SUCK MY BLISS :-)

(Prije svega, izuzetno mi je drago što se Hrvatska direktno plasirala na EP u nogometu. Sve se poklopilo, prošli su kroz ušicu igle- kakvo veselje zbog jednog gola Malti, a i s Italijom smo imali puno sreće. Dobro. Ja volim takve situacije. Vesele me. Vjerojatno zbog naučenog osjećaja pripadnosti u kojem ne vidim ništa loše.).

Ne znam da li postoji negdje u literaturi, vjerojatno postoji, pojam "sloboda od". Vozim se ja jutros na posao, dovršiti nešto što mi je trun ostalo od jučer, da uđem u radni dan čista i bez repova, jer danas je u planu nešto drugo, a ne jučerašnje, pa mi padne na pamet o slobodi, a osobito o "slobodi od".

Naime, jučer mi nakon onog mog jučerašnjeg kišnog bloga, sjedne na pvt Alan i počne drobiti o drugim ljudima i koliko su se puta ti drugi ljudi (žene i navede nikove) pokušali ubiti. Rekoh: Alane, nemoj me opterećivati s tim, stavit ću te na ignore.

Ne prođe tome dugo, eto njega opet, s preformuliranom rečenicom, vrlo sličnog sadržaja, ali s emotivnim aneksom i prozivanjem mene za rigidnost, jer neću s njim tračati i tu ga ja naravno stavim na ignore kako sam mu i najavila, ali uz napomenu da se ja na njega ne ljutim, ali da se ne dam opterećivati s onim što me ne zanima i kažem mu još "Milo". To je primjer moje metode kako ja ostvarujem svoju "slobodu od" npr. na blogu ili na pvt.

Naravno da su to sitnice, ali sasvim je svejedno da li je malena stvar u pitanju ili nešto puno ozbiljnije, osjećaj je isti, a taj je da se mene gnjavi s nečim što mene ne zanima, pa ide upozorenje što će se dogoditi ako se to nastavi, a zatim i djelovanje sukladno tome- znači uvijek primjenjujem isti princip.

Netko nervozniji bi rekao "nemoj me je*at svojim mentalnim sadržajem, mućenjem vode, kurenjem, ne zanima me, dosadno mi to, kvalitetom mi ne odgovara i tome slično", ali ja računam s tim da je Alan inteligentna osoba, pa će on sve to nekako pohvatati kako vrijeme bude prolazilo, ako ne i odmah. Nebitno, nije to do čovjeka, nego se ja ne bih zamarala brojanjem tuđih pokušaja samousmrćivanja.

Dalje, čak i kada osoba i je u takvoj situaciji kada promišlja, pokušava ili čini samousmrćivanje, ja to mogu razumjeti uz pomoć termina "slobode od". Naime, ako mi znamo da je osnovni problem na Zemlji patnja, da sad ne nabrajam što sve može biti uzrok patnje (glad, bolest, smrti, gubitci, rat, izloženost nasilju, subjektivni osjećaj nepodnošljive nesretnosti uzrokovan kemijskim disbalansom u tijelu, objektivni osjećaj boli uzrokovan teškim životnim prilikama), pored toga postoji i osjećaj odgovornosti ili obaveze koji također mogu prouzročiti odluku o samousmrćivanju kojim će poštedjeti svoje voljene patnje, ili kojim se upozorava na neku širu nepravdu i nelogičnost u društvu, pa tada govorimo o altruističkom samousmrćivanju.

Bez obzira na uzroke i razloge, pojavnost samousmrćivanja u ljudskom društvu samo je još jedan od pokazatelja koliko su nam civilizacija i njen tzv. "razvoj" otišli u krivom smjeru-svepristuna otuđenost ljudi od ljudi, usmjerenost na materijalno, podređivanje državnih ekonomija BDPu, ljudi kao glasači/potrošači/trošak/balast, sve to generira opću atmosferu u kojoj povremeno, poneki ljudi požele dohvatiti i omogućiti si "slobodu od" bilo kojeg oblika patnje koji ih je snašao.

Katolici i vjernici općenito su manje izloženi napasti, zato što se to smatra grijehom prema sebi, a ateisti i agnostici su u tome slobodniji, jer to nije pitanje grijeha nego osobne odluke.

Bilo kako bilo, s ljudskog aspekta, kao razumno i empatično biće, ja sam si taj fenomen samousmrćivanja objasnila kroz potrebu čovjeka za ostvarivanjem "slobode od", bez obzira da li se "sloboda od" odnosi direktno na njih i/ili ono što ih opterećuje, ili se ta "sloboda od" odnosi možda na one koji ostaju na životu, ali po mišljenju počinitelja s manje opterećenja, ili što činom "vrišti (samospaljivanje)" i skreće pažnju na neki širi problem i potrebu za "slobodom od " tog problema.

Recimo, npr. Keith Richards se prehladi, otkaže se koncert, čovjek (organizator) neosigura koncert zbog skučenosti budžeta, legnu računi, potegne se sud, sud presudi i on je dužan ogromne novce zato što se Keith prehladio i bio komotan, ali i što se dogodilo niz okolnosti, a ponajprije to što se kao investitor nije osigurao od takvog rizika- čovjek stavi sve na papir, vidi možda da će mu djeca ostati bez uvjeta za život, nema prijatelja koji mu mogu pomoći, sustav je takav kakav je, morat će sva imovina na bubanj, ljudi koje voli će se odricati svega da ga izvuku, a onda će svi skupa biti sirotinja, pa on shvati da će sva ta mora nestati, ako njega nestane, a ostalo će se već nekako posložiti. I čovjek odluči ukinuti dugovanje samousmrćivanjem. Eto, takvo nam je društvo, civilizacija, kultura, napredak, evolutivni nivo, da smo sposobni odigrati mentalni šah sami sa sobom u nekoj bezizlaznoj situaciji i odlučiti što je najbolje za one koje volimo, ili za sebe same, i onda dohvatimo tu "slobodu od" za sebe ili za druge koje volimo.

A koliko se puta tko pokušao od bloških kolegica ubiti, niti me zanima, niti imam mišljenje o tome, niti to mijenja moje mišljenje o osobama, ali mijenja mišljenje o onome tko mi takvu informaciju prenosi s lakoćom kao da govori o tome što je doručkovao. Tada ja tu potegnem crtu, dam upozorenje, stavim ignore u čast svojoj "slobodi od".

I to je to.
Fala na pažnji, danas mi je gužva.
Hrvatska, Hrvatska!

Dodatak van teme:
Sjedim u jednom društvu i razgovaramo. Muškarac putuje i nabraja gdje je sve bio, a između ostalog navede i Indiju. I ja ga pitam da li mu je posjet Indiji promijenio odnos prema hrani i standardu koji uživamo. Veli da je. U vlaku kojim je putovao u razgledavanje bio je dječak koji je na sebi imao samo neku prljavu košuljicu i krpicu oko pasa, ni cipela, ni ničega drugoga. Dijete je skinulo sa sebe košuljicu i prebrisalo njome pod vlaka u tom vagonu, a zatim ju ocijedilo i navuklo na sebe i pošlo među putnike tražiti neka mu plate hranom ili čime drugim što imaju. Htjelo je zaraditi, htjelo je preživjeti i preživljava. Tako sam i ja vidjela u najljepšem gradu na svijetu, pored najstarije crkve u gradu, u samom centru, čovjeka bosog, u nekim krpama, kako sjedi u blatu i jede kuhanu rižu iz pvc vrećice rukama....

Svakog "drži" nešto drugo, a ovaj svijet nismo lijepo uredili i u njemu ima previše patnje. I to je naša zajednička sramota-novac je vrijedniji od čovjeka, pa je tako neko nama vrijedno i drago ljudsko biće drugima roba i objekt manipulacije i najjeftinija roba (civlizacijska i evolutivna sramota).

Nekulturni smo i to bi sve trebalo biti puno bolje, jer svijet je zajednica, a mi smo svi ista vrsta, al džaba...ne može se to divljacima objasniti, od kojih su neki i vrlo visoko rangirani i prave zalihe na tuđu štetu, na tuđoj krvi, na životima tuđe djece, raseljavanjima i ratovima, zakuhaju pa ispucavaju vojne zalike, da bi posatao BDP produkcijom vojne industrije, da bi se razgrabila sredstva za proračun, a dalje da i ne govorim, užas, za nema se kuda pobjeći, nego u nebesa, pa ako tko tako i odluči, ja nemam na to prigovora na razini pojedinca, nego na razini našeg "ljudskog" društva tj. civilizacije, evolucije, kulture i prioriteta.

I sve dok je tako, ljudi će posezati za sredstvima koja im omogućuju "slobodu od (patnje bilo koje vrste)", od ignora do samousmrćivanja, s tim da je ignore najmanja mjera, a informacije o drugima koje uključuju komentiranje njihovih privatnih problema i njihovog posezanja za radiklanim sredstvima oslobađanja od patnje, za mene nisu, a smatram da ni inače ne bi trebala biti predmetom tračanja, barem ne na mom pvtu, a tko se ljuti nek se ljuti, ja u tome učestvovati neću, iz poštovanja prema patnji samoj i čovjeku koji boravi unutar nje.

Alene, je*i se, a ne serendaj po pvtu.
Bome, mi malo i Balaš ide na živce.

dobar ti je članak o slobodi od (sve ostalo...alan, repka i bloške heroine suicidalnih sklonosti...ja si glede toga uzimam slobodu od)...kao i osvrt na stanje našeg društva, civilizacije koja je u stvari zakurac (oprosti na prostačenju) jer ne vidi i ne čini ništa kad čovjek pati. takva civilizacija će doživjet svoj...smak (bje jednom davno jedna jako dobra rock grupa smak i njen front man točak...no to je već druga priča za nas ostarjele rockere...bje to pored tine tarner gotovo jedini rock koncert na kojem sam bila)

Eto, lijepe teme, Smak :).
Zašto ne. Za nas koji smo tada bili nedorasli za takve koncerte.

Za mene ti je prostačenje samo akcentiranje u govoru ili pisanju, kao komparativ, superlativ, pridjeva npr. samo malo žešće, meni je to ok, mene više smeta kad netko ne psuje, a iskvaren je kao čovjek u pm.

https://www.youtube.com/watch?v=wlePIm548pI

https://vimeo.com/10665840

Mjera ignore je privremena, ja određeni tip ponašanja ne podržavam i to je tako.
Alan je već s moje strane jednom ranije upozoren i prijavljen adminu, a ovaj puta sam išla na ovu varijantu ignore, bez prijave administratoru.
E, sad to nema nikakve veze s tim volim li ja ili ne volim osobe na koje se ti podaci odnose, jednostavno ja se tako ne igram.
I ne ljutim se na čovjeka.

Kad promijeni ponašanje, mi ćemo nastaviti gdje smo stali.
Nema kod mene pucanja, nego preodgoja, a ako ne može preodgoj onda se malo udaljimo.

Fino se razruči, zavrtimo se i ako se ne dodirujemo onda je to meni super npr.