Moj romantični kutak

Još i danas sve me na njeg sjeti
Stari šešir visi pokraj vrata
I što mati znala mi je reći
Bog je dao srce mu od zlata.
Još i danas čujem one riječi
Samo dobri Bog na kraju čeka
Zato sine od svih mojih riječi
Nek u srcu ostane bar neka.


Otiš'o je otac moj polako
Otiš'o je stazom što vijuga
Pratile ga neke stare pjesme
Sve do Rijeke kojom teče tuga

Otiš'o je pjetli kad se bude
Kao da u šetnju nekud kreće
Otiš'o je s mirisima jutra
Da l' je znao da se vratit neće.


Rasulo se jutro kroz ravnicu
Sve je tu a njega nema više
Tuga ušla tamburi kroz žicu
I k'o da su pjesme sada tiše.


Otiš'o je otac moj polako
Otiš'o je stazom što vijuga
Pratile ga neke stare pjesme
Sve do Rijeke kojom teče tuga

Otiš'o je pjetli kad se bude
Kao da u šetnju nekud kreće
Otiš'o je s mirisima jutra
Da l' je znao da se vratit neće.


Psvećeno mom ocu.Tata volim te i nedostajes mi.

Vidim ti lice u sjaju lica,
sto sliku tvoju krije.
Iako dugo ipak je tvoje,
tvojim se licem smije.

Tvoje je lice u licu svijeta,
sva lica,lice tvoje.
Zvijezdano nebo,duga nad morem,
tvoga su lica boje.

U tvoje lice ce jednoga dana,
sva lica svijeta stati.
I svaki osmijeh i svaka nada,
tvojim ce licem sjati.

Stihovi su moji
opet samo tvoji
jer samo ih za tebe pišem
za noćna mraka
kad neka nada
titrava i mlada
kao zalutala zraka
sunca
osvijetli mi misli...

Ja nižem neumorno
slova srca
na papiru sanja
mada ne znam
hoću li te moći
dotaći bar
stihom
il' bih jače dotako te
mukom
kad mi nije dano
poljupcem te taći
kad mi nije dano
dotaći te rukom...

Drvena klupa
pod stablom
sekvoje
i nas
dvoje...

Oči tvoje
gore
dok me gledaš
i ja
znam...

Znam taj
pogled
kojim me skidaš
i kidaš
dugmad nestrpljivo...

Ljubiš me
očima,
a sve miruje
osim lišća
sekvoje...

I moje
srce
treperi
kao lišće sekvoje
na vjetru...

O, znam
i sanjam noćima
baš ovo što mi sada
govoriš glasno
očima....

I dok te tražim,
ja od tebe
bježim...

I dok ti pišem
i stihom te svlačim,
volio bih znati
dal' ti išta značim...

A..onda nenadano...
sve učinjeno
zamatam
u onu lijepu,
modru,
neuhvatljivu,
( sjećaš se...)

pažljivo dodam
prstohvat
ljubičaste,
sjetne...

malo
crvene,
eksplozivne,
vrele i lude...

pa ubacim nekoliko bijelih oblutaka
tek da reakcija sastojaka
prejaka ne bude...

dvije-tri ( odokativno)
kapi prozirne
što ih samo u 'Tužnoj zjenici'
možeš naručiti,
a važne su jer okus svemu daju
tek kad pod mjesečevim svjetlom
zablistaju...

potom...
dvije latice
cvijeta onoga što se za suncem okreće
u žitu...

** samo ih nemoj prstima otkinuti;
usnicama probaj,
pa ih do mojih usnica tada prinesi
i u neke druge svjetove me odnesi
pa me tako
zarobi zauvijek...
...da zaboravim na bijeg...

i ruku mi daj...proći valja ispod duge...
pa neka bude
kako bude!!!!!!