do 4

I came to you and you to me And we were tapping on the window at the children when the piggy bank broke Pitching quite a fit About how the makers of the medicine will always say you’re looking sick I came to you and you to me And we would whimper to the women washing milk off of their formal white clothes But the funny thing Was how when God was in his people we were dreaming about who else to be And all the fingers that we damaged when all we wanted was a diamond ring I came to you (came to you) and you to me (came to me) And we were barking at the drug dogs, blood dried black on their hands And never realized You never tussle with a giant til you can hit him right between the eyes (I came to you, I came to you) And that no matter how we chewed it, we’d be choking on a compromise (I came to you, I came to you) cause all the jaws, all the claws lay restless by the riverside (I came to you, I came to you) And it wasn’t muscle in the shadow that was shoving us into the light I came to you and you to me And we were snatching at a war baby’s bottle just to trade it for change But now it’s come to pass That every eye beneath the mountain saw the smoke but no one heard the blast That no one knew the arm was broken although everybody signed the cast And until the government was good, she said “Man, I thought you’d never ask” And when love wore out her welcome, they just booked her for a bag of grass That while she cried on the cross, we were sucking on the laughing gas And when the head had left the body, not a flag was hanging half-mast (I came to you, I came to you) I came to you and you to me And then we lost our own lovers’ revolution but it started again And now we’re one One of the parade wake widows walking home into the setting sun One of the soldiers lost in the dreams that never lose the gun (I came to you, I came to you) One of the wise men wandering the podium without a tongue One of the trophies tarnished by the mess we made of being young (I came to you, I came to you) One of the prayers, one of the promises swallowed with our chewing gum One of the deaf ears, dumber all the time for all the years of drums (I came to you, I came to you) One of the wide-eyed soap boxes buried under ......... One of the beat cops combing every sidewalk crack for love (I came to you, I came to you) One of the crowded stars uncounted when the map was done
One of the withered in the garden left to wonder when the rain will come Link

Uredi zapis

28.03.2015. u 2:57   |   Editirano: 28.03.2015. u 2:58   |   Komentari: 50   |   Dodaj komentar

i tak...

još uvijek previše buke za otići na spavanje.
ne pit kave iza 7. :)

Link

Uredi zapis

27.03.2015. u 23:01   |   Komentari: 66   |   Dodaj komentar

odlična

Uredi zapis

21.03.2015. u 12:34   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

nešto stvorim prije neg zaćorim

jedna vaga,
malo morgen
sve do vraga,
sve kad pustiš
uteg, pravdu, pregovore,
ludi kamen, mirno more
netko svira tarantelu,
(nije mračno u pastelu)
kava, jutro,
kosa, sendvič
(ti još spavaš, ja sam gore)
tijelo slaže pazle, straže
male smrti mudro zbore
krevet, prozor
prsti, ruke
ti - ja čitam
slušam ritam
klik,
mi, kaže
klak
kad pitam,
stoje dvoje
tjeram bure kroz lavore

aj ti reci kad dan krene
kud ću vodit
razgovore



Link

Uredi zapis

14.03.2015. u 0:28   |   Editirano: 14.03.2015. u 0:47   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

ola,

stiki je.
:)

Link

Uredi zapis

11.03.2015. u 15:00   |   Komentari: 26   |   Dodaj komentar

ah, khm. (uzneseno nakašljavanje)

jedan za obožavatelje poezije, a znam da to svi jeste.
skoro pa u rangu reksijevih megasuperturbodjela.


Na Stiksu

Ovo je Stiks, dušice individualna,
Stiks, dušice začuđena.
Čut ćeš Haronov bas u megafonima,
gurnut će te prema pristaništu nevidljiva ruka
nimfe, prognane iz zemaljske šume
(sve tu rade od stanovita vremena).
Pod jarkim reflektorima ugledat ćeš svaki detalj
armiranobetonskog obziđa obale
i stotine motornih čamaca umjesto one lađe
od natrulog drva iz drevnosti.
Čovječanstvo se uvišestručilo i ovo su posljedice,
moja sjetna dušice.
S velikom štetom po krajolik
zgrade su se poizdizale nad vodom.
Regularan prijevoz duša
(milijuni putnika godina za godinom)
nije više zamisliv
bez skladišta, ureda i dokova.
Hermes, dušice nalickana,
mora predvidjeti nekoliko godina unaprijed
kakvi su gdje ratovi, kakve diktature,
pa onda pričuvne barke zbraja.
Na drugu ćeš se obalu prevesti gratis
i samo iz sentimentalnosti prema antici
tu su škrinjice i na njima natpis:
Molimo, ne ubacujte nam dugmad.
Ukrcat ćeš se u sektoru sigma četiri,
u barku tau trideset.
Sred zagušljivosti drugih duša naći ćeš mjesto, naći,
nužda to traži i kompjutori.
I u Tartaru čeka velika stiska,
jer on nije, kako bi trebalo, rastezljiv.
Sputane kretnje, izgažene halje,
u kapsuli Lete jedva kapljica.
Dušice, samo sumnjajući u onostranost
Perspektive su ti šire.

(Wisława Szymborska)

Uredi zapis

04.03.2015. u 15:45   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

noćni vlak

Naravno da slušam što pričaš.

Nedostaješ mi dok naravno da slušam, o poslu, o mami, o danima, čvrsto, ma službeno, vojska riječi maršira u nizu, rekli smo si - sve ide, nego, jesi li primjetio (izgovaram slogove u sebi i uglazbljujem misao), ove uniforme su nam pretijesne, ne mogu se smijati na silu, moje koljeno dotiče tvoje, povlačim se natrag u čahuru zbunjena toplim dodirom, ne poznajem ga, ne paše u ovaj kišni dan, prenježan je i podsjeća, okrećem glavu, lomografska slika ljudi izlomljenih kroz mokro staklo kako preskaču lokve i natrag u mašinu gdje nam djeca rastu, pa već smo skoro perasli pubertet, sjećaš li se, sjećaš li, se, sjećaš li se (stalno odzvanja), sjećam se koliko smo si bili mlađi dok smo još bili ludi, makar i ne pričamo o tome, pričamo o o vremenu vani dok ovo sveopće gledam kako se kotura niz kazaljke plavog sata obješenog iznad naših glava, oštro, tvrdo, hladno vrijeme, rastužuje, kinji me da te s mukom prepoznajem i nikako da se načudim tome što si netko drugi, proučavam ti usta, oči, promatram ti bore, više ih je nego kad smo se znali, želim ih dotaknuti vrškom prsta ali samo još jednom otresem imaginarni pepeo pored tvog koljena i osluškujem glas kako ječi u polupraznoj prostoriji, kiša je i sivi smo, pa ti poželim najglasnije što mogu reći najnježnije što imam, no umjesto toga olfo ugasim cigaretu pa predložim da se nađemo ponovo neki drugi put,

negdje na proljeće.


Link

Uredi zapis

23.02.2015. u 1:06   |   Editirano: 23.02.2015. u 1:44   |   Komentari: 12   |   Dodaj komentar

ej, men!

tišćem, tišćem, ali mislim da više bloga napisala tu ne budem.

tjah. bilo je i vrijeme za: Link

Uredi zapis

17.02.2015. u 22:05   |   Komentari: 39   |   Dodaj komentar

hm.

imam teoriju zašto su neki ljudi agnostici.

zato što se pitaju jesu li možda ipak oni drugi u pravu.

Link

Uredi zapis

08.02.2015. u 14:05   |   Editirano: 08.02.2015. u 14:06   |   Komentari: 53   |   Dodaj komentar

isusek

pojela sam mamuta.
i polje krumpira.

:O

Link

Uredi zapis

07.02.2015. u 18:16   |   Komentari: 16   |   Dodaj komentar

ne volim zimu.

ne volim i gotovo.
nikad je nisam voljela.
ni to što mi je hladno za noge
ni to što je vani sivo i hladno
ni bljuzgavi grozni snijeg
ni to što sunca ni u tragovima
ni vjetar
ni kišu
ni minus stodvajst
ni depresivnjikave face oko sebe

ni klince koji se euforično i sretno bacaju po odvratnoj bijeloj groznoj hladnoj nakupini padalina.

niš od tog ne volim i grozno mi je to.

tak.

Link

Uredi zapis

06.02.2015. u 15:34   |   Editirano: 06.02.2015. u 17:23   |   Komentari: 64   |   Dodaj komentar

veljača je.

u pravu si, davide:)

Link

Uredi zapis

02.02.2015. u 10:36   |   Komentari: 78   |   Dodaj komentar

Znate li koliko se može napisati priča od deset random riječi?

:)

stol
grad
surogat
zbijeg
krojac
sismis
upaljac
brasno
kontejner
bič

Link

npr.

STOL

Točno vidim kako nam rastu brade od toga koliko sjedimo ovdje.
Duge, smršene, ispucale riđastosijede brade.

I to nam je sasvim normalno. Čak i moja.
Malo manje sijeda, malo više plavičasta, upada mi u čašu, pije moje piće i sakriva tringelt za konobara. Kad bi je netko okrenuo naopačke, izgledala bi kao krošnja drveta.
Vrhovima hvata riječi. To je razlog zašto nekad šuškam dok pričam.

Tvoja kupi prašinu sa stola i bezveze se duriš kao razmažena petogodišnjakinja kad ti iz nje makivam rezance iz juhe. Nisam ja kriva što je tvoja brada narasla veća i gladnija.
Uostalom, makivati rezance iz brade lakše je nego makivati riječi.

Da nismo tako dugo sjedili za ovim stolom, nikad nam ne bi narasle gladne brade.
Ali, znaš, ja sam sasvim zadovoljna. Odlično nam stoje.

A i ispalo je sasvim u redu.

Jer, kad smo sjedali (dok je stol još bio sasvim mlad), bilo nas je frka dlakavih jezika.

Uredi zapis

31.01.2015. u 0:39   |   Editirano: 31.01.2015. u 1:32   |   Komentari: 17   |   Dodaj komentar

odljubila sam se.

ijen idva ijendvatri...

Link

Uredi zapis

26.01.2015. u 18:21   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

zaljubljena sam.

Dakle,
kao što već odavno znamo, u životu je u kupaoni važno odrediti prioritete.

No biggy.

Evo, jesam.

1a i 1b.

Ne nužno tim redoslijedom. :)

Link

Uredi zapis

25.01.2015. u 23:23   |   Komentari: 26   |   Dodaj komentar