Važno je umrijeti mlad - što kasnije....

Link

Vrijeme je darivanja. Idealno doba za razmislit kome sam se davala i zašto?
Teška tema nekad bila...no..sad znam. Svi poklopci sjeli na lonce. Recke u sjećanjima dobile svrhu i smisao.
Prepričavanje o 'reckama' nije moj stil...(valjda zato jer sam preskočila Anu Žube ;)
Međutim...tema mi se otela kontroli. Nije davanje sebe isključivo rezervirano za intimna zbivanja.
Sebe daješ i porodici, rodbini, prijateljima, i na tu pomisao mi srce mirno, spokojno. Dobar filing.
Posao....Davanje na poslu za mene nije bilo davanje. Bio je to čisti mazohizam. (trebala bih reći..jadna ja ;), ali jadnost nisam osjećala...)Pobogu...tko mi je to usadio? Roditelji, škola, društvo su dali svoj doprinos koji sam ja prihvatila
i izbrusila do dijamantnog sjaja. Dijamantno sjajni mazohizam. Stav..uvijek mogu, uvijek hoću...mogu ja to dotjerati do perfekcije...Ma mene nisu trebali ni pitati...ja sam sebe davala neupitanu ;) (opet jadna ja! uzvikuje u meni onaj nezadovoljni zanemareni djeličak...)...Olakotna okolnost mi je bila da sam uvijek voljela svoj posao, voljela ideju kojoj sam se davala...
I u takvim 'nazovi jadna ja' trenucima volim medalju okrenuti i zaviriti u ono manje vidljivo, a jednako bitno.
I ugledah budalasto biće, bedastih uvjerenja....ugledah čisti sadizam. Svoj naravno, uperen prema primatelju.
I ne samo svoj....svi smo mi tu negdje. Cijela 'lijepa naša' i većina plavog nam kamenčića mi izvirilo iz zavirenog.
Često necijenjeni, ignorirani, zloupotrijebljeni...dajemo, dajemo i dajemo.....a u sebi kipimo i gutamo eksplozivne naprave koje nam često ispadaju tamo di ne bi trebale...
I sad bi tu gomila uzviknula 'jadni mi'.....E...pa nismo jadni. U stvari smo sadistički uvrijedili sve one kojima dajemo.
Naučili smo ih da je najbolji način dobivanja od drugih taj da nam vraćaju na najgori mogući način.
To naučiti nekoga je vrlo neplemenito i neljubazno. Virus davanja bez uzvraćanja je najveća pošast današnjice.
Nakon osvještavanja svoje neljubaznosti, primila se posla i pokušavam plemenito ispraviti što se ispraviti da.
Osjećaj je božanstven. Moj budući cilj je put po kojem uravnoteženo razmjenjujem energiju davanja sa zainteresiranim pojedincima i grupacijama. A vi? Ili su 'oni' i dalje krivi za sve......

zgodno....ne prolazi mi blog ;)

mogu ja i improvizirati ;)

https://youtu.be/Anp6lGHKZw0

eto...izbrisala ljubavno pismo i popis za dućan...i blog prošao ;))

Tako je..?
Ne bum se dal' .
Ove godine nikom ..
A na godinu .
E..
To
Pitanje..
Sad..
Je!

ouch

Janoooo Janice, samo sam ovo pročitala -----------

C/P

Idealno doba za razmislit kome sam se davala i zašto? ............

i nasmijala od srca, ebiga ga , uvijek sam spremna na smjeh i šalo okrenuti riječi:-)))

jano a zahvala tipa - hvala vam što ste ulagali u mene ja sam sada druga osoba :)

daj - dam :) ili dam - daj :) ili tak nekak :) uravnoteženo 50% vs 50% :)

Odlican izbor ilustracije.
(pojave se "stupovi", kad ih najmanje ocekujes)

https://www.youtube.com/watch?v=puZAGRkf6xc

okej...vidim da ste svi redom uspješno izbjegli stup...;)

wasy...daješ se svakom čiji život dotakneš....e sad kako i zašto...to samo ti znaš

perce...ma jok...pitaj me kak stup izgleda ;)

bis...i ja sam se smijala dok sam pisala početak...pogotovo 'reckama'
a crkavam od smijeha na brojčano stanje....;))
garant dobivam krila tamo gore....

romane...da sam ovisila o ulaganju sad bi bila najmanje sedma osoba
i čak sam htela taj link staviti....bajs nije loš ;))

fala zrnce
ma ja ti u stvari volim stupove....i neke s guštom pogodim ;)

tomislavkec...di nestane čovjek?

https://youtu.be/Jkkx0FNJrk4

TI: daj mi... daj mi.... dajjj.....

ON: dao sam ti se cijeli do kraja :)

ab ovo :) kak bi rekli latinjani na latinici :)

Tema zapisa za zamislit se....premda se da koliko daš toliko i dobiješ.Vidim da i ti smatraš da si manje dobila nego si dala,posebno na poslu.Slično mislim,al ...jesmo li realni,možda smo dobili onoliko koliko zasluzujemo..?
Teško je sam prema sebi bit realan...pa posteno reči.."da,tako je...toliko sam zaslužio"..
A emotivno primanje i davanje je jos i teže "izmjerit"..netko je uvijek "u minusu"...uglavnom.
Pozz..

(..premda se kaže koliko....)..."kaže" mi se pogubilo..

https://www.youtube.com/watch?v=kx_G2a2hL6U

Premda ...u emitivnom zahvalan..na dobivenom...na svakom daru,koji sam zasluzio i dobio...e..;))))

dovlek...možemo mi komplicirat ili gađat direktno u glavu...ali činjenice su gole i strše
gdje god izvire najveće nezadovoljstvo....nezadovoljni su razlog tome
a s obzirom na taj kolektivni način razmišljanja i djelovanja...pravo je čudo da nam se ponekad dogodi neka lijepa razmjena energija

Daj što daš, onima kojima treba, koji su željni onoga što imaš, a tebi ne treba ili je višak, jednostavno skakući i pjevajući tidamtidam daješ...a o uzvratu ni ne pomišljati ni u snu , dam=imati=radost = veselje, i još puno toga. Zadovoljstvo i što treba više pitam se??!!
Meni ništa:-)
Ah i oh je život i lijep i kratak i žestok i....

Eto toliko o "dajanju sebe" Janica, bilo to emocionalnom ili materijalnom,sve je to u istom paketu kad daješ/daruješ:-))))
(P.S. još uvijek mi smjeh neda mira!)

bis ;)) , super...smijeh je lijek
davanje je nešto najljepše, nešto što izaziva predivne ispunjavajuće emocije...
i kad nemamo ništa, možemo dati osmijeh ili toplu riječ......i to je predivno davanje...

ovo gore je nešto što ti očito ne doživljavaš u svojoj realnosti i zbog toga mi je jako drago

davanje, kad se očekuje nešto zauzvrat (i još se pri tome mjeri), nije davanje,
to je čista trgovina koja nema nikakve veze sa uzvišenošću osjećaja i plemenitošću koja iz toga proizlazi.

čovjek se najbolje osjeća kad može nešto dati i pomoći nekome time
a da za uzvrat ne očekuje ništa (čak ni zahvalnost ili osmjeh onoga koji to prima).
svejestan je da potrebitost proistječe iz teškog udara na dostojanstvo i da je primatelju vrlo teško jer se nalazi u tako
neljudskoj poziciji.

davanje sebe je pak nekaj sasvim drugo..

naravno da ćemo se bespoštedno podrediti svojim najbližima i obitelji
ali tu ne prestaje davanje sebe.

davanje sebe ljudima koje zavolimo ima jednu sasvim drugačiju dimenziju.
to nam omogućava da istražimo sebe i svoje limite.
mnogima koji danas žive sami jasna je veličina tih ograničenja i ta je veličina zastrašujuća.
to je ono što sami sebi trebamo priznati.
nismo mi to u stanju.
a svi su ljudi na neki način potrebiti, jel :)

https://youtu.be/hhE7QMXRE1g

Tko ima virus davanja? :)
Mene nista ne dotikavle, imam imunju, tetu :))))

@Perce, sa prvim dijelom se slažem, kada se daješ ne očekuj uzvrat. Ili barem ne odmah. Uzvrat će sam po sebi doći. Jednom, ili uopće neće.
No, ima ljudi koji su sami jer su se previše davali. Pa se umorili.

nebumo sad norili zbog davanja :)

šalu na stranu, umore se ljudi od svega..
evo, i ja sad pišem vrlo umoran nakon desetsatnog posla na nogama
ali se i opuštam lagano razmišljajući o tima koji se umore od davanja.

polazimo li od pretpostavke da dajemo najviše zbog sebe i vlastitog osjećaja,
koji nas tada grije, malo je neprikladno reći da smo se od toga umorili.

dozvoljavam da su očekivanja (koja smo već spomenuli kao izlišna) vjerojatno polučila tužan ishod
i smatram da je to u skladu sa onime što sam i naveo u smislu ograničenja do kuda smo spremni ići
da bi ostvarili puninu života.
pri tome ne mislim da je življenje u samoći isprazno i besmisleno
već smatram da je u društvu puno zanimljivije i kvalitetnije.

https://youtu.be/zO6D_BAuYCI

sjetih se još jedne :)

https://youtu.be/fkASrYhdO_Y

hvala na vašim komentarima ;)
vjerovali ili ne ali naglasak sam pokušala staviti na:
....'Često necijenjeni, ignorirani, zloupotrijebljeni...dajemo, dajemo i dajemo...
U stvari smo sadistički uvrijedili sve one kojima dajemo.
Naučili smo ih da je najbolji način dobivanja od drugih taj da nam vraćaju na najgori mogući način.
To naučiti nekoga je vrlo neplemenito i neljubazno.

odnosno naglasak je na preuzimanju odgovornosti za.....https://youtu.be/bBHylZiukCw
al'..neki drugi put....