razmišljanja

Sreća?....
Vele ljudi, prije nego kreneš tražit sreću,provjeri, možda ti i jesi sretan....sreća je upravo nešto malo,obično i neupadljivo...i mnogi ju neznaju i nemogu vidjeti...a onda niti imati...ja? Ja mislim da sam svoju našao...ili mi još malo fali do nje. Naravno, potrebno je još puno stvari probiti, maknuti, spremiti, zaboraviti,pregristi, boriti se s pokojom vjetrenjačom...ali vrijedi, mislim da vrjedi...u stvari, siguran sam da vrijedi....vidiš, voljena, ja mislim da si vrijedna truda...ne mislim...siguran sam da si vrijedna toga da te se stalno osvaja, da te se stalno želi, čezne za tobom.....nemogu to riječima opisati, ali imam potrebu stalno te maziti, ugađati ti, biti kraj tebe....činiti kojekakve gluposti , izmišljati fore i viceve, pisati pisma,samo da izmamim pokoji smiješak, poljubac, zagrljaj...kao što sam ranije napisao....moja je sreća u tebi...sretan sam kad vidim da si ti sretna, tužan sam kad vidim da si tužna, sjetan kad si sjetna.....zaista bih volio (eh...da je to moguće....) da uđeš u mene i da vidiš sebe mojim očima...a iskreno, izuzetno bih volio ući u tebe i vidjeti sebe tvojim očima......iz dva razloga...jedan je svakako taj da vidim što zaista osjećaš prema meni, kako me doživljavaš i što misliš...a drugi...drugi je taj da vidim gdje griješim, da pronađem još pokoji ulaz k tebi, k tvojoj duši i srcu...da vidim gdje ima koji komadić izgubljenog srca za zalijepiti k ostatku, zacijeliti pokoju ranu....i pronači ključ tvoje ljubavi....ili da shvatim da se trebam maknuti, otići, nestati...da....