dvi,tri riči

Ne ide mi u glavu, možda zato što sam po prirodi dosta tvrdoglav da nas je danas obuzelo totalno nepovjerenje u sve i svakoga. Doza opreza? Da, uvijek, definitivno, ali danas je došlo vrijeme da sumnjamo čak i u ono što vidimo. Dakle, vidim da je tako, znam to, ali opet ne vjerujem!! Sve se više ljudi brani cinizmom i ironijom, ne misleći da će nekad i nenamjerno na taj način povrijediti nekoga i reći nešto što će zvučati grozno onom kome je upućeno iako je namjera bila upravo suprotna. To sam i sam napravio nehotice, zato se i pitam šta se kvragu dešava sa svima nama. Dođe mi da lupam glavom u zid koliko sam brzoplet ponekad. Razmisli prije nego kažeš nešto, teško je kasnije objašnjavati i naravno nitko ti neće vjerovat. Težak dan.

Ne rijetko mi dođe uvredljiva poruka - uz želju za daljnju komunikaciju i susret što teško mogu shvatiti.

Ona koja bi pristala na tako nešto morala bi biti čisti mazohista, ili proračunata da će imati neke koristi od takvog, ili duševno poremećena.

Razumijem da ljudi jedan drugog mogu gađati nakon što se znaju (nije ok, ali eto..), ali onaj tko na neviđeno, bez prethodne komunikacije nekog vrijeđa ne brani se ničim od ničega nego je po prirodi zločest.

Tako da to što si ti nekog povrijedio- nemoj trpati u greške sve više ljudi.

Očito nisi baš dobro pročitala o čemu pišem, rekao sam NENAMJERNO!!! Osim toga, rekao sam istinu kad sam to napisao jer će dosta nas to napraviti ponekad nesmotreno, ne razmišljajući a tu nema iznimki.

Dobar dan.
Ne namjernog povrijedjivanja je bilo uvijek i sigurno će ga zauvijek i biti.
A i nije isto: ako nas neko povrijedi namjerno ili ne namjerno.

Pročitala sam da je nenamjerno.
Ali svi kažu da su nenamjerno.

Kad počneš sve ljudi mjeriti posve jednako: i mlade i stare i ružne i lijepe i one do kojih ti je stalo i one koje jedva primjećuješ, onda nećeš nikog povređivati.
Kriva procjena druge strane - zezne debelo..i ops..nehotice..(jer si takve naravi)

Može čovjek biti bolji nego što je.

Samo to mora imati kao želju, vodilju u sebi.
Jednostavno da jednostavnije ne može biti.

Pred jedno tri tjedna (koroni unatoč) napravila sam iznimku i otišla u ured u ZG, jer me jedan komitent jako molio da napravim uslugu njegovom komitentu.
Čovjek zbog kojeg sam dolazila jako me trebao.

Pokucao on na vrata, ja otvorim, pozdravim, on me odmakne rukom kao da sam muha, počne gledati po uredu, ugleda vrata u drugu sobu, bez riječi grabi prema toj sobi (puštam ga.. i mekako pitam što treba). Odgovara mi da ušutim da me nije ništa pitao jer traži gospođu Pognioci.
Meni je stvarno metar i pol i nisam obukla niti kostim niti cipele na petu, ali to nije bio razlog njegovog NENAMJERNOG ponašanja jer je bio u problemu. (tako se ispričavao kad sam rekla da mene traži).

Ja sam njegovo nenamjerno bezobrazno ponašanje dobro naplatila, ali u privatnom životu to nebih tolerirala.

To razumijem, ali ovo o čemu govorim je bilo sasvim druge naravi. Htio sam nešto napisati osobi koju znam i objasniti joj da razumijem o čemu govori, ali kad sam počeo pisati ispalo je sasvim drugačije, samo to nisam skužio dok nisam naknadno pročitao šta sam joj rekao. Sasvim drugi kontekst od željenog, bilo mi je - propast u zemlju od srama.