Kako dalje??

Zamalo sam se posvađala sa prijateljicom zbog njenog zapitkivanja o tome zašto ne izlazim tako često vani,zašto se ne družim sa ekipom..uistinu nije mogla izabrat bolji trenutak..to se dogodilo u subotu navečer oko 20h..ne znam koji joj je belaj bija da je navalila na mene ka kvočka na lisicu koja želi pojist njene piliće..eee..tako sam se ja osječala u tom trenutku..samo me je obasipala raznoraznim pitanjima,a ja nisam znala šta da joj odgovorim..pa sam samo šutila i bespomočno spuštala ramena..kao znak da se predajem,da stane,da me samo zagrli.. Nemam pojma zašto ne izlazim toliko često vani,zašto sam se otuđila i zašto živim u svome svijetu..uistinu ne znam..samo znam da mi to sada odgovara,napokon imam malo vlastitog mira.U ovim trenucima mi nije do nekog druženja,opijanja.,nije mi ni do razgovora...da mogu...jednostavno bi nestala na par godina..vratila bi se kad bi shvatila razlog zbog kojeg živim...

Ona je posebna osoba u mome životu i uvijek će to biti.. pustila sam je iz akvarija da otpliva u toplija mora kako bi upoznala neku bolju od mene..otvorila sam zlatni kavez,u kojem sam je čuvala,kako bi napokon shvatila što znaći visoko letjeti..Možda mi se jednog dana vrati..

Pretpostavljam da ste više puta učinili nešto što niste trebali napraviti..nešto što bi vrlo rado zaboravili,ali ne možete jer vas to bez prestanka proganja.Ja nisam učinila glupost,nisam napravila budalu od sebe,ali..dogodilo se nešto što se možda nije trebalo dogodit.Kažem možda,jer je bilo lijepo a sve što je lijepo kratko traje pa tako i ta večer sa njom.. Poželjala sam nešto što nisam smjela,nešto što nije moje,poželjela sam curu koja pripada drugome i.. ono što sam mogla samo sanjati,odjedanput je postala stvarnost koja je trajala samo par sati.. Ne znam dal ću je ikada više vidjeti,dal će me pozdraviti ako se susretnemo,dal će mi poslati poruku..dal ću još jedanput osjetiti njene prekrasne usne.. Mislim da me ne želi pored sebe jer se boji osječaja koje bi u njoj mogla probuditi.. Razmišljala sam o tome da je iznenadim sa nečim lipim,možda sa doručkom ili sa ružom pored vrata ali..ne želim biti prenapasna,dosadna.. ne želim biti priljepak na hladnoj stini po kojem udaraju valovi..samo je želim ljubiti kao i onu večer..

Što je to život,zašto se rađamo,bolujemo i na kraju umiremo..zašto patimo,zašto smo sretni..zašto sve to prolazimo da bi na kraju otišli,kako kažu,na drugi svijet..Ima li smisla uopće živjeti??? Mislim da je rečenica..što nas ne ubije,to nas ojaća,suvišna,nepotrebna..tko u najgorim trenucima razmišlja o budučnosti..Kojim bi putem,prije rođenja,krenuli da možemo birati..da li bi htjeli biti nešto drugo..manje kompleksivno,razvijeno i pametno,da li bi htjeli živjeti bez osječaja kako nikad ne bi upoznali bol koja nas okružuje,koja je u nama..kako nikad ne bi osjetili ljubav koja će se nakon nekog vremena ugasiti..
..ŽIVOT JE PJESMA TUŽNA ILI SRETNA,KRATKA ILI DUGA..ŽIVOT JE RIJEKA,ŠTO U NEPOVRAT ODE,ŠTO KRAJA SVOGA NEMA.. to je za mene život..

Ove dane loše spavam ili uopće ne spavam jer sam primorana svaku većer prisustovati igrokazu koji se događa u dvoru moje zgrade,moram slušati zavodničko mjaukanje uličnih mačora koji pokušavaju na taj,meni suludi naćin,zavesti potencijalnu partnericu na jednu jedinu noć.. zar nije romantičnije da mačor uvati nekog pacova,da iz smeča izvuće nešto polujestive a za ljude nejestive hrane ili ako je malo sposobniji,da joj priredi pravu gozbu,friškog goluba na mrtvo.. meni to zvući puno ukusnije.. Ja bi se napokon mogla naspavat a njihova strastvena noć možda bi se pretvorila u nešto lipše.. Zar ljubav ne dolazi iz punog želuca???

Jesi li ikada pomislila da bi se mogla zaljubiti u osobu koju nikada nisi vidjela ni čula,u osobu s kojom se svaki dan dopisuješ na nekome chetu..u onu osobu kojoj otkrivaš najbolnije dijelove svoga života? Jesi li ikada mogla zamisliti da ćeš svoga partnera pronaći preko interneta,a ne u discu ili na nekom dosadnom partyu ili..jednostavnije preko nekog prijatelja.. Mislim da su osobe u takvim vezama puno otvorenije i sretnije jer voljenoj osobi mogu reći sve što požele bez trunćice suzdržavana jer početak njihovog poznanstva počiva na iskrenosti..Mnogi će reći da je to nemoguće jer je potrebno isprobati robu a tek onda razmišljati o nekakvoj poluotvorenoj vezi.. Poluotvorenoj??? Da.. ljudi ne cijene dovoljo ono što imaju..i to shvate tek kada ostanu ssmi..

Imam osjecaj da sunceve zrake polako,kroz gustu maglu,prodiru do moga života,da oni tamnoplavi oblaci koji su mjesecima stajali iznad mene,plove u nekom drugom pravcu..imam osjecaj da sam se napokon oslobodila okova koji me je neumorno vukao na dno oceana..ponovno postajem ono bezbrižno dite koje se pokušava igrati sa lopaticom i kanticom u pijesku,ali ne može...sunceve zrake joj udaraju u oci pa škilji..:) ...to dite će vrlo brzo odrasti i shvatiti koliko patnje život donosi.. Zato,pustite je da se igra,da se smije i veseli..

Može li mi netko od vas reći što je sreća,gdje je mogu potražiti i na koji je naćin mogu zadržati?Mislim da odgovor na ovo pitanje nikad neću dobiti jer se sreća ne traži,ona je tu uz nas samo je moramo osjetiti u malim stvarima koje ispunjavaju naše živote.. Ali što ako jednoga dana nestanu te male stvari koje su nas činile sretnima,što ako se umisto sunca pojavi težak tamnosivi oblak koji te prati kao sjena.. Ponekad imam osjećaj da život prolazi pored mene,da sam promatrać koji ne vidi put kojim treba krenuti u svijet gdje će mi sunce napokon zasjati..

Moj život nikada nije dosegao vrhunac u kojem bi mogla reći da sam dodirnula nebo ili dotaknula zvijezde ali se može reći da sam puno puta živjela u oblacima..nije bitno dal su to bili vedri ili tmurni..bitno je da to nikada nije bila stvarnost već samo produkt mojih snova ili želja.. Svi mi maštamo o necemu što se nikada nece dogoditi,tako da ja nisam izuzetak,samo sam još jedan mali pijun u igri koja se zove Svijet.. Postoji jedna mala duša koja misli na mene i ja sam zbog toga sretna ali nije pored mene...ubija me to što s njom ne mogu podijeliti barem malo onoga što imam..pogled,osmjeh,zagrljaj,poljubac...s njom ne mogu podijeliti svoj život,a htjela bi to..

..ukradi me nocas u nemiru snova,dođi k meni da ti pokažem što je ljubav..al nemoj da žuriš,jer imamo vremena do kraja života..ukradi me nocas,dok je mjesec tmurnim oblacima pokriven..molim te dođi i odvedi me jer je moj život pustinja bez vode...

Nedavno sam shvatila da se svijet ne vrti oko toga kako i na koji naćin usreciti osobu pored sebe..da se ne vrti oko ljubavi bez granica već oko potreba koje dvije osobe imaju..ali.. zar je to ono što svi žele???Ja sam imala samo jednu želju koja mi se nije ostvarila,tko zna hoće li mi se uopce ostvariti jer ljudi nemaju pojma što znaci biti voljen ili ako su voljeni tada tu ljubav ne znaju uzvratiti..izumire li ljubav,dal postajemo životinje koje samo žele zadovoljiti svoje potrebe???Neki će reći da živim u bajci ,da sam sanjar koji se ne želi probuditi..ja samo želim voliti i biti voljena.. Ne zanimaju me jutra u kojima se pokušavam prisjetiti gdje sam bila..s kim sam bila i što sam radila tj što se dogodilo..želim se probuditi pored voljene,u njenom zagrljuju,sa osmjehom na licu..jel to moguće????

Sjedim u sobi i razmišljam o tome gdje sam pogriješila..tko je kriv za naše upoznavanje,ja,ona,ljudi oko nas ili Bog koji se odlučio malo poigrati s nama.Da,ovo je još jedna tužna ljubavna prića,ali ne ona iz romana koje možete kupiti u trafici za par kuna niti ona koju ste eventualno pogledali na dvd-u uz kokice i colu..to nije samo prića,bar ne za mene,to je dio moga života,dio moje prošlosti,dio moje sadašnjosti i budućnosti.Bez brige,neću vam cmizdriti i govoriti kako ne mogu živjeti bez nje,mogu ali...kako??Nisam izgubljeni sanjar koji živi u svome svijetu,niti idealist koji teži savršenstvu..ja sam samo jedna mala duša koje su se izgubile tražeći put koji vodi prema sreći.Znam da sreću ne ćine samo nježni pogledi iz kojih možete pročitati koliko toj osobi značite,kao ni topli poljupci s kojima vam pokazuje što osijeća prema vama..to je samo dio sreće koju sam ja izgubila,a koju ne mogu pronaći jer sam zarobljena u prošlosti iz koje ne mogu pobjeći..