Umjesto odgovora ili umjesto pitanja

Okej, možda netko mlađi i je ovdje zato što se stvarno samo želi dopisivati mada nisam uvjeren u to. Mladi izlaze, bave se sportom, prate društvena događanja barem malo više od nas 40+. Ne zato što smo mi u jednom trenutku odlučili da nas to više ne zanima nego zato što smo u jednom trenutku (ili više njih?) primjetili da smo najstariji u dvorani, kafiću, koncertu i slično.
Dakle, postoji napeta vjerojatnost da je netko od mladih (ispod 35) stvarno ovdje zato što ga zanima tek dopisivanje, a veće ili manje flertove i ljubavi mu/joj se događaju usput dok jednostavno živi svoj život.
Mi što smo prestari za rock'n'roll, a premladi da umremo smo ovdje zato da nadopunimo taj dio života.
Naime, budući da živim u provinciji gdje je netko tko je stariji od 25 a još nije u braku čudo, a za samce starije od 30 se smatra da s njima nešto nije u redu, zapravo i nemam puno više šanse od toga da budem domar pokojoj nazadovolj(e)noj "polovnjačici" koju muž više ne doživljava kao seksualni objekt nego samo kao objekt u domu zadužen za ručak i čisto rublje.
...........................................................................

...........................................................................

..........................


Rastavljene žene svi gledaju kao nešto što ima grešku. To je stara činjenica, ali valja nadodati da ni rastavljeni muškarci ne prolaze bolje. Zanimljivo da su baš rastavljeni pripadnici oba spola najzagriženiji nositelji takve predrasude.

I kamo to onda vodi?

Vodi prema Iskrici. Tu se nadamo da ćemo samo tako ugledati nečiji profil, započeti simpatično dopisivanje puno pametnih doskočica zbog kojih će druga strana kad zaklopi laptop sjetno se okrenuti na leđa i sanjariti otvorenih očiju.
Samo, romanse iz američkih filmova imaju kratak rok trajanja. Otprilike 90-ak minuta koliko traje neka od tih limunada koje smo skinuli na Extratorrentu.
U stvarnom životu kao i na Iskrici stvari stoje drugačije. Gledamo profile koji nam se ponude u nekoj od tražilica, provjeravamo tko je to kliknuo na naš profil i gotovo za svaki nađemo neki izgovor zašto nećemo poslati neku bezveznu poruku tipa "Haj! Imaš simpa profil. Jesi li ga sama napisala/napisao :D :D ".
Netko nam je previsok, netko prenizak, netko nema pravu boju kose. Netko je premlad, a netko prestar...netko, zamisli, sluša pogrešnu vrstu glazbe!?! (nije da sam imun na ovo o glazbi jer dobijem osip od narodnjaka, ali i od Maje Šuput, Sevke ili bilo čega što ima veze sa Huljićima, Grašićima, Celzijusima itd.)
Netko je rođen u pogrešnom horoskopskom znaku, a netko u pogrešnom stoljeću ili u živi u pogrešnom gradu.
Sve u svemu, kad se osvrneš shvatiš da je i ovdje kao i u stvarnom životu. Naizgled nezainteresirano gledaš oko sebe i procjenjuješ, te odbacuješ nakon 7 sekundi.
Kad i dođe do komunikacije ne možeš odbaciti prethodno iskustvo jer ipak nisi bezveze ušao u klub 40+, pa unaprijed poznaješ tipove ljudi i stvaraš si mentalne slike o manama i kuda to vodi kad se jednom svi opustimo i pokažemo pravo lice.
Tako zatvaramo krug.
I dalje smo promatrači prestari za nepromišljeni rock'n'roll i premladi za vakumiranje i odlaganje na policu bez da se ijednog trenutka ne zapitamo: "Trebam li stvarno nekoga u životu?".
Seks i dalje pronalazim relativno lako dok god ima zapuštenih muškaraca čije žene sanjaju o uzbuđenju i dok god ima klinki koje zovem retroseksualke - one koje vole zrelije ruke na svom tijelu. Kad dođem kući zamislim se da li stvarno želim s nekim dijeliti daljinski upravljač i raditi kompromis oko izbora glazbe u autu. Trebam li stvarno nekoga kome ću se javiti da neću stići na večeru jer sam sreo frenda iz vojske i otišao s njim na pivo? (ili kavu - svejedno je jer popijem tek dva do tri puta godišnje)
Odgovor je: Da! Trebam....ali ne pod svaku cijenu.