draga moja K.

Želim ti dobro jutro ma gdje bila.Sati mi se vuku kao ostarjeli ljubavnici po nekom šetalištu kome se nazire kraj.Nedostaje mi tvoj glas jer jedino ti tonovi mogu mi darovati mir.Ćutim nespokoj poslije neprospavane noći jer te sanjah kako držim ti ruku, kako te grlim u nekom danu neopisive sreće.Ovaj dan mi može ponuditi samo nemir i bezdan u mislima a opet sretan sam jer postojiš jer sam kušao okus ljepote u tvom poljupcu....Bježe mi riječi, gube se  jer ne znam jesi li sretna...Samo toliko želim, tvoju sreću,tvoj mir u tmini...nadam se da se tako osjećaš
jer Te volim..draga moja K.

Evo, jutro je ozmigoljilo iz škrtih solarnih zraka i ponudilo na izbor novi dan.Prihvaćam ga vesela srce jer iako mi je tama dovela tvoj lik u postelju i iako si snatrila umirena na mojim grudima, dan je onaj koji mi može darovati tvoj glas, tvoj topli pogled.Svjestan sam da me čeka još jedan ulazak u sebe, iskapčanje razuma zbog lica koja ne želim prihvatiti, buka kroz sate što slijede no, sretan sam jer onog trena kada se vratim u sobu i tiho pustim glazbu da teče, biti ćeš ovdje, mislima dovedena i sve će biti divno kao ono veče.U mojoj glavi sada je stotine rima i zvukova, nježnih i nepreglednih u svom toku jer otkako te znam, rijeka mog bića nabujala je od snijegova koje si otopila.Vrhunci planina sada su zeleni, mladi,proljetno sretni a šarenilo koje je smijenilo crne nijanse ispunjava moj obzor.U svakom otkucaju nemilosrdnog sata koji me podsjeća da vrijeme nije umorno i da dalje leti,čujem tvoje disanje.U svakoj nevidljivoj čestici sasvim običnog i blijedog zraka osjećam izmiješani miris breskve i cimeta.Opušten na valovima probuđenih brzaka moje rijeke plutam i gutam kapi da isperu gorčinu zbog razdvojenosti.
Znam da rijeke poniru negdje u nekoj točci srastanja u mora i oceane i znam da moja će biti umorna od neprekidnog valjanja kroz prostor grubog korita dok ne utone u jedino more koje želim vidjeti.More tvoje ljubavi je moj konačan cilj i jedino u njemu želim postati val što mu daruje živost, plimni val koji će otkinuti obrise mjeseca i zvijezda sa mirne površine i nositi ih na svojoj krijesti kao krunu vječnosti.Želim biti val što će se razbiti na hrid tvog života i kapima ti isprati sve boli...
jer..te volim draga moja K. 

Idila ambijenta u kome nastaje ovo pismo ne može utišati goropadne i bijesne misli jer iako vatra pucketa iza staklenog zida peći i filharmonija baca zvuke po sobi a kuhano vino rastaplja miris klinčića i opija bez gutljaja,sam sam i nepotpun bez tebe.Raščlanjujem prošle dane i seciram sate, minute i sekunde dok sam te grlio i udisao tvoj miris,gubio se u tvom pogledu, rastapljao se poput leda na tvojim usnama.Svaka misao, svako slovo vodi ka jednoj riječi...ljubav...Osjećam te u sebi iako ti ne dijeliš taj osjećaj i sanjaš neke druge oči, žudiš za drugim rukama,snatriš o drugom ramenu.Ušao sam svjestan u vjerojatno bezizglednu bitku, da ljubim i sanjam onu koja možda ne može uzvratiti.Ne boli me tvoje povlačenje nakon poljubaca niti moj nespokoj od buđenja do spavanja i nazad.Neprekidan krug omeđen slikom tvog lica, široko nasmiješenog ispunjava mi dane..Znam da si one noći bila sretna kao i ja.Znam da si tražila moje usne i možda u nekom kutku tvog srca još postoji čežnja za njima i taj prokleti no divni možda drži me iznad vode.
Tvoje me riječi ne bole jer već odavno plovim kao ukleti brod šiban trnjem ruža vjetrova i navikao na odbijanje i lutanje kroz oluje, ne mogu biti povrijeđen od one koju želim, koju sanjam kao luku mog pristanka.Čekat ću te u tami vlastita svijeta i grijati ruke  dahom vrelim od pomisli na tebe da ti mogu pružiti toplinu usred zime ako te srce dovede k meni.Učit ću bezuvjetnu ljubav u ovom svijetu u kome nisam želio biti i koji negira emocije da bi opstao.I možda proći će još mnogo mjesečevih mijena i rađanja sunca dok te anđeli milosti prenesu do mene da zajedno živimo san na postelji od nježnosti, no čekat ću...
jer Te volim..draga moja K.