dvi,tri riči

Taman kad pomisliš kako ti se nekad ipak stvari u životu poklope na način da sve ide u pravom smjeru, desi se nešto što ti iznova dokaže da je to samo pusta želja i da nema šanse da dobiješ nešto na lakši način. Ne znam kako nekima u životu sve ide samo od sebe dok se većina nas mora mučiti skoro oko svake sitnice. Kako se te kockice uvijek poslože da ti zagorčaju život. Nitko mi u životu ništa nije dao, za sve sam se morao pošteno oznojit i to je u redu, ponosan sam na sve što sam postigao, ali zar baš sve mora ić na teži način. Zar se i jednostavne stvari koje neki i ne primjećuju moraju komplicirat i postat veliki problem?! To mi nikako ne ide u glavu. Da bar ide po nekim zaslugama, mislim da bi ljudi više cijenili male, svakodnevne stvari i sitnice koje oni ne primjećuju, a drugima su tako velike i nekad čak i nedostižne.