na zemlji"...
 

Cetiri broda, cetiri mora
I lumbago sto me hvata.
Ko mog dobrog tatu iza rata.
 
Pomorac sam majko na bijelome brodu
Pomorac sam majko u modrome grobu.
 
Cetiri luke, cetiri raja
I cura sto me hvata
Ko dorata bijela oko vrata.
 
Cetiri svade, cetiri tuce
Nitko ne zna ko je bio
A mozda sam mladan i ubio.
 
Cetiri noci kroz oluje
Olupina dok izranja
Svako svoju toplu kucu sanja.