ŽIVOT MALOG ČOVJEKA

malo duže je vremena prošlo i došao sam do zaključka da ništa neznam i da nemam zaključak zato se neču zamarati sa glupostima

Sreća........neka mi netko kaže šta je sreća.......nekažem da sam nesretan ali neznam ni da sam sretan......uz svu životnu rutinu i monotonost dali se može biti sretan....veselje malim stvarima hm.... Ja sam več godinu i pola udaljen od prijatelja i roditelja zaglavljen među puno stranih ljudi i nepoznatih lica nikoga nemogu zapamtit i tako mi je svejedno tko je gdje i tko je tko... ima jedna pjesma mojih prijatelja koja kaže nešto o Zagrebu:
 Veliki grad visoke zgrade u oblacima smoga.skupi automobili nezaposlenost kriminal droga......al tamo negdje iza krovova kuća davno sam ostavio svoje najbolje dane i sjetim se negdje srca vruča možda te ulice parkove kafane ma nemam pojma možda tako treba najbolji urod nek lomi tuča a možda i mene čeka jedan dio neba tamo negdje iza krovova kuća. žUbrzo sam sreo neke nove ljude zaboravio stvari što sam volio nekad........ i tako i tako