Riznica Snova

Nisam pravi pjesnik,
ne živim životom boema..
i ne bojim se reći,
da sve ljubavi lažne su..
 
Sve su žene hladne bile,
pisao im pjesme..-zašto?
Pojma nemam..
Ali jedno vas molim..
ne smijte se ovim stihovima,
koji su ogledalo,..i vaše stvarnosti..

Osjećam nesto u zraku,
slutnje u duši mi se jave..kao da ih nema
prohujali svi moji dani..
 
Samo naprijed gledaj,
ne osvrći se..
ja bio sam ovdje,
i čekao da me zoveš..
I noć ova sasvim je pri kraju,
umiru snovi,
...opet sam u javi,,

Zašto brišeš uspomene,
tvoje suze odnose sve..
zašto sa tobom nestaje i sva sreća?
zašto odlaziš tako rano?
 
Ti brišeš svu ljepotu dana,
i sve moje misli..
kišo...
zašto padaš i odnosiš sve?
Zato volite se ljudi..
ljubav je čarobna..ali i bolna..

Moje si bježanje mjesečinom,
nenaviknuto čekanje,
umoran dodir pjesme...
 
Ti bila si nemir,
u grću sanjane vjernosti,
kažem ti...odlazi,
ali..ti si još uvijek tu,
možda trebam ja otići prvi...

Kažem ti..
izluđuješ moje vrijeme..
uvijek si tamo,
gdje te najmanje očekujem..
pustošiš strast,..
 
Patnju mi zamjenjuješ mješavinom nespokojstva..
ti bila si toplina u meni,
krv divlje žudnje..
sreća svih čekanja,
hladne noći samoće..
i sjena odlaska tvog....

Vjetar dolazi iz daljina,
mašta mi daruje,
mirise napadalog snijega..
i slutnju daha jedne žene..
 
Daleke...
usamljene..
Koja bi me možda voljela,
da smo se upoznali..
i opet vjetar me dodirne,
...i odnese moj san..
 

I  ne slutiš koliko te želim,
da zaspiš na mom krilu..
Da sanjaš moje snove,..
 
U sivilu zimske večeri,
tebi tuđa ženo..
moje želje nestašno plove,
stvaram ove stihove za tebe,
koja imaš sve na svijetu..
sve...osim ove pjesme..
 

Vratiti ču se,
kad u našem vrtu..
rašire se grane pune cviječa,
samo nemoj da u ranu zoru,
budiš me kao prije...
 
Ne budi odsanjane snove,
nek miruje ono čega nebi..
odveč rano,zamoren životom..
samo tugu osječam u sebi..

Kao nekad,
i sada sam nježan..
i srce mi živi samo snom,
ne traži me da molim...
 
pusti...
nema više vračanja na staro,
ti mi ostaješ utjeha samo,
svjetlo..što mi sjalo,nježnim žarom,
tolika čežnja
u drhtaju pera..
duša u dvije rječi..
i tisuču brda u jednom dahu,
ljubav če proči...

Zašto se danas..zaboravljaju ljudski osječaji?Ustvari..oni se ignoriraju..kao da nam nisu potrebni.A upravo taj previd,nam je potreban..da budemo ono što smo oduvijek željeli,a to je..da budemo ljudska bića.Potiskuju se potrebe...a kad jednog dana,naša duša toliko bude izranjavana,osjetimo potrebu za propuštenim..i počinjamo tražiti,izgubljeno...a pritom bacamo krivnju na našu sudbinu...a sami smo krivi za to..ali nečemo to priznati,sve dok nas ne slomi i taj dio života..tada često bude kasno.Ostati če nam..još samo žalenje,i nada...da postanemo opet ljudska biča koja znaju da vole...

Ne pitajte ze mene,
nisam tu..
ne vračajte se na puteve puste,
jer od suza rijeke
sada teku njime...
 
Listam uspomene,
i pjevam pjesme tužne..
...a vi kada volite,,
dajte srcu slobodu..i neka za vas dođe,neko drugo vrijeme..
kada če ljubav..
sjajem duše cvasti..

Veži svoje srce uz moje,
neka zajedno u snu,
razbiju tmine...
da bi na zvijezdama,
pitanja ovog neba..
naš san odgovorio..jedinim ključem,
i samo jednom vratima..
koje zatvori tama...
XX XX XX XX
Niti jedna druga,
neče spavati u mojim snovima..
iči čemo zajedno,
vodama ovog vremena..
...nijedna druga neče..
sjenom zajedno sa mnom,
samo ti...sunce..mjesec..sudbina..
 

Ja neznam napisati ljubavnu pjesmu,
sve moje misli..
nagrižene su jadom..
 
zašto da zapravo
ja pjesmu da pišem,
zašto da brinem,mrzim,volim..
zar patnja nije dosta..
###### XXXXX ######
Da sam samo slutnja,
sječanje..ili sjena,
tek vrisak gorčine..
u tišini noči,
 
da sam šuma,trava,rijeka..
prigušen uzdah,
rođen u samoči..
ja sam samo čovjek rođen da gubi..
..bezvoljan i hladan..
predajem se tmini...
 

Ako od mene odvratiš lice,
moje če srce zarobiti tuga..
Ako ne čuješ moje riječi,
plakati ču tiho u samoči..
 
Ako me odgurneš i zaobiđeš,
ako me prokuneš i odbaciš..
ipak ču ti pružiti ruku,
ako nekad poželiš..
######XXXXX######
Ne volim te tako strasno,
niti za mene sja tvoja ljepota..
u tebi vidim patnju života,
i mladost..
koju satra zla sudbina..
 
kada tvoje oči ponekad,
moj pogled upiju..
tajanstveni mene razgovor ponese,
ali srce za tobom..
ne govori tad....
 

Kad se nebi duso
u suzama kupao..
i bolom ukrašavao oči,
živio bih slijep..
i gledao tvoj lik u tami..
neznalice kažu
da duša i tijelo nestaju..
sve nestane pa se ne vrača..
oni neznaju da cvijet ima sjemenku,
i tajnu vječnosti krije....
######XXXXX######
Ali uvijek..
tražeči srodnu dušu sebi,
mučim se bez njeznosti blage..
nimalo se ne ljutim na tebe,
nimalo te-i nikad ne kunem..
ko sam?što sam?
samo sanjar..
i volio te tužna lica....
isto kao i ostaki svijet...