-

Još jednom mi se okreće brojčanik za godine.

U trenutku kad nisam baš u vrhunskoj formi, već gubim vrijeme na preispitivanje onih korjenskih zajeba koje imam i kojih se ionako nikad neću riješiti, i skoro sigurno je da ih više (obzirom na stanje brojčanika) ni ne treba preispitivati. Vjerojatno se i valjam po vlastitim močvarnim predjelima, ali to mi ko toplice: mlačnjikavo, sklizavo i ugodno. Ko prase u blatu. :)
Pa tako kusam sebe iskrivljenu već neko vrijeme, ravnam se, polako ali sigurno, ponovo do neke verzije koja će bit zadovoljavajuća i izdržljiva na okolnosti.

Nekako ispada da svakih desetak godina nešto povuče okidač kad počinjem slagati sve ispočetka. Valjda sam desetogodišnje ciklična. Ili loše slažem. Je li moguće da netko sve složi odjednom i tako uštimano drži do kraja? Otkad znam za sebe, imam neposložene ormare. Možda, kad bih se napokon natjerala u potpunosti zaokrenuti priču i uvesti red u sve... Ili pustit. Ili uvest red. Ili pustit...

No. Ne budem. Niti jedno. Bit ću najvjerojatnije točno ovo što jesam. Doista već slabo učim nove trikove.

Ali, nešto bih htjela reći. Jeste vidjeli Mainu sliku neki dan ovdje? (Ne znam je li blog još tu, nevažno, zapravo. Kakva god da je, jedno se njoj ne može poreći: ne ostavlja bez dojma.) Mai, slika nije bila baš nešt lijepa. Iskreno. Ne bi bila ni moja da je sad stavim ovdje na blog. Ofucana sam, zgužvana i umorna. Jebe me migrena već par dana. I nesanica. No i bez isprika, baš i nisam neka ljepotica. Bila. Nikad. Šta sad. Niti baš nešt posebno ružna. Ne samo to. Nisam niti neko iznimno, nevjerojatno vrijedno biće koje zadužuje čovječanstvo svojim veličanstvenim nečim. Nisam niti posebno neiznimna. Trenutno je potpuno nebitno kakva sam. Zbilja sam, baš poput svih, mrvica prašine u svemiru.

A kada bih za života i posložila sve ormare, neću postati bitno bolja, ljepša, pametnija, novija, niti samu sebe nevjerojatno iznenadit novom ja.

Ali, ja bih si zaželjela nešto.
Često mislim da sam blizu, svakako sam napredovala, a onda me korjenski zajebi podsjete da još štekam:

Želim si biti apsolutno divna!

Ja bih da se uvijek volim točno ovakvu. Ma, ne samo volim. Obožavam! Još češće nego do sada. Da se ne ljutim na sebe, povremeno i prečesto ne mučim krivnjama, ne zamjeram si, ne tjeram van svake pameti u nemoguće, ne zaboravljam na sebe. Puno sam si bolja postala s godinama. Ali, nisam još uvijek sve svoje prihvatila. A trebala bih biti bolja i zahvalnija prema sebi. Pa ipak sam se, eto, sve do ove točke dogurala. I, uglavnom je bilo uspješno i lijepo.

(Mai, na stranu sva estetika, racionalizacije i osobni afiniteti, svaka ti čast na hrabroj i nepokolebljivoj ljubavi prema sebi. :)

https://kupdf.com/embed/carolija-pospremanja-koja-ce-va-marie-kondopdf_58dc
a03adc0d60f17b8970fa.html?sp=%7Bstart%7D


Najviše od svega ne volim kojekakve knjige samopomoći, ali nađi si vremena pročitati barem malo ove knjigice, ormari će ti trajno biti riješeni.

kaj je to, samopomoć za spremanje ormara?:)

pogni, pa ti si živa. super:)

nebih nazvala samopomoć
knjigu je napisala žena koja zarađuje radeći generalke po kućama- japanka

filozofija joj je više nego ok- da ćeš bez kajanja bacati nove stvari s nedirnutom etiketom.....
Nisam baš povodljiva, ali knjiga je super..

čarolija pospremanja koja će vam promijeniti život

:D :D :D predobro

ali, ja bih sljedeće: da kad ne pospremam, da me ne ždere što ne pospemam, a kad spremam, da mi je to super.

ono, kao životna filozofija:)

besplatno je skini sa neta- znači ništa ne košta pročitati...

onaj koji ne mijenja mišljenje
nikada ništa ne može promijeniti

pogni praktična ko i uvijek:)

ti sigurno imaš uredne ormare

i naš grunf s univerzalnim meme - rješenjem za sve :)

:)

Dobar je Douglas Adams-bio. Umro je od alkoholizma. Mislim da nije probao pan galaktički grgolj blaster.

znate šta ću danas, iz čiste pragmatičnosti?

preskočit teretanu.
skuhat ručak telefonom.
uživat u neredu.

otić se podnapit bez straha od mamurluka (prestala sam uopće konzumirat alkohol jer od 2 pive 3 dana umirem)

Nisam skužio! Danas navršavaš 42? Gotovo prvo poluvrijeme.

Vodič je super. Jedna od najduhovotijih knjiga ikad. Za one koji vole takve :)

za par dana. al svejedno.

uglavnom, ak sam sad na sredini, u drugoj polovici si želim biti važnija i bolja nego do sada.

pa dok ne riknem (od ljubavi:)

Želim ti sretan rođendan i više sreće (mene) u drugom poluvremenu!

posle dvije pive sve ti izgleda puno bolje

ajme. nema niš drugo na programu? :D

tnx

gibam. u kišni dan. al obećavajuć:)

:*

Vodić je 2. Broj jedan je Kvaka 22. Zato imam u nicku 22. Što si ti mislila?:-)

Joj mene blesave. Stix, sretno ti u ostale 3/4 života.
Neka si nam živa i zdrava sa puno samokritičnosti i peckanja savjesti- jer ti je to dobro guranje u rebra da postaješ bolji čovjek.
Kad se zavoliš bezuvjetno, onda ćeš samo druge mijenjati ne i sebe.
Ljubav dođe sama od sebe, kad je najmanje tražiš, samo treba malo strpljenja.

Mucica :-)).
Voli se umjereno :-)).
I ne voli se kad si nisi po volji.
Nema stalnosti.
Samo tako se mijenjaš :-)).