Kontemplacija u iskričavom ofsajdu

Slušam razgovor. Ona prezahtjevna. A gledam ga, ni u čemu se nije potrudio. Nit načitan, nit duhovit, nit obučen, nit fit, nit uspješan, nit o nečemu nešto zna. Seksipil je kombinacija samopouzdanja, znanja i tjelesne kondicije...Ali, ne bi se on trudio. on bi samo da se njemu da, a ona ga ne obadira... I onda kreću salve o današnjim ženama... Komplicirane, previše traže, one bi... kao da psuješ Volvo jer su mu auti skupi. Nisu, nego ti nisi zaradio dovoljno love za njih. Volvo košta koliko košta. Možeš ga zaraditi i ne zaraditi... ako Volvo želiš, ako ne želiš, što te briga koliko on košta? Tako i za žene - ako ih želiš osvojiti, ima kako se to radi, moraš biti dorastao, privlačan, atraktivan... a ako nećeš, onda što te briga što bi ona...

I nikako da skontam - zar je lakše stalno biti nedostatan, nego uložiti u sebe, nadići svoja ograničenja, istaknuti se nečim, naučiti nešto novo, steći sigurnost, samopouzdanje?

Meni nije... Meni je lakše učiti i razvijati se i uživati život nego se žaliti tko mi sve ne da i neće me i nije tu i sve to skupa...