život s hrvojem

Hot in the city
 
 
 
   Špica srpnja, fenomenalan dan, ma idila (ovo je život). Starci mi danas ošli na more, ostavili mi pet stotina kuna da imam za kruh i ostale potrepštine .Deset dana samoće... U subotu se planira tulum kombiniran s roštiljem.  Ustao sam oko devet sati, skuhao si kavu, popušio set cigareta, obavio prvi prijavak roditeljima (nisu stigli ni do Karlovca, a već zovu). Da, mama, nahranio sam pure i zečeve, svi su živi, i ja sam dobro skupa s njima (normalno da sam malo iskrivio istinu, ja sam dobro, a za ostale moje prijatelje u kavezu ne znam, jer ih još nisam posjetio, a ujedno niti nahranio, no ne moraju oni to znati). Prvo da Hrvoje obavi svoje fiziološke potrebe, a onda sve drugo. Pri izlazu iz kuće naletio sam na okupirane obje strane dvorišta, susjedi spremni na svoja, već odavno pripremljena pitanja (I Hrvoje, kako je bez roditelja, da li se sprema neki party...). Ljudi nemaju što raditi, znate ono, mirovina i sapunice, pa malo da se jave, čisto da mi naznače da me gleda Big Brother. Prijatelji su dobili hrane za pet dana u slučaju da zaboravim na njih, vodu sam stručno dopremio sa šlaufom (mislim da se tako zove to vrtno crijevo, a možda i ne) i pustio da lagano kaplje, tako da je životinje uvijek imaju čistu i pitku.Nije da im je to bitno, ali samo neka se zna (da me ne bi napalo Društvo za zaštitu životinja). Dnevni zadatak je obavljen, možemo se pozabaviti s onih pet stotina kuna. Ni sam nisam bio siguran hoće li biti dosta za ovaj dan, ali prepustio sam se filingu, te rekoh sebi, koliko ima-ima . Pošto je vrijeme godišnjeg, tako su i od cure starci bili na moru (zna se, Vir, a gdje drugdje Slavonci imaju vikendice). Otišao sam do nje u nadi da bi mi se moglo  posrećiti i vidi vraga (što bi Severina ispjevala, «Mala je dala ».)  Da vam ne pričam pikanterije (mada znam da vas to zanima, ovaj put neću). Nakon sat vremena izišao sam iz njezine kućice. Nemojte misliti da je vođenje ljubavi trajalo sat vremena, da to i kažem ne biste vjerovali, ali ne možeš se odamah pokupiti i otići, nego malo maženja, pričice i naravno, neizbježno: «Da dušo, volim te kao nikoga do sada ». Ovaj   puta nisam lagao, ma mala mi je zakon. Nedaleko od njezine kuće frend mi radi u jednom bircu gdje i nije baš velika frekvencija ljudi, neovisno što je u centru grada. Jebiga,  gazda ne zna raditi pa ljudi zaobilaze taj ugostiteljski objekt u velikom krugu, što meni štima, jer možemo na miru popiti pivu,gledati ženske i jednostavno uživati. Ja sam od onih koji kad imaju, moraju potrošit jer me svrbi đep ili džep ,sasvim svejedno (razumijete me). Moram priznati, a vjerujem da oni konzumenti piva to znaju, da na prazan želudac pivo jednostavno curi, jedino je malo bed što  se  brže napiješ.
Kao što i  predpostavljate pivo je curilo, ne želim spominjati cifre (jedino da je dvoznamenkasti broj). Frend i ja smo se lagano napili.U međuvremenu je došla druga smjena, što će reći, on je slobodan. Spakirali smo se, ponijeli dva mala piva za put i krenuli na gradski bazen da se tako pijani malo nakvasimo i, ako Bog da, malo stabiliziramo. Do vode nismo stigli, jer je ostatak ekipe već tenkirao na  terasi bazena i promatrao vodu (moš mislit). Možda će se nekom zgaditi naš način života, ali molim vas ,ostavite sud za sebe jer mi drugačije ljeti ne znamo. Nemojte me krivo shvatiti, nismo mi nikakvi alkoholičari,  ali kad se karte poklope onda jednostavno nema drugoga izlaza ,nego da se pridružiš i uživaš u darovima prirode (žene i prerađevine od hmelja, ma  milina). Tijekom  dana naše jetre su obradile dosta litara svjetlo-zlatne tekućine, ni bubrezi ovaj put nisu zakazali, tako da smo se šetali po bazenu ko najbolji manekeni , čak  su nam se želuci udružili u jedan muški zbor i proizvodili duboke, nekontrolirane  zvukove. Jedan od pametnijih ljudi iz društva (a to nisam ja) predložio je pizzu.Ideja je bila fenomenalna i svi smo Silvija gledali s oduševljenjem i naravno, čuđenjem, jer se toga nismo sjetili ranije. Pošto sam ja još uvijek izgledao najtrijezniji, morao sam se zaletjeti po njih. Da ne idem sam ,pridružio se i Dean. Po zanimanju sam kuhar i radim u mliječnoj kuhinji u školi .Baš  u trenutku kada smo ušli u pizzeriju shvatio sam koliko sam sretan zbog tog radnog mjesta. Krušna peć radila je  punom parom te je u pizzeriji bilo pakleno vruće, a klima nije davala ni tračak nade da će rashladiti  prostor. Za vrijeme moje posjete sanitarnom čvoru Dean je naručio dupli pelin da malo presječemo dok čekamo. Savjet osobama koji se spremaju na neki alkoholni izlet, nemojte miješati pića (vjerujte mi, nije zdravo). Što je previše –previše je. Ovaj dupli pelinkovac nije mi trebao, napao je moje noge bez milosti i učinio me vrlo nestabilnim (znate one klasične pijance kad se pokušavaju  kretati, a noge same odlučuju  na koju će stranu).E, tako smo i mi pokušali, ne obraćajući pažnju prijeći bijelo iscrtkanu zebru. Po svemu sudeći, ni vozač srebrnog golfa nije obraćao pažnju na zebru, pa smo imali sreću da se povezemo s njim na haubi nekih desetak metara (uff, što to boli ). Možda ćete se sjetiti iz nekog  filma ili nekakvih priča da  pred smrt ljudima prođe film o cijelom životu (meni nije, valjda  zato što sam ostao živ). Jedino sam se upitao imam li čiste gaće. Slavni vozač srebrnog golfa  zaustavio  je svoje vozilo,  izišao u trenutku, sav u šokuPočeo je s milijun pitanja i isprika: pa jeste dobro, oprostite molim vas, mijenjao sam cd-e,  nisam vas vidio, idemo na hitnu? Sav moj alkohol u trenu je ispario, a pijanost nestala (žali Bože cjelodnevnog truda), a meni se u glavi stalno vrtjelo isto pitanje (imam li čiste  gaće ?). Srebrni vozač pomogao mi je da se dignem i već iritantno ponavljao riječi koje sam čuo  nedugo nakon lude vožnje. Noge, glava i ruke na svu sreću čitavi su, jedino krvave ogrebotine pomiješane s ketchupom i feferonkama davale su ružan prizor gledateljima koji su se skupili da bi uživali u nesvakidašnjem spektaklu.

 Naše malo misto
 
 
Radi zaštite sebe i nekih drugih likova nećemo reći o kojem se to mjestu, oprostite, gradu radi, ali glavni akteri sebe će naći u ovim likovima. Dakle, naš grad je osnovan prije par godina kada  je tadašnja vlada odlučila da treba više gradova i smanjiti nagomilane općine, stoga su od naše bivše općine nastala dva grada i još dvije općine. Ne bih ulazio u to kako su ti gradovi i nove općine smiješno izparcelizirane, tako vam se desilo da dio centra jednog grada pripada drugom gradu, a isti taj grad uzeo si je maha pa je parcele oko drugog grada  zadržao za sebe. Da ne duljim, mislim da ste shvatili o čemu se radi.Da vas ne bih i dalje zbunjivao grad o kojem pričam nazvat ću OZ, kao i u gospodina Pervana, tako ćete odmah shvatiti na što taj grad liči.OZ dakle kao i svaki gradić ima svoje gradsko poglavarstvo, jednu veliku tvrtku u kojoj većina građana radi, radilo je i više ali znate onu staru priču rat, a pogotovo komunizam koji je otvarao izmišljena  radna mjesta za svakoga, pa se poslije rata morala otpuštati radna snaga na svakojake načine. Tvrtka iz OZ-a kao svaka velika tvrtka u današnjoj Hrvatskoj  pružala je mnogo malverzacija, o tim ljudima i tim mudrim akcijama malo ćemo poslije. OZ je imao i svoju komunalnu službu koja je svake godine odlazila u sve veće dugove zbog različitih poslovnih puteva i ubiranja dnevnica, a i sami znate kako se to radi. Naravno da je taj grad imao veliku političku scenu, sve političar do političara, ne znaš koji je gori od kojega.
Bivša krema političkog vodstva našeg grada OZ-a bila je krajnje smiješna imala je široku lepezu klaunova počevši od gradonačelnika koji je u samom startu svoje karijere imao ispada sa svojim alkoholiziranim stanjima pa velikim potjerama s pištoljem za psima lutalicama, ali čovjek se opametio pa je iskoristio svoje mjesto s komunalnom službom grada OZ-a te je sebi za privatne ,a u buduće i poslovne  svrhe napravio ribnjak, pametan potez morate priznati.
Normalno da čovjek, oprostite, bivši gradonačelnik, nije odgovarao nikome za svoje poslovne pothvate i onako usred mandata više nije imao vremena za rad kao gradolnačelnik, ali ipak volio je dobivati gradolnačelničku plaću  pa se morala zaposliti jedna ¨nepristrana¨ osoba koja je sama po sebi morala biti mulj (normalno da to nije bilo teško).Dakle ,gospodin Muljša vrlo se dobro snašao kao prekriveni gradolnačelnik, ustvari pročelnik za sport i kulturu jer nije se smjelo znati da gradolnačelnik vegetira te da gospodin Muljša mijenja našeg pecaroša. Muljša,kao svaki mulj ,volio je zabadati svoj nos ,ali i ruke svagdje (ako me razumijete).Sve dok je išlo preko njegovih ruku bilo je uredu.Ipak morate ga shvatiti, ima on dva sina za koje se mora pobrinuti .S obzirom da je u to vrijeme bila vladavina zna se  i koje stranke, ne moram vam pričati kakvih je ljudi u njoj bilo.Svi redom mali Pašalići i Canjuge frustrirani mali primitivni majmunčiči koju su htjeli biti istaknute političke face .Da ne mislite da pretjerujem dat ću vam jedan primjer naš jedan saborski zastupnik imao  mesnicu ,budući da je u današnje vrijeme teško pošteno živjeti i raditi. taj mesar, da neprikaže svoj promet preko knjiga,  morao je imati i svoja privatna klanja od različitih uzgajivača svinja stoga je pola stanovništva grada OZ-a te veliki dio prigradskih naselja zarazio s gospođom Trihinelom. Krasna bolest, trihinela ostaje uz vas dokraja života i nikada ne znate kada če se ponovno probuditi u vašoj trbušnoj šupljini.Nije li to lijepo doživotni partner i suputnik.Što sve čovjek neče napraviti za jedan dobar kulen i kobasicu.Normalno da naš mesar, oprostite, tadašnji saborski zastupnik nije odgovarao sudu jer naši zakoni imaju  toliko puno rupa da se švicarski sir može posramiti.Ali ,bar je ostala jedna dobra šala ¨ko je potrovao građane OZ-a, Zna se¨. Inače, naš privatni mesar kao čovjek je dobar  no u poslovnom i političkom životu nije imao sreće, stoga je nedugo poslije dobio i ostavku na mjesto saborskog zastupnika no ni ta solucija nije bila loša sobzirom da je  dobio saborsku mirovinu(ajd bar nešto ) a mali incident s bakterijom u velikom slučaju ljudi se zaboravilo osim kod onih koji sa njom još uvijek žive.
Poslije jednih od mnogih izbora došla je nova svita ljudi naravno vrlo teško jer izbori možda su i bili legalni ali znate onu izreku, koji je jači vlada. U ovom slučaju naš nezavisan kandidat s pomoću svojih glasova otkupio si je svoje gradolnačelničko mijesto, oporba je sretna jer će napokon i oni dobiti jedan  dio kolača koje nudi naš grad. Nebih htio komentirati ali ljudi pričaju a ja slušam da je to zbog riješavanja svojih kompleksa od ranih dana ta silna želja da majstor postane gradolnačelnik. Treba samo jako željeti nešto i navodno da se želja ispuni, kod našeg gradonačelnika stvarno se ispunila (čestitam gospodine ).
Ja bi želio imati ljubavi (novac) i razumjevanja (neki dobar BMW) ,mislim stvarno bi to želio, tko zna možda se i meni ispune moji snovi, vjerojatno samo trebam čekati još koji par desetaka godina  i evo mojih ispunjenih želja. Jupi odoh ja čekati.
 
Svi likovi su izmišljeni i svaka sličnost je slučajna :-) .

Moralni problemi jednog Homo «sapiensa»
 
 
Moj život je svakodnevna borba za preživljavanjem ,grčevita borba moram priznati, toliko grčevita da se non- stop znojim, ljudi kažu zbog debljine( ma jok, nego zbog neugodnosti, strah od osobne bruke u javnosti ).
Od djetinjstva se vidjelo  da sam stidljiv dečko ,nisam puno pričao s ljudima iz jednostavnog razloga da me ne etiketiraju kao glupog klinca ( a jebiga, veliki je to strah bio ili možda realnost, ma ko će ga znat ). Stoga sam u školi prolazio jedvice s trojkom, ne zato što nisam učio ili nisam znao, nego jednostavno što nisam htio pričati. Stoga su me nastavnici molili da progovorim kako bi mogli ocijenti moje znanje . Nakon nekoliko puta moljenja ja progovorio ,a onda me više nisu mogli zaustaviti (  sad non- stop pričam gluposti ,pametne stvari, mada ih je malo, nije bitno, samo da se  priča ).Navodno da pojedine osobe proklinju taj dan ( početak moje otvorenosti, no to se morate raspitati okolo ). U životu sve stvari shvaćam bukvalno, toliko idem u krajnost da su poneke situacije mogle biti pogubne za moj  život. Dan subota, mogla je biti, ne sjećam se,ali recimo da je .Ja nekih 14godina , stari me pita : šta ima na televizoru?Pošto  sam bio nižeg rasta nisam vidio , popeo sam se na stol, pa na televizor ( na televizoru nije bilo ništa,osim mene ,ali vrlo kratko ).Skupa  s televizorom i stolićem, koji  nisu mogli izdžati moju masivnost, našli smo se na podu.Poslije tog događaja ja dobio dva šava na licu, a cijela obitelj novi televizor. Krenuvši u srednju školu počeli su raditi i hormoni ,stoga sam odlučio da si nađem curu .Marina, idealna  cura za to, osim što je malo razdražljiva, što sam shvatio poslije. Prišao sam joj :Bok ,kak’ si  ?Ona :Dobro.’Oćeš  mi biti cura ?Ona meni :jebi se .Ja:Pa da, ali ako ćeš mi biti cura. Marina: goni se.Ja njoj :kuda ? Ma, u tri pičke strinine (e, tu je sad već  problem, imam tehnički dvije strine , s obzirom da se striko dva puta ženio ,ali gdje da nađem treću? ) .Objasnio ja to njoj ,ona meni uzvratnom informacijom-dlan u lice,tako da još jedno vrijeme nisam imao curu. Tu emotivnu prazninu morao sam nadomjestiti  poluautomatskim poliranjem svoje alatke, ali i tu je problem- nigdje mira nemam. Prvo pada odluka na taj čin , onda provjera ima li koga u okolici ,neka beletristika ili audio-vizualno daočaravanje na tv-u , onda dizanje «Miška » pa ponovo provjera . Miško padne ,diži ga ponovo,brz rad ruku ,gledaj lijevo-desno (ne daj bože, da neko naleti) ,diži ga ponovo ,stavljaj neku maramu  ili neku tkaninu u usta da se ne čuje kad proizvodiš zvjerske zvukove.Još malo ,sad će, uff dobro je, sad će ,jebemti pa gdje ću se istrest’? STANI, ajde, sad idi u wc ,diži ga ponovo ,uf uf uf evo ga ,uff uff ii tup tup ,doobroo operi ruke i Miška i to je to (muka božja ). Slično je i sada .Kad imam tu i tamo neku žensku osobu koju najviše volim, normalno ( ali, kad kaže DA ) . Gasi  se svjetlo ,prisluškuje da li se neko mota po kući ,prije toga obilazak oko kuće( ne daj bože ,da ima voajera) , ipak sam ja javna osoba (tu i tamo može me se vidjeti na televizijskom ekranu kada se gledaju obiteljski snimci ). Ceremonije skidanja (ženske misle striptiz.Kurca malo, treba mi vremena da se opustim),ulazak u krevet vrlo je munjevit, ne smije se vidjeti moja mala sramota ,s tim da ponekad partnerica dobije po bubregu ,ali sve to ide u rok službe. Nikad ne znam da li će biti  sex-a jer Miško zna biti jako tvrdoglav,pa ako mu se ne da ili je stidljiv, nema šanse da pokaže svoju veličinu.Tu više ne pamaže ni felacio (možda da ga počnem zvati Tvrtko (tvrdoglav ko mazga)). U principu razumijem žene koje me ne vole , zavisi od formata istog. Mama je prihvatila tu činjenicu,rekla je: na sve može, ali u kupatilu ne može jer joj se ne da svaki dan skidati i vraćati vreću . Pritisnut kompromisom  riješio sam se i tog problema . U kupatilu nemamo grijanje,stoga pet minuta prije tuširanja pustim vrelu vodu ,pričekam da se zamagle sva stakla i  ulazak više nije problem , a samo tuširanje prođe  bez vizualnog indentiteta,zato što zatvorim oči (čisto da mi pjena od šampona ne uđe jer me onda peku oći) ,pa sam živčan i ljut.  Sada pretpostavljam da vam je jasno zašto me ne vidite  u discu..Kad već spominjem sanitarne čvorove i kupatila, imam još jedan strah: ne volim ići u toalet u nekom kafiću ili restoranu, imam mali mjehur i konstantno imam tekućine u njemu ,stoga se  redovito moram zaletjeti  do tih pločicama obloženim prostorijama. Pošto mi je mjehur mal ,jako  se brzo pomokrim i onda mi je frka odmah izać jer će ljudi pomisliti da nisam oprao ruke.Sad prakticiram nositi mali švicarski nož (znate onaj sa svime i svačime u njemu) pa si malo obrežem nokte ili izvadim priručnu pincetu pa si čupam obrve ili dlake iz nosa ,čisto da dobijem na vremenu.Jednom prilikom ,dok sam bio na toaletu u lokalnom bircu ,zaboravio sam na vrijeme pa sam se zadržao nekih dvadesetak minuta .E,onda je tek bila frka (ljudi će garant mislit da sam bio na velikoj nuždi), bio sam prinuđen da ostanem dva sata u tim prostorijama da ljudi zaborave na mene (i jesu ,još su naparavili fajront pa sam morao izlaziti kroz prozor ). Od svih tih fobija u zadnje vrijeme me boli glava i jako sam živčan ,a ni voltareni ni apaurini više ne djeluju.Ako bolje pogledate na listiću za upotrebu i doziranje, u donjem lijevom ćošku piše :ovaj preparat nije za Hrvoja. Ne volim kad  ljudi vide da sam stidljiv, stvarno se trudim da izbjegavam svaku situaciju svoje stidljivosti, naprimjer bubuljice ili akne (kako se kome više sviđa ).Rastu mi samo na dijelovima tijela koji su prekriveni nekim odjevnim predmetom. Počeo sam pomalo sijediti (vjerojatno od svakodnevnih briga ) ,ali nisam dozvolio da mi sijedi kosa ,nego dlake na prsima koje redovito brijem. Za svaki slučaj (možda je i kosa tvrdoglava kao i Miško- Tvrtko ,pa se usudi  pustiti koju sjedu kosu) ofarbao sam je u crveno (krasna boja ),možete me doći posjetiti čisto da se uvjerite (pogotovo vi koji čitate ovaj tekst) . Ponekad me možete vidjeti u Zagrebu (bar jednom mjesečno ), otprilike zadnji vikend u mjesecu.Živim dosta rastrošno pa pred kraj nema više love za trošit, a glupo mi je pitati mamu da mi da jer ne volim posuđivati novac. Stanem tako uz cestu, ustopam neki auto ili kamion, zaletim se na par sati do Zagreba ,odem do katedrale,  isprosim od tri stotine do tisuću kuna, pa opet stopiranje, ali onda  se stopaju samo kamioni  jer većinom svi oni ,kao i ja, vole janjetinu .Novaca se ima pa se ležerno stane  u neku birtiju  pokraj ceste gdje se kraj ulaza okreću tek priklani janjci.  Ako niste sigurni u koju od tih visoko uslužnih ugostiteljskih objekata treba stat molio bih vas za strpljenje jer upravo pripremam vodič za « Stopere i kamionđije» u kojem će biti svaki  ugostiteljski objekt u pravcu Dubrovnik – Vukovar sa svim svoj vrlinama i manama, a ocjenjivanje će se rangirati od jedne do pet janjećih  glava.Dok se knjižica ne izda, savjetujem vam ,ako ste na putu prema Zagrebu ,da stanete u selu Dežanovac (75kilometara sa glavne ceste), ima jedna krasna krčma ¨Kod lijepog Ive ¨u kojem služe različite delicije prezentirano od strane mladih konobarica u visokim dekolteima . Sanitaran čvor odvojen je od samog objekta 35metara , tako da se ne morate bojati za bilo kakve mio-mirise ili zvukove. Bez ikakvog razmišljanja dodijelio sam pet janjećih glava tom objektu. Dobar tek! Eto, nadam se da ste dobili potpuni uvid u moj život i molio bih vas da sljedeći put, ako se susretnemo, imate malo više razumijevanja te da odemo na neku janjetinu uz cestu, vi plaćate.
 

Televizijska rapsodija
 
 
Neki dan sam gledao na jednoj od naših televizijskih postaja,  ne znam po koji put repriziran film, Goli pištolj . Scena s glavnim akterom i glavnom glumicom u kojoj  vode ljubav u ogromnim kondomima -¨prakticiraju siguran sex¨. Takve bi kondome netko od naših velikih uvoznika, ili jedan od naših mnogobrojnih obrtnika koji su pod stečajem, trebali  početi proizvoditi.Sadašnja vlada  toliko nas jebe u glavu,  a i po ostalim djelovima  tijela , da se ja jestnostavno  bojim za sebe i   svoju djevojku . Mislim,cura bi mi mogla ostati trudna  neovisno što pije tablete, ali od toliko siljenja i natezanja  učinkovitost istih je vrlo upitna . Doduše ,razumijem ja i njih , sve manje i manje  je naših malih Hrvata pa se ljudi trude .
Jedini problem za uvoz ili proizvodnju tih velikih zaštitnih kabanica je naš kardinal Bozanić koji se trudi da se mi Hrvati ponašamo kao pravi katolici. Jednog dana i moja je želja da se dobro oženim ili udam (pristajem na obje opcije).Vjerojatnost da će i u mojoj kući biti klinaca koji će praviti pizdarije , ispirat mi živce,  farbati kosu  sjedim pramenovima , kao što sam i ja svojim roditeljima pružio.Jedino me je strah što neću znati jesu li  djeca moja ili od ekipa iz Sabora i Banskih dvora.Stvarno me je strah. Vratimo se mi gospodinu Bozaniću i ekipi .Jesu li razmišljali o mladim Hrvatima kada su na javnoj televiziji zabranili sve vrste erotskih filmova ,a pogotovo filmove s pojačanim porno sadržajem.Mislim, teško se napaliti gledajući  televiziju, a na njoj gospođe Ljerku Mintas-Hodak,Branku Šeparović, Vesnu Škare Ožbolt ,Helgu Vlahović,Vesnu Pusić ili Jadranku Kosor. Ne želim nikoga uvrijediti ,ali te gospodične i gospođe među njima su primamljive, ali za srednji starosni sloj ljudi, a mi, relativno mladi ljudi, prepušteni  smo osobnoj mašti .
Stoga su nam sve susjede već odavno izopćene u  različitim pozama (višestruko) .Slušajući glas i gledajući reportažu gospođe Branke Šeparović , čovjeku dođe da uzme tupi nož da si pokuša rezati vene ili uzeti neku priručnu alatku kao motiku ili ašov da se dobro utuče ili u najblažem slučaju da uzme kutijicu anti-depresiva.Po njezinim riječima, sretni smo što uopće možemo disati ili bilo što jesti.Zatim , sljedećeg dana iz Ministarstva zdravstva gospodin Miroslav Hebrang da priopćenje da je veliki porast potošnje lijekova, dok Pliva trlja ruke.
Mislim da bi gospoda iz Plive trebala razmisliti da gospođu Šeparović u najmanju ruku stave na platnu listu, ako ne mogu dati većinski dio dionica iste. Da se mi vratimo Hrvatskoj televiziji.U par navrata sam imao čast  gledati film koji je sadržavao vrlo malo eksplicitnog sadržaja i baš u trenutku samog događaja u spavaćoj sobi su nastale smetnje.Sljedeća scena: tip  u kuhinji kuha kavu ,a jedina erotska scena vide se  nožni prstići mlade dame. Uff, što je bilo dobro.Čitao sam u nekim dnevnim novinama da  su televizijske kuće imale zajednički sastanak i uz to je bila žučna rasprava tko će otkupiti seriju, inače u svijetu vrlo gledanu Dva metra pod zemljom. Po europskom zakonu trebaju se puštati takve serije jer govore o homoseksualnosti u društvu, a u Europi svi imamo ista prava, tako i pederi. Eto, taj zadatak pao je na Novu,  ali i oni su vrlo spretno izbjegli prikazivanje vrlo delikatne stvari (ljubljenje dva muškarca, još da stvar bude gora jedan  od njih je crnac), stoga svaki puta kad bi se taj zaljubljeni par krenuo ljubiti krenu reklame.Set reklama od deset do petnaest minuta da ljudi zaborave gdje je serija stala .U međuvremenu , ekipa malo premota ,serija se nastavi i svi zadovoljni. S obzirom da se taj par zaljubljenih golubova  vole ljubiti, desi se da nakon pet minuta serije ponovo počnu reklame.U par navrata,  dok sam gledao tu seriju , netko me nazove pa kad me pitaju šta gledam ja im kažem reklame prekinuto sa serijom Dva metra pod zemljom.Nije to tako ni loše, na RTL-u je počeo Reallity show pa ljudi mogu vidjeti malo golotinje. Tolika je želja da se pobijedi i osvoji milijun kuna da su djevojke počele pokazivati grudi i lijepo skrojene tange. No, naš ministar Hembrang opet se pojavi s negodovanjem jer su cijela ekipa pušači i oni , zamislite ,puše pred kameram .Možda bi mu netko trebao objasniti da je to simulacija života i da se ti ljudi  ponašaju kao u svom životu. Može, ali bez cigarete.Pošto se oglasio naš uvaženi ministar ,počeo sam se brinuti što je s Bozanićem .Pa, na televiziji ima golih,doduše ne potpuno, ali još uvijek se vide grudi i taj show bi trebalo ukinuti.Ne znam ,možda je u Vatikanu pa nije upućen, ali stvarno sam zabrinut.Sve u svemu ,razmišljam s kojom susjedom da danas općim? Gospođo Vlatka, na Vama je red.

Anđeo s greškom
 
 
 
Veza kod Pritija opet šteka i primanje mejla s atachmentom  mi već ide na živce,  jer  primanje istog traje cijelu vječnost , a došao samo da pošaljem 14-znamenkasti cod za mobitel,jer me Lana nije zvala cijeli tjedan .Pretpostavljam da je dekintirana kao i ja.
Evo, prolazi godina dana da sam s njom u kontaktu .Jebote, kako vrijeme leti, pa ovo više nije normalno.  Ponekad se pitam da li mi ovo treba. Gubim živce, koncetracija na nuli, a izderivanja na svoju radnicu dešavaju se svakadnevno;pa koji kurac ne zove više. S Lanom sam stupio u kontakt poslije jedne pijanke s koje sam došao rano .Prekinuo sam sa Sanjom i svako druženje s ljudima doživljavao sam s velikom odbojnošću i nelagodom . Komp mi je bio upaljen , litra vina je bila otvorena, stoga sam odlučio da odem na iskonov chat.Možda uspijem naći neku kvalitetnu osobu  za upoznati ,a eventualno i sresti u pravom svijetu daleko od virtualnosti koja me u zadnje vrijeme okupira. Dok chatam , slistit ću  crnu tekućinu
nastalu od grožđa sa svoje vikendice.Ni sam nisam siguran kako sam došao do Lane jer nick  joj je bio običan:Lana, ali jednostavno je krenulo .Alkohol me dobrano držao, a vino koje sam dolijevao u sebe samo je povećavalo pripitost.Stari je stvarno napravio  dobar  posao ove godine s mućkanjem grožđa.Možda zbog alkohola ,a možda zbog prekida , te noći sam bio romantičan pa je vjerojatno i nju privukao chat sa mnom. Razgovor je krenuo normalnim smjerom, klasična pitanja:ime,godine, odakle smo i ostale rutine koje se ispituju na prvom chatu s nekom osobom. U samom startu me je način pisanja i pravi odabir riječi podsjetio na Adrijanu iz Zadra. S njom  sam bio dosta dugo u vezi, u Iskonovoj vezi, koja je na čudan način pukla,ali razgovor koji je tekao pokazao je da je Lana iz Našica i da je usto i  udana . U tom trenuku  sam popizdio. Gubim vrijeme s njom jer večeras neću ništa uhvatiti niti ništa dogovoriti  za eventualni dejt,  ali s obzirom da sam bio tužan
 i romantičarski nastrojen ostao sam s njom . U razgovoru, odnosno  dopisivanju sLanom, teme su jednostavno curile. Vrijeme provedeno s njom je projurilo kao slatki snovi koji ti projure dok si u R.E.M. stanju. Dok smo si slali poruke došla mi je ideja da se nađem s njom te joj iz pizdarije predložim: nađemo se  na pola puta,  vino i dekicu ću pripremiti,  jednostavno da se maknemo iz ovog virtualnog svijeta,te da vidim tu osobu s kojom tako ugodno chatam.Nažalost, koliko  god joj je ta ideja bila primamljiva ,nije se mogla realizirati zbog dva razloga: muž joj dolazi za pola sata kući s posla, a ona nema vozački, stoga nam ostaje   još pola sata čavrljanja . Ne znam otkud čovjeku taj instinkt,   taj osjećaj da je osoba  u redu i da  neće iskoristiti tvoju otvorenost (mada sam se u masu slučajeva prevario), te me je dosta ljudi iskoristilo i iznevjerilo zbog toga. Kad ljudi kažu da se na svojim greškam  uči i stječe karakter, pametnom čovjeku bi to trebalo značiti nešto, i u osnovi, on se i drži toga, ali ja sam  opet  napravio iste greške ,opet sam bio totalno otvoren prema nepoznatoj ženskoj osobi.U tom trenutku mi nije bilo važno da li je to zbog moje ranjive situacije,zbog  neumjerenog konzumiranja alkohola ili zato što mi je Lana davala tu sigurnost .Opustio sam se i o sebi pričao sve što je Lanu zanimalo. Zbog delikatne situacije nije mi davala nikakve informacije o sebi, osim osnovnih: Lana,26godina,Našice, radi kao trgovkinja za specijaliziranu opremu, nema djece i šest godina je u braku. Minute su prolazile, vrijeme joj je bilo da se disconecta  jer muž samo što nije stigao, ali u svakom slučaju je htjela  da se sretnemo ponovo da možemo nastaviti ugodno chatanje. Koliko god da mi je bilo ugodno,  nisam bio siguran želim li se  naći s njom jer je udana,  a ja želim naći neku osobu za neobavezan sex  .Na njezino pitanje hoću li dolaziti sutra u ovo vrijeme odgovorio sam vrlo nedefinirano: sve zavisi, jer mi modem šteka ,pa ne znam hoću li  moći dobiti vezu. Rujanske noći su bile tople, zato sam spavao u boksericama prekriven  jednom dekom .Večerašnji  chat toliko  je bio ugodan da sam u glavi vrtio svaku  rečenicu koju je  napisala ,razmišljao o njezinom izgledu, mada nisam uzimao previše važnosti ,poučen iskustvom ( osobe koje chataju mogu se predstavljati onako kako bi htjele izgledati, tako da nikada ne možeš biti siguran  kakoje u stvarnosti). Cijela ta situacija me je napalila te su mi se u glavi počeli vrtjeti filmovi:  ja u glavnoj ulozi s Lanom , izvodimo razne poze izvučene iz Kama Sutre, moj Elvis (kako ga zovem iz milja) već je dobrano bio  napunjen krvlju i jednostavno tražio kombinirane dodire ruku i onaj  uzvišen vrhunac.Ovoga puta nisam Ga htio razočarati, stoga sam  munjevitim pokretima ruku dofurao Elvisa do  uzvišenog trenutka. Dan mi je projurio,sjetio sam se Lane nekoliko puta ,čak puno više negoli svoje bivše koja mi se još uvijek motala po glavi. Totalno neplanski ostao sam doma i nekim slučajem našao se na iskonu  u nadi da ću naletjeti  na Lanu.Iščekivao sam 22 sata jer u  to vrijeme dolazi.Balašević mi na winampu svira, igra se spider solitaire i čeka se Lanu . Nije me iznenadio moj mazohizam.Iščekivanje zauzete žene.U zadnje vrijeme jedino takve ženske osobe upoznajem  ili su udane ili imaju dečka .Svo moje idealiziranje oko braka i veza koje sam imao do prošle godine, otišlo je u vodu, jer u osnovi  sam i sam doživio jedan od tih fijaska .Bivša me prevarila s frendom pa sam i ja zamračio (valjda poučen tim  iskustvom ), tako da više nisam gledao je li ženska zauzeta (u bilo kojem smislu).Znam, gad sam ,ali jednostavno nisam htio gledati u moralna pitanja svog  ponašanja.Možda  sam s njima bio jer ne moraš biti u vezi s  takvim osobama da  bi imao neku intimnu avanturu,ne moraš  se pravdati za svoje ponašanje, nemaš obaveza poslije sexa , nego čujemo se za novu skokovinu.Možda sam u to vrijeme planirao i s Lanom, ne mogu se sjetiti ,ali Lana me je u samom startu držala na distanci i naglašavala da se nikada nećemo upoznati (bar ne u našim svjetovima).  Taj njezin stav nisam odobravao, jer neke stvari koje  zamislim u svojoj glavi pokušam i ostvariti.U konačnici to i dobijem .U par navrata sam i napomenuo svoja stajališta, što ona nije htjela prihvatiti. Dani provedeni na chatu su  prolazili, a naša prisnost je bila sve veća i veća .Jednom prilikom sam iz zajebancije  dao svoj broj mobitela, ne očekujući  da će me ikada nazvati,niti zapamtiti broj ,budući da nije smjela ostavljati nikakve tragove. Moj život se bazirao na posao ,odlaženje s frendovima na večernje cuge,  povratak kući do deset sati (uvijek je postojala nada da ću naletjeti na svoju chat partnericu) , eventualne izlete s drugim curama.Nisam ni očekivao, ni tražio, jer ona me je upotpunjavala .Tijekom jedne od mnogih večeri dok smo chatali ,prekinula me i zamolila da prekinemo chat jer je došao frend s kojim se nije dugo čula .U tom trenutku me je malo povrijedila, ali kako  smo se počeli svakodnevno viđati na chatu,  napisao sam joj o.k, vidimo se sutra i prekinuo vezu . Nije to bio čin ljutnje nego moja kurtoaznost , a jednostavno mi se nije dalo objašnjavati  kako nema frke i da je u redu  (što ona nije razumjela, te je shvatila  kao da sam povrijeđen).Drugog dana, negdje oko podneva , zazvonio je mobitel s prekrivenim brojem .Nije mi  bilo ništa čudno s obzirom da imam frendicu kojoj je tata političar pa imaju skriveni broj  .Javio sam se pomalo glupo «pa di si frajerice» što je i Lanu zbunilo.
 
Lana : Dobar dan ,ovdje Lana trebala bih Hrvoja
Hrvoje : Ja sam
            U početku telefonskog razgovora nisam čuo ime kada se predstavila
Hrvoje: Oprosti, nisam čuo ko je?
Lana: Lana je , zovem te u vezi jučer.Sorry, nisam mislila da ćeš se naljutiti .
Hrvoje :Ko ja?
Lana :On mi je stari frend i stvarno se nisam dugo čula s njim
Hrvoje: Ma daj ,pa nema frke, nisam se ja naljutio.U svakom slučaju drago mi je da si me       
             nazvala.    
Lana;: Stekla sam utisak da si se naljutio .Ne bih to htjela.Ugodno mi je s tobom chatat
Hrvoje: Anđele, pa nemoj se brinuti ,danas dolazim na chat.
Lana:   Idem, moram ići raditi
Hrvoje : Nemoj, daj da još malo slušam tvoj glas.Imaš super glas , odmah  ću se  zaljubiti
                (smijeh)
Lana : (smijeh) Ne, ne mogu.Moram ići
Hrvoje : Mogla bi ovako ponekad nazvati.Jednostavno da se čujemo.
Lana: Ne, ni slučajno,ovo je samo zato što sam se zabrinula. Idem sad ,vidimo se na iskonu?
Hrvoje : Da, naravno
Lana: Bok.
Hrvoje :Pa pa anđele (tako sam joj  pisao uvijek kad smo se rastajeli na chatu)
Jer ona je za mene uistinu bila Anđeo s greškom bez krila, što bi rekao, odnosno zapjevao stari Balašević.
Kad je prekinula vezu još  uvijek sam bio zbunjen  njezinim pozivom, ali i presretan.Glas joj je zvučao baš onako kako sam zamišljao,mačkast ,glas za šaputanje na jastuku. Samo taj glas nikada neće biti na mom jastuku.Odavno sam to shvatio, ali prihvativši njena pravila dobio sam jednu frendicu  koja mi u životu puno znači .Poslije nekoga vremena  mobilni pozivi su krenuli sve redovitije i redovitije (na moju sreću, ustvari obostranu sreću), samo s dozom opreznosti.Lana je ta koja drži sve konce , ali sudeći po količini poziva i dužini istih, dosta joj značim.Klasično ljudsko ponašanje: kad dobiješ nešto, uvijek tražiš još.S Lanom  sam chatao redovito, čuli se telefonom kad god je to ona odlučila, ali želja da ju vidim bila je prevelika .Gotovo svaki chat kojeg smo odradili bio je  objašnjavanje zašto bi se trebali i zašto se ne bi trebali upoznati. Na Lani se mogao osjetiti strah   u svakoj njezinoj pisanoj  riječi i mačkastom glasu.Pokušao sam ju nagovoriti svojom uvjerljivošću , ali ona je imala isti iz govor: «Našice su mali grad ,ovdje svako svakoga zna, ne želim si stavljati brak u nezgodnu poziciju, mada je sama ova stvar bezazlena ».Ili nije. Tako sam mislio zbog čega je na chatu ,vjerojatno zbog nesuglasica u braku, neki segment kojem fali avantura.Flert nisam mogao dokučiti (jer ona je uvijek bila ta koja nas je dražala na distanci), a prijateljstvo nisam mogao staviti kao jedini mogući razlog.Jedne večeri, pretpostavljam pripite ,odlučio sam ju pitati zbog čega je tu. Je li sve u redu u njezinom braku ?Moja netaktičnost i nespretnost u pisanju Lanu je uzrujala, potresla.Moje , odnosno klasično muško razmišljanje. Kao u svakoj vezi ,tako i u internet veziima svađa .Svađa je ta koja kristalizira vezu,  koja ju učvršćuje ili  razjebe, sve ovisi o karakterima ljudi.Ovo je bila naša prva svađa . Tek kad sam napisao ta prokleta pitanja, shvatio sam koju sam glupost napravio .Lanine suze mogao sam osjetiti na svojoj tipkovnici .-Bilo mi je žao, u tom jedinom trenutku htio sam znati sve o njoj :broj mobitela,telefona ,kuće,prezime, adresu,htio sam doći do njenih vrata da je zagrlim ,da joj dam do znanja da sam budala, da ponekad ne mogu prihvatiti stvari onakve kakve jesu. Pokušao sam objasniti da  nisam mislio tako , da  riječ koju  trebaš uvijek fali, a da bez nje rečenica poprimi neku drugu , krivu formu.Njezina kurtoaznost je još uvijek bila vidljiva,  ali i povrjeđenost.Nedugo zatim jednostavno je rekla da mora ići, da se čujemo ,da se ne brinem da je u redu.Nije bilo vrijeme Korizme i Uskrsa ,ali tu noć sam probdio nervozan i totalno skurcan.Pitanja su se vrtjela:jesam li trebao biti  toliko otvoren prema njoj ,koje su  granice do kojih možeš ići, a ne smiješ prestupiti ,je li ovo naša zadnja večer, hoću li je ikada ponovo čuti?
Bol u stomaku je bila neizdrživa ,apaurin nije imao učinka na mene, dvije kutije cigareta i lonac kave bilo je potrošeno na moj jad.Jutro je stiglo i bilo je u stilu mojega raspoloženja, kiša je pljuštala, sivilo je pokrilo moju glupost. Oprosti Lana , vrtjelo se u  mojoj glavi ,kao pokvareni ,stari Iskrin gramofon.Mogao sam se samo nadati da će  nazvati.Možda da me pošalje u kurac, možda da kaže zbogom, a možda da mi oprosti . Radna kolegica opet je najebala.Dobila je ponovnu  dozu moje  živčanosti, set povišenih tonova i moju melankoliju do otrprilike deset sati kada me je nazvala  Lana J. Emocije su se malo smirile,  razgovarali smo kao odrasli.Nažalost, nismo izgladili sve, ali saznao sam da internet veza nije pukla, a tijekom vremena pokušati ću sanirati štetu.Nedugo poslije, Lana je otišla kod sestrične u Osijek, na odmor.Taj odmor sam vidio kao priliku da se upoznamo.Prije odlaska pričala mi je da će šetati svog zlatnog retrivera Avalona  po šetalištu i da će tih  tjedan dana iskoristiti za rekreaciju i punjenje energije za nastavak kolotečine.Nervoza u želucu mi se dešavala kao u  tinejđera kada ide na prvi spoj.Došao sam na šetalište oko18,00 sati kupio si jednu limenku piva i paket Orbita da smanji smrad poslije .Šetajući gore –dolje, tražeći njih dvoje,  nervozu sam izbio iz glave i otkidao na prolaznike koji su me uspoređivali s našim proslavljenim pjevačem Jaquesom,(možete pretpostaviti moj izgled, samo oduzmite od njega dvadeset deka i dobili ste pljunutog ja ).Tri sata su prošla ,ali Avalona i Lanu nisam sreo.Pri  povratku  kući bio sam sjetan i smiren . Drugi dan sam napravio istu rutu.Nervoza se   nije pojavljivala, ali sreće da ih sretnem  nije bilo. Sljedećeg jutra je dedi pozlilo. Strka koja  je napravljena nije pomogla jer deda je digao ruke od svog života, ljubav prema  pokojnoj ženi bila je velika i svaki dan poslije njezine smrti bila je lagana predaja. Onaj osjećaj ,kad vam ode voljena osoba bez pozdrava ,kad znate da ju više nećete vidjeti, niti joj reći volim te ,fališ mi,me je savladao.Suze jednostavno nisu prestajale. U svakom trenutku kad bi dolazili ljudi izraziti saučešće, bol je postajala sve veća i nepodnošljivija. Sjeo sam u auto, počeo voziti u nedefiniranom pravcu ,samo ravno ,daleko od mase rasplakanih ljudi.Odlučio sam otići do Osijeka da napokon vidim Lanu.Prošetavši po cijeloj dužini šetališta prešao sam na drugu stranu u nadi da ću je konačno sresti. U daljini se počela pojavljivati sjena retrivera i kretala se ispred neke ženske osobe .Pošto nisam bio siguran  kako Lana izgleda bio sam : da li da pristupim ili da kukavički okrenem leđa? Zlatno- žuta gromada dlaka i mišića  prilazila je velikom brzinom.U trenutku mi je riječ Avalon izletila iz usta ,na što mi simpatično zbunjena životinja priđe.Promrljao sam:A, ti si znači taj.Uhvatio sam ga za glavu, podragao,a u međuvremenu je stigla ženska osoba u trenerci i crnoj sportskoj majici. Bok, ovo je Avalon, pokazujući prstom prema retriveru ona zbunjeno klimne glavom.A ti si onda  Lana.Jesam, uzvrati.Pružajući ruku izvalim:Pa, super, ja sam Hrvoje.Na njezinom licu vidjela se zbunjenost, pomalo i stidljivost, ali nadimak koji sam joj dao sasvim je odgovarao njezinom izgledu.Ona je uistinu izgledala kao anđeo.Njezina savršena linija koja  se prezentirala pred mojim licem ostavila me bez daha.U osnovi, takvoj djevojci ne bih nikada prišao  jer ne bih imao muda, a jezik bi mi se spetljao i bez ikakvih problema ostavio bih dojam jednog prvoklasnog debila. No, s obzirom da sam imao podlogu od nekih osam mjeseci komuniciranja s njom, za divno čudo bio sam smiren i savršenovladao situacijom. Tuga koja me vodila današnjim danom dopustila mi je da u tim trenucima uživam i da budem sretan. Njezine pomalo grube crte lica,  koje su se sa smješkom  pretopile u jednu novu osobu ,
osobu koja može predstavljati savršeni uradak grčkih bogova,  osoba zvana Pandora.Pandorinu  vitku liniju nisam mogao tada vidjeti ,jer trenerka i majica bile su prevelike ,ali na jednim od sljedećih susreta,  kad nije bila pripremljena za sportske aktivnosti, nego večernji izlazak, njezina stražnjica  stajala je uspravno i ponosno ,a grudi koje su  se stopile s malim strukom pokazivale su svoju raskoš. Susreti koji su se dešavali uvijek su bili nabijeni jednom dozom požude koja je  ostala neokaljana  bjelinom prijateljstva.
Zvoni mi mobitel -prekriveni broj.
 
 

Vlasta
 
Sredina je listopada. Već je toliko zahladnjelo da sam morao obući kaput koji sam dobio od pokojnog djeda. Taj odjevni predmet bio mi je mrzak jer mi je bio broj manji,rukavi su mi pokrivali veći dio ruku, ali nedovoljno .Na prvi pogled se mogao  vidjeti dio mojih dlakavih ruku, no navikavši na taj izgled i svoju nezgrapnost, izišao sam iz kuće .Škodilak 136 ls Favorit me je čekao sa svojim zamrznutim vjetrobranskim staklima .Toliko nadrkan jednostavno sam prihvatio tu činjenicu te noktima ostrugao mali dio površine ,dovoljno da mi oči vide cestu . Jedvice upalivši auto( akumulator mu je bio već na izdisaju snaga), napravio sam  krug oko grada u nadi da će se češko sranje moći ugrijati, no danas su i Česi bili protiv mene  i vraćali dug za svaku glupost koja ih je zadesila tijekom hitlerovskog režima. Cigaretu sam  zapalio refleksno, ne obraćajući pažnju da mi je jedna već lagano tinjala u prepunoj češkoj pepeljari.Glava me je boljela od neispavanosti jer sam sinoć opet bio pijan sa svojim frendom .Još su  me pratili uzastopni filmovi koji su se puštali u mojoj glavi.Glavni protagonisti bile su Marina i Vlasta ,pa kratki dokumentarac o kroničnom nedostatku love, komedija o mom životu (život na kredu).Pogled mi pada na retrovizor ,gadi mi se lik kojeg vidim, gadi mi se  to neobrijano lice te umorne oči .Nisam zadržao  taj položaj, nego sam spustio oči na sat: pet i petnaest ;u pola šest treba  biti pred Vlastinom kućom. Grčevi u stomaku ne prestaju, a nervoza postaje sve jača i intenzivnija.Okrećem glavu ,iza sjedišta bi trebala biti boca pelinkovca koja je ostala od sinoć.Sjećanje me nesluži i nemam pojma koju ću količinu naći u njoj, ali nada i želja me  tjeraju da je nađem( ponekad se pitam postajem li alkoholičar).Vrh kažiprsta osjetio je glatku polusmrznutu površinu; istegnuvši se ,dohvaćam ju te u sebi mrzovoljno opsujem (a tu si ,mamu ti jebem), jer sam već lagano počeo gubiti volju za tim gorkim Badelovim uratkom. Dok sam se vraćao u pravovaljani položaj, tišinu je naglo prekinuo neki tup, ali razmjerno jak zvuk.Refleksno  sam zakočio, auto se ugasio,zaboravio sam  pritisnuti kvačilo .Jasno mi je da sam udario u bankinu ,stoga mi se nije žurilo da izađem van pa sam  istresao u usta veću količinu gorkog pelina te počeo razmišljati kako je krenulo, šta će se do kraja večeri još desiti.Upalio sam auto i odvezao se do Vlaste .Dok sam čekao da izađe van ,pogledao sam felgu.Od muke sam se nasmijao promrmljajući  nešto u stilu : evo,još jedna tema za svađu sa starim koji me je ionako u zadnje vrjeme dosta masirao.Naime, felga je bila zgužvana te sam se  čudio što guma nije izišla iz utora.Cinično razmišljanje ( kojeg sam u zadnje vrijeme imao na pretek) prekine Vlastin mačkasti glas:Pa, bok frajeru .Hrvoje se nasmješi i nesigurno izgovori :Bok,anđele. Inače, sve ženske tako zovem,  čisto da slučajno ne bih izgovorio krivo ime, što mi se prije znalo dešavati.Koliko god to bilo prepotentno od mene ,problem nisam mogao riješiti jer jednostavno ne mogu zapamtiti imena ,možda zato što sve ženske koje upoznam vrlo brzo nestanu . Vlasta nije bila neka ljepotica za kojom bi se lokalni frajeri okretali i balkanski fićukali,niti je bila zgodna ,na njezinoj majici se mogao vidjeti koji kilogram viška ,ali mi to nije smetalo, nije mi bilo važno-ona je za mene bila oličenje ženske seksipilnosti .Kao što je Riblja čorba pjevala˝ Ja sam se ložio na tebe ˝            ,tako sam se i ja ložio na nju još od osmoga razreda kad mi je dala prvi ,pomalo nespretan poljubac. Naš  život se nikada nije prepleo u pravo vrijeme,ili je ona ili sam ja imao neku vezu kad bi naišli jedno na drugo . Tako smo i ovaj put naletjeli jedno na drugo i ovaj put sam ja imao djevojku koju sam jakozavolio,ali je veza bila tek u počecima ,stoga nisam imao muda opet reći Vlasti da sam zauzet, a Marini neće biti ništa ,sve dok ne zna ništa. Poslije osmijeha i kulturnog pozdrava obgrlio  sam ju tako da su mi rukavi kaputa došli do lakta . Tek sam je  onda  počeo ljubiti ,prvo u čelo, a onda sam prešao na njene usne koje su bile premazane labelom od kamilice.Okus mi se toliko svidio da sam zaželio da taj trenutak traje vječno,no na moju žalost ona me ubzo prekinula, lagano odgurnula:” Frajeru,uspori malo, pred kućom sam ,starci me mogu vidjeti.”Znao sam da je to nemoguće jer je mrak odavno pao,a od mjesečine ostao samo trag na zvijezdama koje kao da govore doći će sljedeći mjesec. Sjeli smo u škodilak te se odvezli pred galeriju gdje je bilo otvorenje nove izložbe nekog poznatog slikara koji mi nije u životu značio ništa ,jedino sam  pizdio na njega jer sam znao da  majmun ima više novaca ,bolje izgleda,a ima i kaput po mjeri.Sva sreća da sam svoj kaput ostavio u autu,tako da sam izbjegao javnu sramotu. Vlastu sam primijetio pod svjetlima galerije, kako se izazovno obukla :bijela rolka od kašmira ,siva suknjica koja je pokazivala njene dugačke, dobro građene noge  koje su bile presvučene crnim najlonkama U to vrijeme prikazivanja  njene ljepote vrtio mi se film; jesu li ispod sive suknjice smješteni oni crni halteri koje sam joj kupio za jedan od njenih rođendana ?. Okrenuvši glavu prema meni skužila je da ju dobro šacujem, nasmješila se  i prokomentirala da nije lijepo tako buljiti u nekoga i da ne brinem ,tamo su.Osjetio sam puls između nogu i pomislio, samo mi još to treba Sva sreća, zgrabila me za ruku i dofurala do šanka gdje su se  točila skupocjena pića ,a ja sam zgrabio čašu bijelog vina koju sam strusio na eks. Po slatkastom okusu shvatio sam da je to traminac , zgrabio drugu čašu i ponio sa sobom jer me Vlasta odvukla do mase gdje je počeo pričati onaj s dobrim kaputom o nekim kompozicijama, postocima svjetla te kutovima prilaženja slici. Dok su svi otvorenih usta zjapili prema tipu s kaputom, ja sam očima naglasio konobaru da mi donese novu čašu s tramincem, jer sam i ovu brzo potamanio (i sam Nick Cave  je  otpjevao Brother ,my cup is empty) pa rekoh sebi ,nema smisla da je prazna. Tip s kaputom baš si je dao oduška i razvezao o svojim slikama dok sam ja zujao okolo, sve dok mi oči nisu naletjele na Vlastinu stražnjicu i njezinu sivu suknjicu.Položio  sam, kao neki dječarac, ruku na sivo platno i počeo ju lagano milovati .Vlasta se nije pomakla, ali se na njezinom licu vidjela lagana narajcanost i nelagoda. Stao sam pokraj nje ,ali sam se približio njenom uhu, diskretno ga liznuo i šapnuo: ajmo odavde. Nije ništa rekla, samo je očima naznačila da ostajemo neko vrijeme.Fala kurcu, tip je prestao labrtati i najednom se masa raspršila po galeriji.Nas dvoje smo ostali nepomični.Bilo  mi je glupo stajati na sredini,pa sam ,da razbijem šutnju, pitao svog anđela što ćemo sad . Napravila je pomalo sadistički izraz lica i rekla let´s mingl( ajmo se družiti). Stvar mi je bila logična, ali to nije bio odgovor  koji sam htio čuti, jedino što sam htio je da pokupim par butelja iz šanka, zgrabm Vlastu i odfuram je u svoje carstvo na vikendicu. Vikendica je bila moje mrjestilište,kuća užitaka, nimalo romantična soba s tri kreveta i spužvom na podu koja je služila kao dodatni krevet ,obložena lamperijom. Vonjala je po ustajalom zraku i prašini, ali je uvijek davala djevojkama jednu sigurnost i utočište gdje će one biti u zagrljaju sa svojim Hrvojem.Večer je prolazila ,mi smo pregledali sve uratke te sam i zaboravio na događaje sa svojom škodicom. Totalno sam zaboravio i novu djevojku Marinu. Vlasta mi je u ovom trenu pružala svu satisfakciju  željenja nekoga. Dok smo se, eto, mi ¨malo družili¨, ja sam već pomalo bio pripit što je i ona shvatila te prokomentirala: uspori malo, trebat ćeš me poslije voljeti Sama njezina izjava totalno me napalila što se vidjelo u mojem međunožju prekrivenim kopijom lewisica iz Arizone .Odlučio  sam da njezino odugovlačenje treba malo pogurati ,stoga sam odjurio do šanka gdje sam isciganio jednu butelju vina .Barmen  se nasmijao kao muškarac muškarcu sa znakom odobravanja  te je prokomentirao:sretno frajeru. Ponovo se pojavio moj naglašeni cinizam te  sam prokomentirao: tu više nije potrebna sreća stari moj, stvar se već dugo odgađala, ali usvakom slučaju hvala za butelju.Zagrlio  sam Vlastu koja je došla do mene spremna za polazak i rekao: e ,sad dolazi moje vrijeme. Dok smo se vozili u bijelom Čehu, priča je krenula o slikaru, kako je zgodan i markantan ,ali i kako me živcira, te sam pokazao svoju ljubomoru koja je Vlasti bila simpatična. Vožnja se činila vječna jer se jednostavno nisam mogao opustiti i prihvatiti činjenicu da ću napokon voditi ljubav s djevojkom koja je bila u mom životu toliko dugo, samo nam vrijeme nikada nije bilo naklonjeno. Poslije desetominutne vožnje stigli smo do mog vrlo važnog objekta. Ulazak u vikendicu nije bio jednostavan jer su bile postavljene barikade koje su služile za odvraćanje slučajnih prolaznika zvanih lopovi, a  i stolarija je bila vlažna od premazane sirove nafte, tako da se moralo dobro paziti da ne bi ponio neki suvenir kući na svom odjevnom predmetu. Vlasta me čekala u autu ;dok upalim grijanje,glazbu na starom radiokazetofonu s jednom glavom marke Futachi i koju svijeću.Pogledavši u prostoriju, igra svjetla koje su pravile svijeće dočarale su sobu  vrlo romantično.Nisam  bio siguran koliko sam se dugo zadržao u njoj, možda  se  ona uplašila biti sama u autu ?Svojim  tihim koracima došuljala se iza mena, obgrlila me oko struka (vjerujem da joj je taj čin predstavljao problem s obzirom na moj veliki obujam stomaka i njezinih kratkih ruku), no nije me to zamaralo, nego blago uplašilo jer nisam čuo njezin dolazak. Jesi li zaboravio na mene ili te je možda strah?(Naravno da me je strah, upravo ću voditi ljubav s djevojkom koja me progoni godinama),ali nisam ništa prokomentirao . Mjesečeva sonata gospodina Beethovena davala je ugođaj koji nijedan današnji glazbenik ne može napraviti:ugođaj za obljubiti djevojku, za igru prstiju po njezinom tijelu. Koliko god da sam želio ići laganim koracima, milovati njezino tijelo, promatrati njezine pokrete…to  je bilo nemoguće; dugogodišnja strast nije dopustila polaganu predaju ,.tjerala nas je da iskoristimo svaki trenutak, probudila je u nama životinjske porive koje nismo mogli kontrolirati .Orffova Fortuna samo je stimulirala jače i energičnije pokrete koji su nas doveli do dugoočekivanog trenutka. Vino i divlje vođenje ljubavi dovelo je Vlastu do sna , a mene do kombinacije sreće i osjećaja grižnje savjesti jer sam upravo učinio svoju prvu prevaru. Sjetio sam se gospodina Murakamija i njegove knjige gdje punac i zet govore o njegovoj kćerki i njihovom braku. Stari lav imao je iza sebe dosta žena i probdjevenih noći u tuđem krevetu , nije htio popovati zetu o njegovom načinu života i održavanju braka , nego mu je samo rekao: «Potrebno je imati ljubavnicu ,ona obogaćuje brak, trudiš se oko svoje žene  .Bitna stvar je da vodiš ljubav sa svojom ženom minimalno tri puta tjedno, nikad nemoj doći poslije dva sata ujutro i nikada se nemoj izvlačiti na svoje prijatelje » Možda je čovjek u pravu, ali mene je počela hvatati nervoza koja je bila prekinuta pogledom na Vlastu u dobokom snu . Nedugo poslije sam zaspao. Vrlo vruć i težak zrak probudio me iz sna. Pogledavši  kroz prozor vidio sam da je svanulo ,sunce se probijalo kroz zaprljane prozore , a ja sam bio  sretan i zadovoljan. Kutija tvrdog pakovanja cigareta koja je samotno stojala na stolu zvala me je da otmem jednu družicu iz skupine bijelo naranđastih štapića.U zadnje vrijeme  razmišljam da prestanem pušiti ,jutarnji kašalj i financijsko stanje teraju me na razmišljanje, ali nikako da se  odlučim na taj korak. Lagano sam ustao iz kreveta ,izvukao jednu družicu,zapalio i izišao  van gol ko od majke rođen (nisam se zamarao hoće li me netko vidjeti),  jedino me listopadsko jutro natjeralo da ogrnem kaput. Lišće je napola otpalo i zaključak je bio da je sezona vikendice za ovu godinu završila. Nervoza je otišla u nekom drugom smjeru, a meni je ostala velika doza zadovoljštine. Napola popušena cigareta nije davala ugodan osjećaj ,stoga sam ju bacio, popio gutalj vina kojeg nam je donirao konobar, uzeo mentolov bombon da ublažim smrad iz usta,ušao u sobu gdje je usnula ljepotica bila u završnoj fazi slatkih snova. Ušao sam u krevet ,nisam se trudio biti oprezan da je ne probudim jer sam htio da se probudi ,da  ju obljubim i da ponovo budem u njoj.Počeo  sam joj ljubiti noge ,svaki njezin prstić, svaku njezinu izbočinu. Bach-ov  Air određivao je moje pokrete, jačinu mojih poljubaca. Stigavši do malog ožiljka pokraj koljena probudila se i prokomentirala :To sam zaradila prošle godine na moru, skačući s nekog grebena . Dobro jutro ,moram priznati da  imaš lijep način buđenja . Ufurao sam se u ulogu sluge, stoga nisam ništa odgovorio, već nastavio ljubiti,stigavši do međunožja koje je bilo dosta vlažno.Nastavio  sam vršiti oralnu zadovoljštinu( poboljšano mentol bombonom)koji je još uvijek bio u mojim ustima, stoga smo stimulirali trenutke vrućine, prelazeći na trenutke hladnoće . Ubrzano disanje i  kratki jecaji prekidali su tišinu vikendice , a meni povećavali želju da budem u njoj kao prošle noći. Za razliku od sinoć ,jutarnje vođenje ljubavi bilo je u laganom tempu ,pružajući svakom pojedinom filingu svoj trenutak. Počinjem li se zaljubljivati ?Neznam ,ali lijepo se osjećam,toliko lijepo da se ne želim vratiti u realnost,  monotoniju svakodnevnog radnog dana ( Možeš li me zadržati, i želiš li me zadržati ?). Volim kad me tu ljube,otkud to znaš?Ne sjećam se da sam ti rekla za to mjesto,nemoj se zaustavljati .Poslije primanja i davanja samih sebe neizbježan vrhunac je stigao Ostali smo ležati obgrljeni bez ikakvih riječi ,sve je bilo jasno, a opet ništa nismo znali. Vlasta je prekinula šutnju i rekla da ide za tri dana u Beč odslušati jedan semestar predavanja o jezicima jer je studirala engleski i njemački (znao sam da postoji nekakva kvaka ),nikada ne može biti crno i bijelo, uvijek se boje pomiješaju,uvijek nastupi  nijansa sivila. Ja sam svoje sivilo, odnosno vezu s Marinom odlučio ne prezentirati, smatrajući da je ovo samo nebavezan sex kojeg smo oboje trebali , dugogodišnje odgađali(kako sam se zajebo ). Ta informacija mi je dobrodošla budući da sam dobio tri mjeseca gratis da riješim sam sa sobom što želim . Predložio sam da ostavimo ove osjećaje kakvi jesu ,te ćemo odlučiti kako dalje kad se vrati. Nakon par dana Vlasta je bila u busu krenuvši u .Wienu. Poruku koji je državni mobilni provider zaprimio bila je: Nemoj me zaboraviti i molim te, piši. Kao što i sami vidite nisam ju do dana današnjeg zaboravio,a tu i tamo sam napisao slatkorječivo pismo koje je iskazivalo moje osjećaje,i sam Casanova bi se postidio tim odabirom riječi u koje sam uistinu vjerovao,ali problem je još uvijek bila  veza s Marinom. Rješenje je bilo jednostavno, treba ostaviti jednu od njih dvije . Koja bi bila prava ?Odluku  još i sada ne znam, jer sam tijekom vremena izgubio obje(ah, to sjedenje na dvije stolice). Izgleda da stariji ljudi znaju o čemu pričaju jer sam ja tresnuo s obje. Početak s Marinom je bio buran ;sad me želi ,sutra više ne ,pa me nakon par sati opet voli ,ja ponovo sretan ,malo smireniji i s manjim obujmom grčeva u stomaku.No tijekom vremena je uvidjela koliko mogu voljeti i biti dobar, stoga je moj nedostatak ,odnosno višak tjelesne mase, kompenzirala ljubavlju koju je dobivala od  mene. Tako su se kockice u našoj vezi posložile i poprimile pravu formu veze (bar sam tako mislio ,dok nisam saznao da je postojao jedan gospodin ,da ne kažem učvršćivač veze, koji je ispunjavao potrebe moje voljene Marine).Nakon tri mjeseca pojavila se Vlasta s puno ljubavi i pretpostavkama da će se naše vođenje ljubavi izroditi u vezu (kako sam joj sjebao cijelu koncepciju).Sva sretna, zaljubljena u svog Hrvoja, dojurila je do mene na posao.Bez ikakvih riječi strpala mi je jezik u usta, počela mrsiti kosu i moju jadnu pamet.Odmaknuvši se od nje, te pogledavši njezine zaljubljene oči, shvatio sam da nešto ne klapa;osjećaji nisu obostrani.U vrijeme njenog izbivanja odlučio sam ostati s Marinom,a u ovoj priči će Vlasta izvući deblji kraj.Riječi su počele same navirati,bez dogovora s mojom glavom.Naravno, iskren nisam mogao biti.Vezu s Marinom nisam htio priznati,jer bi ju to samo još više slomilo.Laži su krenule same po sebi. U međuvremenu sam se zaljubio.Onaj sex je bio nadoknada za sve godine odgađanja,a pisma su bila tek djelomična istina.Pravu istinu nisam htio napisati da joj ne uništim ugodan boravak u Beču.Nije ni dopustila da iznesem sve laži ,okrenula se i otišla u meni nepoznatom pravcu.Gad ostaje gad, što drugo reći.Poslije posla sam svratio do svoje ljubavi,sretan i tužan,jer više ne mora nijednoj  lagati.Pošto nisam najavio da ću navratiti,uletio sam u nezgodan trenutak.U Marininom stanu je bio učvršćivač veze( svima nam je bilo neugodno),stoga sam se okrenuo, i šokiran današnjim danom,svratio do trgovine,kupio sixpac piva,litru pelinkovca,otkotrljao se do vikendice gdje je sve i počelo.Sretan što je petak,.jer se s kupljenom količinom alkohola neću moći vratiti kući,a sutra ne moram na posao.Počeo sam se liječiti.Kombinacija piva i pelinkovca rezultirala je klasičnim oduzimanjem s povremenim naletima emocija,a bujice slanog sadržaja slijevale su mi se niz obraze.Neki kažu da muškarci ne plaču,tko zna,možda sam još uvijek dječak koji ne želi odrasti i prihvatiti poneku odgovornost koja dolazi s godinama.Liječenje  je u tijeku,u daljoj budućnosti se ne nazire ozdravljenje.

Zeleno i crveno
 
 
 
Opet me budiš , ne prihvaćaš moj umor. Zašto mi ne daš mira ? Stavljaš mi prst u usta, želiš da ga sišem, da ti se jagodice naboraju kao u dugim noćnim kupanjima  poslije iscrpljujućeg dana. Ne dozovoljavaš mi da pričam, da negodujem, da likujem ove trenutke provedene s tobom. Jesam li ja  rob koji ispunjava tvoje nastrane želje ili sam svoj rob ,rob svoje mašte?
Čupaš mi kosu .To mi se sviđa .Kap suza klizi mi niz lice, nije od boli, nego od sreće.Vrškom jezika ližeš ju, želiš još, ali nema ih ,ostani žedna . Želim te dirati, želim se spustit u tvoje međunožje.Ne dozvoljavaš mi .Šutiš.Očima pokazuješ da se ne mičem,  da gledam dok si stavljaš ruku  u tamno zelene bokserice (opet koristiš moje donje rublje ).Stenješ gotovo nečujno.Želim te.Mojim rukama  ne dopuštaš  kontakt.Ruka ti je još uvijek skrivena ispod zelene tkanine, a drugom si diraš polu otkrivenu dojku; voliš kad te gledam . Počinješ sve jače jecati, jesi li blizu? Savijaš se ,dahtanje ti je ubrzano ,koža ti je prekrivena  sitnim kapljicama. Je li to znoj ili mali biseri koje sam po tebi nekidan rasuo?Jesi li došla po nove bisere ili želiš ponovo odraditi  noćno mučenje?Svoju noćnu nasladu. Želim da osjetim unutarnju  toplinu tvoga tijela.Spreman sam.Ponovo mi je mozak ostao bez krvi.Ali ne ,bar još koji tren osuđen sam na promatranje tvoje erotičnosti, tvoje sebičnosti. Da li da te poslušam ili da se otrgnem od ove igre sa svojim ,već i onako istrošenim živcima?Trebam li ponovo biti tvoj poslušni rob ili tatarski vojnik koji siluje svaku koja mu dođe pred oči i ruke?Ne želim više biti mr.nice guy, dopusti mi da se priključim tvojoj igri.Ovaj put te stvarno molim . Jecaš ,a ja za tvoje grčeve nisam zaslužan.Zabijaš mi svoje duge i oštre nokte na lijevu stranu  dlakavih prsa (je li to crvena boja noktiju ili moja krv koja se slijeva po našim tijelima)?Što još želiš? Moje srce?Ma  evo, i njega ti dajem, bar će završiti ove slatke muke. Kraljice moga kreveta ne osjećam ništa, tvoj sadizam me ubija, daj mi da te volim . Jesi li blizu ,da li je sada moje vrijeme?Hoću li  i ja morati odraditi svoju zadovoljštinu sam ? Volim te.Da, ja te volim, iako si ovako sebična i patiš me .Čuješ li me?Volim te! Zbog čega si me probudila, ako me ne trebaš ili trebaš?  Osjećam kako svršavaš, a ja nisam kriv za tvoju sreću (možda te pale moji željni pogledi) .Izvlačiš nokte iz mojih prstiju, okrećeš mi leđa, je li to sve za danas? Približavam se tvom vlažnom tijelu, stavljam ti ruku na bok, a drugom hvatam tvoju kosu (ne želim da uzmakneš ) .Jesi li umorna ,tvoj rob te želi ? Bokovi se počinju micati, je li to poziv za mene ili si možda ponovo odlučila da me pališ, a ne dozvoliš moj ulazak u tebe (budi milostiva, ovaj put ). Vidiš li da mi je ruka  krenula prema tvom malom, podšišanom trokutiću, hoćeš li mi dopustiti da dodirnem to vlažno mjesto koje me toliko pali? Osjećaš li moj nabrekli ud prislonjen na tvoju stražnjicu, čeka tvoje dopuštenje za  ulazak  .Hoćeš li ga pustiti  da odradi svoj davno zacrtani zadatak  ? Tijelo ti počinje biti življe, budiš se iz svoga
umora ,tvoje se disanje ubrzava, osjećam da su ti se  bradavice probudile ,lagano ih stiskam, želim ti se osvetiti za svoj nemir . Jedan  pokret tvojih bokova  bio je dovoljan da  uđem u tebe (ipak me želiš, beštijo mala ) .Sretan sam i ljut, vadim ga, samo da pokažem  da mi nije stalo, a ionako je pola sedam .Vrijeme je za buđenje iz mokrih snova, a tko zna, možda me sljedeće noći nećeš  toliko ispatiti, a možda mi dođu u snove Iva ili Tamara -one nisu tako ohole prema meni.