Neka bude sve po zakonu - pa kome opanci, kom' obojci kom' odojci

"Stanarima Galjufove ulice Grad neće biti talac", poručio je prigodom jučerašnjeg obilaska gradilišta gradonačelnik Bandić, te konkretno rekao - "A vi, ako želite mir, kupite grunt v Zagorju i onamo se odselite i pustite nas sve na miru!"

Na pitanje o zakonitosti radova u Galjufovoj, odgovorio je da on 'nije majmun koji radi ilegalno', te da su gradske vlasti dužne pokazati 'papire' jedino nadležnim institucijama.

Za rekonstrukciju Galjufove ulice i spajanje s Vlaškom obvezna je građevinska dozvola, nepobitno je utvrđeno izvješćem Građevinske inspekcije Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša, nakon obavljenog uvida u prostorno plansku dokumentaciju.

Ima li Grad važeću građevinsku dozvolu zasad nije poznato, pa glasnogovornica ministarstva Kata Gojević tek kaže kako im takva dozvola dosad nije predočena.

Naime, inspekcija će dozvolu zatražiti čim se bageri upute na "proboj" Galjufove k Vlaškoj. To što teška mehanizacija i danas brunda nekoć mirnom ulicom, nije upitno, pojašnjava Gojević.

S druge pak strane, sasvim suprotan odgovor. Pomoćnik pročelnika za promet pri Uredu za izgradnju grada Stipan Matoš kategorično tvrdi - u Galjufovoj se radi kako je i najavljeno, uključujući i spajanje s Vlaškom, za što, na izravno pitanje kaže - nije potrebna nikakva građevinska dozvola!

Gojević, međutim, na ovakve tvrdnje iz gradske uprave decidirano poručuje pomoćniku pročelnika za promet Matošu kako nije u pravu.

Asfaltno "šminkanje" Galjufove ulice i takozvano "pojačano održavanje" dakle idu nesmetano dalje, a što se pomoćnika pročelnika za promet Stipana Matoša tiče - još dalje i proboja do Vlaške!

No, 'kvaka' je u ovom slučaju članak 84 Zakona o gradnji, pa spajanje Galjufove s Vlaškom može tek s pravomoćnom građevinskom dozvolom. U suprotnom slijedi - zabrana radova, poruka je Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

http.//galjufova.blog.hr
------------------------------


Nek mi netko veli, zakaj Stipan Matoš nemre...

Zapravo, zakaj bedaci uvijek imaju nekaj za reći?

Poneki dan se duboko utisne u sjećanje slikom, riječju, zvukom, ljepotom, a tek jako rijetki su ovakvi u kojima su sva čula uživala. Tko tako nešto može zaboraviti?

Gradonačelniku je vjerojatno bio poseban doživljaj vidjeti Tita, ali meni je on onaj pravi doživljaj.

Zgodan i lijep, šarmantan, nemirnog duha, vrckav, uvijek spremen na šalu kao župnik neopterećene savjesti... Laže to veli da može tome odoliti.

Taj glas i mudrosti koje u sebi nosi...

Slušah ga iz prikrajka upijajući svaku njegovu. Reče tamo nekima, otprilike ovakvu mudru poruku: ako vam se ne sviđa onako kako ja velim da ima bit, nema vam nego put pod noge.

Postoji li igdje itko na ovom svijetu da toliko mudrosti u njemu ima?

A meni suze radosnice odmah na oči. Sjetih se onog nekog partizanskog filma di neki čiča veli "Prozor nesmi pasti!".

Eto, koju moć taj čovjek ima, pretvori me u "naprednu snagu" u trenu. Malo je takvih... ko mesara, mislilaca sočnih i u misli i u izričaju. Dirnu me stvarno.

Šmrc

http://galjufova.blog.hr