samo je jedan

..koliko smo na to spremni?
da li se uistinu predajemo drugim ljudima?..slobodno, bez ograničavanja i razmišljanja o posljedicama?
da li veze započinjemo neopterećeni prošlošću, bez predrasuda i straha?
da li to itko radi, da li se to uopće može?
ili svi dajemo samo one neophodne mrvice jer nas sputavaju neke nevidljive niti straha za gubitkom sebe? 

sanjiva sam i snena..želim toliko toga a zapravo ne znam što želim..toliko ljudi željnih ljubavi sam susrela, toliko praznih i očajnih duša..za nepovjerovati..
a ja sam imala sreću upoznati jednu predivnu osobu netom nakon što sam se prijavila na iskricu..je li to sreća? je li to prilika za sretnije sutra?  trebam li ju iskoristiti i kako?
znam, život je samo jedan..kako izmjeriti koliko nam je stalo, kako znati da li smo uistinu sretni, zadovoljni..
kako voljeti bez ograničenja, bez straha, bez razmišljanja..