TANKA NIT

Sjećam se dolaska na iskricu i laganog uhodavanja na ovim stranicama.BILO MI JE OK ISPOČETKA I SVE JE UGLAVNOM TEKLO ONAK NA LAGANICU DOK GA NISAM UPOZNALA NA JEDNOJ BEZVEZNOJ KAVI.Tek onda su mi se počele paliti lampice da ipak ima netko tko me razumije, tko me može nasmijati tko mi je ravan u svemu što me veže za moje prisustvo ovdje na ovoj zemlji. trebalo mi je duže vremena da povežem tanke niti u duši i svako trnjenje i sjaj u očima kad bi bila u njegovom prisustvu da bi shvatila da je u biti on ono što mi ne dostaje da mi odgovara, ali uvijek postoji ono prokleto ali... on ima suprugu ja imam supruga i opet smo nigdje na nekom početku na nekoj tankoj niti i stalno je tu negdje ono prokleto pitanje zašto se nismo ranije sreli ? zašto nismo bili na nekom drugom mjestu u neko drugo vrijeme? smiješno uvijek kada nađeš ono nešto što odgovara i tebi i njemu uvijek je tu i ali...vidimo se svakih par mjeseci popijemo kavu, popričamo, nasmijemo se, ali uvijek je prisutna u zraku nervoza i neka prokleta želja, potreba da se osjetimo, dodirnemo,ustvari  dvije vatre svaka na svojoj strani izgara.ponekad razmišljam da imam 31 godinu i da bih trebala biti ozbiljnija a ne razmišljati o ljubavi i sanjati neke nedosanjane snove ali to me drži i osjećam se sjajno jer ustvari svaki novi dan je poklon i treba živjeti život od danas do sutra bez planova i nekih prevelikih želja jer ako si sretan sa malim stvarima bit ćeš zadovoljniji sa samim sobom. najvjerojatnije da sam ga upoznala prije nebi prepoznala sve ono što sada vidim u njemu ali nema veze tako je valjda trebalo biti. tanke niti mogu lako popucati,ali mogu prerasti i u nešto više u nešto čvršće.. imam vremena, strpljiva sam možda se jednog dana probudim u zagrljaju njegovom i obavijena njegovim plavim pogledom. nemojte me osuđivati ja se tako dobro osjećam ko zaljubljena žena sa potajnom željom i sretnim osmjehom... pozdrav i pusa svima...