razmišljanja

Znaš, ja ti nikad nisam želio biti nikakva obaveza...nitko tko bi ti bio opterećenje u ostvarenju tvojih želja i tvojih planova... upravo obratno, u meni si mogla dobiti savršenu podršku...naravno, osim drugih muškaraca....u svemu ostalom sam ti mogao i želio biti velika podrška......ali...i to je više nebitno...sve je više nebitno.....ne želim da mi budeš ljubavnica...bez veze mi je ta ideja "prijatelja s povlasticama (kojim???..poneki poljubac ili dodir.....)".......
Nisam te želio sputavati...moja ideja naše ljubavi nije bila brak, ili useljenje u tvoju ili moju kuću....ali ljubav, par riječi koje tako puno znače, osjećaj da sam voljen, da netko misli na mene, da me netko želi kraj sebe...e vidiš, to je sve kaj mene zadovoljava.....a vrijeme onda nosi svoje...dobro ili loše....ali se onda stvar razvija, raste,cvjeta....i onda prestaju smetati nekakve "kvaziprijateljice", bivše ljubavi ,stare rane.....ili neke želje koje ostaju neispunjene ili odložene za neka bolja i sretnija vremena...jer se onda zajedno, bez straha mogu rješavati.........onda se dešavaju i ostale lijepše stvari...izleti, vođenje ljubavi, držanje za ruke, zajedničke šetnje uz neku vodu...uglavnom svašta što nosi prefix zajedno....mdaaa.....jbg...nebitno......
Ovo je možda najkraće pismo koje sam ti napisao...i vrlo vjerojatno zadnje...možda još koji puta dobijem kakvu inspiraciju...ali sumnajm...boli me sve to skupa i previše...a nemam baš više puno vremena čekati da mi se uzvrati ljubav...moram obrisati suze, dignuti glavu , probati zaboraviti i nadati se da vrijeme zaista liječi sve........i pamtiti lijepe stvari, koje će mi ostati neizbrisive u memoriji.........
eto, oprosti mi što te volim, što sam te zavolio i što si mi bila i još uvijek si centar mojih dnevnih razmišljanja, moja zadnja i prva misao svakog novog dana.....netko koga zaista volim i za koga bih dao sve da mogu očekivati bar dijelić natrag.....da...a nemogu.....
ti naravno znaš gdje i kako me možeš naći, bit ću uvijek tu ako ti zatrebam......previše te volim da bi ti za bilo što mogao reči ne.......
A poznavajući te, znam da me nećeš tražiti, makar ti možda ponekad i zafalim....pa onda .....iskreno ti želim sreću u životu...da nađeš nekog tko će te voljeti bar jednako kao ja...više sumnjam da je moguće.....i da ostvariš sve svoje želje i planove.....

Volim te......i zbogom.....ili doviđenja, možda jednog dana pod nekim drugim okolnostima ili u nekoj drugoj prilici.........

Dobro jutro, Nevenko.
Ja ti mislim da je volim te najljepše zbogom rečeno unaprijed i zato je čudno kako ljudi škrtare s tim volim te i s iskazima emocija kao da se boje da će ispasti bedasti i slabi. Piši ti njoj, dobro je to.
Nego mene muči nešto drugo, pa ako nemaš ništa protiv ja bih ovdje ostavila pitanje, ako tko zna pomoći savjetom:

Kako pronaći psa izgubljenog u šumi?
Probalo se s ostavljanjem komada odjeće vlasnika, ali neuspješno, što dalje...kako razmišlja izgubljeni pas?
Ako tko ima savjet, dobrodošao je svaki konstruktivni prijedlog i korisno iskustvo.

A ovo, što ti pišeš...sretno, možda se to sve posloži, ali ne treba forsirati. Ljudi koji nas vole uvijek nas nađu.
Ne moramo mi njih ništa moljakati, oni nama sebe daju. Bit će, proći će....dobro ti jutro.

Nevene, ako možeš do mojih blogova, prije 6/7 godina vidjet ćeš, otprilike isti odnos kao što je tvoj, čak iste riječi i iste namjere. Onda su mi blogeri počeli komentirati da prestanam kukati, jaukati jer sa sam postao obična pičkica, ili plačipička. Ne želim te uvrijediti...ali nema drugog dana, drugih okolnsti , druge prilike i drugog početka. I kad bi počeli ponovo, bila bi to dva stranca...Možda te uvjeri stara izreka:" Život je predugačak za ljubav!"

Ja više nikad neću biti s osobom od čije se ljubavi osjećam kao prosjak.

S nekim si, a jadan, necjelovit, nedovršen, tuđ- nije to to.
Ja volim bit s nekim tko me kupa u svojoj ljubavi, a od čije ljubavi se ne osjećam kao neki jadnik.

A ovo za psa izgubljenog u šumi....savjet i ideju bih rado. Hvala unaprijed.

Znam ja kako pronaći "izgubljenog" psa u šumi, jer uopće nije izgubljen. On te je ostavio.

Pas pamti naš miris čak više od pet godina. Ako ga je netko ubio i zakopao, ne može se vratiti, inače će se vratiti kad ti oprosti.

ovo ti se ne bu svidjelo - ljubavi koje je previše, može biti i razlog za odmak, da se lakše diše
ne znam da li je to ona napravila...

Jutro
Lijepo i emocijama prozeto pismo. No voljeti znaci i osjecati i zadrzi taj osjecaj ljubavi bez tuge...manje boli nego odricati se..ipak ne biramo sami koga cemo zavoljeti ima tu i jos neceg i nije ti slucajno usla u zivot.
Zato nosi i dalje u sebi tu ljubav.

Meija, ljubav je kao energija...nikad je ne može biti previše...voljet ću tvoje ljubimce, tvoju rodbinu, tvoje tragove, tvoju odjeću...

a ne bu ni ovo - neki dan si napisao da je super kad imamo nekoga tko o nama razmišlja 24 sata
je, ali...kad smo imali 15 godina ili na početku veze kad se cijeli svijet suzi samo na nas dvoje
sve ostalo nije dobro jer obvezuje, ograničava...i na kraju postane naporno...

Medo, može, itekako može biti "ljubavi" previše
(namjerno navodnici)

imala sam 18 godina. on 5 više. i znam da mi se takva njegova ljubav nije svidjela....

2015, neka bude doživotna žrtva jedne vječne ljubavi...dobro je on rekao...:" i nadati se da vrijeme zaista liječi sve........i pamtiti lijepe stvari, koje će mi ostati neizbrisive u memoriji.........!" I to ja jako puno...i dovoljno. Kraj je kraj!

ljubav nije zivkanje 10x dnevno
nije ponavljanje "volim te" dok se ne izliže
nije 24 sata provedenih u dvoje jer tako treba biti

uf, ljutite me s pink razmišljanjima :)

Meija, u takvoj ljubavi koje ima previše...ima svega a najmanje "one" ljubavi. ( na mala vrata je je ušlo samoljublje u naše živote! )

pa o tome pišem, Medo
prečesto ljubavlju imenujemo nekaj kaj to i nije

Reksi, pa ljubav je jedna vrsta žrtve...sa kurcem ili na kurcu...

rekše, ljudi kad vole sebe, a ne cmaču svoj odraz u ogledalu, svako jutro, mogu i druge ljude voljeti :)

(zbušila sam Nevenkove ružičaste balone...sorry)

Ja želim pomoći drugome nek pronađe svoga psa, Medo.
Hvala lijepo, izuzetno si plemenit za tako bolesnu osobu.

i još nekaj, pa idem proć
ako netko ne zna primiti i vratiti ono kaj osjećamo prema njemu/njoj, kriva osoba, loš pokušaj spoja
točka!

grdo zvuči, ali je tako...

i zakaj voljeti nekoga (ako nismo mazohiti) tko ne zna/neće/ne želi nas ovakve kakvi smo, u paketu sa svim onim kaj nosimo?

idem....čitamo se... :)

(sretno N.)

Obično su ljudi u patnji još i gori.
Ne zamjeram. Hvala svejedno.

Pobjegao je u šumi za srndaćem.

Osjećam se privilegirano ponekad dijeliti blog s tako plemenitim, dobranamjernim i inteligentnim osobama.

jebeš ljude kojima je zloća seksi...

Nije ljubav matematika, ali davati cijeloga sebe a dobivati povremeno ruku, nježnost, osmijeh, umori čovjeka.
Ti si se nadao kako će vaši susreti prerasti u ljubav, a ona je htjela samo strasne susrete.
Ima ona Urbanova pjesma Odlučio sam da te volim.
Mislim da ljubav nije stvar odluke nego senzacije, trenutka koji se dogodi između dvoje ljudi.
To se ne može izmoliti, isprovocirati, najgore je zavoljeti, pa se nadati kako će ipak s vremenom i ona druga strana isto odlučiti
Možemo odlučiti ne voljeti.
Ali si moramo dati vremena i prostora da ta ljubav u nama polako ugasne.
Može se to...

I sad razmišljam jel ima smisla komentirati ovakve zapise gdje se ljudi ogole i srce na dlanu daju, a frustrirani nickovi sve blate, svemu se izruguju, bljuju na sve strane.
Jadno i žalosno.
Nemati mjere i granice a smatrati sebe inteligentnim bićem.
Pametni znaju čemu služi pojas.
I znaju kad u društvu nemaju sugovornika, pa traže društvo istomišljenika.
Najlakše je po svemu pljuvati.

dolly,pretjeruješ.

uopće nije smiješan.

Smiješno je koliko je jadan.
Nije duhovit, pelpe.
Tako ja to vidim.
Inače bih preskočila bez komentara, ali lajava, kakva jesam, ponekad moram izreći mišljenje.

Tuga, bol, ljubav, strast, veselje, ushit, radost...sve je to ljudski.
Povremeno pokazati ranjivost i onaj mekši dio sebe nije patetika.
Patetika je stalno to raditi i ne vidjeti onu ljepšu stranu života.
Samoljublje i mahanje kitom ne znam gdje bih smjestila.
Ja još uvijek mislim da ti nisi glup.
Samo se još tražiš.
A to je tužno u nekim godinama.

Reksi, jebeš čovjeka kojem je zloća seksi.
To su ti sve slabići. Sve i jedan takav je slabić.
Uključujući i tebe.

Ja odo tražit psa (koji nije moj, ali volim pomoći, a ne se rugati kada čovjeku treba pomoć).