Kontemplacija u iskričavom ofsajdu

Svatko ga ima. Što si ga nesvjesniji, to gore po tebe. Moje polje slabosti je da sam previše jaka. To jest - slaba u odnosima, povjerenju i prepuštanju.

Ne dam povjerenje, stoga ga se ne može ni opravdati. Jer muškarci u mom životu nisu nikad odradili posao, nisu bili dovoljno snažni da se na njih itko može osloniti... ne samo u partnerskim vezama, nego u obitelji, generacije muškaraca u obitelji bili su papci. I tako su žene postale frajerice. Ja sam jedna od njih. Moram se boriti sama sa sobom da ne izazovem nekoga na borbu, umjesto da pustim da čovjek malo uživa u onome što može učiniti za mene.

Ne želim doživjeti još jedno razočarenje, pa se onda ne dovodim u situaciju gdje postoji rizik razočarenja. A to je jedini put do ne-razočarenja. Potencijalno razočarenje.

Jer ono... bilo je trenutaka u mom životu kad fakat nisam mogla sama, ali me se ostavilo. Ne ostavilo kao prekinulo. Žene prekidaju u 82% slučajeva... ne muškarci. Muškarci ostavljaju u odnosu, ignoriranjem, povlačenjem, kukavičlukom, disocijacijom... nema goreg od toga. Kad te netko razočara, ostavi u situaciju u kojoj stvarno trebaš pomoć... a neće dovesti stvar do kraja i osloboditi te... nego još ti moraš oslobađati se mlitavog muškarca koji se još i opire i otežava evidentnu smrt odnosa... I onda još drama ako pokažeš da nije znao, mogao - ego vrišti svim snagama...

Slab muškarac je fakat drama u životu. Možda i slaba žena? Neovisno o tome je li slaba da način da ne pušta nikoga do sebe ili slaba i mlitava i bez kičme... vjerovatno.

Možda ovo i nisu kategorije - slab / jak.. nego zdrav u odnosima, snažan - snažna... ili bolećiv, nesposoban...

Ne znam. Viđam i u brakovima i odnosima oko sebe puno tih slabih muškaraca... kao da u životnoj drami žena postane snažna, a muškarac slab... a vidim i onih snažnih... i pitam se mogu li ja jednom dopustiti nekome da me razuvjeri? Recimo jednom kavom? Popodnevom? Kroz nekoliko dana, vikend, mjesec, tjedan, godinu... da se može nositi sa svojim životom... Nadam se... ili.. odlučujem... onda kad vidim da ima smisla... i to kava po kava, popdne po podne... kao do sad, a onda se tako lijepo osipa ljudstvo, kao na maratonu... svi krenu odjednom, ali se onda odustaje i rasipa... i dođe na vrijeme par ljudi... Tako je to u životu...