Lyddiazg writes

Polako sam pronašla kriterije koji sažimaju ono što je meni u životu bitno. I što mi je potrebno da bih se mogla diviti osobi. Diviti dovoljno da je pustim u život. Slabima mogu pomagati, ali moja inspiracija, moji prijatelji, ljudi koji mene nose kroz život su samo oni kojima se divim. Partner - jedino takav.

I shvatila sam da mi je doprinos društvu važniji od tisuću drugih sitnih razloga. Moram vidjeti da osoba aktivno, iz dana u dan, služi čovječanstvu - netko volontira s djecom, netko radi za humanitarnu udrugu kao volonter, netko svojim rukama spremno popravlja dom siromasima.

Nije bitno. Ja radim nešto vrlo apstraktno - ali iz dana u dan besplatno, od sebe otkidam vrijeme i trud da bih živote drugih ljudi učinila boljima. Ili je možda poštenije reći - ma što radili dobroga to uvijek više nas usrećuje, nego drugoga.

Čovjek koji služi, volontira, pomaže je sretan čovjek. Ne zanima me nitko tko to nije shvatio. Ili još nije shvatio...