Lyddiazg writes

Časna riječ, jedino dobro od ovog servisa je da sam, mnogoput kroz šok i nevjericu, shvatila što svašta neću, pa je sistemom elimimacije postalo jasno da ovdje nemam što raditi, nego da se bavim čim se već bavim i družim s ljudima s kojima se već hoću i volim družiti. LJubav i prijateljstvo dolaze u stotinu formi i oblika. Partnerska, romantična ljubav, samo je jedan paketić, i bojim se da je vrlo complique kad imaš djecu, život, i kad druga strana ima djecu, život i sve što dolazi s godinama.

Moguće je da sam ja svojim krivim odabirom zabetonirala svoj put u ispunjenje tog dijela svoje osobe. Malo mi je to tužno. Ali, tako je. No, stalno se podsjećam da savršene životne priče postoje samo ponegdje, ponekad, u nekom periodu... i na filmskom platnu. Netko nema sebe, netko nema prijatelje, netko nema smisao i ide na posao po kazni, netko ne može imati djece, netko nema roditelje (netko ima napasne, koji mu žive na vrhu glave), a netko se nije usrećio u partnerskoj ljubavi. Ne pitam se više koješta, pobrajam:

- imam divan posao
- imam divno dvoje sretne djece
- imam divne ljude oko sebe i još ih se skuplja, kako bježimo iz kaljuže ovog mentaliteta jedni drugima bez puno pitanja
- imam hobije i aktivnosti koji su više od super, i volim ih
- imam zdravlje
- moji roditelji - imam ih, a ne žive mi na vrhu glave
- imam smisao života i sreću u životu.

Očito je nepravedno da ja imam još i idiličnu ljubavnu priču. Ili bi zbog "idile" morala na bubanj nešto od gore navedenog, a ne daje mi se ništa :D I tako...

Idem van, s dragim ljudima... Što ćeš više od života. Sretna vam Nova svima, što god da tražite!