razmišljanja

Poželim ponekad,poput Balaševića da se u baladu prerušim, pa da ju dirnem stihom tamo gdje uspomene blijede,pa da izmem kostim vječnog dječaka pa poput Petra Pana, zrakom, preko krovova i zidova,kroz prozor voljenoj osobi na jastuku ostavljam ružu ili stavljam stručke lavande među haljine....da joj posipam snove vilinskim prahom i da joj potiho, pred jutro, uđem u snove i onda u danu, pred izlazak sunca pretvorim san u javu, budeći ju poljupcem......da, volim sanjati.....a koji je recept za pretvorit snove u javu...valjda ću i ja jednom saznati....i gdje je ta osoba kojoj ću ovakva pisma pisati i s kojom ću ostariti....

Buš je tu na iskrici našao, :)

Lako sanjaru, jer cijeli život mu je san :)