eh..

I dok sjedim ovdje u baru i kroz prozor promatram njega,
kontam da je Freud u pravu i da je seks korijen svega.

(stara od z.p.)

Link

Uredi zapis

15.04.2014. u 18:19   |   Editirano: 15.04.2014. u 18:21   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

:)

lupa ona i dalje.

inače, paske se igra neshvaćene seljančice već mjesecima, al sa smajlijem.
kad joj vratiš klipove koje baci pod noge, viče da je matretiraju.
i ne mislim da laže. mislim da doista pojma nema o čemu priča.

Uredi zapis

14.04.2014. u 11:22   |   Editirano: 14.04.2014. u 11:23   |   Komentari: 78   |   Dodaj komentar

paske

aj vise odjebi.
u troskocima.
jos uvijek pojma nemam sto ti hoces.
al i dalje si mi neki bzvz lik.

Uredi zapis

13.04.2014. u 23:37   |   Komentari: 73   |   Dodaj komentar

hm.

Balance, Dir: Wolfgang and Christoph Lauenstein, Germany, 1989.

Link

Uredi zapis

10.04.2014. u 2:07   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

:)

Uredi zapis

07.04.2014. u 2:58   |   Editirano: 07.04.2014. u 10:19   |   Komentari: 27   |   Dodaj komentar

nah...

stara tahićanska:
"ne vjeruj ljudima koji se furaju na dobrotu."

nešto s njima opako ne štima kad baš tu moraju peglat.

paske, mene nervira mikser. jebeš ti teoriju koja treba milju riječi da se objasni ono što se u svakodnevnom životu samo po sebi podrazumjeva, a onda vagon iskoči na prvom zavoju.

p.s. ako je zbilja neka ljubomora u pitanju, ne brigaj. dezinformacije:)
ako te i dalje pere, čitanje teksta o nevezanosti trebalo bi riješit stvar.

i mr_no je zbilja simpa lik. ozbiljno:)

Uredi zapis

05.04.2014. u 10:27   |   Komentari: 17   |   Dodaj komentar

alive and kickin'

Uredi zapis

31.03.2014. u 0:29   |   Komentari: 75   |   Dodaj komentar

dobrojutro, gospodine Hrušt

(BAJKA S POUKOM, VI(O)LINSKIM KLJUČEM I DAŠKOM IZ DAVNINA)

Gledala ga je kao onda kad se napio sa Škiljom, pa joj pričao da su pepeljare klizile po stolovima. To je definitivno bilo najgore do sad. Dobro, možda je onda bio pijan i znao je da je nervira kad dođe s „poslovnog sastanka“, a smrdi po kiselišu, užeglom restoranskom ulju i prženim lignjama iz „Adrije“, kao presedanu mirnom obiteljskom životu. I sa Škiljom radi već dvadeset godina, a on je mogao potvrditi svako slovo. Ali, ona jednostavno nije htjela slušati.
Tako je i jutros na njegov izvještaj gospođa Hrušt, sfrkavši usne u točku (kad bi bio osobito iziritiran tim običajem koji je izražavao očit prijezir prema njegovim razmatranjima, pomislio bi – u stisnuti šupčić), obrisala mokre ruke u trenirku i rekla:

„Aha.“

Vratimo vrijeme nekoliko sati unatrag.

Ivan Hrušt, (52), upravni referent u „Vijku & vijku“ , firmi pred vječnim stečajem, otac dvoje osrednje maloljetne djece, hranitelj kraljevskog pudla i (doslovno) predan suprug s jednim paučinastim ćoškom kuće, to jutro se probudio izrazito memljiv i nabrundan. Možda zbog kiše vani, a možda i zbog nedefiniranog osjećaja nedorečenosti s kojim se izvukao iz kreveta.

Pojeo je doručak, malo vukao noge po stanu, a zatim se zavalio na trosjed, upalio televizor te čvrsto odlučio da će toj stvari dati mira. Bila je emisija o poljoprivredi i pokušao se zainteresirati za modernizaciju obrade agrikulturnih površina, ali svakom minutom sve je više postajao svjestan da opet osluškuje. Još se malo kolebao, a onda postepeno stišavao tv, sve dok krezubo lice seljaka koji nije dobio državne poticaje nije potpuno nijemo zijevalo s ekrana i pokazivalo kukuruze, a gospodin Hrušt polako se uzdizao iz ležećeg položaja i klizio uhom prema zidu.

Par minuta je pomno osluškivao. Ništa. Ni čmr.

Pomalo razočaran, ali više uznemiren, Hrušt odmakne uho sa zida i zabrinuto se počeše po ćelenci. I sada u nevjerici, osluhne još malo.

Vratimo sad vrijeme još unatrag, nekih mjesec, dva, tamo na ono mjesto iza zida s Hruštovim uhom.

Gospodin Neven Tachi (43), visok, plećat, uredan, uglađen i naizgled imućan, doselio se u stan pored Hruštovih prilično neprimjetno. Susreli su ga slučajno, dok se u neko kasno poslijepodne vraćao s Konzumovim vrećicama u rukama. Predstavio se, šarmirao gospođu Hrušt, djeci uvalio čokoladu i počeškao psa.

Već tada je Hrušt pomislio kako Tachi ima pedersko ime i preširok ciganski osmjeh, ali se gđa na tu primjedbu narogušila, proglasila ga zadriglim gunđalom i on se prisilio odobrovoljiti. Nema dileme, novi susjed je fin gospodin. Moglo se komotno odmah zaboraviti na njega.

Tjedan dana kasnije, ranojutreći na posao, vidio je Tachijev vrlo fini krombi kaput kako zamiče niz haustor. Pored njega njihali su se bokovi najdužih nogu koje je Hrušt vidio na putu od stana do posla u zadnjih dvadeset godina. Onda je za njima zamakla duga plava kosa, a Hrušt je odkloparao kroz oblak parfema dalje, u prazno sivo jutro, sve do tramvajske stanice.

„Cigo ima curu.“ –spomenuo je svojoj ženi nad rižotom kasnije tog dana.
„Do-ooobru curu.“

„Njegova stvar. Cigo? E jesi primitivan.“ – prostrijelila ga je. Ugrizao se za jezik i nastavio jesti.

Tu večer, ugasio je tv, maknuo knjigu sa zaspale gđe Hrušt i razmišljao o svojoj mladosti. Taman kad ga je počeo loviti prvi sanak, iza zida izmigoljiše glasovi. Novi susjed i njegova lijepa cura vodili su ljubav prilično glasno. Hrušt se nasmiješi, prisjećajući se još nekih momenata iz mladosti,prducne, diskretno okrene na drugu stranu i zaspi.
Ujutro, ranojutreći na posao, uz već viđen kaput, Hrušt ponovo ugleda zamamne bokove, zapuhne ga oblak parfema i zamičući grm guste crne kose.

„Opa!“ – žustrije pohrli prema tramvaju.

„Mislim da Cigo ima dvije cure.“ –žmirne to poslijepodne svojoj ženi nad tanjurom graha s kobasicom.
„I to do-ooobre cure.“

„Otkad ti viriš u tuđe tanjure?“ – prekori ga gđa, Hrušt pregrize jezik i nastavi jesti.

Uvjeren da je diskrecija preduvjet za miran san, tu noć poklopi se jastukom kad se iza zida začulo sumnjivo škriputanje i zaspi, ne razmišljajući ni o čemu. I tako to potraje još nekoliko dana, sve do dana kad je krenuo nakon posla platiti režije na poštu, a pred vratima Tachijevog stana stajala je nova nimfa, oči ko fildžani sjajile su pravo u njega, osmijeh kao kriška naranče, ali čim je Hrušt zalevitirao, e otvore se vrata stana te i ona zamakne nekud u unutrašnjost Tachijeve jazbine.
Razljuti to Hrušta, makar ni sam nije znao zašto, te se vrati ženi koja je upravo pržila šnicle s češnjakom, baci račune na stol, podboči se pred nju i lane:

„Cigo bome IMA cura! Vidio još jednu!“

Gđa namršti obrve, ali ostane dosljedna.

„Ma lupaš gluposti. Šta se ko neka baba šuljaš oko njega? I ne zovi ga Cigo.“

Hrušt pokupi račune, frkne na gđin ručak i zalupivši vrata krene u poštu. Ni sam nije znao što ga je u ženinoj ignoranciji toliko naljutilo. Njihove svađe obično su počinjale mlakim durenjem, nastavljale se pristojnim raspravljanjem i završile međusobnim ljubaznim ispričavanjem. To što godinama nisu imali potrebu za većom bliskošću, a nakon što su djeca i pas promilili sobama čak ni onom fizičkom, uklopio je u ugodan konformitet skladne simbiotičke zajednice gdje se moglo živjeti bez po' muke a da ni ne trepneš.

Ljut na sebe što je tako odreagirao, mrko stane u red pred šalterom pošte, čvrsto stisne račune u šaci i odluči se pribrati. Udahne i pogleda oko sebe.
Pred sobom u redu namiriše svilenkastu kosu i nježnu put, dva metra desno, okruglasta koljena u kratkoj suknji, tamo s one strane, pune usne se rastvore i obliznu, lijevo jedno nježno žensko uho zatreperi nad golim vratom. Hrušt shvati da ga je nešto čudno spopalo, odluči taj biznis sa poštom i režijama ostaviti za neki drugi dan i ode doma pred tv, čvrsto odlučivši da svojoj ženi o tom neće govoriti ništa.

Tu noć je Tachijev zid bio tih, ali ga je Hrušt dugo i besano osmatrao. Pred jutro zaključi da je od tamo sve krenulo, popizdi na uljeza koji mu je unio nered u miran život taman kad nije imao ništa drugo za raditi nego čekati smrt, odluči da mora poduzeti nešto i napokon zaspi.

Od tada, danima je savjesno proučavao neprijatelja. Ni sam nije znao koja je zapravo tom svrha, ali nešto mu je govorilo da to tako mora biti. Noću bi provjerio da gđa Hrušt pokraj njega mirno spava, ugasio tv i počeo osluškivati. Susjed već prvu noć nije razočarao, između lupanja namještaja mogli su se čuti uzdasi, glasovi i krikovi, pjevanje, smijeh i jauci i Hrušt zadovoljno pomisli kako je na tragu, samo mora biti uporan, pa će toj stvari nekako stati na kraj. Ujutro požuri u haustor - izvidnicu i ugleda punašnu, jedru mladicu obješenu na susjedov lakat kako iscupkuje na ulicu.

Odluči razračunati s tim gnijezdom razvrata, i za njima zaprijeti stisnutom šakom, pravednički odjahavši na posao. Bio je zadovoljan sve do bolne erekcije pri pogledu na čistačicu koja je pred kraj smjene prala prozore.

Iduću noć i puno noći iza nje, agonija se nastavljala. Zadrijemao bi s uhom prislonjenim uza zid i sanjao zmijolike žene kako sikću oko ogromnih zlatnih falusa, sirene koje dozivaju iz ponora dok im se gole grudi njišu pod prozirnim koprenama, pupke i trbuhe, ruke i mufove, maternice i zmajeve, stražnjice i lavove, budio se sav u vodi, tuširao se do besvjesti, a onda trčao u haustor vidjeti koga je tu noć slušao. I ujutro su sve bile divne, vile raskošnih tijela, svilenih kosa, njihale se zamičući beskonačno uvijek u drugom smjeru, plave, crne, smeđe, visoke, niske, vitke, jedre, a mogao se zakleti i da je jedno jutro jedna išetala sasvim gola i prozirna, naravno, ne primjetivši ga.

Kad je shvatio da je odmakao od cilja i da se navukao na susjedove performanse, bilo je kasno. Uho je već bilo zalijepljeno na zid u svakom trenutku kućne tišine, očekujući, osluškujući, šuljajući se, oko bježalo na svaku ženu koja je promigoljila vidokrugom, a vražja erekcija bivala sve jača, češća i napornija.

Hrušt zaključi da je stvar izmakla kontroli i da ako ništa drugo, bar sam mora odustati i vratiti se u svoj mali, staloženi ne-daj-bože-da-se-nešto-dogodi hermetikus. Žena je pored njega i dalje mirno kuhala ručkove, djeca su rasla, pas je pišao i nitko nije primjetio da se s njim nešto događa. Trebalo je stvar zaustaviti dok je još bila samo njegova.

I to nas nosi natrag na onaj trenutak kada gospodin Hrušt odloži svoje uho sa zida, razočaran što nije čuo ništa.
Prođe pored gđe Hrušt, vukući šlape u prugastoj pidžami, zgrabi vrećicu sa smećem i mrmljavši nešto izađe iz stana. Možda je doista i poželio biti samo dobar suprug i baciti smeće u kontejner, kao što to čini svako nedjeljno jutro, ali noge su same krenule prema Tachijevom stanu.

Izbrojao je dvanaest i po koraka, namjestio pidžamu, ispravio se i pozvonio. Sad kad Tachi otvori, reći će mu sve. Zamolit će ga, ne, zapravo, preklinjati, zaprijetiti, bilo što, što god treba. Da ne može izdržati više, njegove ševe ga izluđuju, nek prestane s tim jer mu uništava život, mir mu je razorio, i nedjeljna prijepodneva, i poljoprivrednu emisiju, uništava mu brak, time i djecu, izgubit će posao, pobogu, neka se oženi i živi kao i svi normalni ljudi, postane monogaman, stiša se, apstinira, ode u monahe, kastrira se, objesi kitu o klin, zarekne na celibat, odseli na drugi kraj svemira, pojača izolaciju na zidovima, samo nek prestane, jer on više ne može i ne može izdržati i basta!

Uzdahne, popravi pidžamu i pozvoni. Nije se čulo ništa. Ako je doma, onda je sigurno sam, sad je prilika!
Iz hodnika se začuju koraci, pa ženski hihot. Hrušt osjeti kako su mu se naježile dlake na tjemenu.

Vrata se otvore i zabljesne ga široki osmjeh. Tachi u gaćama memljivo protrlja oči, iza njega Hrušt ugleda sitnu ženicu drhtavih sisica.

„O, susjed. Trebate nešto?“ – ljubazno se nasmiješi prokleti Cigo. Ženica pokrije sisice. Hruštu prekipi.

Trajalo je nekoliko sekundi, prije nego su se čaše od jogurta i oguljotine od krumpira raspršile hodnikom. Konzerva kukuruza, ribanci mrkve, ljuska od jajeta sve do ženice sa sisicama, riblja kost baci se na parket, a po šarmantnim sijedima gospodina Tachija ufrče se špaget. Zvuk koji je dopirao jedva do kata ispod bio je šuškav i kloparav i netko bi pomislio da je gospodinu Hruštu ispala vrećica za smeće koje nosi nedjeljom prijepodne niz stepenice, da Tahi nije zaarlaukao i bijesno zalupio vrata, jer zove policiju.

S batrljkom najlonske vrećice, Hrušt se rezignirano uputio u svoj stan.

E, i to je sad ono kad je došao doma i rekao svojoj ženi:

„Izmlatio sam onu kurvu Tachija vrećicom za smeće. Stiže murija i jer sam odvratni voajer. I želim razvod jer nisam ševio dvanaest godina.“

A ona ga je pogledala kao onda kad se napio sa Škiljom, obrisala mokre ruke u trenirku i rekla:

„Aha.“


Link

Uredi zapis

28.03.2014. u 4:02   |   Editirano: 28.03.2014. u 8:48   |   Komentari: 38   |   Dodaj komentar

..

se

Link

Uredi zapis

27.03.2014. u 22:14   |   Editirano: 27.03.2014. u 22:19   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

provir...

Uredi zapis

25.03.2014. u 18:49   |   Editirano: 25.03.2014. u 19:07   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

zuuum...

Uredi zapis

19.03.2014. u 13:09   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar

prezlent

prvo šušne pod kutijom s fotografijama
pa se rastrčtrči niz tiptoptap parket
i stane, naizgled, zaškilji mišjim okom, ptičjim okom
tigrovim skokom na ormar
ni ne vrisnem, a već raste i stampedom o zidove
ko ludi bombaš pali gasi svjetla, ljulja luster
salto mortale, trampolin po krevetu
protrese napad na vodopad zavjese
i bujrum, bum u pleksus
raznese, pod noge u katakombe
sasuje smijeh i dobrojutro, tugo
pa u eho greškom pastelnim smješkom
pritaji se bezbojno u ono drugo
ko pusta sjena, sapunice pjena
gleda kako idu, ko macaklin
na suhozidu, ukoči se, šuti,
dugo otkucava.

Link

Uredi zapis

18.03.2014. u 23:15   |   Editirano: 18.03.2014. u 23:36   |   Komentari: 114   |   Dodaj komentar

nebo iznad...

Uredi zapis

16.03.2014. u 7:39   |   Editirano: 16.03.2014. u 7:47   |   Komentari: 24   |   Dodaj komentar

ćošak

zato volim svratit tu. kasno, u noćnu.
kad se svud utiša brujanje.
i kad mi se zapravo ni sa kim ne priča (Melkior? Melkior. aktivnije od toga je sinestetično).

zadnja pred spavanje.


malo si falim u zadnje vrijeme. samo si tu i tamo nešto šapnem. kad vičem, ne čujem ništa.
ali, to je zdravo;)

(pali endžin do gajbe: Link )

Uredi zapis

11.03.2014. u 0:43   |   Komentari: 14   |   Dodaj komentar

hm

lijevo ili desno?


tjah. odoh na plac:)
zapravo... Link

Uredi zapis

08.03.2014. u 10:27   |   Editirano: 08.03.2014. u 10:47   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar