the Only One...i ine gluposti

...u stvari, ne volim jesen. To mi je najgore godišnje doba... godišnji period u kojem simbolički sve ide ka umiranju. Ka tami. Ka kraju.
Htjela bih biti bilo gdje drugdje, opet u nekom proljeću jer... boli me što se ovo vrijeme vani toliko poklapa sa onim što mi se događa u životu.
 Jesen, kiša, asocijacija na suze. Sve miriši na kraj.... na jedan kraj....još jedan kraj... boli me to... jako...

pusti me da udahnem
zadnji dah s Tvojih usana
i da budem mrtva,
jos malo mrtva
ove tri i pol minute
što me dijele od buđenja

...voljela sam krivu osobu.Sad ležim u krevetu, mirno, i čekam da bol iscuri iz mene. Da budem prazna.
A ona izlazi.kap po kap,crvena,gusta i ljepljiva.
Nestrpljiva sam, koliko li je još ima? Jer ja bih se smijala, trčala, letjela...a ona kaplje tako prokleto polako!
Ostavljala bi tragove za sobom da izađem van,bolje je u krevetu čekati...

NA svijetu nema druge
Moja je bila Jedina