Lyddiazg writes

Najčešća poruka ovdje doći će sa željom da "bude dobro", "se osjeća dobro", ili bar bolje, da bude lako, lijepo, bez puno muke... a ako mene pitate, ako je išta problem - onda je to problem.

Jedino što vrijedi, zapravo, su trenutci muke, izazova, truda, rada, zbunjenosti... ako ih prihvatiš kao ono što jesu - call s druge strane da nešto možemo bolje. I kad razgrneš maglu, vidiš što je tvoja odgovornost u nevolji, gdje su prolazi do drugih, što možeš bolje, a što treba ostaviti i ne osvrstati se - dolazi ona zaravan trijumfa kojoj svi teže.

No, težiti pobjedi, a izbjegavanjem rata je u najmanju ruku... nenormalno... zar ne?

Odakle, zapravo, ljudima ideja da je život lak, da treba biti lijepo, lako, jednostavno i da je cilj svega da se oni dobro "osjećaju", kao neki default. Kad ispunjavaš svoje dužnosti, rasteš kao čovjek, dobivaš iskreno priznanje za prave rezultate, osjeaćš se dobro. Ali, kad počneš ganjati osjećanje dobro - postaješ rob ucjena, drame i nedohvatljivosti ćudljivih emocija.

Ljudi, budite bolje, radite više, postižite najviše što možete, popijte koji poraz, usudite se i sve će slijedi. No other way around...