U TIŠINI...
...pitam se baš, čemu sve te maske,oprez,tajnovitost,čemu sve te zamke i zasjede...
Ima li nešto loše u iskrenosti prema sebi prvenstveno... Čemu strah,zar od toga da nas nebi netko prepoznao ovdje???
Čemu nevidljivost?
Zar da bismo se pravili da nas nema,da ne bismo nekoga tko prati naš profil slučajno potjerali ako pomisli kako mu samo pričamo priče jer smo cijeli dan na iskrici? Nije li to manipulacija?Neće li nas takav stav odvesti na potpuno suprotnu stranu od željene?Ustvari bojimo se istine,iznijeti ju,vjerovatno iz straha baš od toga da ne budemo izmanipulirani...Mišljenja sam vjerovatno kao i mnogi ovdje,da ako istina koju iznesemo potjera nekoga definitivno taj netko nije osoba za nas...
Generalno da,ispravno zvuči...
Međutim... neka mi netko odgovori jer možda ne vidim dobro...
...kako nekome koga na koga ste prvi puta u životu naletjeli ovdje dati do znanja da ste na iskrici cijeli dan jer samo njega čekate ne želeći propustiti priliku za komunikaciju,ništa više od toga...
Kako nekome koga niste nikada vidjeli dati do znanja da vas je fascinirao,nekom sitnicom naveo vas da razmišljate o njegovim riječima cijeli dan,da osjećate neku posebnu bliskost...
možda tako čekate cijeli dan,tjedan,mjesec...možda i cijeli život.
Da,znam...ludo,neistinito i neiskreno bi i vama to zvučalo...
Zato je valjda bolje sakriti istinu negdje...
...u tišini... ...samoće...
16.06.2016. u 10:31 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar