Mirišući smilje...
Odlazim u mjesto gdje sam prvi puta okusila more, tu silu koj me fascinira, a u istom ne privlači u tolikoj mjeri da bi sama odlučila poći u njezina njedra. Čitavo djetinstvo oglušila sam se njenom zovu i uživala u blagodatima šumaraka, potoka i jezera kojima sam težila, kako bih ispunila vlastitu želju za slobodom. Vragolasti osmijeh radije je putovao na selo gdje me svaki dašak vjetra vraćao u vrijeme kada su moji preci igrom zaboravljali bjedu i siromaštvo u kojoj žive. Svi putevi su se činili poznatima i svako skrovito mjesto kao dio mog postanka. Bila je to bajka koju sam čutila.
21.06.2007. u 15:29 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
Ponovno krećem na more..
Kako bih opisala prijašnja iskustva, odlučila sam okrenuti novi list u zapisu mog života.
21.06.2007. u 15:10 | Komentari: 2 | Dodaj komentar