Biti i voljeti

ljubav dashuri love amore amor amour liebe любовь liefde عشق چوخ يسته مه maitasun amur amor любов amuri belén amor láska kærlighed liefde amo armastus rakkaus liefde amôr amor αγάπη mborayhu אהבה szeretet elska cinta grá amor amor mīlestība meilė љубов tia imhabba amur poyenyen хайр amór ammore kjærlighet έρος amore amor عشق amor miłość amor amòur amàur amore dragoste amori љубав amuri láska ljubezen upendo kärlek pag-ibig รัก aşk кохання چاھت amor amore cariad ahave amô uthando
... ... ...


Zaista, čovjek je biće koje neprestano traga za ljubavlju...

(...skica pjesničkog pokušaja napisanog jednog proljetnog dana prije 2.5 godina u autobusu...)

Prolazim gornjogradskim ulicama
a na svakom uglu
ljubav

Ispod starih plinskih svjetiljaka
što svoju toplu svjetlost prosiplju
u ovu ne tako toplu večer
ljubav

Prolazim gornjogradskim ulicama
a oko mene
u polutami
ljubav

Dvoje po dvoje po dvoje ljudi
stoje i gledaju se u oči

Zašto se ljubav povlači u tamu?
Izvan svih pogleda...

Jer ta ljubav kao svjetlost raspršuje taj mrak

Oni znaju. Oni što u polutami gornjogradskih svjetiljki
privijaju se jedno uz drugo.
Ja se samo mogu pitati.

Možda ljubav nije u pitanju
možda je u šutnji.

Oni znaju.
Ne! Oni osjećaju.

Prolazim gornjogradskim ulicama,
a pod škrtom svjetlošću plinskih svjetiljaka
ljubav

Hah, crvene pravilno-kvadratične brojke na digitalnoj uri upravo pokazuju 0:05. Palim radio i namještam na frekvenciju Trećeg programa. Počinje "Euroclassic noturno, program europske unije radija, izravno iz BBC-evog studija u Londonu. Dragi slušatelji, na rasporedu ove večeri..." Uvijek slušam taj program, uvijek se nađe dobrih stvari, poput Mozarta, Händela, Bacha, Corellia, modrnih skladatelja...ne znam, al nekako ta glazba unosi neki mir u moj svijet.
Često se događa da kasno ostanem budan. Noć je moj svemir. Kad se spusti mrak, jedino što ostaje je svjetlo, ono kojim mi upravljamo, kojim rasvjetljujemo naše dnevne i spavaće sobe, ili možda naše duše. No, bilo to svjetlo usred tame električno ili neko drugo, ono ipak pomaže da preživimo noć. Naravno, ukoliko ne zaspimo. Ako pak svjetla nema, a ako nema ni snova ni tako prijeko potrebnog odmora, onda tama polako obuzima sobu...a vrijeme neumorno leti. Jedino ako ne možete spavati - u tom slučaju, vrijeme stoji.

A što da pričam? Taj osjećaj zna svatko tko nije mogao spavati. Pitanje je samo, kako se protiv toga boriti?
Ja se borim razmišljanjem. Neki put je to ovako nekreativno i neumjetničko piskaranje po weBlogu..a neki put je to duga noćna šetnja. U dugim noćima kada me obuzima insomnia, postajem peripatetik i odlazim filozofirati. Promatram.

Noć svašta skriva, ali i svašta razotkriva. Skriva ljepotu nebeskih prostranstava (naravno, ako je nebo vedro), ali razotkriva ljude...koji noću žure prema svojim domovima, neki ubrzanim korakom, a neki usporenim i cik-cak korakom. Noć skriva i intimne trenutke...ali, vidim, vrijeme neumorno leti.

Vraćam se kući, gasim svjetlo. Čeka me još dva sata razmišljanja.

Upravo pogledah komentare na moj prethodni weblog. Hvala na dobrodošlici :-) I sad me baš inspiracija napustila...:-(

...ali nejde mi to od ruke. Već sam nekoliko puta pokušavao nešto dodati u svoj weblog, i nikad nisam bio zadovoljan...Možda je to moja želja za savršenstvom (ako uopće postoji, ta želja ili savršenstvo), a možda se i osjećam nekako neugodno u izražavanju svojih osjećaja. Jer, nekako mi je to...preintimno? preindiskretno? Glupo? Ne znam...Pa evo i prvog zapisa u weblog, ma kakav on bio...