Kontemplacija u iskričavom ofsajdu

Koliko moraš biti hrabar da SVJESNO odabereš nečije ludilo, nečiju osobitost, nekoga i sve što taj neko nosi... u svoj svaki dan, u svaku poru svojeg života? Totalno.
Srećom po opstanak ljudske vrste, ljudi najčešće NESVJESNO ulaze u ljubavne priče, nesvjesno daju zavjete ljubavi i nesvjesno stvaraju obitelji koje, zapravo, ne mogu nositi, podnijeti, a kamoli u njima uživati.
I onda se probude iz iluzije i onda je drama.

Totalno je bed kad se malo kao trgneš iz nesvjesnog life stylea i počneš svjesno slušati ljude, svjedočiti njihovom ludilu, skučenosti ili neomeđenim širinama u kojiima se raspadaju na milijune nefunkcionalnih čestica... stanje u kojem zaljubljivanje više ne postoji...

Zaljubljivanje je trik prirode da vas nagura jedno na drugo da se razmnožite. Nakon što je stvar obavljena i imate kojeg potomka, sile prirode se više za vas ne zanimaju. Priroda je racionalna (a ne kao ljudi). Obavi što je bitno i ide dalje. Da ne bi gubila vrijeme na vas, sad već sredovječnog, isluženog i umornog od noćnih buđenja djece, gradnje kuće, kruha svagdašnjega priskbrljivanja... jebese da prostite majci prirodi za vas. Ako si možete napraviti da vam bude okej, bujrum, kaže Majka Priroda, neće ona vama ništa, pusti vas na miru. Ali, više vas ne spopada anestezijom koju dobivate prilikom pripasavanja sa bračnim drugom ili partnerom... anestezijom zvanom zaljubljivanje.

Ili vas spopada - ako ste voljni proći još jedan krug da vas spoji s nekom osobom, zamanta vas, ubaci u ciklus seksualnih događaja kojima je cilj da vi i ne primijetite da služite Silama Prirode... i kad Priroda zaključi da il ste napravili tu djecu ili niste i nećete, gasi light show... i onda opet je nešto krivo s ljubavljju, nešto je krivo sa ženama / muškarcima / životom / vama... svatko ima svoje (pogrešno) objašnjenje...


A ako niste... a i dalje želite partnera, za život... a niste se voljni zaljubljivati i pustiti silama prirode da vam kroje život i slude vas do neprepoznatljivosti, onda je teško. Anestezija zaljubljivanja, kažu i grčki mitovi, recimo onaj o Amoru i Psihi, makne osobu ispred vas. Ne vidite je. Oduzme vam sposobnost da vidite ludilo, osobitost, čudnost, običnost... a ako se više ne zaljubljujete, ispadne da idete u kazalište svaki put kad idete s nekim na kavu.

I uvijek je pitanje - što točno ja dobivam ako pustim ovu osobu u život - naspram malo, doduše praznog života u emotivnom smislu.... i prevagne skoro uvijek - dobivam nepotreban kaos i nevolju.

Zato jedini način da netko uđe u život osobe koju je život naučio da je zaljubljivanje lutrija - netko se i probudi kraj divne i suvisle osobe s kojom se, zapravo, životno i slaže... (ali netko i ne)... je ljubav... jedno dugo građenje ljubavi koja onda postane važnija od gnjavaže...

Ali, evo, moje iskustvo je da se ljubav ne da izgraditi tek tako. Većina muškaraca sa Iskrice bi uskočilo u ulogu ljubavnika - partnera, pa čak i supruga sutra, kao kauboj u sedlo - ali izložiti se ljudski, bez uloge, definicije, bez garancije - to bi vrlo rijetki, ako itko...

Zato je ovo samo mjesto za bloganje... ništa više...

Znate koga mogu zavoljeti? Nekoga s posla, recimo. Netko tko će me svaki dan oduševiti pameću, strpljenjem... iako ostavlja vražje šalice svuda po uredu... netko tko možda nosi najgore majice, ali je uvijek tu za kolege... netko tko ima grozan ukus u filmovima, ali zna prepoznati priliku i zna je predstaviti i zna pomoći svima da napreduju skupa s njim...

Netko iz susjedstva. Netko tko svaki dan napravi dobro djelo i ja to vidim. Netko tko je svaki dan tu u parku, voljan razgovarati s ljudima, tko se uključi u dobre aktivnosti...

Jedini način za ljubav nije shortcut, nego biti dušom i srcem u životu koji živiš, u zgradi, kvartu, na poslu, u klubu... da pokažeš i pokazuješ prave boje, bez cilja i agende, i dopustiš da se stvari dogode...

Da, i za mene vrijedi... ja želim da me muškarac upozna bez idealizacije. Da zna moje slabosti, kroz sve te aktivnosti koje zajedno radimo u kvartu, uredu, kllubu... da nema niti jednu vražju iluziju o meni, sebi ili životu. Da se ne šokira činjenicom da sam obično ljudsko biće... ili iluziju da će ljubav umanjiti bol bivanja čovjekom...