....Kazić

Zoran Bosilj

"Ples je za mene sve, a ako mi je sve, on je za mene život, život u malom. Sve ono što postoji izvan dvorane postoji i unutar nje u onih dva sata koliko traje trening. Jedina razlika je to što je ono što se odvija u dvorani – „malo plesno kazalište“ za razliku od onog velikog u kojem obitavamo svo ostalo vrijeme.

Ples mi omogućava da se susretnem sa svim s čime se i inače susrećem – sa svim poželjnim i nepoželjnim.

Ponekad kroz zajednički ples susretnem predivne i čarobne ljude (ili dok ih promatram) i proživim toliko predivnih trenutaka dok se krećem, što je ravno onima koje doživljavam i izvan dvorane samo na drugačije načine.

Isto tako ponekad se susretnem, iz nekog samo meni poznatog razloga, s nepoželjnim tijelima i licima koja u meni bude ono za što sam oduvijek znao da postoji, ono što sam potisnuo ili nešto sasvim novo i nepoznato, što također ponekad doživim i izvan dvorane.

To su vrlo zanimljivi trenuci u kojima mogu puno objektivnije nego inače sagledati svoje reakcije, emocije i misli te uvidjeti koliko je zapravo to nebitno te da to u krajnjoj liniji nema ništa s tom osobom.

To je samo reakcija koja ima svoje korijene negdje drugdje, u nekom drugom vremenu i prostoru, koju otplešem, prihvatim i idem dalje i mislim da je tako ok.

Ono pozitivno što mi takva iskustva daju je to što mi pokažu kako da se izvan dvorane ponašam na drugačiji i bolji način, kako da se bolje ophodim prema sebi i prema drugima.

Kroz ples osjećam pretakanje ponekad poželjnih, a ponekad nepoželjnih stanja, bilo mojih ili tuđih, ali bez obzira o kojim stanjima da se radi, u svakom trenutku ih učim prihvaćati. Što dublje utonem u sebe uz zavodljivu muziku i inspirativno vodstvo, to mi prije sve postaje isto.

Ne postoje više podjele na lijepe i manje lijepe, na debele i mršave, visoke i niske, one s krivim i pravilnim nosom te podjele na sve one gluposti s kojima se svatko od nas povremeno zaokuplja. Postoji samo velik broj ljudi u svom najboljem svjetlu i s najljepšim sjajem.

Upravo ta čarobnost i nečarobnost, poželjnost i nepoželjnost pokazuju da ples nije ništa drugo nego kretanje kroz sam život.

Samim time što se kroz ples susrećem sa samim sobom te s onim pravim drugima, to mi daje slobodu da mislim da je ples životni učitelj te da kad jednom probaš ne možeš stati."

P.S. Zoky