razmišljanja

Ponoć je prošla, a ja nemogu spavati. Neznam razlog. Ne bi ga smjelo biti. Tek, tješim se da je to iz jednog od onih ljudskih nadanja...“kad nemožeš spavati, znači da si budan u nečijim snovima“...da, nadanja. Pomalo je tako nešto i sebično, a sebičnost je tako svojstvena ljudskim bićima, koja (uglavnom) misle samo na sebe i kako da sebi ugode. Trudim se ne biti takav. Moja je misao vodilja tvoja sreća, tvoja radost. Kao što sam negdje vidio sličnu objavu ili citat (a znaš da volim citate, posebno Balaševića, Bukowskog ili neke sasvim obične, nastale u glavama sličnih romantičnih stvorenja poput mene), tako se i sad ja nadam da je to razlog. Da me ti sanjaš, da sam zato budan. Ali onda se zamislim...“hej, pa da je to istina, ti ne bi uopće spavala“. .......ja volim misli i osjećaje izražavati pjesmama ili stihovima. Kad već nemam dara napisati svoje. Ili možda i imam. Možda jednog dana krenem i pjesme pisati. Baš si mislim kako bi bilo zgodno kao u onim starim romantičnim filmovima ili knjigama doći pod tvoj prozor i čitati ti stihove. Krenut sa onim prelijepim uvodima ....“o moja gospo, smijem li vas zamoliti da saslušate ovo što želim reči, smijem li uzeti malo vaše pažnje i malo vašeg vremena za izreći vam pokoji stih koji napisah za vas....“. Zamisli samo, ti na prozoru ili na balkonu, a ja s knjižicom u ruci, skriven od drugih pogleda, klečim na jednom koljenu i čitam ti stihove. Ono, scena upotpunjena s velikim mjesecom, cvrčcima,zvijezdama i tihom background muzikom (pretpostavljam čak da bi se tebi kulise mora u blizini više dopale...al ok...može i to, dapače). Ili da neku moju pjesmu posvećenu tebi čita Rade Šerbeđija sa onim svojim glasom uz muziku...stil poput Nedaj se Ines......jer, s kim ću ostati mlad ako svi ostarite....

Još ovaj ples ti zapleš...ponoć s tornja nek priča.: " Dvije su vrbe pokraj rijeke tih plakale!" I sve ode u 3 pičke materine ( ponoćni ples, ponoć. toranj, vrbe, rijaka, suze )

"Jesenski nokturno prolio se sinoć baš kao i kiša...HVALA svima koji si bili dio toga!"

Ona sigurno ima zid oko srca kafa je ne diraju rijeci iz tvog pisma...samo nastavi pisti. U nekim dijelovima vidim i sebe :-)