Potraga za smislom

Dugo sam se dopisivala sa tim nickom,šarmirao me na svim područjima koristeći svoje uigrane „ komunikacijske vještine „ koje su me obarale sa nogu. Ritam njegovih ispisanih rečenica razbuktavao je moju maštu.On je postao moja opsesija,srodna duša za kojom tragam.Tokm dva mjeseca intenzivnog virtualnog druženja počeo me strašno intelektualno privlačiti i izgarala sam od želje da ga upoznam.Bili smo iz iste županije.Dogovorili smo susret u parku,u večernjim satima.Nismo razmijenili fotografije pa smo kao znak prepoznavanja dogovorili da ćemo u rukama nositi knjige .Poprilično uzbuđena stajala sam na paviljonu gledajući dali ću ugledati nekog naočitog muškarca sa knjigama.Lagano se spuštala noć i u parku je bilo sve mračnije.Sjela sam na klupu i zapalila cigaretu.Iza leđa sam začula škripu grančica po kojima je netko hodao. Okrenula sam se da vidim tko mi se približava.Ogromna tamna spodoba zaklonila mi je vidik.Prestrašila sam se i izgubila svijest.

Kad sam ponovno došla k sebi nalazila sam se u nekoj prostoriji u kojoj je bilo dosta zraka baš kao da si na otvorenom.U oči mi je bliještilo svjetlo.Sve što sam nazirala oko sebe bile su samo sjene spodoba koje su se kretale.Nisam osjećala nikakav strah.Sjena koja je stajala tik do mene ,ljubazno mi se obratila:

-Ne boj se,sve će biti uredu.A tada je svoje neobične ruke koje su izgledale kao da tek nastaju iz energije počela gurati duboko u mojoj pleksus.Nisam osjećala bol ali niz lice su mi tekle suze.Osjećala sam kako se razdvajam.Mojim tijelom pulsirala je neka zelena tvar poput ektoplazme koja me je lagano peckala.

-Ne boj se-ponovio je glas.To sam ja.Rekla si da ćeš mi vjerovati.Postaješ napokon dio mene,tome neizmjerno veseli. Čekao sam da budeš potpuno spremna.Želio sam da uživaš u trenutku našeg srastanja.Tada je spodoba dosta naglo izvadila ruke iz mog pleksusa.Osjetila sam neizdrživu bol od koje sam ponovno izgubila svijest.Iz sna me u parku na klupi prenuo neki mješanac koji mi je lizao ruku i cvilio na uho.Knjige su mi pale na travnati puteljak.Pogledala sam na sat.Bilo je oko deset sati.Požurila sam kući.Cijelim putem sam bila tužna jer se moja virtualna srodna duša tako poigrala samnom.Srce mi je bilo slomljeno.Čim sam došla kući konektirala sam se da mu pošaljem poruku i izrazim svoje razočaranje.Bio je online.Brzo sam mu natipkala :Zašto nisi došao dugo sam te čekala?

-Zato jer ja ne postojim.Barem ne u obliku u kojem si me očekivala.-osjetila sam mirnoću ispisivanja te rečenice.

Tijelom mi je prošla lagana jeza.Žile su me počele peći kao da mi u njima suklja vrela magma,a tijelo mi je na trenutak poprilmilo neku neodređenu sivkasto zelenu boju.
U glavi mi prolete misli nedavnih novostečenih spoznaja koje su me intenzivno zaokupirale.Mi zapravo nismo sami ovdje.Okruženi smo nevidljivim silama koje sa nama dijele naš prostor.One nisu ni dobre ni zle i dobro smo zaštićeni od njih sve dok ih ne percipiramo.Ako se otvorimo njihovom utjecaju postajemo dobar materijal za njihove eksperimente.Shvatila sam da mi je vlastita znatiželja izmaknula tlo pod nogama.Susrela sam se sa nevidljivim svijetom koji nas okružuje i crpi našu energiju.Strah koji me je prikovao za stolicu ispred računala poslužio je kao dobar obrok za mog nevidljivog prijatelja.

-Tu sam ,draga šapne mi glas na uho dok se istovremeno ispisivala ista rečenica na monitoru.
Dok sam se tresla u nekom bolnom grču kroz glavu mi je prolazila samo jedna misao:Inficirana sam,počeo je napad.Bol u pleksusu postala je neizdrživa širila se mojim cijelim tijelom. Osjećala sam to cijelim svojim bićem.Na momente sam bila nervozna.Nešto nije bilo uredu,ne sa ovim trenutkom već je obuhvaćalo više o čemu sam ikad razmišljala da bih mogla osjetiti.Osjetila sam pritisak neke nepoznate sile koja me tjerala da prihvatim nešto što ne postoji,što nije dio mene i ne pripada mi.Pritiskala me ljupko,tako da ne primjetim,a i podlo jer me navlačila na tanak led istkan od nebitnosti koje su mi predstavljale život.Naravno da sam u taj led propala do grla jer su te nebitnosti bile važan dio mog postojanja. Shvatila sam da svaka slijedeća radnja koju poduzmem može i nemora biti pokrenuta sa moje strane.Postala sam portal za misli i djelovanje entiteta koji se ne može utjeloviti. Moj zadatak bio je da mu ugodim.Nisam imala previše izbora osim da se prepustim i nastavim živjeti svjesna da sam nesigurna u svoje postojanje .

Bit ću iskrena.Znam točno da je bio drugi dan Nove godine.Pust,siv i naporan.Gledajući kroz prozor prisjećala sam se razgovora prilikom sinoćnje zdravice Novoj godini.Ova će godina biti posebna ali stvarno posebna. No ništa se posebno nije događalo tog drugog dana Nove godine. Na smrt sam se dosađivala,baveći se svojim nebitnostima.Upalila sam internet i na googleu potražila neki sajt za druženje i upoznavanje novih ljudi.Inače sam živjela dosta povučeno i nisam težila sklapanju nekih novih poznanstava,a posebno ne virtualnih.No ipak toga dana možda zbog neke usamljenosti koja me u potpunosti ispunjavala poželjala sam sa nekim bez obaveze čavrljati.Jedan od susreta koji se iz virtuale preselio u stvarnost bitno je utjecao na moj život. Imam potrebu to podijeliti sa vama.Želim vam predočiti što sve može nastati iz naizgled bezazlene zabave kao što je lutanje po bespućima neta.Mogli bi postati drugačija osoba.Zapravo iz vas bi se mogao izraziti dio osobnosti koju više nikada nećete moći zatomiti u sebi.Do kraja života lutati ćete po otkrivenim dubinama svog bića koje će vas s jedne strane strašiti,a s druge strane hraniti neizmjernom moći o kojoj ćete biti ovisni.
Ova je moja priča koja je počela je tog sumornog drugog dana nove godine.Sasvim bezazleno.Tamo sa druge strane nalazila se Ona.Privlačila me stilom pisanja svojih blogova i načina na koji je komentirala postove ostalih blogera , predstavljala se kao reikistica,iscjeliteljica i vrlo duhovna osoba.Odmah mi se dopala.Nakon dva mjeseca više smo se dopisivale putem pvt,a sve manje smo blogerskoj populaciji pokazivale da smo u sve boljim odnosima .Nabavile smo webcam i svidjelo nam se to što vidimo sa druge strane.Razmijena mailova i brojeva mobilnih telefona bio je slijedeći logičan korak u našem druženju. Gotovo da smo većinu stvari znale jedna o drugoj.Naša prva virtualana kava dogodila se na relaciji Zagreb-Split .Dobro smo se zajedno provele.Bilo je to ležerno druženje bez ikakvih obaveza.Ponavljale smo ga kad god nam je to radni tempo dozvoljavao.Obično bi popile kavu ili nešto pojele u najbližem restoranu,razgovarale o ezoteriji,metafizici i snazi ljudsog uma,pa čak i o zagrobnom životu.Prepričavale smo si intimnosti iz života i smijale se zajedno raznim glupostima.Zavoljela sam je.Bila mi je možda jedina prava prijateljica koju sam imala.Znala je sve o meni.Mislila sam da sam jednako dobro informirana i o njenom životu.Nakon nekih godinu dana ,jednog ponedjeljka srele smo se sasvim slučajno u tramvaju.Danas kada razmišljam o tome shvaćam da je taj susret bio sve samo ne slučajan.Sjedila je ispred mene i čitala novine.Zvonjava njenog mobitela prenula me iz razmišljanja.Ubrzo sam prepoznala poznati glas moje virtualne prijateljice.Brzo je završila razgovor i okrenula se prema meni prodorno me gledajući u oči.Obradovala sam se što je vidim.Bez riječi smo izašle iz tramvaja i uputile se do najbližeg kafića.Doimala se drugačijom nego inače.Pretpostavljala sam da prolazi kroz neku svoju fazu duhovnog rasta pa se nisam sa tim previše zamarala.Upitala me jesam li raspoložena za malo avanturu po gradu.Kako nisam imala više obaveza pristala sam bez razmišljanja.Osim toga imala sam gdje i prespavati.Popile smo kavu i uputile se prema njenom automobilu.Upitala sam je kuda idemo.Kratko mi je odgovorila da ću upoznati neke njene suradnike i prijatelje sa kojima ćemo provesti poslijepodne ,zatim je pojačala glazbu koja se ispreplitala sa jurnjavom automobila na autocesti od koje je bilo nemoguće dalje razgovarati.Nije mi se previše dopala ideja da upoznajem neke nove ljude o kojima ništa ne znam ali vjerovala sam joj pa sam se opustila u sjedalu i zatvorila oči pitajući što će mi donijeti ovaj dan.Nakon dvosatne vožnje sišla je sa autoceste i krenula prema nekom šumskom puteljku.Divila sam se krajoliku i pejzažima.Put je vodio sve dublje u šumu.Ispred nas se nazirala neka ruševna tvrđava obrasla bršljanom.Svud uokolo prostirala se gusta šuma.Sunce je zalazilo pa nas je lagano počeo gutati mrak.U mene se uselio neki neobjašnjivi strah,a sva moja ležernost lagano je počela blijedjeti.Nastojala sam zadržati prisebnost komentirajući posebnost predivnog okružja u kojem smo se nalazile.Ispred tvrđave stajalo je nekoliko ljudi.Izgledali su sasvim normalno i opušteno.Kada smo im se približile ljubazno su nas pozdravili.Ona se sa svima zagrlila i izljubila.Poljubci su mi izgledali prviše intimni pa sam koraknula u stranu kako bih izbjegla sličan izljev emocija pretočen u fizički kontakt.Zazirala sam od takvih stvari.Uputili smo se prema unutrašnjosti tvrđave koja je bila osvijetljena malim bakljama.Unutra se nlazilo nekoliko prostorija.Zaustavili smo se u prvoj prostoriji u kojima su se nalazile posude sa vodom i nešto poput malog oltara na kojima je bilo upaljeno nekoliko crnih svijeća.Muškarac do mene nježno mi se obratio:“Samo se opusti i radi sve što ćemo i mi raditi.Kada završimo sa obredom čišćenja svakako više nemoj govoriti,nije poželjno .

Moja draga prijateljica uhvatila me za lice i gledajući me u oči kratko odgovorila “Spremna si za ovo draga“-,nakon toga utisnula mi je dugačak vlažan poljubac na usta i nestala u mraku tvrđave.

Smučilo mi se od pomisli da sam u bezizlaznoj situaciji.Tijelo mi je počelo podrhtavati od navale andrenalina,a usta su mi bila potpuno suha.Mislila sam da ću se onesvijestiti.Svi nazočni a bilo nas je oko desetak formirali su krug oko posuda sa vodom i počeli se razodijevati.Učinila sam isto.Ruke smo uronili u hladnu vodu i započeli obred čišćenja kojeg su popratili slijedećim riječima:

“ Prljavštinu ovog svijeta ispirem sa sebe,pripremam se za primanje sile Svjetla“.

Zatim se svatko uputio prema malom oltaru i zapalio svijeću dopuštajući da ga svjetlost i toplina cijelog ugriju.Osjetila sam kako mi toplina obuzima cijelo tijelo.Samu sebe sam začula kako ponavljam vrlo glasno nešto poput molitve ili zahvale:

Neka mi svijetli Svjetlost Tvoja vodeći me ne put mojih neotkrivenih moći koje me dovode na pijedestal bogova s kojima postajem jedno.Primi me u svoje kraljevstvo i ubrzaj moj evolucionistički pomak.Otkrij mi sve sakriveno.Sa radošću primam moć koju mi daruješ.Prepuštam se Tvojoj sili koja me cijelu prožima.Moja duša i moje tijelo gori od želje za Tobom. Ti si slast Istine koju moja duša želi kušati.Podari me Tobom i slavit ću te do kraja svojeg vijeka.

Izgovorivši poslijednu rečenicu lagano sam se stresla postavši ponovno svijesna stvarnosti u kojoj se nalazim.U tišini smo krenuli prema prema drugoj prostoriji.Na zemljanom podu obasjan svjetlošću svijeća nazirao se nacrtan pentagram.Već prije sam naslućivala o čemu se radi ali sada sam bila sigurna da sam sudionik veličanja Sotone u improviziranoj Kući Svjetla.Tako sam željela pobjeći ali više nije bilo povratka.O Crnim misama sam bila informirana taman toliko da znam kako bi ih trebalo izbjegavati.Nikad se baš nisam voljela šaliti sa takvim stvarima.Rasporedili smo se oko pentagrama.Na svaki vrh zvijezde stalo je po dvoje ljudi,muškarac i žena.Za svojim vratom osjetila sam duboko disanje nepoznatog muškarca.Tijela su nam se dodirivala.U prostoriji je vladala mučna jeziva tišina.Srce mi je tuklo kao ludo,poželjela sam vrištati iz petnih žila no nisam smjela napraviti ništa drugo već progutati sav taj strah. Kad su mi se oči priviknule na tamu primjetila sam u prostoriji mali improvizirani stol od napravljen od velik komada kamenja na kojem se nalazila velika crna torba.Muškarac iza mene odšetao je do velike crne torbe i iz nje izvadio nekoliko predmeta.Veliki nož,kalež i ogrtač od kozje kože kojom se ogrnuo.Naposlijetku je na glavu stavio nešto poput jarčeve glave.Izgledao je odvratno.Uputio se prema mračnom dijelu prostorije.Ubrzo se vratio noseći na rukama djevojčicu od nekih petnaest godina .Spavala je .Položio ju je u sredinu pentagrama.Napravili smo krug oko nje držeći se za ruke.Bila je uistinu lijepa,kosa joj je padala do sredine leđa bila je skladno razvijena i anđeoskog lica.Ritmički smo se počeli ljuljati i udarati nogama o zemljani pod.Muškarac joj je za to vrijeme privezao ruke iznad glave pričvrštivši vrpcu klinom koju je utisnuo u zemlju.Isto je učinio i sa nogama čvrsto ih spojivši jednu uz drugu.Naše ritmičko udaranje postalo je sve izraženije i glasnije te je lagano ostavljalo stravičan prizvuk među zidinama stare tvrđave.Osjetila sam kako me obuzima neka neobična energija.Kao da mi se sve to počelo lagano dopadati.Djevojčica se od vibracija koje smo proizvodili počela buditi.Lagano je otvarala oči .Čini se da je duže vrijeme bila uspavana ,a možda čak i bez svijesti.Užas sa kojim je bila suočena potresao je i cijelo moje biće.Mislim da nikada neću zaboraviti pogled njenih očiju koje su pune straha molećivo zurile u mene.Snažan vrisak otme joj se iz grudi i ispuni cijelu prostoriju užasom.Počela sa koprcati kao mušica ulovljena u paukovu mrežu.Tijelo joj se bolno izvijalo u grču u nastojanju da se oslobodi.Silno se bojala.Željela je živjeti. Promatrali smo je bezdušno i bez trunke milosti.Hranili smo se njenim strahom i njenom silnom željom za životom.Njena nevolja postajala je očiglednija kada joj se počeo približavati muškarac odjeven u kozju kožu.Tresla se u groznici moleći za milost.Miris njenog urina ispunio je prostoriju.Osjetila sam mučninu u želucu.Ljudi koji su me okruživali bili su poprilično uzbuđeni.U očima ima se nazirao neki divljački pogled koji je ledio krv u žilama.Muškarac u kozjoj koži dohvatio je nož sa lijepo filigranski izrađenom drškom ,u drugoj ruci držao je poveći kalež.Prislonio je nož na njeno tijelo pritiskujući oštricu na nježnu kožu njenog vrata vukući je lagano prema trbuhu.Koža se na na nekoliko mjesta zarezala a toplina krvi ispunila mi je nosnice.Ogromne suze kotrljale su se niz anđeosko lice ,a nemoćni molećivi jecaji ispunjavali su prostoriju.Djevojčica je postajala sve mirnija i tiša lagano gubeći svijest.Muškarac je zamahnuo nožem visoko iznad svoje glave i snažnim vještim trzajem zabio joj nož duboko u srce te ga jednakom brzinom izvukao.Mlaz krvi šiknuo je iz srca u kalež koji se ubrzo do vrha napunio.Nisam više mogla stajati na nogama.Dvojica muškaraca su me pridržavali.Muškarac u kozjoj koži sav poprskan krvlju glasno je i duboko disao.Podigao je kalež visko iznad glave i izrekao nešto na jeziku koji nisam razumijela.Bacili smo se na koljena.Svi smo se nalazili u svojevrsnom transu.Prvi iz kaleža otpio je muškarac u kozjoj koži,a zatim ga je proslijedio ostalima.Užasavala sam se onog što je trebalo uslijediti.Došao je red i na mene.Kalež mi se tresao u rukama.Željela sam nešto reći ali nisam mogla izustiti ni riječ.Počela sam gubiti svijest.Jedan od muškaraca primaknuo mi se s leđa ,te mi zabacio glavu i otvorio usta.Žena je uzela kalež iz mojih ruku i pažljivo mi sasula ljeplijvu tekućinu u grlo.Prožela me toplina praćena gađenjem.Napokon je sve bilo gotovo.Bila sam u šoku.Cijelo tijelo mi se treselo,obujmila sam se rukama da se ugrijem.Promatrala sam kako se tijela nekoliko muškaraca i žena počinju ispreplitati započinjući orgije kako bi pojačali sveprisutnu magijsku snagu.Mene nitko nije dirao.Promatrala sam beživotno tijelo djevojčice.Njena ljiepa kosa bila je ulijepljena krvlju.Njene otvorene oči zurile su u mene. U njima više nije bilo života.Počela sam se histerično smijati izvodeći neke neopisive pokreta sa tijelom.Odveli su me u drugu prostoriju i ponudili me nekim žestokim pićem .Ispila sam cijelu čašu,na dnu sam uočila tragove nekakvog praška.Umotali su me u toplu deku i ostavili da se odmorim.Brzo sam utonula u san.

Iz sna me probudio veselo kikotanje moje prijateljice i jednog nepoznatog muškarca kojeg do tada nisam vidjela.Promotrila sam prostor u kojem se nalazim.Bila je to neka ugodno namještena soba praktične namjene kakve se nalaze u kućama za odmor.U nosnice mi je uvlačio miris svježe skuhane kave.Ustala sam iz kreveta.Divno sam se osjećala.Moja prijateljica pozdravila me veselim pogledom nudeći mi šalicu vrućeg napitka.Nasmiješila sam se i pridružila im se za stolom.Vrijeme je brzo odmicalo.Ona i muškarac razgovarali su o poslu.Nedugo zatim ustao je ,pozdravio nas lagano se naklonivši prema naprijed i ostavio nas same.



-Kako se osjećaš draga?-brižno me je upitala,obgrlivši me rukom.

-Divno,uistinu divno-odgovorila sam iskreno što je potvrdio i neobičan sjaj iz mojih očiju.Osjećam neku neobičnu snagu no trebala bih krenuti-rekla sam smirenim glasom.Koliko moramo putovati do mjesta gdje smo se srele?

-Nekih 20 minuta-odgovorila je veselo-odvest ću te,evo možemo odmah krenuti.

Pronašla sam svoju odjeću koja je bila uredno složena na stolici,odjenula sam je i krenula kući.Putem nismo puno razgovarale. Pozdravile smo se sa čvrstim zagrljajem i poljubcem.

-Čujemo se-rekla je razdragano.

-Tipkamo se-odgovorila sam istim tonom.Čim stignem odmah ću se konektirati .

-Bit ću tamo draga.Čitamo se!

Neobičan je osjećaj kad te nenadano,potpuno nespremnog uhvati vlastita praznina.Tada se uistinu u tebi ne nalazi ništa.Emotivno ogoljen do kostiju,na vjetru i hladnoći stojiš postojano bez straha ili neke velike tuge koja bi zasluženo zauzela mjesto u ovoj priči.Jednostavno si tu ali kao da te nema.Ne prepoznaješ sebe u ulogama koje ti već godinama tako dobro stoje,koje rutinski igraš,ne boriš se,ne ustraješ,samo stojiš i promatraš kako se vrela magma ispod kože pretvara u kamen bez mogućnosti kretanja.Poput porculanske figure,ukočenog pogleda spremno čekaš da te neka nemarna ruka gurne s prašnjave police na kojoj si zauzeo svoje mjesto koje već godinama ljubomorno čuvaš .Hoće li netko večeras biti tako ljubazan i učiniti mi tu čast da me gurne u ponor kako bih se razbila,slomila ili ću vječno ovako zuriti u unutrašnjost sebe tražeći odgovor na promijenjeno stanje vlastitog postojanja.Priželjkujem pad jer ovdje gore na ovoj polici je strahovito hladno.Nema nikog budnog da me čuje.Ti spavaš .Promatram te kao što sam te godinama promatrala usnulog pokraj mene.Uvijek si me podsjećao na mit o stvaranju prvog čovjeka,Adama.Nabrijana scena iz nekog prastarog filma o stvaranju svijeta pomogla mi je da si ,gledajući te nagog i usnulog ,dočaram tebe kako u prašini od gline koju podiže snažan vjetar,eterične ruke oblikuju tvoje divno,snažno tijelo koje je stvoreno da me obgrli i zaštiti kako bih nestala u toplini zagrljaja koji je godinama bio moje utočište i svetište.Izgradila sam tron za tebe i predala se sa potpunim povjerenjem ,bez suvišnih pitanja,pristajući na kompromise koji su mi tokom godina oduzeli moju divlju snagu ,pripitomili me i učinili me ovisnom.Već dugo ,iako to ne priznajem sebi ,cvilim i podrhtavam poput ranjenje divlje životinje ne priznajući sebi poraz.Moji jecaji su večeras utihnuli,zamijenilo ih je glasno režanje.Ne prepoznajem se.Ne razaznajem ni tebe,moj Adame.Zar ti to nestaješ u prašnjavom vrtlogu razmrvljene gline?Još uvijek čujem kako duboko dišeš dok se polako udaljavam otresajući prašinu sa svoje duše.Polomljena porculanska figurica krvari na sagu.Skok joj je donio oslobođenje.Glumci su mrtvi.Deficit pretpostavlja završetak priče.

Razgovarate li ponekad sami sa sobom,onako glasno bez straha da bi vas netko mogao čuti i proglasiti ludim i neuračunljivim?Upuštate li se u žestoke rasprave koje mogu potrajati satima pračene pompoznim gestama ruku i lica,nervoznim šetkanjem i povisivanjem tonaliteta govornog aparata iako ste sami u sobi?Budi li vam se libido kada rukom prelazite po novom erotičnom rublju koje pokriva vaše tijelo priželjkujući pri tom da vam netko nježno šapuće na uho:“Izjebat ću te kurvo “?Primjećujete li vi uopće da vam se tako nešto događa?Jeste li uistinu sami u sobi ili je ova sjenka što sjedi kraj vas nešto više od igre svjetla sa vašim fizičkim tijelom.I što je , tko je taj glas što uporno zanemarujete prvrčući u glavi misli sa jutarnjeg poslovnog sastanka na kojem su vas bespoštedno osramotili pa sad oplakujete sebe?
Ah da ,zaboravila sam.Vama se u glavi ne javljaju pitanja ovakve vrste.Vi se nikada tako neprimjereno ne ponašate.Vi ste savršeni primjerak onog što svijet priželjkuje da budete.Vi ste savršena kreacija onog što želite da ostali vide.Vi ste odraz nečije proekcije u zrcalu života.Vi mislite da postojite ,a zapravo ste priča koju je napisao netko drugi smišljajući sve vaše uvode,zaplete i rasplete ,tužne početke i sretne završetke.
Dobro uhranjeni svojom napuhanom veličinom ne primjećujete okove na nogama zbog kojih tapkate na mjestu,u magli koja vam zamućuje pogled upućen prema vama.Nepoznati glas koji čujete budi u vama strah sa kojim se ne možete nositi.
Molite Boga (u sebi,ne na glas) da nitko ne dirne u vaše navike da vam ne sruši vaš „siguran“svijet.Sve bi izgubilo smisao.Potpuno vas razumijem.I na neki način žalim.

Biste li mi dopustili da vam ispričam jednu priču?Zapravo je to više anegdota jer se dogodila osobi koju poznajem dugi niz godina.Zapravo sam mislila da je poznajem sve do dana kada mi je otkrila svoje pravo lice.Isprva je nalikovala vama.Ne toliko fizički koliko se zamarala istim stvarima poput vas.Mislim da su vam se eventualno bore ocrtavale na istom mjestu.Slično je zborila poput vas.Mogu sa sigurnošću reći da su vam neke rečenice potpuno identične baš kao i postupci koji se tiču rutine življenja.Kad bolje razmislim potpuno me podsjećate na nju u mnogo više segmenata nego što sam mogla pretpostaviti na prvi pogled.
I tako jednog je dana odlučila porazgovarati sa glasom koji joj je tokom cijelog dana narušavao mir na koji je bila naviknuta uljuljkana u svoju kolotečinu.Glas joj je predlagao različite ideje koje su joj na prvi pogled izgledale vratolomno,opasno ,a mogućnost nepotrebnog rizika nije potrebno ni spominjati.Osim toga kraj nje kao da se iz neke ektoplazme materijalizirala osoba identična njoj samo.Mogla ju je dotaknuti,mogla ju je zagrliti i razgovarati sa njom.Neka posebna snaga i moć izvirale su iz novonastale nje kao osobe,dok je ona sama u svom starom postojanju sve više blijedjela i polako nestajala.
Nisam je vidjela jedno vrijeme no kad smo se ponovno srele bila je to sasvim druga osoba.Iako je identično izgledala no možda ipak privlačnija (valjda zbog energije koju je širila oko sebe)njen život je bio potpuno transformiran na neki pozitivan način iako se većina možda ne bi složila sa tim.Znate ,ipak ljudi ne prihvaćaju drugačije od sebe samo tako.Pričala mi je neke savim druge priče i pretpostavljam da bi je većima proglasila ludom.Čak sam poslije čula da ju je „pleme „ odbacilo budući da je postala neprihvatljivo drugačija.No najzanimjljivije je da je bila vrlo sretna.I meni je izgledala sasvim normalno.Čak je pronašla bolji posao i riješila svoje financije sa kojima je imala problema.Znala sam je viđati kako priča sama sa sobom, i kako usput rješava gomilu problematičnih situacija zbog kojih ste prisiljeni kupovati kreme za pomlađivanje prije nego navršite četrdesetu.Nije joj bilo važno što će drugi misliti o njoj.Gledala sam svoju staru prijateljicu u novoj stvarnosti i svidjelo mi se je to što vidim.Izgledala je tako živo i istinito.U usporedbi sa drugima izgledala je stvarno,a ne kao neki izmišljeni lik u životnoj drami.
Vidim da me želite prekinuti u pričanju,nešto vas posebno zanima ?Interesira vas što vam zapravo želim reći.Pa ,vama ništa.Na kraju krajeva nisam ni razgovarala sa vama. Nikada.